REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-358/2021-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Travaš i partneri d.o.o., Zagreb, Jurkovićeva 24, protiv tuženika Nexi Croatia d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 1A, OIB: 63558150971, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ruždjak i partneri d.o.o., Zagreb, Draškovićeva 40/II, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. studenog 2024. u prisutnosti tužiteljice osobno, uz punomoćnika Marka Frkovića, odvjetnika, te zamjenika punomoćnika tuženika Ivana Filkovića, odvjetnika, dana 27. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I/
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku Nexi Croatia d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 1A, OIB: 63558150971 kao poslodavcu, isplatiti tužiteljici LF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime menadžerskog bonusa za 2019. godinu ukupan bruto iznos koji će se odrediti nakon dostave obračuna pripadajućeg menadžerskog bonusa ili nakon provedenog financijskog vještačenja zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tuženiku tužiteljici naknaditi parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 8 dana.".
P r
-
3 5 8 /
0 2
1 -
1 7
II/
Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 27. prosinca 2024. do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka navodila da je s tuženikom imala sklopljen menadžerski ugovor, temeljem kojeg je pored plaće imala pravo i na isplatu bonusa (čl. 7), koji joj nije isplaćen nakon što je sporazumno raskinula predmetni ugovor, te stoga u ovom postupku potražuje predmetne iznose, uz naknadu parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći u bitnom da je samim Sporazumom o prestanku ugovora bilo utvrđeno da tužiteljica, osim u istom Sporazumu predviđenih, nema daljnjih novčanih ili drugih potraživanja prema poslodavcu, iz čega onda proizlazi da bi potraživanje s naslova bonusa bilo neosnovano, uzimajući u obzir i da predmetni bonus ovisi o ocjeni rukovoditelja, pri čemu za 2019. godinu za tužiteljicu nije utvrđeno pravo na bonus, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.
3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u menadžerski ugovor o radu od 13. srpnja 2018. (str. 7-9 spisa), presliku izvoda iz Pravilnika o upravljanju radnom uspješnosti od 3. svibnja 2017. (str. 10-15, 106-121 spisa), dokaz o isplati bonusa za 2018. (str. 16 spisa), preslike e-mail poruka, uz ovjereni prijevod s engleskog jezika (str. 17-25, 95-96 spisa), nacrt Sporazuma od 12. studenog 2019. (str. 26-27, 122-123 spisa), Odluku tuženika od 18. studenog 2019. (str. 28 spisa), financijsko izvješće tuženika za 2019. (str. 32-94 spisa), opomenu pred tužbu od 7. svibnja 2020. (str. 97-98 spisa), očitovanje tuženika od 25. svibnja 2020. (str. 99 spisa) i povijesni izvadak iz sudskog registra (str. 131-150 spisa).
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.
5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica s tuženikom imala sklopljen menadžerski ugovor, temeljem kojeg je pored plaće imala pravo i na isplatu bonusa (čl. 7), koji joj nije isplaćen nakon što je sporazumno raskinula predmetni ugovor, te stoga u ovom postupku potražuje predmetne iznose. Tuženik je odgovoru na tužbu i
P r
-
3 5 8 /
0 2
1 -
1 7
tijekom postupka navodio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, ističući u bitnom da je samim Sporazumom o prestanku ugovora bilo utvrđeno da tužiteljica, osim u istom Sporazumu predviđenih, nema daljnjih novčanih ili drugih potraživanja prema poslodavcu, iz čega onda proizlazi da bi potraživanje s naslova bonusa bilo neosnovano, uzimajući u obzir i da predmetni bonus ovisi o ocjeni rukovoditelja, pri čemu za 2019. godinu za tužiteljicu nije utvrđeno pravo na bonus, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva.
6. Ocjenjujući prethodno navedeno, za zaključiti je da zahtjev tužiteljice nije osnovan. Naime, iz Sporazuma o prestanku Menadžerskog ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 12. studenog 2019. vidljivo je, i to iz odredbe čl. 3 st. 3, da su stranke ugovorile da tužiteljica osim isplata pobrojanih u predmetnom Sporazumu "… nema nikakvih daljnjih novčanih ili drugih potraživanja prema poslodavcu koja bi proizlazila iz radnog odnosa ili bila u vezi s radnim odnosom kod poslodavca …". U tom smislu onda proizlazi da se tužiteljica odrekla bilo kakvih daljnjih potraživanja, uključivo i potraživanje s naslova bonusa, što potražuje u ovom postupku.
7. Pri tom nije moguće prihvatiti tvrdnje tužiteljice da bi se odreknuće odnosilo samo na dospjela potraživanja, budući da je iz sadržaja Sporazuma vidljivo da takvo ograničenje nije ugovoreno, a niti proizlazi iz bilo kojeg propisa, s tim da je tužiteljica morala znati, odnosno znala je za postojanje bonusa, a što je vidljivo iz sadržaja same tužbe. Također, vidljivo je i da se radi o odricanju mogućih prava koja bi proizlazila upravo iz sklopljenog Menadžerskog ugovora, a kojima je reguliran radni odnos tužiteljice kod tuženika.
