- 1 -              Revd 4858/2022-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4858/2022-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. B. iz K., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske - za Ministarstvo unutarnjih poslova (OIB: …), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž R-1312/2021-2 od 8. rujna 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru posl. br. Pr-1558/2021-31 od 10. studenoga 2021., u sjednici održanoj 3. siječnja 2024.,

 

 

r i j e š i o  j e :

 

 

I. Tuženici se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž R-1312/2021-2 od 8. rujna 2022. u odluci kojom je prvostupanjska presuda preinačena "u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. I. izreke" u odnosu na pitanja iz njezina prijedloga za dopuštenje revizije:

 

1.) Da li se svakodnevno i redovno obavljanje poslova granične kontrole na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbama o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, a koje poslove obavljaju policijski službenici Republike Hrvatske u „zonama“ koje su, iako geografski smještene na području strane države, područja na kojima policijski službenici Republike Hrvatske imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa, a što im je i u opisu posla, smatra radom izvan stalnog mjesta rada za koji rad se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu članka 56 KU/13 odnosno članka 50 KU/17?

 

2.) Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. godine, a tumačenje se odnosi na specifične okolnosti vezane za granični prijelaz D. u Republici Sloveniji (policijski službenici koji su izvanredno upućeni na rad u D., koji granični prijelaz nije ustrojen prema Uredbi o graničnim prijelazima, te se radi o željezničkom graničnom prijelazu i policijski službenici svoj posao obavljaju u vlaku tijekom vožnje vlaka, i ulaze do 3 km u područje druge države), primjenjivati i prilikom donošenja odluke o ostvarivanju prava na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na cestovnim graničnim prijelazima ustrojenim prema Uredbi o graničnim prijelazima?

 

3.) Da li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 1/50 od 04. veljače 2019. primjenjuje na razdoblje koje prethodi njegovom donošenju, obzirom da je dato za Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 112/17, 12/2018, 02/19 i 119/19) koji se primjenjuje i na dio utuženog razdoblja u ovom predmetu?

 

4.) Da li se obavljanje poslova na zajedničkim graničnim prijelazima koji su oformljeni na području Republike Slovenije temeljem Sporazuma između Vlade RH i Vlade Slovenije, a koji Sporazum je potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu (Narodne novine Međunarodni dio br. 2/2004), ima pravnih osnova smatrati radom na državnom teritoriju druge države ili se rad na takvim zajedničkim lokacijama - graničnim prijelazima ima smatrati radom na području Republike Hrvatske?

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužitelja kao djelomično osnovana i odbijena kao djelomično neosnovana te je prvostupanjska presuda:

 

1.1. potvrđena "u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. I. izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim mjesečnim iznosima bruto plaće",

 

1.2. preinačena „u pobijanom odbijajućem dijelu pod toč. I. izreke i u odluci o troškovima postupka u toč. II. izreke, tako da je:

 

- tuženici naloženo tužitelju isplatiti na ime dodatka za rad na terenu bruto iznos od 28.190,00 kuna/3.741,46 eura, sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama na pojedinačne dijelove te glavnice računatim po njihovom dospjeću (pa tako na prvi iznos od 300,00 kn od 1. veljače 2014. do isplate),

 

- tuženici naloženo tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.625,00 kuna/1.410,18 eura.

 

2. Tuženica je podnijela prijedlog da joj se dopusti revizija protiv drugostupanjske presude, a sve zbog pravnih pitanja koje drži važnim za odluku o predmetu spora i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:

 

"1.) Da li se svakodnevno i redovno obavljanje poslova granične kontrole na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbama o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, a koje poslove obavljaju policijski službenici Republike Hrvatske u „zonama“ koje su, iako geografski smještene na području strane države, područja na kojima policijski službenici Republike Hrvatske imaju pravo vršiti kontrolu graničnog prometa, a što im je i u opisu posla, smatra radom izvan stalnog mjesta rada za koji rad se ostvaruje pravo na dodatak za rad na terenu u smislu članka 56 KU/13 odnosno članka 50 KU/17?

 

2.) Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. godine, a tumačenje se odnosi na specifične okolnosti vezane za granični prijelaz D. u Republici Sloveniji (policijski službenici koji su izvanredno upućeni na rad u D., koji granični prijelaz nije ustrojen prema Uredbi o graničnim prijelazima, te se radi o željezničkom graničnom prijelazu i policijski službenici svoj posao obavljaju u vlaku tijekom vožnje vlaka, i ulaze do 3 km u područje druge države), primjenjivati i prilikom donošenja odluke o ostvarivanju prava na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na cestovnim graničnim prijelazima ustrojenim prema Uredbi o graničnim prijelazima?

