Poslovni broj: Us I-1298/2023-15
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, uz sudjelovanje Nene Čulić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Općine Podgora, Andrije Kačića Miošića 2, Podgora, zastupane po opunomoćeniku Srđanu Vrdoljaku, odvjetniku u Splitu, Ljudevita Posavskog 12b, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba 1) JVĐ iz [adresa], 2) JV iz [adresa], 3) MV iz [adresa], 4) FV iz [adresa], i 5) NV iz [adresa], sve zastupane po opunomoćenici Minji Lalić, odvjetnici u Makarskoj, radi izvlaštenja i određivanja naknade, nakon javne rasprave održane i zaključene 12. studenog u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužiteljice, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresiranih osoba, dana 12. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-944-07/19-01/12, URBROJ:514-04-02-01-01/08-23-02 od 2. ožujka 2023. i rješenja Splitsko – dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko – pravne poslove, ispostava Makarska KLASA: UP/I-943-04/95-
01/11, URBROJ: 2181-05/04-19-78/MAS od 13. lipnja 2019.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-944-07/19-01/12, URBROJ: 514-04-02-01- 01/08-23-02 od 2. ožujka 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Splitsko – dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko – pravne poslove, ispostava Makarska KLASA:UP/I-943-04/95-01/11, URBROJ:2181-05/04-19-78/MAS od 13. lipnja 2019. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje).
2. Prvostupanjskim rješenjem određena je naknada za deposedirano zemljište u k. o. [katastarska općina], označeno kao č.z. 1503/1 površine 58m1, č.z. 1503/2 površine 43m2, č.z. 1516 površine 439m2, č.z. 1516/5 površine 64m2, č.z. 1516/10 površine 73 m2, te u k. o. [katastarska općina] i to č.z. 5524/4 površine 555m2, č.z. 5538/7 površine 91m2 i č.z. 5538/13 površine 516m2 u ukupnom iznosu od 1.947.660,00 kuna. Točkom 2. prvostupanjskog rješenja utvrđeno je da se naknada za nekretnine iz točke 1. dijeli na način da JVĐ, IV i MV svakoj za po 1/9 dijela pripada iznos od 216.406,66 kuna, SV i ŽV za po 1/3 dijela pripada iznos od 649.220,00 kuna. Točkom 3. izreke je kao obveznik naknade utvrđena Općina Podgora. Točkom 4. obvezana je Općina Podgora iznos naknade iz točke 1. platiti ovlaštenicima naknade u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja. Točkom 5. određeno je da će se o troškovima donijeti poseban zaključak.
3. Tužiteljica u pravodobnoj tužbi navodi kako se osporeno kao i prvostupanjsko rješenje temelje na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju te nepravilnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Te povrede da se nalaze u pogrešnom zaključku da bi tužiteljica bila obveznik naknade, jer je predmetno zemljište deposedirano u korist hotelskog poduzeća Podgora i Hotelsko turističkog poduzeća Makarska rivijera Makarska, OOR Hotela Nimfa iz Živogošća, rješenjem SO Makarska UP/I-07-605/1- 1969., rješenjem SO Makarska UP/I-07-165/1-81 od 30. lipnja 1981. i SO Makarska UP/I-07-228/1-82 od 14. listopada 1983. zbog čega da bi sukladno Zakonu o građevinskom zemljištu obveznik plaćanja naknade bila Općina koja u postupku ima položaj stranke. Područje Općine Makarska Zakonom o područjima, gradova i općina u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, br. 90/92) podijeljena je na Grad Makarska te Općine Brela, Baška Voda, Podgora i Gradac. Kako sporazum o podjeli imovine bivše Općine Makarska nije postignut, prema tumačenju tužiteljice, Odluku Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija KLASA: 940-01/95-01/22, URBROJ: 515-95-4 od 22. travnja 1996., obveznik naknade za izvlaštenu nekretninu, ukoliko ta naknada nije plaćena, je ona stranka kojoj je ta nekretnina pripala u vlasništvo Odlukom, ukoliko je ista nekretnina izvlaštena u korist lokalne samouprave. U ovom slučaju ne radi se o nekretnini koja je izvlaštena u korist Općine Podgora, već o financijskim pravima i obvezama koje ne proizlaze iz vlasništva nekretnina. Isto tako, u vrijeme donošenja Odluke Vlade Republike Hrvatske o raspodjeli imovine bivše Općine Makarska, naselje Živogošće, u kojem se nalaze predmetne nekretnine, bilo je u sastavu Općine Gradac, zbog čega tužitelj smatra da je zahtjev korisnika naknade trebao biti usmjeren prema toj općini. Naselje Živogošće bilo je sastavni dio Općine Gradac sve do stupanja na snagu Zakona o područjima županija, općina i gradova u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, 10/97). Općine Gradac i Podgora da nikada nisu donijele odluku koja bi se odnosila na raspodjelu međusobnih eventualno spornih prava i obveza. Ukoliko obveznikom naknade ne bi bio utvrđen korisnik izvlaštenja Hoteli Živogošće ili Općina Gradac (u čijem je sastavu bilo naselje Živogošće), u tom su slučaju obveznici naknade trebale biti sve novoustrojene jedinice lokalne samouprave bivše Općine Makarska razmjerno njihovom broju stanovnika. Ovo stoga što se u konkretnom slučaju u smislu članka 41. Zakona o obveznim odnosima radi o djeljivoj, a ne solidarnoj obvezi.
