REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1244/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Borni Tafra, odvjetnici u Zagrebu, i protustranke PČ, r. [adresa], nepoznate adrese prebivališta i boravišta, zastupane po privremenom zastupniku Tomislavu Lešiću, odvjetniku iz Zagreba, temeljem pravomoćnog rješenja prvostupanjksog suda broj R1-410/2023-10 od 07. prosinca 2023., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: R1- 410/2023-38 od 10. srpnja 2024., dana 27. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba protustranke i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: R1-410/2023-38 od 10. srpnja 2024.

II. Nalaže se predlagatelju da privremenom zastupniku protustranke, odvjetniku Tomislavu Lešiću na ime naknade za sastav žalbe isplati iznos od 479,75 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu do zatraženih 1618,75 eura (za daljnji iznos od 1.139,00 eura) zahtjev privremenog zastupnika odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

„I. Razvrgava se suvlasnička zajednica nekretnina predlagatelja EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i protustranke PČ, r. [adresa], nepoznate adrese prebivališta i boravišta, i to na nekretnini k. č. [katastarska čestica] kuća, dvor, ulica M. Ivanića br.14, površine 70 čhv, 251 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb Općinskog građanskog suda u Zagrebu na način da iste prethodno opisane nekretnine pripadnu u cijelosti u vlasništvo predlagatelju EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Nalaže se predlagatelju EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da protustranci PČ, r. [adresa], nepoznate adrese prebivališta i boravišta, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja na ime vrijednosti njenog suvlasničkog dijela nekretnine opisane pod točkom I. izreke ovog rješenja isplati iznos od 8.587,50 EUR.

III. Protustranka PČ, r. [adresa], nepoznate adrese prebivališta boravišta, ima do isplate iznosa iz točke II. izreke ovog rješenja u svrhu osiguranja isplate iznosa iz točke II. izreke ovog rješenja založno pravo na nekretnini opisanoj pod točkom I. izreke ovog rješenja, koje je pravo dužna sama upisati u zemljišnim knjigama.

IV. Privremenom zastupniku protustranke PČ, r. [adresa], nepoznate adrese prebivališta i boravišta, odvjetniku Tomislavu Lešiću iz Zagreba, Mažuranićev trg 4, odmjerava se na ime troška zastupanja protustranke iznos od 3.723,13 EUR, od kojeg će mu se iznosa iznos od 2.800,00 EUR, po pravomoćnosti ovog rješenja, isplatiti iz predujma koji je kod ovog suda položio predlagatelji temeljem rješenja poslovni broj R1-410/2023-10 od 07. prosinca 2023.

V. Nalaže se predlagatelju EČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi privremenom zastupniku protustranke PČ, r. [adresa], nepoznate adrese prebivališta i boravišta, odvjetniku Tomislavu Lešiću iz Zagreba, Mažuranićev trg 4, trošak zastupanja protustranke u daljnjem iznosu od 923,13 EUR u roku od 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev privremenog zastupnika protustranke PČ, r. [adresa], nepoznate adrese prebivališta i boravišta, odvjetnika Tomislava Lešića iz Zagreba, Mažuranićev trg 4, za naknadom troška u daljnjem iznosu od 2.785,05 EUR.“

