REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli - Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj: Gž Ovr-457/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja BKS BANK AG, OIB 95202348925, St. Veiter Ring 43, 9020 Klagenfurt Am Wörthersee, Austrija, zastupanog po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv I-ovršenika ĐL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II-ovršenika ĆL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Ovr-1389/2024-13 od 26. rujna 2024., 27. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
I.Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Ovr-1389/2024-13 od 26. rujna 2024. u pobijanom dijelu-točki II. izreke.
II.Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
„I/ Odbija se prijedlog ovršenika za ukidanje potvrde ovršnosti Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretninama, potvrđenog dana 2. listopada 2018. od strane javnog bilježnika Branka Jakića, pod brojem OV-14086/2018, na koji je vršitelj dužnosti javnog bilježnika Ivan Jakić stavio potvrdu ovršnosti dana 4. lipnja 20024. da pod brojem OV-669/2024.
II/ Odbija se ovršenikov prijedlog za odgodu.“
2.Protiv točke II. izreke navedenog rješenja kojom je odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe pravovremenu žalbu podnose ovršenici zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno povrede odredaba Ovršnog zakona te bitne povrede odredaba parničnog postupka uz prijedlog da se usvoji žalba i preinači pobijano rješenje na način da odgodi predmetni ovršni postupak „do odluke o žalbi protiv rješenja o ovrsi, s obzirom da bi provedbom predmetne ovrhe ovršenici pretrpjeli nenadoknadivu štetu“. U žalbi, u bitnom, navode da su u konkretnom slučaju ispunjene obje pretpostavke za odgodu ovrhe propisane čl. 65. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. dalje: OZ) jer su ovršenici protiv rješenja o ovrsi izjavili žalbu iz čl. 52. OZ te je dokazano da će ovršenici provedbom ovrhe pretrpjeti nenadoknadivu štetu. To iz razloga što je ovrhovoditelj radi namirenja iste tražbine po Ugovoru o okvirnom iznosu zaduženja br. 030-59000418 od 30.06.2017. sklopljenim između ovrhovoditelja i društva VERGO GRUPA d.o.o. te II. ovršenika radi čijeg je osiguranja sklopljen Sporazum, a koja je u cijelosti naplaćena još 2022., osim na predmetnim nekretninama, istodobno pokrenuo još 3 ovršna postupka i 2 postupka osiguranja na još 6 nekretnina koje predstavljaju stanove sa pripadajućim sporednim dijelovima, odnosno da je za naplatu iste tražbine koja ne postoji, ovrhovoditelj pokrenuo 6 postupaka na ukupno 9 stanova s pripadajućim posebnim dijelovima ukupne vrijednosti od 1.890.000,00 Eura. Navode da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu propisanu čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, a povezano s čl. 21. st. 1. OZ, da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući da isto ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima rješenja i dostavljenih isprava, temeljem kojih je podnesen prijedlog za odgodu ovrhe. Ističu da je sud točno utvrdio da je ispunjena pretpostavka iz čl. 65. st. 1. točke 5. OZ, ali je protivno sadržaju dostavljenih isprava pogrešno naveo da ovršenici nisu učinili vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu jer iz sadržaja dostavljenih isprava jasno proizlazi da ovrhovoditelj pokušava naplatiti nepostojeću tražbinu koja je već naplaćena, da u tom pokušaju nezakonite naplate, namjerno uzrokuje štetu ovršenicima multiplicirajući ovršne postupke i neosnovano pokreće postupke osiguranja, da pokrenutim postupcima osim multipliciranja troškova, bez spajanja postupaka ili odgode ovrhe, stvara situaciju u kojoj može doći do višestrukog naplaćivanja jedne te iste, već plaćene, tražbine, da su ovršenici već samom zabilježbom ovrhe onemogućeni u ostvarenju svojih vlasničkih prava, tj. u raspolaganju svojom imovinom. Ističu da je ovrhovoditelj nezakonitim radnjama u bankarskom poslovanju nanio svojim klijentima višemilijunsku štetu te je u tijeku veliki broj sudskih postupaka radi naknade štete pa stoga smatraju da su ovršenici učinili vjerojatnim, da u slučaju provedbe predmetne ovrhe, ovršenici neće moći od ovrhovoditelja nadoknaditi time prouzročenu štetu, uzimajući u obzir dugotrajnost sudskih postupaka, kao spomenute sudske presude te brojne pokrenute sudske postupke protiv ovrhovoditelja.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba ovršenika nije osnovana.
5. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe uz zaključak da ovršenici nisu opisali u čemu bi se sastajala nenadoknadiva šteta na koju se pozivaju niti su učinili vjerojatnim da bi takva nastupila provedbom ovrhe. Pri tome, prvostupanjski sud navodi kako u ovom predmetu nema naznaka da bi se radilo o potrošačkom odnosu, odnosno da bi nekretnine predstavljale dom ovršenika, već se radi o poslovnom aranžmanu te bi provedbom mogla nastupiti samo materijalna šteta koja je u pravilu nadoknadiva, a ovršenici nisu pojasnili ni dokazali zbog čega istu ne bi bilo moguće nadoknaditi od strane ovrhovoditelja kao naknadu eventualne štete.
6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi postupka iz odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. dalje: ZPP-e), u vezi sa čl. 381. ZPP i čl. 21. OZ, ocjena je ovog suda da je pobijana odluka valjana i zakonita te da u donošenju iste nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Prije svega, valja istaknuti da osporena odluka, u smislu ocjene osnovanosti žalbenog razloga ostvarenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti u izreci, a niti u obrazloženju ne sadrži takve nedostatke zbog kojih se pravilnost odluke ne bi mogla ispitati, jer je izreka dovoljno jasna i određena, a u obrazloženju odluke prvostupanjski sud navodi valjane razloge za svoje stajalište o neosnovanosti postavljenog zahtjeva
8. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava i ovaj sud prihvaća kao pravilne.
9. Sukladno odredbi čl. 65. OZ sud može na prijedlog ovršenika odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe za njega nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta ili da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, uz kumulativno ispunjenje i neke od ostalih zakonskih pretpostavki iz toč. 1. - 11. st. 1. navedenog članka.
10. Obzirom da su ovršenici podnijeli žalbu protiv rješenja o ovrsi u ovom predmetu, time je ispunjen formalni uvjet za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ, kako to ispravno i sud prvog stupnja zaključuje.
11. Međutim u pravu je sud prvog stupnja kada navodi da ovršenici nisu dokazali vjerojatnost da bi provedbom ovrhe trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Naime, okolnost koju ističu ovršenici - da je ovrhovoditelj pokrenuo više ovršnih postupaka na većem broju nekretnina i dva postupka osiguranja radi naplate iste tražbine, da pokrenutim postupcima multiplicira troškove, da su ovršenici već samom zabilježbom ovrhe onemogućeni u ostvarenju svojih vlasničkih prava, tj. u raspolaganju svojom imovinom, kao i okolnost da ovrhovoditelj nezakonitim radnjama u bankarskom poslovanju nanio određenim klijentima višemilijunsku štetu te da je u tijeku veći broj sudskih postupaka radi naknade štete nisu okolnost koje bi činile vjerojatnim da bi, provedbom ovrhe čiju odgodu predlažu ovršenici, trpjeli nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Vjerojatnost opasnosti trpljenja nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, kao razlog za odgodu ovrhe mora se učiniti na određen i jasan način, odnosno moraju se navesti okolnosti koje konkretno ukazuju na vjerojatnost opasnosti nenadoknadive štete, pri čemu ovršenici moraju učiniti vjerojatnim i da bi se nastupanje štete otklonilo upravo odgodom ovrhe, što u svom prijedlogu ovršenici nisu učinili. Konačno, provedbom ovrhe ovršenici trpe samo onu štetu koja je nužna posljedica provedbe ovrhe, a koju ovrhovoditelj svakako ima pravo zahtijevati u pravcu ostvarenja svoje dospjele tražbine koju ovršenici nisu ispunili.
12. Slijedom iznijetog valjalo je odbiti žalbu ovršenika i potvrditi pobijano rješenje, sve temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ.
13. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP.
Pula – Pola, 27. prosinac 2024.
Sudac
Biljana Pamić