Tužiteljica dalje spori i svojstvo zainteresiranih osoba kao korisnika naknade, jer se prema Zakonu o izvlaštenju naknada isplaćuje vlasnicima, a ne stvarnim posjednicima nekretnine koja je predmet deposedacije, a zainteresirane osobe nikada nisu bile vlasnici predmetnog zemljišta. Pored toga, vještačenje i Procjembeni elaborat br. 16-6/2018 i 17-06/2018 izrađen od strane Supervision d.o.o. Split kojim se utvrđivala vrijednost deposediranih nekretnina, kao i procjembeni elaborat o tržišnoj vrijednosti poljoprivrednih kultura da je izrađen protivno pozitivnim propisima. Iz samog vještva nije vidljivo jesu li uspoređujuće nekretnine komunalno opremljene, imaju li poboljšice, jesu li pravno uređene, niti su vidljiva njihova obilježja. U vještačenju nisu navedeni materijalni pokazatelji (ugovori o kupoprodaji, podaci nadležne porezne uprave…) potrebni da se nalaz i mišljenje vještaka provjeri. U ponovljenom postupku vještak da je trebao pribaviti druge kupoprodajne ugovore, kontaktirati agenciju za prodaju nekretnina, pribaviti podatke porezne uprave te dati pregled pribavljenih podataka. Okolnost da se stranke u postupku nisu očitovale na nalaz i mišljenje ništa ne govori o kvaliteti vještačkog nalaza, jer je prvostupanjsko tijelo bilo dužno postupiti po rješenju tuženika. U ponovljenom postupku da nije saslušan vještak niti je postupljeno po uputi tuženika iz ranijeg rješenja prema kojem je trebalo pribaviti novi nalaz i mišljenje, podatke porezne uprave i agencije za promet nekretnina odnosno podatke iz ugovora o prodaji sklopljenih u vrijeme utvrđivanja naknade te nakon toga održati raspravu na koju će se pozvati vještak i pravilno utvrditi visina tržišne cijene. Vještak da je trebao utvrditi razliku o stanju nekretnine danas i u vrijeme deposedacije te sukladno tome umanjiti današnju tržišnu cijenu, jer komunalno opremljena nekretnina ne može imati jednaku vrijednost potpuno neopremljene nekretnine, kakva je bila u vrijeme deposedacije. Vrijednost nekretnine je uvećana za vrijednost poljoprivrednih kultura koje su bile zasađene u vrijeme deposedacije, bez da je prethodno umanjena vrijednost nekretnine za učinjena ulaganja napravljena nakon deposedacije. Predlaže poništiti osporeno kao i prvostupanjsko rješenje.
4. U odgovoru na tužbu tuženik, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.
5. Zainteresirane osobe koje je sud rješenjem od 25. ožujka 2024. godine u smislu odredbe članka 19. stavak 3. tada važećeg Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21 dalje ZUS), pozvao na sudjelovanje u sporu, u svom odgovoru na tužbu predlažu da sud tužbe odbije kao neosnovane i potvrdi rješenje tuženika. Ovdje se napominje kako je u odgovoru na tužbu opunomoćenica zainteresiranih osoba navela da je jedan od ovlaštenika povrata SV preminuo, te je ovaj spor nastavljen sa njegovom nasljednicom NV kao zainteresiranom osobom pod 5)
6. Tijekom spora, dana 12. studenog 2024. održana je rasprava na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Na navedenu raspravu pristupila je zamjenica opunomoćenika koja je tom prilikom ostala pri ranije iznesenim navodima te je popisala trošak spora. Na ročište nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirane osobe.
7. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu u kojem su donesena osporena rješenja.
8. Sud je odbio izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka držeći da se zakonita odluka u ovom predmetu može donijeti temeljem dokumentacije koja prileži spisu upravnog postupka, a kojem postupku je proveden očevid te su sastavljeni procjembeni elaborati o procjeni tržišne vrijednosti deposediranih nekretnina.