2. To rješenje pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija protustranka zbog bitne povrede odredaba izvanparničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. U žalbi, u bitnom, navodi da sud prvog stupnja pogrešno utvrđuje da predlagatelj ima pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice isplatom i da ne postoje nikakve zapreke za razvrgnuće i s time u vezi pogrešno ocjenjuje neosnovanim prigovore protustranke istaknute tokom postupka pa tako i prigovor da bi u ovom trenutku razvrgnuće suvlasničke zajednice bilo na štetu protustranke, te da u smislu odredbe čl. 47. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predlagatelj uopće ne može zahtijevati razvrgnuće. U odnosu na procjenu vrijednosti nekretnine smatra kako nema mjesta procjenjivati sadašnju tržišnu vrijednost iste subjektivnom ocjenom vještaka, koji usprkos svom stajalištu da sama cijena predmetnog zemljišta nalazi u cjenovnom bloku koji daje nešto više cijene, bez ikakvih adekvatnih i relevantnih dokaza tvrdi da predmetna nekretnina prema mikrolokaciji i karakteristikama parcele daje nešto nižu atraktivnosti, radi čega protustranka smatra da je nalaz i mišljenje imenovanog vještaka neprihvatljiv te da je trebalo izvesti dokaz novim građevinskim vještačenjem. Navodi kako pobijano rješenje nema razloga o navedenim odlučnim činjenicama te se u tom dijelu ne može ispitati, kao što se ne može niti ispitati stajalište suda prvog stupnja da je u ovom konkretnom slučaju predlagatelj učinio vjerojatnim da postoje osobito ozbiljni razlozi koji mu daju za pravo da upravo njemu pripadne predmetna nekretnina u cijelosti. Predlaže da se usvoji žalbu te pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda protustranke, a podredno pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Sa žalbom protustrake postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP).

3.1. U odgovoru na žalbu predlagatelj je osporio žalbene navode protustranke. Predložio je odbiti žalbu i potvrditi pobijano rješenje.

4. Žalba protustranke nije osnovana.

5. Predmet ovog izvanparničnog postupka je zahtjev predlagatelja da se razvrgne suvlasnička zajednica nekretnine k.č 2489 kuća, dvor, ulica M. Ivanića br.14, površine 70 čhv, 251 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na kojoj predlagatelj dolazi upisan kao suvlasnik u 16800/19200 dijela (87,5/100) te protustranka u 2400/19200 dijela (12,5/100) te predlaže da se razvrgnuće provede isplatom.

6. Sud prvog stupnja je pobijanim rješenjem odredio da će se razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetne nekretnine k.č 2489 kuća, dvor, ulica M. Ivanića br.14, površine 70 čhv, 251 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], provesti isplatom tako da nekretnina pripadne u cijelosti u vlasništvo predlagatelju, uz obvezu predlagatelja da protustranci isplati vrijednost njezinog suvlasničkog dijela u iznosu od 8.587,50 eur u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja te da protustranka ima do isplate navedenog iznosa u svrhu osiguranja isplate založno pravo na nekretnini koja je predmet razvrgnuća.

6.1. Svoju odluku sud obrazlaže utvrđenjem da u ovom predmetu nema spora o predmetu diobe, pravu suvlasništva i veličini suvlasničkih omjera stranaka pa da, protivno tvrdnjama protustranke, ne postoje nikakve zapreke za razvrgnuće predmetne suvlasničke zajednice te da je neosnovan prigovor protustranke da bi u ovom trenutku razvrgnuće predmetne suvlasničke zajednice bilo na štetu protustranke s obzirom da protustranka ni na koji način nije obrazložila taj prigovor. Nadalje, utvrđuje kako geometrijska dioba predmetne nekretnine nije moguća, a da je predlagatelj učinio vjerojatnim da postoje osobito ozbiljni razlozi koji mu u okolnostima konkretnog slučaja daju za pravo da upravo njemu pripadne predmetna nekretnina u cijelosti s time da on isplati protustranci novčani iznos koji joj pripada s obzirom na njen suvlasnički udio. Pri tome je sud imao u vidu da iz dokaza provedenih tijekom postupka ne proizlazi da bi protustranka imala bilo kakvu vezu s predmetnom nekretninom, a posebno ne proizlazi da bi protustranka ostvarila jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost s predmetnom nekretninom, dok je s druge strane iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka utvrđeno kako je predlagatelj kroz duže vremensko razdoblje otkupljivao suvlasničke udjele drugih suvlasnika, a iz stanja iste nekretnine proizlazi da predlagatelj vodi brigu o predmetnoj nekretnini i da istu održava koliko je to trenutno moguće. Nadalje, prvostupanjski je sud imao u vidu i kako predlagatelj ima sedam puta više udjela u suvlasništvu predmetne nekretnine od protustranke, te da razvrgnućem suvlasničke zajednice civilnom diobom protustranka ne bi došla u povoljniji položaj s obzirom da se civilna dioba u principu ostvaruje javnom dražbom u kojem se slučaju na prvoj dražbi nekretnina ne može prodati ispod četiri petine utvrđene vrijednosti, dok se na drugoj javnoj dražbi ne može prodati ispod tri petine njezine utvrđene vrijednosti, odnosno prilikom javne dražbe se nekretnina ne oglašava na prodaju po punoj utvrđenoj tržišnoj vrijednosti pa posljedično tome zaključuje da su se u konkretnom slučaju ispunile sve pretpostavke za razvrgnuće predmetne suvlasničke zajednice isplatom na način da predmetna nekretnina pripadne predlagatelju u cijelosti uz obvezu predlagatelja da protustranici isplati tržišnu vrijednost njenog suvlasničkog udijela u predmetnoj nekretnini. Takvu odluku sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 51. st. 1. i čl. 51. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje: ZV)

