Poslovni broj: Pn-91/2023-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Majdi Felker, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari HI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Ivanu Rački i Velimiru Švigir, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d., Zagreb, protiv tuženika INOVINE d.d., Draškovićeva ulica 27, 10000 Zagreb, OIB: 85031837779, zastupan po punomoćniku Marku Praljak, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 26. studenog 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem objave od 27. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I.Nalaže se tuženiku INOVINE d.d., Draškovićeva ulica 27, 10000 Zagreb, OIB: 85031837779, tužiteljici HI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti na ime naknade štete novčani iznos od 6.300,00 € / 47.467,35 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na način kako slijedi:

-na iznos od 5.500,00 €/ 41.439,75 kn počev od 03.11.2022.g.do isplate,

-na iznos od 800,00 €/ 6.027,60 kn počev od dana presuđenja do isplate,

i to do 31.12.2022.g. po kamatnoj stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje do godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotnih poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku INOVINE d.d., Draškovićeva ulica 27, 10000 Zagreb, OIB: 85031837779, tužiteljici HI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnični trošak koliko isti bude iznosio zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana objave presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana. "

II.Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 750,00 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. prosinca 2024., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 10. rujna 2021.g., u vremenu od 06,15 - 06,30 sati, u Rijeci prilikom dolaska na radno mjesto kod tuženika, tužiteljica je zadobila tešku tjelesnu ozljedu prilikom pada u Ulici Riva 22, na način da je prilikom prelaženja pješačkog prijelaza na redovitom putu od mjesta stanovanja do radnog mjesta se poskliznula na rub kolnika i pala na bok, uslijed čega je kod iste nastupio prijelom vrata desne bedrene kosti, ozljeda kuka, te je istog dana podvrgnuta operaciji kojom je prijelom fiksiran kanuliranim vijkom. U navedenom štetnom događaju tužiteljica je zadobila tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma vrata desne bedrene kosti kako je navedeno i opisano u medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pokretljivost bila umanjena najmanje 6 mjeseci radi čega je išla i na terapiju, čime je trpjela fizičku bol i strah u sva tri stupnja intenziteta, a kod iste je kao trajna posljedica zaostalo naruženje, umanjenje životne i radne aktivnosti to najmanje:

-bolovi: jake bolove 2 dana, srednje jaki bolovi 10 dana, slabi bolovi 60 dana uz povremene koji ulaze u pojačane napore

-strah: primarni strah zakratko, sekundarni jaki strah 2 dana, srednji 5 dana, slabi 30 dana

-naruženje: stupanj povremeno vidljiv trećima kao i seksualna šteta - nelagodnosti zbog ožiljka

-umanjenje životne i radne aktivnosti:10 %

-tuđa pomoć i njega: od šest mjeseci

1.1.Tužiteljica je dana 03.11.2022.g. podnijela odštetni zahtjev tuženiku koji se očitovao svojim ne datiranim dopisom koji je tužiteljica po punomoćniku zaprimila24.11.2022.g.na način da je dostavio policu osiguranja od odgovornosti Generali osiguranja d.d. broj P13-1020224172, u svezi kojeg se tužiteljica obratila upravo navedenom osiguravajućem društvu odštetnim zahtjevom od 25.11.2022.g. koji odštetni zahtjev je Generali osiguranje d.d. otklonilo dopisom od 01.12.2022.g. pod obrazloženjem kako je istom policom pokrivena odgovornost osiguranika za štete koje nastanu njegovim zaposlenicima na radu ili u vezi rada, a kako dolazak na posao odnosno put do mjesta rada i ozljeđivanje na istom nije u domeni obavljanja registrirane djelatnosti osiguranika niti suozljede tužiteljice na ozljede tužiteljice nastale uslijed njenog rada ili u vezi radom, to da nema odgovornosti osiguravajućeg društva. Obzirom na navedeno tužiteljica predlaže da Sud, imajući na umu težinu povreda i kako je ista bila prisiljena radi liječenja i oporavka od posljedica predmetnog štetnog događaja ostati na bolovanju kroz razdoblje od 11.09.2021.g. pa do 02.10.2022.g., prema iznesenim činjenicama i dostavljenim dokazima, utvrdi pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu na način kako slijedi:

