REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-63/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja Ototrak d.o.o., Kraljevica, Žlibina 18, OIB: 44754487909, zastupanog po opunomoćenici Sanji Tkalec Kovač, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukmir i suradnici d.o.o., Zagreb, Gramača 2L, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva (prije: Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja), Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 19370100881, zastupanog po službenoj osobi ŽĐ, radi dodjele bespovratnih sredstava, 27. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, KLASA: UP/I-442-01/22-01/130, URBROJ: 517-14-02- 02-22-3 od 17. studenog 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužitelja protiv Obavijesti Hrvatske agencije za malo gospodarstvo, inovacije i investicije (dalje: Agencija), KLASA: 910-04/22-20/81, URBROJ: 567-20-22-4 od 26. kolovoza 2022. (dalje: Obavijest), kojom je tužitelj obaviješten o isključenju iz postupka dodjele bespovratnih sredstava po Pozivu za dostavu projektnih prijedloga " Komercijalizacija inovacija" (dalje: Poziv), Faza 1: Procjena projektnih prijedloga u odnosu na kriterije definirane Pozivom.

2. Iz Obavijesti slijedi da Agencija isključila projektni prijedlog tužitelja nakon što je, temeljem mišljenja i rezultata ocjenjivanja tehničko-tehnoloških stručnjaka, utvrđeno da isti nije uspio dokazati ispunjenje uvjete iz pod-kriterija 3.1. Prema ocjeni tehničko- tehnoloških stručnjaka predloženo inovativno rješenje nije spremno za komercijalizaciju niti za demonstraciju u operativno okruženju budući da je trenutna tehnološka spremanost niža od razine TRL 7.

3. Tužitelj osporava zakonitost rješenje tuženika te u tužbi i tijekom spora (podnesak od 19. studenog 2024, održana rasprava) izlaže kao i u prigovoru. U bitnom, smatra da je prilikom ocjenjivanja kriterija 3.1. povrijeđena načela estoppel, jednakog postupanja, zakonitosti i razmjernosti kao i da je dvostruko negativno vrednovanja ista okolnost u različitim kriterijima prihvatljivosti.