7. Takva odluka suda prvoga stupnja pravilna je i zakonita.

7.1. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku (dalje: ZVP), koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine („Narodne novine“ broj 73/91.) s obzirom na vrijeme pokretanja ovog postupka. Također nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno ukazuje žalitelj. Naime, rješenje, protivno žalbi, nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, izreka rješenja je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude. U njemu su navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama o kojima ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7.2. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, kao i njegovo stajalište u pogledu osnovanosti prijedloga predlagatelja u cijelosti prihvaća pravilnim i ovaj sud, a njihova pravilnost nije dovedena u sumnju niti žalbenim navodima protustranke.

8. Suprotno žalbenim navodima žalitelja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da ovom predmetu nema spora o predmetu diobe, pravu suvlasništva i veličini suvlasničkih omjera stranaka te da ne postoje nikakve zapreke za razvrgnuće predmetne suvlasničke zajednice te je posljedično tome pravilno ocijenio neosnovanim prigovore protustranke istaknute u tom pravcu.

9. Nadalje, u odnosu na žalbeni navod žalitelja da se razvrgnuće ne može provesti jer je zatraženo u nevrijeme za protustranku, a koji je protustranka isticala u vidu prigovora i tijekom prvostupanjskog postupka pozivajući se na odredbu čl. 47. st.2. ZV, navesti je kako je i taj prigovor sud prvog stupnja pravilno ocijenio neosnovanim, budući da protustranka tako istaknuti prigovor nije ničim obrazložila.

10. U skladu s odredbom čl. 50. st.1. ZV kad razvrgnuće provodi sud, vezan je u prvom redu strogim zakonskim odredbama, podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, kao i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona.

10.1. Prema odredbi čl. 51. st. 1. ZV suvlasnik ima pravo na razvrgnuće isplatom ako je posebno određeno zakonom ili pravnim poslom, ili ako učini vjerojatnim da za to postoji osobito ozbiljan razlog, pa će sud odrediti da mu pripadne stvar u cijelosti, a da on ostalim suvlasnicima isplati vrijednost njihovih dijelova u roku koji će sud odrediti prema okolnostima.