9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je, a ni među strankama nije sporno da su nekretnine označene kao 1503/1, 1503/2, 1516, 1516/5 i 1516/10 k. o. [katastarska općina], te č.z. 5524/4, 5538/7 i 5538/13 k. o. [katastarska općina] deposedirane pravomoćnim rješenjima Skupštine Općine Makarska KLASA:UP/I-10-823/1-79 od 13. lipnja 1980. i KLASA: UP/I-07-165/1-81 od 30. lipnja 1981 te KLASA:UP/I-228/1-82 od 4. listopada 1983., u svrhu izgradnje hotelskog kompleksa u igranima, predio Punta, sve temeljem odredbi Zakona o građevinskom zemljištu (Službeni list SFRJ 54/80).
11. Među strankama je bilo sporno da li je tužiteljica rješenjima upravnih tijela pravilno određena obveznikom plaćanja naknade, da li zainteresirane osobe ovlaštenici naknade te da li je visina naknade pravilno utvrđena.
12. U odnosu na navode tužiteljice kako ona ne bi bila u obvezi isplatiti naknadu za gore navedene deposedirane nekretnine i to iz razloga jer je zemljište koje je predmet određivanja naknade deposedirano u korist Hotelskog poduzeća Podgora i Hotelsko turističkog poduzeća Makarska rivijera Makarska, OOR Hotel Nimfa iz Živogošća, rješenjima Skupštine Općine Makarska, a Općina Makarska kao takva ne postoji, nakon što je Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj bivša Općina Makarska podijeljena na Grad Makarsku te općine Brela, Baška Voda, Podgora i Gradac, valja reći da način na koji su novonastale općine i gradovi međusobno riješili svoja prava i obveze ne utječu na pravo zainteresiranih osoba da zahtjev postave samo u odnosu na neku od njih ili da se takav postupak pokrene po službenoj dužnosti. Naime, sve i da je između gradova i općina koji su pravni sljednici nekadašnje općine Makarska sklopljen sporazum kojim se uređuju prava i obveze, isti bi imao učinak samo na njihov interni odnos i on kao takav nema doseg na prava i obveze za koje te općine i gradovi solidarno odgovaraju prema trećim osobama. Stoga, ovaj sud drži pravilnim zaključak tuženika da donošenjem rješenja kojim je određena obveznikom naknade nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.
13. U odnosu pak na tužbene navode tužiteljice o tome da li su zainteresirane osobe zaista ovlaštene primiti naknadu za deposedirane nekretnine jer da isti nikada nisu bili vlasnici tih nekretnina, valja reći da iz spisa proizlazi kako su predmetne nekretnine bile u času deposedacije stvarni posjed LV, SV pok. J, ČV pok. J i FV pok. J. Spisu predmeta prileži rješenje o nasljeđivanju O-99/86 iza smrti LV iz kojeg proizlazi da su njeni nasljednici ČV, FV i SV. Nadalje, iz rješenja o nasljeđivanju O-8/06 javnog bilježnika Ante Pejkovića, razvidno je da su ČV naslijedili MV, AV, JVĐ i IV. Obzirom na navedeno, po ocjeni ovog suda nedvojbeno je dokazan pravni slijed od osoba kojima su nekretnine oduzete do ovlaštenika naknade, pa se ovaj prigovor tužiteljice otklanja kao neosnovan. Nadalje, glede navoda tužiteljice da ovlaštenici naknade, odnosno njihovi prednici vrijeme oduzimanja nisu bili vlasnici (bili su korisnici) dodatno je za navesti kako je u članku 38. u stavku 1. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ, broj 52/58) bilo propisano da građevinsko neizgrađeno zemljište koje je nacionalizirano ostaje u posjedu prijašnjeg vlasnika sve dok ga on na osnovu rješenje općinskog narodnog odbora ne preda u posjed općini ili drugoj osobi, radi izgradnje zgrade ili drugog objekta ili radi izvođenja drugih radova. Prema članku 39. stavku 1. istoga Zakona o nacionalizaciji prijašnji vlasnik nacionaliziranog građevinskog neizgrađenog zemljišta imao je pravo to zemljište zajedno sa trajnim nasadima na njemu, sve dok je u njegovom posjedu besplatno koristiti ili za to vrijeme drugom dati na korištenje uz naknadu ili bez naknade, suglasno postojećim propisima o zakupu poljoprivrednog zemljišta. Nakon 28. prosinca 1958. (dan nacionalizacije), sve do 15. veljače 1968. odnosno dana stupanja na snagu Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera (Službeni list SFRJ broj 5/68) pravo korištenja nacionaliziranog zemljišta mogle su steći i osobe na koje su prijašnji vlasnici do 15. veljače 1968. prenijeli to pravo korištenja, ali ako je do toga dana prijenos prava bio upisan u zemljišnoj knjizi ili je izvršen na temelju ugovora na kome su ovjerovljeni potpisi od strane tijela nadležnog za ovjeravanje potpisa ili je ugovorena cijena bila isplaćena preko banke ili je osoba na koju je prijašnji vlasnik prenio to pravo od tog dana plaćala porez ili doprinos u svezi sa zemljištem na kojem to pravo postoji. Prema stavku 3. članka 5. istog Zakona pravo korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta mogli su naslijediti zakonski nasljednici prijašnjeg vlasnika, kao i zakonski nasljednici bračnog druga, potomaka, usvojenika, roditelja i usvojitelja na koje je prijašnji vlasnik prenio ta prava. Odredbe ovakvog sadržaja sadržavali su i svi kasniji propisi iz oblasti raspolaganja građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu, do zadnjeg propisa koji je važio u toj oblasti i to Zakona o građevinskom zemljištu (Narodne novine, broj 4/80... čl. 35). U konkretnom slučaju su prijašnji vlasnici nakon nacionalizacije stekli pravo korištenja u smislu članka 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji, koje pravo je bilo upisano u zemljišnim knjigama do donošenja rješenja o deposedaciji, koje rješenje se nesporno smatra aktom o oduzimanju, i iz istog se može utvrditi kome je i u kojoj površini oduzeta imovina.