8. Nisu odlučni niti navodi tužiteljice iz tužbe, kada spominje da je tuženik "inzistirao" na sklapanju Sporazuma, da je na nju "vršen pritisak" da sklopi takav sporazum, te da je njen potpis na Sporazum bio "isforsiran", budući da je vidljivo da je tužiteljica u svakom slučaju Sporazum ipak potpisala te on proizvodi pravne učinke, sve dok na zakonom propisan način eventualno ne bude stavljen van snage, što nije učinjeno. Pri tom eventualna nezadovoljstva tužiteljice vezano za pojedine dijelove sadržaja Sporazuma ne utječu na okolnost da je isti sklopljen i da proizvodi pravne učinke upravo na način kako je napisan i potpisan, kako je prethodno već rečeno. 9. Naprijed izneseno bi se eventualno moglo smatrati ukazivanjem na moguće mane volje (glava V. Zakona o obveznim odnosima /NN, 35/05 i dr.), no tada postoji mogućnost pobijanja takvog ugovora, za što su propisani i odgovarajući rokovi te način postupanja (čl. 330. i dalje, Zakon o obveznim odnosima), a što tužiteljica, kako je već rečeno, ne tvrdi da je zatražila.
10. Stajališta i tvrdnje koji su izneseni u prepisci elektroničke pošte, što tužiteljica spominje pod Ad. II historijata tužbe, a vezano za pitanje sadržaja Sporazuma, te konkretno i vezano za mogući bonus nisu sastavni dio Sporazuma, te isti navodi, bilo tužitelja ili tuženika, ne utječu na sadržaj Sporazuma, te posljedično njegovu primjenu, odnosno pravne učinke, na način kako je Sporazum napisan i potpisan.
11. U tom smislu onda se tužiteljica, po stajalištu ovog suda, na pravno valjani način odrekla (stipulacijom iz čl. 3 st. 3 Sporazuma) bilo kojeg daljnjeg potraživanja koje nije obuhvaćeno tekstom Sporazuma, s tim da predmetni Sporazum nije stavljen van snage te proizvodi pravne učinke, što onda uključuje i nemogućnost da tužiteljica
P r
-
3 5 8 /
0 2
1 -
1 7
ostvaruje dodatna potraživanja s naslova radnog odnosa kod tuženika, s tim da je tužiteljica znala za postojanje bonusa (kako sama navodi) odnosno morala znati, te se mogućnost dobivanja bonusa trebala uključiti u sadržaj Sporazuma ako se željelo koristiti i to pravo, a što nije učinjeno, dok razlozi koje tužiteljica navodi kao razlog tome (neuvrštavanja prava na bonus u Sporazum) nisu pravno relevantni.
12. Na taj način bi onda zahtjev tužiteljice za isplatom bonusa bio neosnovan, kojim slijedom nije bilo potrebno utvrđivati niti visinu istog, te su stoga odbijeni dokazni prijedlozi s tim u vezi.
13. Nastavno naprijed navedenom, te mada su naprijed izneseni razlozi dovoljni za utvrđenje da je zahtjev tužiteljice neosnovan, proizlazilo bi da su osnovane i tvrdnje tuženika da dobivanje bonusa ovisi o odlukama poslodavca, u kojem smislu ili o čemu poslodavac u slučaju tužiteljice za 2019. uopće nije odlučivao te uvjeti za isplatu nisu ostvareni (kako je tuženik pobliže obrazlagao podneskom od 17. lipnja 2024.), tako da potraživanje tužiteljice iz ovog postupka ne bi bilo osnovano niti iz tih razloga.
14. U tom smislu valjalo je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, i bez izvođenja dodatnih dokaza, te je tim slijedom odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.
15. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.
16. Punomoćniku tuženika u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav odgovora na tužbu, te podnesaka od 15. prosinca 2021., 17. lipnja 2024. i 19. rujna 2024., za svaku radnju po 100 bodova, kao i nagrada za zastupanje na ročištima održanim 20. travnja 2023., 16. svibnja 2024. i 27. studenog 2024., za svako ročište po 100 bodova, što je ukupno 700 bodova, odnosno 1.400,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (350,00 eur) iznos od 1.750,00 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tužiteljica dužna isplatiti tuženiku, budući da je tuženik u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tužiteljica nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.
17. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).
18. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
Zagreb, 27. prosinca 2024.
Sudac:
Domagoj Franjo Frntić
P r
-
3 5 8 /
0 2
1 -
1 7
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.
DNA:
- punomoćniku tužiteljice
- punomoćniku tuženika