Smatra da je njegov Projektni prijedlog isključen iz daljnjeg tijeka postupka ponajprije zbog nepravilne ocjene kriterija prihvatljivosti od strane Agencije, odnosno tehnološko-tehničkih stručnjaka. Obrazlažući prethodnu tvrdnju, tužitelj navodi iz zaključaka spomenutih stručnjaka proizlazi da su se projektni prijedlozi trebali odnositi na proizvode/tehnologije/usluge koji su spremni za stavljanje na tržište. Takav zaključak nije utemeljen na pravilnom tumačenju Poziva budući da se na taj način od preduvjeta za sudjelovanje u postupka stvara diskvalificirajući faktor a što to dovodi to toga da je cijeli postupak dodjele bespovratnih sredstva bespredmetan. Ističe da da je dostavom video snimke koja prikazuje uspješnu demonstraciju proizvoda u operativnom okruženju i koja ujedno potkrjepljuje tekstu u Prijavnom obrascu, dokazao traženu razinu tehnološke spremnosti (TRL 7). U prilog tome govori I činjenica da je već potpisao Pismo namjere i Ugovor o tajnosti sa specijaliziranim proizvođačem tehnoloških proizvoda s kojim je dogovorena suradnja za proizvodnju Proizvoda. Navodi da zahtjevi funkcionalnih kapaciteta koje bi prema tehničko-tehnološkim stručnjacima Proizvod mora zadovoljavati uvelike nadilaze kriterije prema kojima bi se određeni proizvod moglo svrstati na tehnološku razinu spremnosti TRL 7. Naglašava da nigdje u Prijavnom obrascu nije naveo potrebu dodatnog razvoja na razinama ispod TRL8, već isključivo razvojna i evaluacijska testiranja integracije inovacije u finalnom obliku proizvoda. Nadalje, tužitelj navodi da iz Uputa za prijavitelje te službenih odgovora na pitanja prijavitelja slijedi da su u okviru predmetnog Poziva prijavitelji sami mogli odabrati relevantne dokaze i način njihova izvođenja za potrebe dokazivanja razine tehnološke spremnosti propisane Pozivom unutar/povrh prijavnog obrasca, odnosno nigdje nije bilo propisano da isti trebaju uključivati i izvještaje s kvantifikacijom uspješne provedbe laboratorijskih, korisničkih iii testiranja proizvodnog postupka i slično. Međutim, iz Obavijesti slijedi da su stručnjaci pri ocjenjivanju njegove prijave zaključili da Projektni prijedlog s prilozima i video snimkom završnog prototipa ne dokazuje da se Proizvod nalazi na TRL 7 jer „kratki video prikaz razvojne inačice modula za ugradnju u plovilo/vozilo i pripadajuće korisničke aplikacije, ničim ne dokazuje niti kvantificira uspješnu provedbu bilo koje vrste laboratorijskih, korisničkih ili testiranja proizvodnog postupka“. Iz navedenog proizlazi da Agencija i tuženik zahtijevaju dostavljanje laboratorijskih i korisničkih testiranja proizvodnog postupka iako to nije navedeno u Pozivu niti bilo kojem drugom dokumentu. Slijedom prethodno navedenog, tužitelj je stava da su se naknadnim zahtijevanjem dodatnih i točno određenih kriterija dokazivanja tehnološke razine spremnosti Proizvoda, tuženik i Agencija jednostrano pozvali na svoj propust da prilikom sastavljanja uvjeta Poziva detaljno odrede način, oblik i metodu dokazivanja tehnološke spremnosti, a što je protivno načelu estoppel. Tužitelj drži da mu je u postupku ocjenjivanja Agencija trebala uputiti zahtjev za dodatnim pojašnjenjem, ukoliko su stručnjaci imali određene nejasnoće u vezi tehnološke razine spremnosti proizvoda. Referirajući se na navode iz Očitovanja (koje je Agencije dostavila tuženiku povodom njegovog prigovora) da se dodatna pojašnjenja ne mogu tražiti u svrhu nadopunjava projektne dokumentacije, i obrazloženja tuženikove odluke u kojem stoji da Agencija ima pravo diskrecijske ocjene prilikom odlučivanja hoće li od prijavitelja zatražiti pojašnjenje ili ne, ako procijeni da je takvo traženje razmjeno cilju koji se želi postići, tužitelj navodi kako iz takvih tumačenja slijedi da ni tuženik niti Agencija ne razumiju smisao i domašaj načela zakonitosti prilikom diskrecijskog odlučivanja kao niti povezanost s načelom razmjernosti, te ističe da je za pravilnu upotrebu diskrecijske ovlasti trebalo provesti test razmjernosti.

Što se tiče povrede načela jednakog postupanja tužitelj navodi da tehnološku razinu spremnosti projekta Agencija, i tuženik, pogrešno kvalificira ispod razine 7 iz razloga što se u nazivu projekta spominje riječ "Razvoj", međutim projektni prijedlog tvrtke Eonex d.o.o. koji u svom nazivu isto sadrži riječ "razvoj" ne isključuje iz postupka zbog tog razloga već istom dodjeljuje bespovratna sredstava.

Što se tiče prigovora da je pri ocjenjivanju njegovog projektnog prijedloga dvostruko negativno vrednovana ista okolnost u različitim kriterijima prihvatljivosti, tužitelj navodi da su inovativne funkcionalnosti Proizvoda te njegova tehnološka spremnost na razini TRL 7 lako uočljivi iz Projektne prijave, priloga i dostavljene video snimke, međutim, tehničko-tehnološki stručnjaci su odlučili ponoviti svoje zaključke iz kriterija 2.1. iako razina inovativnosti nema apsolutno nikakve veze sa razinom tehnološke spremnosti Proizvoda. Naime, s obzirom na to da su Projektnom prijedlogu već ranije oduzeta 4 boda zbog navodno nedostatne razine inovativnosti, nije dozvoljeno još jednom iz istog razloga oduzeti bodove u kategoriji 3.1.

Zaključno, tužitelj ukazuje na postojanje nekonzistentnosti prilikom provedbe postupka budući da je Agencija započela postupak provjere prihvatljivosti izdataka, a što sukladno Uputama za prijavitelje (str. 35.) predstavlja zadnji segment procjene projektnog prijedloga. Postavlja pitanje na temelju koje odredbe je Agencija započela postupak provjere prihvatljivosti izdataka ako Projektni prijedlog nije udovoljio pragovima prolaznosti nakon provedene ocjene kvalitete. Smatra da je navedena okolnost je najmanju ruku čudna jer iz nje proizlazi mogućnost da je Projektni prijedlog inicijalno pozitivno ocijenjen u svim segmentima, a naknado su mu dodijeljene niže ocjene.

Osim gore iznijetih, tužitelj u tužbi iznosi i navode kojim osporava pravilnost bodovanja Projektnog prijedloga po kriterijima 1.6., 2.1. i 2.3, a koji navodi su ispušteni iz obrazloženja ove odluke iz razloga koji će biti naknadno pojašnjeni.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu, podnesku od 27. studenog 2024 te održanoj raspravi, u bitnom, navodi kako slijedi.

Ustraje kod zaključka da je tužitelj svojim projektnim prijedlogom propustio neosporno dokazati postojanje dovršenog prototipa proizvoda. Nastavno na prethodno, tuženik pojašnjava kako dostavljenom video snimkom nije demonstriran stvarni rad predloženog rješenja u operativnom okruženju, već se u videu isključivo govorno opisuju ciljane ključne funkcionalnosti sustava umjesto da je potvrđen rad sustava prikazom praktičnog korištenja svih navedenih funkcionalnosti. Funkcionalnosti rješenja u videu tužitelj prikazuje samo hardverskim komponentama koje su, kako tvrdi, fiksno ugrađene u vozilo/plovilo i doživjele su svoju punu operativnu spremnost, međutim navedena spremnost nije prikazana/dokazana s obzirom da nije prikazano korištenje rješenja. Na temelju navedenog je u postupku ocjenjivanja utvrđeno kako velik dio funkcionalnosti proizvoda nije niti razvijen niti je demonstriran u operativnom okruženju niti je dokazano njihovo postojanje u dostavljenim materijalima.

Tuženik ističe kako su projektni prijedlog ocijenili ocjenjivači s relevantnim kvalifikacijama i iskustvom, a sukladno Prilogu 3. Postupak dodjele bespovratnih sredstava te Uputama za prijavitelje i ostaloj dokumentaciji Poziva te se poziva na presude Upravnih sudova u Zagrebu, Splitu i Osijeku (posl. br. Usl-119/2023 od 13. rujna 2023., i Us l-698/20 od 6. veljače 2023., Us l-2019/17 od 9. svibnja 2019. i Us l- 3547/2022 od 10. rujna 2024. u kojima su u raznim postupcima dodjele bespovratnih sredstava, uključujući i u pozivu Komercijalizacija inovacija, sudovi prihvatili mišljenje tehničko-tehnoloških stručnjaka.

Nadalje, tuženik je stava kako načelo estoppel, kao pravilo da nitko ne smije imati koristi od vlastite pogreške, u ovom slučaju nije povrijeđeno niti primjenjivo jer nije riječ o pogrešci u kriterijima Poziva. Natječajnom dokumentacijom je jasno propisano da se projektnim prijedlogom mora dokazati razina odgovarajuća razina tehnološke spremnosti proizvoda, bilo kojim dokazima koje prijavitelj smatra relevantnima za dokazivanje postojanja funkcionalnosti svog proizvoda. Smatra da tužitelj proizvoljno bira odredbe Uputa za prijavitelje koje bi mogle ići u njegovu korist, no odredbe Uputa potrebno je tumačiti zajedno s prilozima Poziva i Pitanjima i odgovorima s obzirom da isti nadopunjuju Upute. Pojašnjava kako dokumentaciju Poziva ne čine samo Upute za prijavitelje već i pripadajući prilozi, propisani obrasci te Pitanja i odgovori. Nastavno na prethodno, navodi da je u okviru Pitanja i odgovora (kao odgovor na pitanje broj. 3.15.) jasno pojašnjeno da se razina tehnološke spremnosti može dokazati statusom zaštite intelektualnog vlasništva i/ili slikama, video sadržajem ili tehničkom dokumentacijom koja potvrđuje postojanje dovršenog prototipa proizvoda/usluge/ tehnologije testiranih u operativnom okruženju i/ili dokaz prijavitelja da ima uspješno dokazanu tehnologiju za konkurentnu proizvodnju. Obzirom da je Pozivom dozvoljeno da se projektne aktivnosti provode unutar širokog spektra djelatnosti, što posljedično dovodi do različitih mogućih proizvoda, to nije bilo moguće predvidjeti svaki mogući način, oblik i metodu dokazivanja tehnološke spremnosti pa je stoga prijaviteljima ostavljena mogućnost da tehnološku spremnost vlastitog proizvoda dokažu onim dokazima koji na adekvatan način dokazuju postojanje upravo tog proizvoda. Dakle, tužitelj je imao slobodu pri odabiru dokaza u prilog svojoj tvrdnji o razini tehnološke spremnosti proizvoda, ali taj dokaz je morao biti takav da dokazuje postojanje proizvoda sa svim predviđenim funkcionalnostima. Glede prigovora o povredi načela razmjernosti i zakonitosti tuženik prije svega navodi da postupak pred Agencijom nije upravni postupak i da se ne primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku već da se primjenjuje pravni i strateški okvir propisan Pozivom. Smatra neutemeljenim navod tužitelja da je trebao biti pozvan na pojašnjenje prijave te navodi da se pojašnjenja mogu tražiti samo u svrhu otklanjanja nejasnoća dok se nedostatak dokaza nikako se ne može ocijeniti kao nejasnoća. Pojašnjavane koje tužitelj zahtijeva u ovom slučaju značilo bi dostavu dodatnih dokaza koji jasno prikazuju rad cjelokupnog sustava sa svim uključenim funkcionalnostima, a što zapravo predstavlja nadopunu projektne prijave.

Navode tužitelja o povredi načela jednakosti postupanja tuženik ocjenjuje paušalnim i neosnovanima budući da dodijeljena ocjena u sklopu Pod-kriterija 3.1. nije proizašla iz naziva projektnog prijedloga, već iz činjenice da tužitelj nije dokazao rad predloženog rješenja sa svim pripadajućim funkcionalnostima. Osim toga, tuženik navodi da se ne radi o situaciji usporedivoj sa projektnom prijavom poduzeća Eonex d.o.o.

Što se tiče prigovora tužitelja o dvostruko negativno bodovanju iste okolnosti u različitim kriterijima prihvatljivosti tuženik navodi da je Agencija navodima o postojećem OtoTrak sustavu u Pod-kriteriju 2.1. ukazala na to da se novi predloženi sustav ne može smatrati znatnim poboljšanjem u odnosu na postojeća rješenja, već isključivo inkrementalnom inovacijom obzirom na veći broj preklapanja funkcionalnosti postojećih alternativnih sustava. Osvrtom na postojeći OtoTrak sustav u Pod-kriteriju 3.1. Agencija jasno daje do znanja kako predmet prijave nije postojeći sustav i da tehničko-tehnološki stručnjaci ne mogu ocjenjivati njegove funkcionalnosti već isključivo nove ključne funkcionalnosti koje čine predloženu inovaciju, a koje u projektnoj prijavi nisu ni na koji način demonstrirane.

Zaključno, tuženik navodi da nadležno tijelo upravo vodeći se načelom ekonomičnosti može započeti provoditi pojedine postupke unutar 1. faze simultano, a kako bi se u što kraćem roku i uz što manje troškove obradili projektni prijedlozi. Sukladno prethodnom, smatra neutemeljenim insinuaciju tužitelja da iz postupanja Agencije proizlazi mogućnost da je projektni prijedlog inicijalno pozitivno ocijenjen u svim segmentima.

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika, te u onu koja prileži spisu predmeta ovoga upravnog spora.

7. Sud je odbio u sporu provesti dokaze predložene od strane tužitelja ocijenivši te dokazne prijedloge suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Među strankama ovog upravnog spora nije sporno da je tužitelj sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava po Pozivu za dostavu projektnih prijedloga "komercijalizacija inovacija" s projektnom prijavom naziva "Razvoj inovativnog sustava komunikacije sa sportskim i turističkim vozilima, kao i da je njegova njegova prijava isključena iz daljnje faze postupka iz razloga što je utvrđeno da ista ne udovoljava zahtjevima kvalitete iz Kriterija 3, obzirom da je u pod-kriteriju 3.1. koji se odnosi na procijenjenu razinu tehnološke spremnosti inovacije na početku provedbe projekta ostvarila 0 bodova, a što je sukladno kriterijima postavljenim u Prilogu 3 razlog za isključenje iz daljnjeg nadmetanja.

10. Iz sadržaja dokumentacije koja prileži spisu razvidno je da se ocjena kvalitete vrši po pet kriterija od kojih se Kriterij 3 " Dizajn i zrelost projekta" odnosi na procjenu tehnološke spremnosti inovacije na početku i na kraju projekta kao i na utvrđivanje potreba tržišta, odnosno problemskog stanja koje projekt rješava te opis željenog stanja I spremnost proizvoda/usluge/tehnologije za komercijalizaciju.

Prema pod-kriteriju 3.1. procjenjuje se razina tehnološke spremnosti inovacije (novog proizvoda/usluge/tehnologije) na početku provedbe projekta te je li početno stanje inovacije koja je predmet projekta jasno opisano i može li se svrstati u TRL 7 (demonstracija tehnologije u operativnom okruženju) ili TRL 8 (uspostavljen I kvalificiran tehnološki sustav).

Način bodovanja kriterija dodatno je razrađen u Prilogu 3 (Uputa za prijavitelje) I to u tablici "Kontrolna lista za ocjenjivanje kvalitete", a iz istog proizlazi da se za TRL 7 ostvaruje 1 bod, za TRL 8 3 boda, a u slučaju da je procijenjena razina tehnološke spremnosti ispod TRL 7 ostvaruje se 0 bodova po ovom kriteriju te se prijavitelja isključuje iz daljnjeg nadmetanja.

Sukladno natječajnoj dokumentaciji objavljenoj u okviru Pozivu (Upute za prijavitelje i dr.) prijavitelji su dužni dokazati traženu razinu tehnološke spremnosti, međutim, istom nije pobliže određeno što se smatra prihvatljivim dokazom već su pojašnjenja u vezi toga dana u formi odgovora na postavljena pitanja (objavljenim na internet stranicama). Tako u odgovoru na pitanje broj 3.15. od 22. travnja 2022. stoji da se razina tehnološke spremnosti, može dokazati statusom zaštite intelektualnog vlasništva i/ili slikama, video sadržajem ili tehničkom dokumentacijom koja potvrđuje postojanje dovršenog prototipa proizvoda ili usluge testiranih u operativnom okruženju i/ili dokaz prijavitelja da ima uspješno dokazanu tehnologiju za konkurentnu proizvodnju. Iz sadržaja spisa slijedi da je tužitelj je, u sklopu projektne dokumentacije, kao dokaz tehnološke spremnosti dostavio kratki video prikaz razvojne inačice modula za ugradnju u plovilo/vozilo i pripadajuće korisničke aplikacije, a što po ocjeni tehnološko- tehničkim stručnjaka nije dovoljno. Naime, stručnjaci pregledom priložene snimke utvrđuju da se radi o promotivnom videu koji, isključivo, pripadajućim audio zapisom opisuje ciljane ključne funkcionalnosti inovacije (automatsko aktiviranje audio zapisa dolaskom na lokalitet od interesa ili korisničko upravljanje sadržajem kojim se komunicira) ali ne prikazuje te samim time i ne dokazuje rad inovacije u operativnom okruženju, odnosno njezino praktično korištenje .

11. Analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz stanja spisa ocjena je ovog Suda da je u fazi (postupku) ispitivanja kvalitete pravilno utvrđeno da dostavljenim dokazima tužitelje nije dokazao da je rad inovacije uspješno demonstriran u operativnom okruženju, odnosno nije dokazao potrebnu razinu tehnološke spremnosti iste (TRL 7), a posljedično čemu je, sukladno metodologiji bodovanja, po ovom kriteriju ostvario 0 bodova. Slijedom navedenog, Sud zaključuje da je projektna prijava tužitelja, od strane osoba koje raspolažu odgovarajućim stručnim znanjima, ispravno bodovana i u konačnici pravilno isključena iz daljnjeg postupka, a što prigovorima iznijetim u tijeku ovog spora tužitelj nije doveo u sumnju. Valja naglasiti da se radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i prethodnoj fazi postupka (u pravnom lijeku izjavljenom protiv Obavijesti Agencije), na koje (prigovore) se tuženik opširno očitovao u obrazloženju svoje odluke te dodatno i u tijeku ovog spora, a koju argumentaciju ovaj Sud u cijelosti prihvaća kao činjenično i pravnu utemeljenu.

12. Budući da tužitelj nije osporio razloge isključenja to Sud nije našao potrebnim ulaziti u ocjenu navoda iz tužbe kojim se osporava bodovanje kvalitete po kriterijima 1.6., 2.1. i 2.3.

13. Slijedom obrazloženog, Sud utvrđuje da postupanjem javnopravnog tijela nisu povrijeđena prava i pravni interesi tužitelja te je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. izreke.

14. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS- a.

U Rijeci 27. prosinca 2024.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opunomoćenici tužitelja Sanji Tkalec Kovač, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Vukmir i suradnici d.o.o., Zagreb, Gramača 2L

- tuženiku Ministarstvu gospodarstva, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78