- za fizičke boli 2.000,00 € / 15.069,00 kn

- za strah 1.500,00 € / 11.301,75 kn

- za trajno umanjenje životne i radne aktivnosti (10%) 1.000,00 € / 7.534,50 kn - duševni bolovi zbog naruženosti i seksualnu štetu 1.000,00 € / 7.534,50 kn - tuđa njega i pomoć (šest mjeseci) 800,00 € / 6.027,60 kn

UKUPNO: 6.300,00 € / 47.467,35 kn.

1.2. Članak 111. Zakona o radu govori: (1) Ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, pa zbog svega navedenog tužiteljica temeljem čl. 1100 st. 1. i st. 2. u vezi sa čl. 19., čl. 1046., čl.1095. i čl. 1103. i dr. Zakona o obveznim odnosima, ovom tužbom potražuje preostalu razliku do potpune pravične novčane naknade neimovinske štete odnosno naknade iznosa drugih vidova imovinske štete iz predmetnog štetnog događaja i predlaže naslovnom sudu nakon provedenog dokaznog postupka i činjeničnog utvrđenja donijeti presudu.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Naime, nesporno je da je tužiteljica kao radnica za tuženika kao poslodavca obavljala poslove prodavača te da je dana 10.rujna 2021.godine zadobila tešku tjelesnu ozljedu prilikom pada u Ulici Riva 22, na redovitom putu od mjesta stanovanja do mjesta rada. Također, nesporno je da je tužiteljici navedena ozljeda priznata kao ozljeda na radu od strane HZZO-a te da je joj je kao takvoj isplaćena naknada plaća. Dodatno, tuženik ističe kako kod Uniqa osiguranja ima ugovorenu policu osiguranja djelatnika od nezgode pa kojoj je tužiteljici već isplaćen iznos od 6.000,00 kn na ime osigurnine zbog pretrpljene ozljede na radu. Nadalje, točno je da tuženik kod Generali osiguranja ima ugovorenu policu osiguranja od odgovornosti te da se tužiteljica sa svojim odštetnim zahtjevom za isplatu dodatne osigurnine obratila Generali osiguranju. Odštetni zahtjev je Generali osiguranje odbilo iz razloga što ugovorena polica pokriva odgovornost tuženika za štete koje nastanu njegovim djelatnicima na radu ili s vezi rada, a kako dolazak na posao odnosno put do mjesta rada i ozljeđivanje na istom nije u domeni obavljanja registrirane djelatnosti tuženika, niti su ozljede tužiteljice nastale uslijed rada ili u vezi s radom, nema odgovornosti niti osiguravajućeg društva, niti tuženika za štetu koju je pretrpjela tužiteljica. Tako izražen stav Generali osiguranja je u potpunosti točan i u skladu s važećim propisima i aktualnom sudskom praskom.