14. Nadalje, tužiteljica prigovara i načinu na koji je utvrđena vrijednost nekretnine odnosno izrađen Procjembeni elaborat broj 16—06/18 koji se odnosi na građevinsko zemljište i gospodarski objekt č.z. 1503/1, 150372, 1516/2, 1516/5 i 1516/10 k. o. [katastarska općina] i 17-06/2018/22 koji se odnosi na građevinsko zemljište 5524/1, 5538/7, dio 5538/13 k. o. [katastarska općina], kao i Procjembeni elaborat o tržišnoj vrijednosti poljoprivrednih kultura od 15. lipnja 2018. godine izrađen od sudskog vještaka za agronomiju i procjenu poljoprivrednog zemljišta KV. Tužiteljica nije zadovoljna vještakovim nalazom i mišljenjem jer da kod poredbene metode vještak nije koristio nekretnine koje su približno vrijedne predmetnoj nekretnini; da iz vještva nije vidljivo jesu li nekretnine komunalno opremljene; da nisu vidljiva njihova obilježja; da nisu navedeni ugovori o prodaji nekretnina niti podaci porezne uprave; da isto nije izrađeno sukladno uputi tuženika niti je nakon pribavljenog vještva zakazana rasprava i pozvan vještak. Uvidom u Procjembeni elaborat utvrđeno je da je kod izračuna vrijednosti zemljišta korištena poredbena metoda koja se bazira na trenutnom stanju ponude i potražnje pri formiranju tržišne vrijednosti zemljišta na užem području, na osnovu podataka dobivenih od Ministarstva financija, Porezne uprave te kupoprodajnih ugovora za četiri nekretnine u k. o. [katastarska općina] , k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina]. Za usporedbu su uzeta građevinska zemljišta I. kategorije, stambene namjene komunalno opremljena i prometno povezena te utvrđena prosječna cijena usporednih nekretnina, nakon čega se korištenjem korektivnih faktora došlo do jedinične i ukupne vrijednosti nekretnine na dan vrednovanja prema kakvoći u vrijeme deposediranja. Tuženik je kroz obrazloženje osporenog rješenja opširnim obrazloženjem naveo razloge zbog kojih uzima da je pravilno utvrđena stvarna cijena deposediranog zemljišta, na način koji prihvaća i ovaj sud. Prema ocjeni suda, u konkretnom slučaju nije bilo nužno provođenje rasprave, jer se ona po prirodi stvari mora zakazati kako bi se strankama pružila mogućnost očitovati o svim činjenicama i dokazima bitnim za rješavanje upravne stvari. O tome se ovdje ne radi, jer su osporena rješenja donesena temeljem isprava odnosno vještva za koje je tužiteljici o stavljena mogućnost očitovanja, pa po ocjeni ovog suda takvim postupanjem upravnog tijela nisu bila povrijeđena pravila postupka, koja bi za posljedicu imala nezakonitost osporenih rješenja.
15. Obzirom na sve navedeno, sud ne nalazi da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je temeljem odredbe članka 116. stavka 1. istog ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kao što je to učinjeno u izreci ove presude.
16. Budući da tužiteljica nije uspjela u ovom sporu, to je i njezin zahtjev za naknadom troška ovog upravnog spora odbijen kao neosnovan, te je riješeno kao pod točkom II. izreke ove presude.
U Splitu, 12. prosinca 2024. godine
S u t k i nj a
Ana Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
- opunomoćeniku tužiteljice, Srđanu Vrdoljaku, odvjetniku u Splitu, Ljudevita Posavskog 12b
- Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije
- opunomoćenici zainteresiranih osoba, Minji Lalić, odvjetnici u Makarskoj
- u spis