11. Kako je provedenim građevinskim vještačenjem utvrđeno da geometrijska dioba nije moguća, što protustranka ne osporava svojim žalbenim navodima, ocjena je ovog suda kako je sud prvog stupnja pravilno odredio da se u konkretnom slučaju provede razvrgnuće isplatom. Pritom, sud prvog stupnja pravilno ocjenjuje da je u okolnostima konkretnog slučaja predlagatelj dokazao postojanje osobito ozbiljnog razloga da upravo njemu pripadne u cijelosti predmetna nekretnina time da isplati protustranci njezin suvlasnički dio, a sve imajući u vidu omjer suvlasničkih dijelova stranaka na nekretnini, odnosno da suvlasnički dio predlagatelja iznosi 87,5%, a protustranke 12,5%. Naime, radi se o omjerima suvlasničkih dijelova koji se međusobno bitno razlikuju, pa je ocjena i ovog suda kako predlagateljev dio doista opravdava da mu se dodijeli cijela nekretnina, a protustranci isplati njezin suvlasnički udio. Posebno, kada se uzme u obzir da je odredbom čl. 51. st. 3. ZV predviđeno da suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi zajedno iznose barem 9/10 dijela ne moraju učiniti vjerojatnim osobito ozbiljan razlog za takav oblik razvrgnuća, a predlagateljev suvlasnički dio predstavlja nešto manje od 9/10 dijela na predmetnoj nekretnini pa stoga već i sama veličina suvlasničkog dijela po ocjeni ovog suda predstavlja ozbiljan razlog koji opravdava određivanje razvrgnuća isplatom, što dodatno potvrđuje i činjenica da isključivo predlagatelj vodi brigu o predmetnoj nekretnini, istu održava koliko je to trenutno moguće te za istu plaća režijske troškove (čistoće) dok iz dokaza provedenih tijekom postupka ne proizlazi da bi protustranka, čije je boravište nepoznato već desetljećima, ostvarila bilo kakvu povezanost s predmetnom nekretninom. Osim toga, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, razvrgnućem predmetne suvlasničke zajednice civilnom diobom protustranka ne bi došla u povoljniji položaj. Stoga su u cijelosti neosnovani žalbeni navodi protustranke da predlagatelj nije učinio vjerojatnim da postoje osobito ozbiljni razlozi koji mu daju za pravo da upravo njemu pripadne predmetna nekretnina u cijelosti.

12. Što se tiče tržne vrijednosti predmetne nekretnine ista je utvrđena prema procjembenom elaboratu stalnog sudskog vještaka mr.sc.MČ, d.i.g. u iznosu od 68.700,00 eura.

12.1. Povodom prigovora protustranke da je tržišna vrijednost nekretnine prenisko procijenjena, vještak je na ročištu 8. srpnja 2024. pojasnio kako cijena predmetnog zemljišta, iako se nalazi u cjenovnom bloku koji daje nešto više cijene, prema mikrolokaciji i karakteristikama parcele daje nešto nižu atraktivnost te su stoga korištene usporedne nekretnine na takvim lokacijama. Nadalje vještak je naveo kako je površina predmetne nekretnine 251 m2 što je rubno zadovoljavajuće prema današnjim standardima gradnje, a vezano za izgradnju stambenog objekta na istoj parceli.

12.2. Prvostupanjski sud je argumentirano obrazložio zašto je u konkretnom slučaju prihvatio nalaz vještaka smatrajući da je sastavljen detaljno, jasno, razumljivo u skladu s dokumentacijom u spisu i činjenicama utvrđenim prilikom uviđaja na predmetnoj nekretnini te u skladu s pravilima struke, a koju ocjenu prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

12.3. Naime, u nalazu vještaka nije bilo proturječnosti ni nedostataka niti se pojavila sumnja u pravilnost danog nalaza. S druge strane protustranka osim paušalnih prigovora nije dostavila nikakve dokaze kojim bi se dovelo u sumnju vjerodostojnost vještakova nalaza, a kako je vještak argumentirao odgovorio na prigovore protustranke, opravdano je odbijen prijedlog da se odredi dokaz novim građevinskim vještačenjem, pa je žalbu žaliteljice i u tom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanom.

13. Iako protustranka u žalbi osporava odluku o troškovima postupka, iz pobijane odluke je razvidno da se radi o odluci kojom je odlučeno o naknadi troškova odnosno nagrade privremenom zastupniku za zastupanje protustranke nepoznata boravišta (točka IV., V. i VI). Prilikom odlučivanja o naknadi troška privremenom zastupniku prvostupanjski sud je primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj: 138/23, dalje Tarifa) i to u punom opsegu, navodeći kako niti Zakonom o izvanparničnom postupku, niti Zakonom o parničnom postupku, a niti drugim specijalnim propisom nije regulirano drugačije odmjeravanja troškova postupka odvjetniku u slučaju kada on zastupa stranku kao postavljeni privremeni zastupnik, a u pogledu prava, visine i načina isplate naknade za njegov rad te je privremenom zastupniku za zastupanje protustranke priznao 259 bodova na ime sastava odgovora na predmetni prijedlog (Tbr. 16/3 u svezi sa Tbr. 16/1 i Tbr. 7/1 Tarife - vps: 68.700,00 eur), 194,25 bodova za zastupanje na ročištu 10. travnja 2024. (Tbr. 17 u svezi sa Tbr. 9/2 Tarife ) te po 518 bodova za zastupanje na uviđaju održanom 15. svibnja 2024. i na ročištu održanom 08. srpnja 2024. (Tbr. 17/1 u svezi s Tbr. 9/7 i Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno iznosi 1489,25 bodova, odnosno 2.978,50 eur (Tbr. 54. Tarife) te uvećano za PDV od 25%, daje iznos od 3.723,13 eur.

14. Suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, prema pravnom stavu ovog suda, prilikom utvrđivanja visine troškova odvjetnika koji je postavljen za privremenog zastupnika ima se primijeniti propis o naknadi troškova tijela skrbništva, jer privremeni zastupnik ima prava i dužnosti zakonskog zastupnika dok skrbnika ne odredi centar za socijalnu skrb, odnosno sada zavod za socijalnu skrb u skladu s odredbom čl. 85. st.

1. i 2. ZPP u vezi s paragrafom 21. ZVP. Taj propis je Pravilnik o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika („Narodne Novine“ broj: 5/14., 75/14., 5/15., 28/16., 103/15.), koji u odredbi čl. 3. st. 2. propisuje da se naknada za obavljanje pravnih poslova skrbnika za poseban slučaj (posebnog skrbnika) koji je odvjetnik određuje u iznosu od 50% nagrade za rad koja bi mu pripadala sukladno Odvjetničkoj tarifi (ovakvo pravno stajalište sadrži i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 988/98 od 22. svibnja 2001.). Pored toga ukazuje se i na relevantno pravno shvaćanje koje je zauzeto na sjednici predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka 2022. (broj: Su- IV 87/2020) koje glasi: "Odvjetnik koji je postavljen za privremenog zastupnika (sukladno čl.84. Zakona o parničnom postupku) ima pravo na naknadu za rad na temelju Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika, u iznosu od 50% nagrade za rad koja bi mu pripadala sukladno Odvjetničkoj tarifi." Dakle, iz navedenog slijedi da je privremenom zastupniku priznata naknada u većem iznosu od onog koji bi mu pripadao no, kako u smislu odredbe čl. 374. ZPP drugostupanjski sud ne može preinačiti pobijano rješenje na štetu stranke koja se žalila ako je samo ona podnijela žalbu, to je žalbu žaliteljice i u tom dijelu valjalo odbiti kao neosnovanu.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu protustranke te potvrditi pobijano rješenje, kao u točki I. izreke, a na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. ZVP.

16. Polazeći od odredbe čl. 85. st. 1. i 2. ZPP privremeni zastupnik ima pravo i na naknadu za sastav žalbe protiv rješenja, bez obzira na uspjeh u žalbenom stadiju postupka, jer se radi o redovitom pravnom lijeku, koju radnju je on u obvezi poduzeti radi zaštite interesa stranke koju zastupa. Dakle, pravilnom primjenom materijalnoga prava privremenom zastupniku je valjalo priznati naknadu za sastav žalbe protiv rješenja u iznosu od 479,75 eura (Tbr. 18.1. u vezi s Tbr. 16.1. i Tbr.7.1. Tarife (vps:68.700,00 eura) - 518 bodova/2 = 259 bodova + uvećanje 25%=323,75 bodova, od čega privremenom zastupniku prema Pravilniku o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika pripada 50% - 161,9 bodova, odnosno 383,80 eura (Tbr. 54. Tarife), uvećano za PDV 25% (Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 95,95 eura).

17. U preostalom dijelu zahtjev privremenog zastupnika za naknadu troška sastava žalbe za daljnji iznos od 1.139,00 eura odbijen je kao neosnovan kao i zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe za žalbu na rješenje budući da protustranka tu pristojbu nije platila niti je pozvana na plaćanje iste.

Pula - Pola, 27. prosinca 2024.

S u d a c

Biljana Pamić