3.1. Naime, Vrhovni sud u odluci pod brojem Revr-350/2005 navodi: „Ozljeda koju je tužiteljica zadobila prilikom pada s bicikla kada se kretala od svojeg stana na posao, nije nastala prilikom obavljanja posla niti je u svezi s radom u smislu citiranih zakonskih odredbi, i stoga tuženik nije odgovoran naknaditi štetu tužiteljici. Okolnosti na koje upire revizija da je tužiteljica vezano za zadobivenu ozljedu ishodila određena prava kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, te da je tužiteljici temeljem police osiguranje od nesretnog slučaja od „C. o.“ naplatila određeni iznos, nisu od odlučnog značaja za presuđenje konkretnog spornog odnosa.“ Isto tako, Općinski sud u Slavonskom Brodu-Stalna služba u Novoj Gradiški u odluci pod brojem Pn- 210/2019 ističe: “ Kada se šteta uslijed prometne ili druge nezgode dogodi na putu do posla ili na putu s posla, u pravilu ne postoji odgovornost poslodavca iako se nedvojbeno smatra da se radi o ozljedi na radu (kako to ispravno tvrdi tužitelj), osim ako se takva nezgoda može smatrati očekivanim rizikom posla koji radnik redovno obavlja za poslodavca, što ovdje nije slučaj. Poslodavac je, kako je naprijed navedeno dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, međutim ako se štetni događaj dogodio na putu dolaska ili prilikom odlaska sa posla, kao što je ovdje slučaj, tada, iako se nedvojbeno radi o ozljedi na radu, ne može postojati odgovornost poslodavca za nastalu štetu budući da šteta nije prouzročena niti na radu niti u vezi sa radom, jer nema uzročnoposljedične veze između nastanka štete i procesa rada kojega je radnik obavljao kod poslodavca. (VSRH Revr 600/03-2 od 21. travnja 2004., Revr 350/05-2 od 14. prosinca 2005., Gžn- 1527/04 od 19. travnja 2005.).“ Slijedom svega naprijed iznesenog, tuženik predlaže Naslovnom sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku.

4.Sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije priloženu spisu i to uvidom u prijavu o ozljedi na radu (list 5-10 spisa), otpusno pismo i medicinska dokumentacija (list 11-37 spisa), odštetni zahtjev (list 38-40, 44-48 spisa), dopis tuženika sa policom osiguranja (list 41-42 spisa), sudska praksa (list 56-61 spisa), saslušani je tužiteljica kao stranka (list 72-73 spisa), te svjedokinja GI (list 71-72 spisa)

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je neosnovan.

6.Člankom 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku, propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

7.Odredbom članka 219. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

8.Člankom 221. Zakona o parničnom postupku, propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

9.Kada tuženik kao poslodavac odgovarao za štetu nužno je utvrditi da je šteta nastala na radu i u svezi s radom u kojem slučaju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti).

10.Sukladno odredbi čl. 111. st.1. Zakona o radu ("NN" 149/09 i 61/2011 – dalje: ZR), štetu koju radnik pretrpi na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan naknaditi radniku po općim propisima obveznog prava, s time da sukladno odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (dalje: ZZR-a) ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potiče od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice moga o izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu (članak 25. stavak 2. ZZR-a).

11.Prema odredbi čl. 1067. st. 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a) tuženik se može osloboditi odgovornosti pod pretpostavkom da je šteta nastala isključivo radnjom tužitelja koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti, odnosno može se osloboditi odgovornosti djelomično ako je tužitelj djelomično pridonio nastanku štete.

12.Da bi sud prihvatio prigovor tuženika isključive ili djelomične odgovornosti tužitelja, isti je dužan dokazati da je šteta nastala bez njegove krivnje, pri čemu nije propisan poseban oblik krivnje kao oslobađajuća osnova, čime je relevantan svaki oblik odgovornosti radnika, dakle ne samo krivnja kao namjera već i kao nepažnja, bilo gruba (kao izostanak pažnje koju bi upotrijebio prosječno pažljiv čovjek), bilo obična (izostanak pažnje koju bi upotrijebio naročito pažljiv i savjestan čovjek). Pri tome je relevantno jesu li počinjeni neki propusti u provođenju pravila zaštite na radu koji su od utjecaja na nastanak nezgode, i to kako na strani tuženika (odnosno poslodavca), tako i na strani tužitelja.

13.Utvrđujući odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja, valja istaknuti da je obveza poslodavca sukladno odredbi čl. 41. st. 1. ZZR-a osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu, dok je obveza radnika da obavlja poslove dužnom pažnjom (čl. 68. ZZR-a).