 

3.) Da li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 1/50 od 04. veljače 2019. primjenjuje na razdoblje koje prethodi njegovom donošenju, obzirom da je dato za Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Narodne novine br. 112/17, 12/2018, 02/19 i 119/19) koji se primjenjuje i na dio utuženog razdoblja u ovom predmetu?

 

4.) Da li se obavljanje poslova na zajedničkim graničnim prijelazima koji su oformljeni na području Republike Slovenije temeljem Sporazuma između Vlade RH i Vlade Slovenije, a koji Sporazum je potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu (Narodne novine Međunarodni dio br. 2/2004), ima pravnih osnova smatrati radom na državnom teritoriju druge države ili se rad na takvim zajedničkim lokacijama - graničnim prijelazima ima smatrati radom na području Republike Hrvatske?

 

5.) Da li sama činjenica "eksteritorijalnosti" zajedničkih lokacija na graničnim prijelazima je pravno odlučujuća da se rad na istima smatra terenskim radom te u tom kontekstu razmatranja da li policijski službenici prilikom rada na zajedničkim graničnim prijelazima na području Republike Slovenije imaju pravo na terenski dodatak prije i poslije 1.11.2017. (izmjene Kolektivnog Ugovora o državnim službenicima i namještenicima) odnosno da li sama udaljenost od granične crte ima utjecaja na ostvarivanje prava na terenski dodatak propisan Kolektivnim ugovorom obzirom na tumačenje broj 1/50 Zajedničke Komisije?

 

6.) Da li kod ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatu na ime terenskog dodatka sud ima ovlaštenja i može nadomjestiti "nepostojeće" upravno rješenje o pravu na isplatu terenskog dodatka?

 

7.) Da li način korištenja dnevnog odmora u zakonom propisanom trajanju obzirom na specifičnosti radnih zadataka i uvjete rada policijskih službenika za graničnu kontrolu ima utjecaj na ocjenu ostvarivanja prava na isplatu na ime terenskog dodatka?"

 

3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.

 

4. Prijedlog tuženice da joj se revizija dopusti je osnovan.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 8. rujna 2022., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22), na snazi od 19. srpnja 2022. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe članaka 58. do 73. ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv drugostupanjske presude ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredaba čl. 387., koje propisuju obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojima: (...) "Prijedlog za dopuštenje revizije, osim podataka koje mora sadržavati svaki podnesak, treba sadržavati: (...) 2) određeno naznačeno pravno pitanje iz članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona ili određeno naznačeno temeljno ljudsko pravo iz članka 385.a stavka 2. ovoga Zakona za koje stranka smatra da joj je u postupku povrijeđeno uz dokaz da je u vezi s tim stranka iscrpila dopušteni pravni put, 3) jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da joj Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju u smislu članka 385.a stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka. (...) Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog za dopuštenje revizije dužna dostaviti sudske odluke na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredaba čl. 385.a, prema kojima: stavak 1. "Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi,...", stavak 2. "Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku."

 

7. Pritom treba imati na umu da te odredbe ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagatelj poziva na "različitu" sudsku praksu i praksu koju bi trebalo preispitati i promijeniti) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu ("osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni"), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

 

8. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama pitanja iz prijedloga, pitanja iz prijedloga tuženice i izreke ovoga rješenja Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje postoji nejasna i može se očekivati neujednačena i nesigurna sudska praksa.

 

8.1. To sve kraj sudske prakse revizijskog suda izražene, primjerice, u odlukama posl. br. Revd-1612/2022-2 od 3. svibnja 2022., Rev 450/2023-2 od 6. lipnja 2023., Revd-3616/2022 od 22. studenoga 2022., Rev 372/2023 od 16. svibnja 2023., Revd-2379/2021-2 od 1. lipnja 2021., Rev 1183/2022 od 17. siječnja 2023., Revd-4593/2021-2 od 29. lipnja 2022., Rev 1206/2022 od 17. siječnja 2023., Revd 5528/2021 od 24. kolovoza 2022., Revd 2348/2022 od 15. lipnja 2022., Rev 142/2023 od 7. ožujka 2023., u kojima se ukazuje na shvaćanje koje je u suprotnosti sa shvaćanjem iz osporene presude (bar prema onome što proizlazi iz njena obrazloženja, razumnim tumačenjem razloga tog obrazloženja).

 

9. Stoga je pravilno za zaključiti:

 

9.1. da u odnosu na istaknuta pitanja iz prijedloga postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: "osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni"),

 

9.2. da su (time) u odnosu na ta pitanja nastali uvjeti za dopuštenje revizije, sve kako bi se povodom nje mogla preispitati osporena presuda,

 

te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 389. st. 1. i 389.b st. 3. ZPP-a).

 

10. Za pitanja iz prijedloga koja po svome sadržaju i dosegu ne pripadaju onima iz izreke ovoga rješenja uzeti je da je prijedlog u odnosu na njih povučen (prema odredbi čl. 389.b st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 3. siječnja 2024.