14.Iz prijave ozljede na radu te iz saslušanja tužiteljice kao stranke te svjedokinje GI utvrđeno je da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu prodavačice te da je do povrede na radu došlo na javnoj površini tj. trotoaru i to na putu od mjesta stanovanja prema mjestu rada. Naime tužiteljica je sama iskazala da je izašla iz autobusa te je imala namjeru ići kupiti marendu prije nego baci polog u banku te otvoriti kiosk u kojem je radila u Riječkom neboderu. Njeno radno vrijeme da je počinjalo u 06,30 sati, a nezgoda se dogodila u 06,10 sati kada je prelazila pješački prijelaz, zakoračila na pločnik, poskliznula se na rub kolnika te poletila i pala na "kuk".

15.Poslodavac je, kako je naprijed navedeno dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, međutim ako se štetni događaj dogodio na putu dolaska ili prilikom odlaska sa posla, kao što je ovdje slučaj, tada, ne može postojati odgovornost poslodavca za nastalu štetu budući da šteta nije prouzročena niti na radu niti u vezi sa radom, jer nema uzročno-posljedične veze između nastanka štete i procesa rada kojega je radnik obavljao kod poslodavca (VSRH Revr 600/03-2 od 21. travnja 2004., Revr 350/05-2 od 14. prosinca 2005., Gžn-1527/04 od 19. travnja 2005.)

16.Tužiteljica je kod tuženika u vrijeme štetnog događaja bila zaposlena na radnom mjestu prodavačice, te tehnološki proces odvijanja rada iz djelatnosti koju je obavljala kod tuženika, nema niti je imao nikakvog utjecaja na sigurnost u korištenju javne površine na putu dolaska na posao, niti bilo kakve uzročno-posljedične veze između procesa rada, upravljanja tim procesom i ozljeda koje je tužiteljica zadobila, pa stoga nema niti objektivne odgovornosti poslodavca tužiteljice, za štetu nastalu tužiteljici navedenoga dana.

17.Da bi poslodavac odgovarao za štetu zaposleniku zbog nastale povrede treba postojati uzročna veza između procesa rada i upravljanja tim procesom i nastale povrede. Postojanje uzročne veze jedan je od materijalno pravnih pretpostavki za uspostavljenje izvan ugovorne odgovornosti. Na putu od mjesta stanovanja opa do radnog mjesta tehnološki proces odvijanja rada iz djelatnosti koje obavlja tuženik nema nikakvog utjecaja na sigurnost ili nesigurnost zaposlenika. Naime, nastala šteta do koje je došlo na putu tužiteljice kao zaposlenika od kuće do mjesta rada ne može se dovesti u vezi s propustom zaštite na radu kao sastavnog dijela organizacije rada i izvođenja radnog procesa da bi poslodavac temeljem odredbe članka 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu odgovarao za nastalu štetu.

18.Slijedom navedenog stav je suda da nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete tužiteljici iz odredbe članka 111. stavak 1. ZR-a i članka 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu budući ne postoji uzročna veza između nezgoda koju je pretrpjela tužiteljica i rada iste kod tuženika niti se isto dogodila u radnom prostoru tuženika niti za vrijeme radnog vremena pa šteta nije niti na radu niti u svezi sa radom, za koje bi poslodavac bio odgovoran.

19.Slijedom navedenog odlučeno primjenom odredbe članka 8. i 221.a ZPP-a odlučeno je kao u izreci presude.

20.Odluka o trošku postupka tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., u svezi s čl. 155. st. 2. ZPP-a. Tuženiku je dosuđeni trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to sastav odgovora na tužbe 200,00 eura, tbr. 8. toč. 1. OT-a, zastupanje na ročištu 12.7.2024. i 26.11.2024. u iznosu od 2x200,00 eura tbr. 9. toč. 1. OT-a, ukupno sa pripadajućim PDV-om iznosi 750,00 eura.

Rijeka, 27. studenoga 2024.

SUDAC:

Majda Felker

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika