Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8944/19-39

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mati Manola, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Porobija i Porobija u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 3. srpnja 2024. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Mislava Karlovca, odvjetnika te zamjenice punomoćnika tuženika Pie Gaie Baučić, odvjetnice, dana 27. prosinca 2024. godine,

p r e s u d i o j e

Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka dio odredaba iz Ugovora o namjenskom kreditu broj 37/2005, kreditna partija 7102978580 koji je potvrđen kod javnog bilježnika Marije Baković iz Zagreba pod brojem OU-1719/05 dana 27. prosinca 2005. godine sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao Banke, i to: „Članak 1.

Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 120.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita.

Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom; Članak 2.

-stavak. 1.

Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita po 120.000,00 CHF švicarskih ranaka i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama Odluke o kamatatnim stopama Zagrebačke banke d.d…;

-stavak 3.

U slučaju dospjele, a nepodmirene bilo koje tražbine koja proizlazi iz ovog Ugovora, Korisnik kredita obvezuje se platiti kamatu po dospijeću skladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora koja je promjenjiva…;

Članak 7.

-stavak 1.

-stavak 2.

Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB: 92963223473 isplatiti tužiteljici AĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi razlike preplaćenih kamata, iznos od 1.678,89 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 28,08 EUR od 15.11.2007. do isplate,

- na iznos od 27,16 EUR od 15.12.2007. do isplate,

- na iznos od 27,54 EUR od 15.1.2008. do isplate,

- na iznos od 26,96 EUR od 15.2.2008. do isplate,

- na iznos od 51,10 EUR od 15.3.2008. do isplate,

- na iznos od 49,95 EUR od 15.4.2008. do isplate,

- na iznos od 47,47 EUR od 15.5.2008. do isplate,

- na iznos od 47,22 EUR od 15.6.2008. do isplate,

- na iznos od 45,89 EUR od 15.7.2008. do isplate,

- na iznos od 44,94 EUR od 15.8.2008. do isplate,

- na iznos od 44,05 EUR od 15.9.2008. do isplate,

- na iznos od 44,82 EUR od 15.10.2008. do isplate,

- na iznos od 44,89 EUR od 15.11.2008. do isplate,

- na iznos od 42,57 EUR od 15.12.2008. do isplate,

- na iznos od 45,26 EUR od 15.1.2009. do isplate,

- na iznos od 44,28 EUR od 15.2.2009. do isplate,

- na iznos od 42,09 EUR od 15.3.2009. do isplate,

- na iznos od 41,34 EUR od 15.4.2009. do isplate,

- na iznos od 40,37 EUR od 15.5.2009. do isplate,

- na iznos od 38,91 EUR od 15.6.2009. do isplate,

- na iznos od 37,96 EUR od 15.7.2009. do isplate,

- na iznos od 51,93 EUR od 15.8.2009. do isplate,

- na iznos od 51,05 EUR od 15.9.2009. do isplate,

- na iznos od 48,92 EUR od 15.10.2009. do isplate,

- na iznos od 47,83 EUR od 15.11.2009. do isplate,

- na iznos od 46,26 EUR od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos od 45,74 EUR od 15.1.2010. do isplate,

- na iznos od 44,78 EUR od 15.2.2010. do isplate,

- na iznos od 43,05 EUR od 15.3.2010. do isplate,

- na iznos od 42,01 EUR od 15.4.2010. do isplate,

- na iznos od 41,36 EUR od 15.5.2010. do isplate,

- na iznos od 35,02 EUR od 15.6.2010. do isplate,

- na iznos od 34,45 EUR od 15.7.2010. do isplate,

- na iznos od 32,84 EUR od 15.8.2010. do isplate,

- na iznos od 33,04 EUR od 15.9.2010. do isplate,

- na iznos od 30,34 EUR od 15.10.2010. do isplate,

- na iznos od 28,89 EUR od 15.11.2010. do isplate,

- na iznos od 19,70 EUR od 15.12.2010. do isplate,

- na iznos od 18,52 EUR od 15.1.2011. do isplate,

- na iznos od 17,05 EUR od 15.2.2011. do isplate,

- na iznos od 15,92 EUR od 15.3.2011. do isplate,

- na iznos od 14,65 EUR od 15.4.2011. do isplate,

- na iznos od 13,67 EUR od 15.5.2011. do isplate,

- na iznos od 12,93 EUR od 15.6.2011. do isplate,

- na iznos od 12,13 EUR od 15.7.2011. do isplate,

- na iznos od 9,06 EUR od 15.8.2011. do isplate,

- na iznos od 7,17 EUR od 15.9.2011. do isplate,

- na iznos od 5,83 EUR od 15.10.2011. do isplate,

- na iznos od 4,69 EUR od 15.11.2011. do isplate,

- na iznos od 3,55 EUR od 15.12.2011. do isplate,

- na iznos od 2,43 EUR od 15.1.2012. do isplate te

- na iznos od 1,23 EUR od 15.2.2012. do isplate,

time da zatezna kamata do 31.12.2007. godine teče po stopi od 15 % godišnje, od 1.1.2008. godine do 31.7.2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000 Zagreb, OIB: 92963223473 isplatiti tužiteljici AĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], po osnovi preplate zbog tečajne razlike, iznos od 5.769,81 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 48,36 EUR od 15.1.2009. do isplate,

- na iznos od 49,29 EUR od 15.2.2009. do isplate,

- na iznos od 20,76 EUR od 15.3.2009. do isplate,

- na iznos od 27,34 EUR od 15.4.2009. do isplate,

- na iznos od 28,68 EUR od 15.5.2009. do isplate,

- na iznos od 17,39 EUR od 15.6.2009. do isplate,

- na iznos od 19,38 EUR od 15.7.2009. do isplate,

- na iznos od 9,90 EUR od 15.8.2009. do isplate,

- na iznos od 21,88 EUR od 15.9.2009. do isplate,

- na iznos od 8,60 EUR od 15.10.2009. do isplate,

- na iznos od 17,22 EUR od 15.11.2009. do isplate,

- na iznos od 15,87 EUR od 15.12.2009. do isplate,

- na iznos od 39,21 EUR od 15.1.2010. do isplate,

- na iznos od 54,26 EUR od 15.2.2010. do isplate,

- na iznos od 51,09 EUR od 15.3.2010. do isplate,

- na iznos od 66,11 EUR od 15.4.2010. do isplate,

- na iznos od 93,63 EUR od 15.5.2010. do isplate,

- na iznos od 99,85 EUR od 15.6.2010. do isplate,

- na iznos od 132,37 EUR od 15.7.2010. do isplate,

- na iznos od 131,45 EUR od 15.8.2010. do isplate,

- na iznos od 198,95 EUR od 15.9.2010. do isplate,

- na iznos od 159,96 EUR od 15.10.2010. do isplate,

- na iznos od 169,27 EUR od 15.11.2010. do isplate,

- na iznos od 212,93 EUR od 15.12.2010. do isplate,

- na iznos od 216,97 EUR od 15.1.2011. do isplate,

- na iznos od 201,89 EUR od 15.2.2011. do isplate,

- na iznos od 211,36 EUR od 15.3.2011. do isplate,

- na iznos od 212,06 EUR od 15.4.2011. do isplate,

- na iznos od 240,61 EUR od 15.5.2011. do isplate,

- na iznos od 301,13 EUR od 15.6.2011. do isplate,

- na iznos od 370,11 EUR od 15.7.2011. do isplate,

- na iznos od 445,78 EUR od 15.8.2011. do isplate,

- na iznos od 327,53 EUR od 15.9.2011. do isplate,

- na iznos od 287,87 EUR od 15.10.2011. do isplate,

- na iznos od 290,78 EUR od 15.11.2011. do isplate,

- na iznos od 296,55 EUR od 15.12.2011. do isplate,

- na iznos od 331,37 EUR od 15.1.2012. do isplate te

- na iznos od 342,05 EUR od 15.2.2012. do isplate,

time da zatezna kamata do 31.7.2015. godine teče po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, od 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva:

1) kojim traži da se utvrdi da su ništetne i bez pravnog učinka dio odredbi iz Ugovora o namjenskom kreditu broj 37/2005, kreditna partija 7102978580, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Marije Baković iz Zagreba pod brojem OU-1719/05 dana 27.prosinca 2005.godine, sklopljenog između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao Banke i to:

Članak 2.

-stavak 1. u dijelu kojim je određeno da redovna kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,40% te da je promjenjiva u skladu s tržišnim uvjetima; Članak 3.

-u cijelosti;

Članak 7.

-stavak 1. u dijelu koji glasi „Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog Ugovora“,

-stavak 2. u dijelu koji glasi „O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora“;

Članak 23.

stavak 1.

"-točka C.) Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema važećoj Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor, odnosno općim uvjetima poslovanja kreditora.

- točka J.) Na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju se Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. i pristaju na njihovu primjenu te izrijekom potvrđuju da im je pri sklapanju ovog Ugovora uručen primjerak istih. Ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primjene i sve izmjene i dopune navedenih Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijem trajanja ovog Ugovora.

-točka K) Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita potvrđuje da je upoznat s uvjetima kredita/depozita i efektivnom kamatnom stopom/realnom godišnjom kamatnom stopom, te im je uručena otplatna tablica.“

2) za isplatom zakonske zatezne kamate na svaki pojedini dosuđeni iznos iz točke II i III izreke za razdoblje od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa (1.dana u mjesecu), do dana plaćanja svakog pojedinog iznosa, utvrđenog u točki II i III izreke.

r i j e š i o j e

Tužba je djelomično povučena za iznos od 776,90 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 902,95 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.12.2024. godine, kao dana presuđenja, do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27.12.2024. godine, kao dana presuđenja, do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i daljnjem tijeku postupka navodi da je sa tuženikom dana 22.12.2005. godine sklopila Ugovor o namjenskom kreditu broj 37/05, prema kojem joj je tuženik kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 120.000,00 CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. s ugovorenim rokom otplate od 7 godina. Navodi da je pored iznosa glavnice prema Ugovoru bila dužna tuženiku platiti i redovnu kamatu, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru bila promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika, a na dan sklapanja ugovora iznosila je 4,40% godišnje.

2. Ističe da je za trajanja otplate kredita redovna (ugovorna) kamatna stopa jednostranom odlukom tuženika mijenjana na štetu tužiteljice. Kako je tužiteljica zbog ugovorene promjenjive redovne kamatne stope plaćala povećane iznose anuiteta, to ista ističe, pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 04.07.2013. godine, koja je u dijelu koji se odnosi na ugovaranje kamatne stope u odnosu na tuženika potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. godine (donesenim u kolektivnom sporu između tužitelja "Potrošač" – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača i 8 tuženih banaka, između kojih je i tuženik), kako su u predmetnom Ugovoru o namjenskom kreditu korištene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u dijelu da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika (dio odredbe čl. 2. st. 1. i 3. predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu) te odredba čl. 7. st. 2. predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno da za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, korisnik kredita (tužiteljica) pristaje da kreditor (tuženik) povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a da prije sklapanja predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu i u vrijeme sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu tuženik i tužiteljica nisu pojedinačno pregovarali i utvrdili parametre i metode izračuna za promjenu kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužiteljice u odnosu na tuženika.

3. Tužiteljica nadalje, pozivajući se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 04.07.2013. godine (donesenu u kolektivnom sporu između tužitelja "Potrošač" – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača i 8 tuženih banaka, između kojih je i tuženik), koja je u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/17 od 14.06.2018. godine, ističe da je u spomenutom kolektivnom sporu utvrđeno, između ostalog, i da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

4. Slijedom navedenog, tužiteljica navodi kako je, na temelju nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, povećanjem kamatne stope jednostranom odlukom tuženika te na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, povišenjem tečaja švicarskog franka, na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove pa stoga tužbenim zahtjevom iz tužbe i podneska od 12.05.2024.godine traži da sud:

1) utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbi predmetnog ugovora o namjenskom kreditu i to kako glase:

„Članak 1.

Kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti od 120.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita.

Korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ovim Ugovorom; Članak 2.

-stavak. 1.

Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos kredita po 120.000,00 CHF švicarskih ranaka i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. koja na dan sklapanja ovog Ugovora iznosi 4,40%...;

-stavak 3.

U slučaju dospjele, a nepodmirene bilo koje tražbine koja proizlazi iz ovog Ugovora, Korisnik kredita obvezuje se platiti kamate po dospijeću skladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora koja je promjenjiva…;

Članak 3.

-u cijelosti;

Članak 7.

-stavak 1.

Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 1.657,64 CHF (slovima tisućušestopedestsedamcjelih64/100chf) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog Ugovora;

-stavak 2.

Za slučaj izmjene redovne kamate stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjena anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora; Članak 23.

stavak 1.

-točka K.) Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita potvrđuje da je upoznat s uvjetima kredita/depozita i efektivnom kamatnom stopom/realnom godišnjom kamatnom stopom, te im je uručena otplatna tablica.“ ,

2) naloži tuženiku isplatu iznosa od 1.678,89 EUR s osnove razlike preplaćenih kamata te iznosa od 5.769,81 EUR po osnovi preplate zbog tečajne razlike, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini utuženi iznos od dana dospijeća svakog pojedinog utuženog iznosa, do isplate,

3) naloži tuženiku naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

5. U odgovoru na tužbu i daljnjem tijeku postupka tuženik se protivi osnovu i visini tužbenog zahtjeva te ističe prigovor zastare smatrajući da tužba podnesena u kolektivnom sporu na koji se poziva tužiteljica nije prekinula zastaru u ovom pojedinačnom parničnom postupku. Nadalje, ističe kako je valutna klauzula izrijekom zakonom dopuštena te legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valutna klauzula valjano ugovorena, tuženik smatra da ista ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Naime, kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može se smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva pa ne može ni valjanu ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Također, tuženik ističe kako je tečaj CHF prema kuni dugi niz godina bio izuzetno stabilan tako da u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu tuženik nije znao niti mogao/morao znati za rast tečaja CHF kao i da je prilikom zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, korisnika kredita (ovdje tužiteljicu) informirao o poznatim parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF ističući kako je tuženik za to imao točno određene smjernice kojim su se bankari, koji rade na odobrenju kredita, bili dužni pridržavati te se u dokaz tih navoda poziva na “Izvod iz edukacijskog materijala za prodajno osoblje iz 2005.godine“. Navodi nadalje, u odnosu na izmjenu kamatne stope prije Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/12, dalje: ZID ZPK/12) odnosno prije 1.1.2013. godine, da je svaka promjena kamatne stope učinjena u skladu sa zakonom i ugovorom, isključivo u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, kako je to određeno čl.5.1. Općih uvjeta poslovanja tuženika koji su bili u primjeni od 1.10.1999. godine, a koji Opći uvjeti čine sastavni dio predmetnog Ugovora o kreditu, kako to proizlazi iz čl. 23.J) tog Ugovora, iz čega proizlazi da se ne radi o jednostranoj izmjeni redovne kamatne stope od strane tuženika, po pukom nahođenju banke te da je sporna ugovorna odredba o promjeni kamatne stope u skaladu sa Zakonom o zaštiti potrošača. Također, tuženik navodi da je i stupanjem na snagu Općih uvjeta promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama koji su u primjeni od 1.1.2013. godine, određeno je da promjena kamatnih stopa ovisi prvenstveno o visini i promjenama tržišnih parametara koji određuju uvjete pod kojima se banka može zadužiti na domaćem i inozemnom tržištu kapitala te da pored utjecaja kretanja tržišnih parametara na promjenu kamatnih stopa utječe i regulatorni trošak poslovanja Banke odnosno financijski efekti promjena zakonske i podzakonske regulative itd. Nadalje, tuženik osporava da se radi o potrošačkom kreditu te osporava tužiteljici status potrošača jer iz predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je tužiteljica sredstva kredita iskoristila za kupnju stana na otoku Krku, u kojem ne živi, a poznato je da se stanovi tj. apartmani na moru komercijalno iskorištavaju. Osim toga, tuženik ističe kako je tužiteljica vlasnica ljekarne, dakle, poduzetnik, a ne potrošač koji bi se s uspjehom mogao pozivati na utvrđenja iz kolektivnog spora. Ističe, također, da članak 23. točka J predmetnog ugovora o kreditu koji se odnosi na primjenu Općih uvjeta poslovanja Zagrebačke banke d.d. ne može biti utvrđen ništavim jer sam Zakon o obveznim odnosima dopušta primjenu Općih uvjeta poslovanja na pojedinačne ugovore, a osim toga tužiteljica ničim niti ne obrazlaže zašto bi navedeni članak bio ništetan te koji bi uopće bio njezin pravni interes za takvo utvrđenje, a isto se odnosi i na zahtjev za utvrđenjem ništetnosti čl.23.točka C i K. Također, tuženik se protivi utuženom tijeku zatezne kamate te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate. Zaključno, u podnesku od 17.05.2024. godine tuženik navodi da je podneskom od 12.05.2024.godine tužitelj preinačio tužbeni zahtjev te se preinaci protivi te ističe prigovor zastare za sve preinačene iznose, posebno u odnosu na potraživanje po osnovi kamatne stope.

6. Vezano uz prigovor tuženika da se protivi preinaci tužbe postavljanjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužiteljica postavila u podnesku od 12.05.2024. godine, ovaj sud smatra da tužbenim zahtjevom kako je postavljen u podnesku od 12.05.2024. godine, tužiteljica nije preinačila tužbu u smislu čl. 191.st.1. (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), obzirom da je u tužbi kondemnatornim tužbenim zahtjevom tražila isplatu ukupnog iznosa od 61.975,81 kn, što danas iznosi 8.225,60 EUR, dok konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 12.05.2024.godine tužiteljica traži isplatu ukupnog iznosa od 7.448,70 EUR, što je za 776,90 EUR niži iznos od kondemnatornog tužbenog zahtjeva iz tužbe, a sniženje tužbenog zahtjeva nije preinaka tužbe, kako to proizlazi iz čl. 191.st.3. ZPP-a.

7. Sniženje tužbenog zahtjeva, iako nije preinaka tužbe, se prema čl. 193. ZPP-a smatra djelomičnim povlačenjem tužbe. Kako je, dakle, tužiteljica djelomično povukla svoju tužbu za iznos od 776,90 EUR, nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, a tuženik je na djelomično povlačenje tužbe pristao podneskom od 17.05.2024. godine, to je sud na temelju čl.193.st.2 ZPP-a, u točki I izreke ovog rješenja odlučio da je tužba djelomično povučena za iznos od 776,90 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos. Navedeni stav ovog suda da sniženje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe za koje je, nakon upuštanja tuženika u raspravljanje, potreban pristanak tuženika sukladan je pravnom shvaćanju zauzetom od strane Vrhovnog suda RH na Trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH dana 26.4.2021. godine, pod brojem SU-IV-16/21.

8. Slijedom navedenog, ovom presudom sud je odlučio o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu koji je u pogledu utvrđenja ništetnosti postavljen u tužbi, dok je kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu konačno postavljen u podnesku od 12.05.2024.godine. Pri tome sud ističe, iako podnesak tužitelja od 12.05.2024.godine nije dostavljen sudu i protivnoj stranci 8 dana prije ročišta održanog 13.5.2024. godine, ovaj

1 0

sud je podnesak od 12.05.2024.godine i u njemu postavljeni konačni kondemnatorni tužbeni zahtjev, uzeo u obzir na temelju čl.299.a st. 5. ZPP-a smatrajući isto svrsishodnim za konačno rješenje ovog spora.

9. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u: Ugovor o namjenskom kreditu broj 37/05 od 22.12.2005. godine (dalje Ugovor o kreditu), otplatni plan, promet po predmetnom kreditu sa specifikacijom uplata, dopis tuženika od 17.4.2019. godine sa promjenama kamatnih stopa po predmetnom kreditu, tuženikove Opće uvjete poslovanja koji su u primjeni od 1.10.1999. godine, Opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama koji su u primjeni od 1.1.2011. godine, popis ljekarni, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire AĐ iz Darfin d.o.o., saslušana je tužiteljica te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

10. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze, sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

11. Među strankama je nesporno da je dana 22.12.2005. godine između tužiteljice i tuženika sklopljen ugovor o namjenskom kreditu u kojem se glavnica kredita veže uz valutu švicarskog franka te da se radilo o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 4,40% godišnje. Isto tako nije sporno da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana na više sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, kao i da je za vrijeme otplate kredita tečaj švicarskog franka rastao. 12. Sporno je jesu li promjene ugovorene kamatne stope sukladno tuženikovoj Odluci o kamatnim stopama bile u skladu sa odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača tj. radi li se o nepoštenim i ništetnim ugovornim odredbama. Također, sporno je jesu li nepoštene, a slijedom toga i ništetne ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula prema kojoj se glavnica kredita i otplata kredita veže uz tečaj švicarskog franka te posljedično tome da li je, zbog primjene odredbi o promjeni ugovorene kamatne stope sukladno tuženikovoj Odluci o kamatnim stopama te primjeni ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula prema kojoj se glavnica kredita i otplata kredita veže uz tečaj švicarskog franka, na strani tuženika došlo do stjecanja bez osnove. Sporno je je li ništetna odredba čl. 23. točka C predmetnog ugovora o kreditu koji se odnosi na prijevremenu konačnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema važećoj Odluci o Tarifi naknada za usluge u poslovima koje obavlja kreditor (tuženik) odnosno Općim uvjetima poslovanja tuženika, odredba čl. 23. točka J predmetnog ugovora o kreditu o primjeni Općih uvjeta poslovanja tuženika i svih izmjena i dopuna tih Uvjeta na prava i obveze ugovornih strana te odredba čl. 23. točka K predmetnog ugovora o kreditu kojom se potvrđuje da je korisnik kredita (tužiteljica) potpisom ugovora upoznata s uvjetima kredita i efektivnim kamatnom stopom/ realnom godišnjom kamatnom stopom te da joj je uručena otplatna tablica. Nadalje je sporno je li predmetni ugovor o kreditu potrošački ugovor te da li tužiteljica ima status potrošača Dakle, sporna je osnova tužbenog zahtjeva, kao i visina istog. Sporno je i je li nastupila zastara te je sporan utuženi tijek zatezne kamate.

1 1

13. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva ovaj sud prihvaća kao osnovane navode tužiteljice. To iz sljedećih razloga. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/2012. od 4. srpnja 2013. godine u odnosu na tuženika utvrđeno je da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući u razdoblju od 01.travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008. godine, ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je pak imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača točnije protivno čl. 81, 82 i 90 (NN 96/03) te kasnije protivno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96 i 97 tog Zakona te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Spomenutom presudom utvrđeno je i to da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, korisnika kredita, u ugovorima o kreditu zaključenim u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, u kojima su korištene ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora sa korisnicima kreditnih usluga se nije pojedinačno pregovaralo i ugovorom utvrdilo egzaktne parametre i metodu izračunatih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

14. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/2012. od 4. srpnja 2013. godine u odnosu na tuženika u dijelu kojim je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

15. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14.6.2018. godine potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/2012. od 4. srpnja 2013. godine u odnosu na tuženika u dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredbi ugovora o kreditu u razdoblju od 01.travnja 2005. godine do 31. prosinca 2008. godine, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo niti je tuženik potrošača u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je pak suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve isključivo na štetu potrošača.

16. Navedene odluke i pravna stajališta potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev 2221/18 od 3.9.2019. godine. Navedenom presudom u cijelosti su potvrđena ranija utvrđenja iz spora kolektivne pravne zaštite o tome kako su banke ugovorile nepoštenu i ništetnu odredbu o valuti CHF, čime je spor kolektivne pravne

1 2

zaštite pravomoćno okončan i to na način da su i odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi (odredba o cijeni kredita) kao i odredba o valuti švicarski franak (odredba o predmetu) utvrđene nepoštenim i ništetnim.

17. Navedenim sudskim odlukama utvrđeno je da je tuženik znao za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nije na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom je glavnicu vezao za švicarski franak nerazumljiva, o trome obavijestio potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. U opisanim okolnostima tuženik nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno te je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovorih strana na štetu potrošača. Valja reći da se tužiteljica u traženju pravne zaštite u ovom konkretnom slučaju poziva upravo na utvrđenja navedenih odluka.

18. Isto tako, ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu tuženik je postupio nepošteno, a posljedica takvih nepoštenih odredbi je ništetnost, budući da kamate moraju biti određene odnosno odredive u smislu odredbe čl. 46.st. 2. i čl. 50. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO, koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju čl.1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima NN 35/05). Naime, ugovorne odredbe gdje se promjena kamatne stope čini zavisnom o Odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, dakle jedne ugovorne strane. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba i ona je u ovom slučaju zavisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena, pa stoga predmetna odredba Ugovora kojom se određuje visina promjenjive kamatne stope uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice te dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužiteljice jer je tuženik onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamata. Osim toga valja reći i to da su sukladno ZOO-u stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, dužne pridržavati se načela savjesnosti i poštenja odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se ocjenjuje ponašanje prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti s druge strane. Stoga su odredbe ugovora kojima se promjena kamatne stope čini zavisnom samo o odluci banke nepoštene i ništetne.

19. Pri tome ovaj sud ističe kako je stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude posl. broj Revt-249/14 od 09.04.2015. godine donesene u kolektivnom sporu da banke kao legalne novčarske institucije čiji je krajnji cilj ostvarivanje zarade imaju legitimno pravo da u ugovorima o kreditu ugovaraju promjenjivu kamatnu stopu, koja je s aspekta isplativosti njihovog poslovanja nužnost (posebno kada se radi o Ugovorima o kreditu koji se sklapaju na duže vremensko razdoblje), a sve s obzirom na brojne ekonomske čimbenike koji izravno ili neizravno utječu na određivanje njezine visine. Međutim isto tako banke kao dobri i odgovorni gospodarstvenici trebaju imati drugačiji

1 3

pristup prema potrošačima prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope. Banke, a tako i tuženik kao visoko specijalizirane novčarske ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda", dužni su nudeći svoje proizvode maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali nikada na štetu potrošača. Znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje o tim poslovima potrošača je toliko superiorno da je nemjerljivo. Upravo zato je tuženik bio dužan svakog potrošača, pa tako i tužiteljicu, ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti joj pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, što međutim tuženik nije učinio na valjan način, zadovoljivši se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva potrošačima ostala potpuno nerazumljiva, a takve su i Odluke o kamatnim stopama.

20. Također, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svom obrazloženju odluke broj Revt 249/14-2 od 09.04.2015. godine u dijelu u kojem se govori o ugovaranju kamatnih stopa, naveo: "To pak znači da unatoč tome što odluke tuženih banaka koje su uređivale pitanje promjenljive kamatne stope, uključujući i razloge koji utječu na njezinu promjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja (odluke su potrošačima bile dostupne u poslovnicama tuženih banaka), im nisu mogle biti razumljive. Pri tome treba reći i to da razlozi za promjenljivost kamatne stope, a kako su prikazani u odlukama tuženih banaka, doista, se ne mogu smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanosti razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita."

21. Odredba čl. 502.c ZPP-a propisuje direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i pravu potrošača i obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u kolektivnoj tužbi. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19, dalje: ZZP/14), koja odredba je identična odredbi čl. 138a ZZP/07, kao i prema odredbi čl.126. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača, u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi povrata preplaćenih anuiteta kredita, a koje preplata je uzrokovana postupanjem tuženika.

22. I odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2022. godine utvrđeno je, kako to navodi Ustavni sud RH: "…da su u kolektivnom sporu, na temelju tamo izvedenih prikladnih dokaza, pravomoćno utvrđene slijedeće okolnosti: nerazumljivost osporenih ugovornih odredaba prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke; nemogućnost pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju te posljedično tome postojanje znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama." U navedenoj odluci Ustavni sud se poziva i na svoj predmet broj U-III- 1170/2021 navodeći da je u tom predmetu odbačen kao očito neosnovan prigovor banke da joj je povrijeđeno pravo na jednakost oružja neizvođenjem dokaza na okolnost pojedinačnog pregovaranja o sadržaju standardnog (formularnog) ugovora, odnosno okolnost je li potrošač mogao utjecati na ili mijenjati sadržaj unaprijed pripremljenih standardnih odredaba ugovora o kreditu i to stoga jer su te okolnosti pravomoćno utvrđene u kolektivnom sporu i stoga se, uslijed primjene čl. 502.c ZPP-a, na te okolnosti

1 4

ne mogu ponovno izvoditi dokazi u pojedinačnom potrošačkom sporu. Dakle, o svim prethodno navedenim okolnostima koje spominje Ustavni sud Republike Hrvatske u citiranim odlukama odnosno predmetima, sukladno čl. 502.c ZPP-a, ne mogu se ponovno izvoditi dokazi u ovom pojedinačnom parničnom postupku.

23. Međutim, kako iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5458/21 od 30.6.2022. godine proizlazi da predmet kolektivnog spora i dokazivanja u tom postupku nisu bile obavijesti koje su dane određenim potrošačima u predugovornoj fazi sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu, to je ovaj sud, radi utvrđivanja tih okolnosti proveo dokaz saslušanjem tužiteljice, dok nije proveo dokaz saslušanjem osobnog bankara VĐ koji je sudjelovao u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i pri zaključenju istog, sukladno čl. 7. st. 1. ZPP-a, obzirom da je tuženik podneskom od 29.4.2024.godine odustao od saslušanja osobnog bankara, iako je prethodno sud odredio provođenje dokaza njegovim saslušanjem.

24. Tužiteljica je iskazala kako je predmetni kredit digla radi kupnje apartmana na otoku Krku, u mjestu Punat, na adresi [adresa]. Taj apartman koristili su isključivo ona i njena djeca za odmor. Apartman nije iznajmljivala niti jedan jedini dan, niti u njemu obavljala bilo kakvu poslovnu djelatnost. Predmetni kredit dignula je u Zagrebačkoj banci jer je to bila njena matična banka u kojoj je imala otvoren tekući račun. Kada je odlučila kupiti predmetni apartman, razgovarala je sa svojom osobnom bankaricom VĐ želeći dignuti kredit koji je bio vezan uz valutu EUR. Međutim osobna bankarica ju je doslovce nagovarala da zaključi ugovor koji je vezan uz valutu CHF te joj je rekla da je to tada bio najpovoljniji kredit te da je i najpovoljnija odnosno manja kamata nego kod eura. Nadalje, tužiteljica je iskazala da je osobnoj bankarici rekla da bi ipak digla kredit u eurima jer se tako dogovorila s mužem, ali ju je osobna bankarica -gospođa VĐ i dalje nagovarala da digne kredit u CHF, da je to za nju (tužiteljicu) najpovoljnije. Također joj je rekla da je i ona dignula kredit koji je vezan uz CHF te je tužiteljica na kraju ipak popustila njezinom nagovaranju i zaključila predmetni ugovor koji je vezan uz valutu CHF, time da joj je osobna bankarica tek naknadno, kad je došlo do povećanja kreditnih rata i kad ju je tužiteljica pitala kako je ona prošla sa svojim kreditom vezanim uz CHF, rekla da ona nije zaključila ugovor o kreditu vezan uz CHF, nego uz EUR. Tužiteljica je, nadalje, iskazala kako nema nikakvog ekonomskog obrazovanja, da je završila Farmaceutski fakultet, a prije toga gimnaziju. Također, tužiteljica je iskazala kako zna da kada je kredit vezan uz neku stranu valutu, da se tečaj te valute može mijenjati, ali ju osobna bankarica nije upozorila na bilo kakve rizike vezane uz promjenu tečaja CHF niti joj je objašnjavala koji razlozi i parametri mogu dovesti do promjene tečaja CHF, time da je u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu CHF bio stabilna valuta. Prilikom razgovora, prije nego što je zaključila predmetni kredit, u banci joj nisu predočili otplatni plan u eurima niti je pitala bankaricu postoje li neki rizici vezani uz kredit vezan uz valutu CHF, niti što se može očekivati od CHF u budućnosti, kad joj je osobna bankarica preporučila taj kredit kao najpovoljniji. Mislila je da će sve biti prema otplatnom planu koji je dobila prilikom zaključenja ugovora o kreditu. Nadalje, tužiteljica se pri davanju iskaza u ovom parničnom postupku nije mogla sjetiti je li u predmetnom ugovoru o kreditu bila ugovorena fiksna ili promjenjiva kamatna stopa, ali se sjeća da joj osobna bankarica nije objašnjavala ništa vezano uz kamatnu stopu koja je ugovorena u predmetnom ugovoru o kreditu. Tužiteljica je, također, iskazala da je pročitala predmetni ugovor o kreditu prije nego ga je potpisala, time da je istaknula kako su ugovor o kreditu sastavili u banci te da ona nije sudjelovala u sastavljanju ugovora. Kad su joj u banci pripremili ugovor, mislila je da su to uvjeti banke kako su navedeni u

1 5

ugovoru i da ona ili želi potpisati ugovor ili ne želi, a kako joj je trebao novac za kupnju apartmana na otoku Krku, odnosno da zatvori financijsku konstrukciju za kupnju tog apartmana, predmetni ugovor je potpisala. U tijeku otplate kredita došlo je do povećanja kreditne rate tako da je sa početnih oko 7.200,00 kn došla u jednom trenutku i do 13.000,00 kn. Koliko se sjeća, nije dobivala nikakve pisane obavijesti zašto je došlo do povećanja rate kredita. Sjeća se samo da je na izvatku iz tekućeg računa pisalo da ima kredit i pisalo je svaki mjesec kolika je mjesečna rata po kreditu. Kada je dobila povećane rate kredita, išla je pitati u banku zašto se rate povećavaju i tamo su joj rekli da je to zbog povećanja tečaja i da je tako svima koji imaju kredite u CHF te da se tu ništa ne može promijeniti. Zaključno, tužiteljica je iskazala da predmetni ugovor o kreditu ne bi zaključila da su ju u banci upozorili na mogućnost da će doći do velikog povećanja tečaja CHF ili do veće promjene kamatne stope, kao i da je založni dužnik Oktal d.o.o. tvrtka koja je gradila apartman koji je kupljen predmetnim kreditom.

25. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao istinit i vjerodostojan jer je iskazivala uvjerljivo i životno logično, a niti tuženik nije prigovorio istinitosti njezinog iskaza. Također, istinitost pojedinih dijelova iskaza tužiteljice potvrđena je dokumentacijom koja prileži spisu.

26. Naime, iz predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu vidljivo je da je taj Ugovor s tuženikom, tužiteljica zaključila kao fizička osoba. Isto tako, iz čl. 6. Ugovora o kreditu proizlazi da je namjena kredita kupnja stana, što potvrđuje i tužiteljica svojim iskazom navodeći da je predmetni kredit digla radi kupnje apartmana na otoku Krku, u mjestu Punat, na adresi [adresa], a na kojem stanu je zasnovano i založno pravo radi osiguranja cjelokupne tražbine tuženika po predmetnom kreditu, kako to proizlazi iz čl.13 točka a) predmetnog Ugovora o kreditu. Nadalje, iz iskaza tužiteljice sud je utvrdio da su apartman u Puntu koji je kupljen predmetnim kreditom, tužiteljica i njena obitelj (djeca) koristili isključivo za osobne svrhe tj. za odmor, da tužiteljica predmetni apartman nije iznajmljivala niti u njemu obavljala ikakvu poslovnu djelatnost, a tuženik nije dokazao suprotno niti je prigovarao istinitosti iskaza tužiteljice, kako je već ranije navedeno. Slijedom svega navedenog, proizlazi da je tužiteljica, kao fizička osoba, sa tuženikom koji ima status trgovca, predmetni Ugovor o kreditu zaključila radi kupnje apartmana na moru, koji koristii isključivo za svoje osobne potrebe i potrebe svoje obitelji, dakle, za zadovoljenje svojih osobnih potreba, dok u kući ne obavlja nikakvu trgovačku, poslovnu, obrtničku ili profesionalnu djelatnost, iz čega proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru te da tužiteljica ima status potrošača u smislu čl. 3. st. 1. ZZP/03, koji je vrijedio u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, a isto tako i u smislu kasnijeg čl. 3. st. 1. ZZP/07, koji je stupio na snagu tijekom otplate predmetnog kredita. Činjenica što je tužiteljica vlasnica privatne Ljekarne AĐŠ (kako to proizlazi iz popisa ljekarni dostavljenih u prilogu podneska tuženika od 05.1.2021.godine) ne utječe na status potrošača tužiteljice niti na potrošački status predmetnog ugovora o kreditu i to stoga što tužiteljica predmetni Ugovor o kreditu nije zaključila kao poduzetnica tj. u okviru obavljanja svoje ljekarničke djelatnosti, već kao fizička osoba, a da svoju ljekarničku djelatnost ne obavlja u apartmanu u mjestu Punat na otoku Krku proizlazi i iz spomenutog popisa ljekarni iz kojeg je vidljivo da je adresa ljekarne koje je vlasnica tužiteljica Desinić, Taborgradska 8.

27. Nadalje, analizom iskaza tužiteljice ovaj sud je utvrdio da tužiteljica nije sudjelovala u samom sastavljanju predmetnog ugovora o kreditu već je pozvana na potpis ugovora koji je pripremila banka (tuženik), time da tužiteljici, kao korisnici kredita, u predugovornoj fazi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu osobna bankarica tuženika,

1 6

nije dala ikakve obavijesti o parametrima promjene kamatne stope niti rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka odnosno nije joj dala obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredbi (o promjeni kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF) na određivanje njezine (tužiteljičine) kreditne novčane obveze po predmetnom ugovoru o kreditu, pri čemu se ističe kako iz iskaza tužiteljice proizlazi da ju je osobna bankarica upravo nagovarala na zaključenje ugovora o kreditu koji je valutnom klauzulom vezan uz CHF, tvrdeći da je to za tužiteljicu najpovoljniji kredit te da je kod tog kredita najpovoljnija odnosno manja kamata nego kod kredita koji je vezan uz valutu EUR, (koji kredit je tužiteljica inicijalno i željela zaključiti) te bez da joj je u banci, prije nego što je zaključila predmetni kredit, predočen usporedni otplatni plan u eurima tj. otplatni plan za kredit koji je vezan uz valutu EUR, kako bi tužiteljica mogla donijeti informiranu odluku o tome u kojoj valuti želi zaključiti ugovor o kreditu.

28. Opisano postupanje tuženika, kao trgovca, odnosno kao jače ugovorne strane, u odnosu na tužiteljicu kao potrošača, odnosno slabiju ugovornu stranu, ovaj sud smatra postupanjem koje je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja iz čl. 12. ZOO-a. Naime, stav je ovog suda da je banka, kao financijska institucija čiji zaposlenici raspolažu specifičnim ekonomskim i financijskim znanjima, bila dužna informirati tužiteljicu o kriterijima, parametrima i razlozima koji utječu na promjenu tečaja švicarskog franka i ugovorene kamatne stope te kako to utječe na određivanje ukupne kreditne novčane obveze tužiteljice, a što je kod zaključenja predmetnog ugovora o kreditu izostalo, a tuženik nije dokazao suprotno, pri čemu osobito treba imati u vidu da tužiteljica nema ekonomsku naobrazbu već je završila Farmaceutski fakultet, kako to proizlazi iz njenog iskaza, te je životno logično da je vjerovala banci kao financijskoj instituciji koja joj je preporučila predmetni ugovor o kreditu kao najpovoljniji kredit.

29. Pri tome sud ističe kako nije sporno da se tečaj CHF može mijenjati, kao i da je tužiteljica znala da kada je kredit vezan uz neku stranu valutu da se tečaj te valute može mijenjati, kao što nije sporno da promjenjiva kamatna stopa znači mogućnost promjene ugovorene kamatne stope. Međutim, obzirom da je prethodno utvrđeno da u pri zaključenju konkretnog, predmetnog Ugovora o kreditu odnosno u predugovornoj fazi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, osobna bankarica nije informirala tužiteljicu, kao korisnicu kredita, o kriterijima i parametrima koji mogu dovesti do povećanja kamatne stope i koji to tržišni uvjeti koji se spominju u Općim uvjetima poslovanja tuženika (a na koje Opće uvjete tužiteljica po prirodi stvari ne može utjecati jer su to, sukladno čl.142. st.1 ZOO-a, u konkretnom slučaju opći uvjeti koje je sastavio tuženik) utječu na promjenu kamatne stope, niti je tužiteljica od strane banke informirana o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka odnosno nije upozorena na bilo kakve rizike vezane uz promjenu tečaja CHF, takvo postupanje banke, kao financijske institucije, u čiju poslovnu djelatnost spada i zaključivanje ugovora o kreditu, ovaj sud smatra postupanjem koje je u suprotnosti i s čl. 18. st. 2. ZOO-a.

30. U odnosu na navode tuženika iz odgovora na tužbu gdje se tuženik poziva na “Izvod iz edukacijskog materijala za prodajno osoblje iz 2005.godine“ (u dokaz svojih navoda da je prije zaključenja predmetnog ugovora o kreditu tuženik tužiteljicu informirao o poznatim parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu u CHF prema točno određenim smjernicama kojih su se bankari, koji rade na odobrenju kredita, bili dužni pridržavati) ovaj sud ističe kako na listu 97 spisa prileži dokumentacija tuženika sa naslovom „Odabir valute“ u kojoj je navedeno na što treba paziti kod prodajnog razgovora

1 7

s klijentom pri odabiru valute, ali nije vidljivo iz koje godine je ta dokumentacija tj. je li iz razdoblja zaključenja predmetnog ugovora o kreditu ili iz nekog kasnijeg razdoblja. Osim toga, čak ako se i radi o dokumentaciji iz razdoblja zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, stav je ovog suda da tuženik nije dokazao da je tužiteljici od strane tuženikovih službenika odnosno osobnih bankara predočeno sve što je u toj dokumentaciji navedeno vezano uz odabir valute kredita. Naime tuženik je odustao od saslušanja osobne bankarice VĐ, a iz iskaza tužiteljice, kako je već prethodno navedeno, utvrđeno je da osobna bankarica ni na koji način nije upozorila tužiteljicu da bi kredit koji je vezan uz valutu CHF bio rizičan kredit, nije joj objasnila koji parametri, odnosno kriteriji mogu utjecati na promjenu tečaja švicarskog franka odnosno nije ju informirala o rizicima fluktuacije tečaja CHF niti kako to utječe na određivanje njezine (tužiteljičine) ukupne kreditne novčane obveze, već joj je osobna bankarica preporučila kredit koji je vezan uz CHF kao tada najpovoljniji kredit u odnosu na kredit koji je vezan uz kredit, bez da joj je predočen usporedni otplatni plan za kredit koji bi bio vezan uz valutu EUR. Pri tome sud ističe kako je životno logično da tužiteljica kao potrošač nije prije i prilikom zaključenja ugovora o kreditu pitala osobnu bankaricu postoje li neki rizici vezani uz kredit vezan uz valutu CHF, niti što se može očekivati od CHF u budućnosti, kad joj je osobna bankarica preporučila taj kredit kao najpovoljniji, a životno je logično da je vjerovala banci (tuženiku) kao renomiranoj financijskoj instituciji koja joj je kredit koji je valutnom klauzulom vezan uz CHF preporučila kao tada najpovoljniji kredit.

31. Slijedom svega prethodno analiziranih dokaza ovaj sud smatra da su sporne ugovorne odredbe u dijelu kojima tuženik jednostrano mijenja visinu ugovorene kamatne stope odnosno temeljem kojih je tužiteljica u obvezi platiti ugovornu kamatu i kamatu po dospijeću koja se mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika (dio odredbe čl. 2. st.1. i 3. te dio odredbe čl. 7. st. 2. predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu), kao i odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF tj. kojima se glavnica kredita i otplata kredita veže uz valutu CHF (odredba čl. 1. i dio odredbe čl. 7. st.1. predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu) nepoštene ugovorne odredbe u smislu čl. 81. i čl. 82. ZZP/03, da kao takve nisu tužiteljici bile lako razumljive te da nepoštenost tih ugovornih odredbi dovodi do ništavosti istih u smislu čl. 87. st. 1. ZZP/03.

32. Pri tome, vezano uz odredbu čl. 84. ZZP/03, u kojoj je određeno da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, ističe da zahtjev iz čl. 84. ZZP/03 prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, podrazumijeva ne samo gramatičku razumljivost te odredbe potrošaču, već „… u duhu prakse suda Europske unije, ocjena je li neka ugovorna odredba sastavljena jasno i razumljivo, nalaže da se pri sklapanju ugovora o kreditu klijentu transparentno izlože konkretna djelovanja i učinak svih faktora koji utječu na kreditnu zaduženost, a sve uz predočenje točnih i razumljivih kriterija na temelju kojih potencijalni korisnik kredita može procijeniti ukupne posljedice koje će za njega proizaći sklapanjem ugovora o kreditu.“ (tako VSRH u rješenju broj Revt-575/16 od 3.10.2017. godine), a što je kod zaključenja predmetnog ugovora o kreditu izostalo, kako je prethodno obrazloženo. Nadalje, u presudi Suda Europske unije, poslovni broj C-186/16, od 20. rujna 2017., u predmetu Ruxandra Paula A i dr. protiv Banca Romaneasca SA, stoji da čl. 4., st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti da zahtjev prema kojem ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena podrazumijeva da u slučaju ugovora o kreditu, financijske institucije moraju korisnicima kredita pružiti dovoljno informacija kako bi mogli donositi razborite i informirane odluke. U tom pogledu taj zahtjev znači da ugovornu odredbu prema kojoj se zajam mora vratiti

1 8

u istoj valuti kao u onoj u kojoj je ugovor o zajmu sklopljen, potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također u pogledu njezina konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću može ne samo znati za mogućnost aprecijacije ili deprecijacije strane valute u kojoj je ugovor o zajmu sklopljen, kao i za mogućnost promjene ugovorene kamatne stope, već mora i procijeniti potencijalne znatne ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

33. Slijedom navedenog, presuđeno je kao u točki I izreke ove presude, dok je u točki IV izreke presude tužiteljica odbijena s dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži da sud utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka čl. 2. st.1.predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu u dijelu kojim je određeno da redovna kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,40% jer bi u slučaju usvajanja tog dijela tužbenog zahtjeva značilo da po predmetnom Ugovoru o kreditu tužiteljica tuženiku nije dužna platiti ikakvu ugovorenu kamatu, što nije bila volja ugovornih strana, kako to proizlazi iz sadržaja predmetnog Ugovora. Naime, kamatna stopa od 4,40 % godišnje u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu je početna, precizno određena kamatna stopa te ovaj sud smatra da je ugovorna odredba u kojoj je sadržana tako određena visina kamatne stope jasna i lako razumljiva svakom prosječnom potrošaču pa tako i tužiteljici, slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti za njezinu nepoštenost i ništetnost u smislu čl. 81., čl. 82. i čl. 87. st. 1. ZZP/03 niti u smislu 46.st. 2. i čl. 50. ZOO-a. Iz istih razloga sud je u točki IV izreke ove presude odbio i dio tužbenog zahtjeva kojim se traži da se utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka odredba iz čl. 7. st. 1.predmetnog Ugovora u djelu koji glasi :„Iznos anuiteta sadrži glavni dug i kamatu obračunatu temeljem kamatne stope važeće na dan sklapanja ovog Ugovora“. Također, kao neosnovan, u točki IV izreke ove presude odbijen je i dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži da se utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka čl. 2. st.1.predmetnog Ugovora o namjenskom kreditu u dijelu kojim je određeno da je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s tržišnim uvjetima i to stoga što iz sadržaja čl. 2. st. 1. predmetnog Ugovora ne proizlazi da je ugovoreno da bi redovna kamata bila promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta već da je „promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.“, a ta odredba predmetnog Ugovora je utvrđena ništetnom i bez pravnog učinka u točki I izreke ove presude, iz razloga koji su prethodno obrazloženi.

34. Nadalje, ovaj sud je u točki IV izreke ove presude odbio i dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti i bez pravnog učinka odredbe čl. 7.st.2. predmetnog Ugovora u dijelu koji glasi: „O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora“, odredbe čl. 23. st. 1. točka C, J i K predmetnog Ugovora, koje glase kao u točki IV izreke te odredbe čl. 3. predmetnog ugovora u cijelosti i to stoga što u činjeničnim navodima tužbe niti u daljnjem tijeku postupka tužiteljica niti jednom riječju ne obrazlaže zašto bi navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu bile ništetne i bez pravnog učinka, niti predlaže dokaze koji bi se trebali provesti radi utvrđenja tih odredbi ništetnim. Ne obrazlaže jesu li te ugovorne odredbe u konkretnom ugovoru o kreditu ništetne i bez pravnog učinka temeljem ZOO-a ili ZZP-a niti jesu li iste suprotno načelu svjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, niti u čemu se ta neravnoteža na štetu tužiteljice očituje, a niti navedeno proizlazi iz provedenih dokaza. Slijedom navedenog taj dio tužbenog zahtjeva ovaj sud smatra nedokazanim, a time i neosnovanim.

1 9

35. Valja reći i to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-2245/17 prihvatio stav suda EU izražen u odluci C-154/15, C-307/15 i C-308/15 te izražava da se smatra da nepoštena ugovorna odredba nije nikada bila ugovorena pa tako ne može imati učinak za potrošača, a utvrđenje da je neka ugovorna odredba nepoštena mora imati za posljedicu ponovno uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se on nalazio da te odredbe nije bilo.

36. Utvrđenjem ugovornih odredaba ništetnim nastaje za potrošača subjektivno pravo na restituciju time da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna. Učinak ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tuženika odnosno njegovog pravnog prednika pretpostavlja pravo tužiteljice na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bila dužna platiti da se od početka otplate do dana konačne otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,40 % godišnje, a isto tako učinak ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF pretpostavlja pravo tužiteljice na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bila dužna platiti da se od početka otplate za cijelo vrijeme otplate kredita primjenjivala otplata prema tečaju CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita, a sve sukladno odredbi čl. 210. ZOO-a.

37. U odnosu na istaknuti prigovor zastare, ovaj sud ističe kako se radi o stečenom bez osnove, tako da se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. starog ZOO- a. Stav je ovog suda da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (tužba u tom predmetu je podnesena 04.04.2012. godine), prekinuta zastara na temelju čl. 388. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a što je u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o načinu promjene ugovorene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika, 13.06.2014. godine, kada je donesena presuda Visokog Trgovačkog suda RH, posl. broj Pž-7129/13, a u pogledu vraćanja stečenog bez osnove zbog promjene (povećanja) tečaja švicarskog franka, 14.06.2018. godine, kada je donesena pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-6632/17 tj. kada je pravomoćno okončan prethodno spomenuti postupak po kolektivnoj tužbi u odnosu na ovdje tuženika u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu. Dakle, na temelju čl. 392. st.3. ZOO-a, zastarni rok od 5 godina je za vraćanje stečenog bez osnove uslijed ništetnosti ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi počeo iznova teći od 13.06.2014.godine i istekao 13.06.2019. godine, dok je u pogledu stečenog bez osnove zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli taj rok počeo iznova teći 14.06.2018. godine te istekao 14.06.2023. godine, a kako je tužba u ovom predmetu podnesena preporučenom pošiljkom 12.6.2019. godine (što je sud utvrdio u omotnicu na listu 42 spisa), to proizlazi da je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

38. Radi odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem.

39. U pisanom nalazu i mišljenju od 21.10.2021. godine, financijski vještak je izračunao kako ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznosi 56.122,22 kn, od 2 0

kojeg iznosa preplata na ime promjene kamatne stope iznosi 2.584,03 CHF odnosno 12.649,66 kn primjenom srednjeg tečaj HNB na dan plaćanja, a zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita preplata iznosi 43.472,56 kn, time da su pojedinačni iznosi preplata vidljivi u Tabelama na stranicama 8 – 10 pisanog nalaza i mišljenja.

40. Na pisani nalaz i mišljenje financijskog vještaka od 21.10.2021. godine tužiteljica nije isticala primjedbe dok je tuženik podneskom od 15.11.2021. prigovorio istom iz razloga što je vještak od stvarnog anuiteta u CHF-u oduzimao prethodno obračunatu razliku kamate te tako obračunatu razliku množio s inicijalnim tečajem; od stvarnog kunskog anuiteta oduzimao prethodno obračunatu razliku kamate a tečajnu razliku obračunao na način da je od točke 2. oduzimao točku 1. Tuženik smatra da bi ispravan način obračuna po osnovi ništetnosti kamatne stope i valutne klauzule trebao bi biti sljedeći: za razliku kamate: 1. Iskazati razliku u visini anuiteta koja proizlazi iz promjene kamatne stope kroz cijelo razdoblje otplate kredita 2. Razliku u visini anuiteta iskazati u kunskoj protuvrijednosti primjenom tečaja na dan plaćanja anuiteta, a za tečajnu razliku: 3. Iskazati razlike (povećanje obveze) po osnovi promjene tečaja na način da se od svake mjesečne obveze koja je stvarno bila obračunata i plaćena, oduzme obveza prema inicijalnim uvjetima (inicijalni anuitet u kunama prema inicijalnoj kamati i tečaju na dan isplate kredita) 4. Od tako dobivenog iznosa iz točke 3. treba oduzeti iznos iz točke 2. koji je razlika obveze po osnovi promjene kamatnih stopa.

41. Očitujući se na prigovore tuženika, financijski vještak je u svom dopunskom pisanom očitovanju od 17.08.2023. godine obrazložio da je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 21.10.2021. godine razliku kamata izračunao na način da je od stvarno obračunatih kamata u CHF po otplatnom planu banke (tuženika) oduzimao kamate u CHF po simuliranom početnom platnu, tako dobivenu razliku u CHF je potom izrazio u kunama primjenjujući srednji tečaj HNB-a na dan plaćanja. Nadalje, vještak je objasnio da je razlika anuiteta s osnove tečaja izračunata na način da je stvarno obračunat anuitet u CHF po otplatnom planu banke (tuženika) umanjen za razliku kamata u CHF nastalu zbog promjene kamatne stope. Tako dobiven umanjen anuitet za razliku kamata izražen u CHF je potom izražen u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja te po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita – razlika ta dva iznosa, odnosno umanjenog anuiteta izraženog u HRK po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja i umanjenog anuiteta izraženog u HRK po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita predstavlja razliku zbog promjene tečaja. Slijedom navedenog, financijski vještak je istaknuo kako smatra da je ispravno izračunao razlike s osnove promjene kamatne stope i tečaja te da u cijelosti ostaje pri svom pisanom nalazu i mišljenju od 21.10.2021. godine, time da je obzirom na odredbe Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22 i 88/22), iznose utvrđene u pisanom nalazu i mišljenju od 21.10.2021. godine preračunao iz kuna u eure prema fiksnom konverzijskom tečaju prema kojem 1 EUR iznosi 7,53450 kn te na taj način utvrdio da ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznosi 7.448,70 EUR, od kojeg iznosa preplata na ime promjene kamatne stope iznosi 1.678,89 EUR, a zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita preplata iznosi 5.769,81 EUR, time da su pojedinačni iznosi preplata vidljivi u Tabelama na stranicama 6 –8 pisanog očitovanja od 17.8.2023. godine.

2 1

42. Tužiteljica je u cijelosti prihvatila dopunsko pisano očitovanje financijskog vještaka od 17.8.2023. godine, a nakon tog dopunskog pisanog očitovanja financijskog vještaka tuženik je na ročištu održanom 13.05.2024. godine naveo kako ne predlaže usmeno očitovanje financijskog vještaka, kao i da nema primjedbi na nalaz i mišljenje financijskog vještaka u računskom smislu, a prethodno je u podnesku od 27.09.2023. godine istaknuo kako smatra da nema podloge za zaključak da bi aprecijacija bila zahvaćena eventualnom ništetnošću, a deprecijacija ne bi pa smatra da se u slučaju utvrđenja nepoštenosti valutne klauzule, kada je posljedica naprosto njezino neprimjenjivanje, razlika plaćenog ima izračunati kao sveukupna razlika tečaja uključujući kako pozitivne, tako i negativne razlike tečaja, a koju sveukupnu razliku (i pozitivnu i negativnu) je financijski vještak izračunao u iznosu od 27.931,53 kn / 3.707,17 EUR. 43. Ovaj sud prihvaća pisani nalaz i mišljenje financijskog vještaka od 21.10.2021. godine budući da je isti izrađen savjesno, detaljno i objektivno, u skladu sa pravilima financijske struke, sukladno zadatku suda te na temelju uvida u relevantnu dokumentaciju i to: predmetni Ugovor o namjenskom kreditu, pregled promjena kamatnih stopa po predmetnom kreditu, otplatni plan i promet po predmetnom Ugovoru o kreditu. Također, ovaj sud prihvaća i dopunsko pisano očitovanje financijskog vještaka od 17.8.2023. godine jer je istim vještak stručno i jasno obrazložio na koji način je u svom pisanom nalazu i mišljenju izračunao preplatu s osnove promjene kamatne stope te osnove promjene tečaja CHF te na taj način odgovorio na sve prigovore tuženika, a u prilog objektivnosti financijskog vještačenja govori i činjenica da nakon dopunskog pisanog očitovanja vještaka od 17.8.2023. godine tuženik više nije imao primjedbi na provedeno financijsko vještačenje u računskom smislu, niti je predlagao provođenje novog financijskog vještačenja.

44. Uz navedeno, sud ističe kako pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je pojedina ugovorna odredba nepoštena odnosno ništetna ide u pravcu da ti učinci djeluju unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikada nije bila ugovorena, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Sudsko utvrđenje nepoštenosti i ništetnosti takve odredbe, mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača, u kojoj bi se on nalazio da navedene odredbe nije bilo, što u konkretnom predmetu znači da je razliku izvršene preplate bilo moguće izračunati jedino kao razliku između početno ugovorene kamatne stope od 4,40 % godišnje iz predmetnog ugovora o kreditu i kasnijih kamatnih stopa povećanih Odlukom o kamatnim stopama tuženika, a razliku izvršene preplate u odnosu na valutnu klauzulu jedino kao razliku između povećanog tečaja švicarskog franka i tečaja koji je vrijedio u vrijeme isplate kredita. Zadatak vještačenja određen je raspravnim rješenjem suda od 15.03.2021. godine imajući u vidu ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi i ex tunc učincima ništetnosti tih odredbi. Sud posebice ističe i to da i u okolnostima da švicarski franak nije čitavo vrijeme rastao, neravnoteža između prava i obveza stranaka ne nastaje ostvarenjem postojećeg rizika niti prestaje pod utjecajem sniženja tečaja švicarskog franka već nastaje samim sklapanjem ugovora koji sadrži predmetne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojim je pojedini potrošač tečajni rizik preuzeo na sebe, ne znajući za njega jer ga banka o tome nije informirala. I da tečaj CHF stvarno nije narastao, neravnoteža koja je prouzročena predmetnom ugovornom odredbom u tipskom ugovoru koji je sastavila banka, unaprijed, bez pojedinačnog pregovaranja, postojala bi. Neravnotežu nije prouzročila promjena tečaja valute CHF i promjena kamatne stope nego ništetne ugovorne odredbe koje su se primjenjivale za cijelo vrijeme otplate kredita.

2 2

45. Sud, također, ističe kako tuženik u tijeku ovog postupka ističe materijalnopravni prigovor kojim osporava visinu tužbenog zahtjeva, ali nije postavio protutužbeni zahtjev niti procesnopravni prigovor radi prebijanja, niti materijalnopravni prigovor prijeboja pa je stoga stav ovoga suda da se prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu ne mogu uzeti u obzir tzv. negativne razlike tj. razdoblja u kojima je tečaj švicarskog franka bio niži od tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita. Pri tome sud ističe kako je čl.104. st. 1. ZOO- a određeno da je u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, što u procesnom smislu znači postavljanje protutužbenog zahtjeva ili prigovora radi prebijanja na strani tuženika, što je u konkretnoj pravnoj stvari izostalo. Osim toga vezano uz spomenutu odredbu čl. 104. st. 1 ZOO-a, ovaj sud smatra da tužiteljica radi toga što je u određenom razdoblju tečaj švicarskog franka bio niži od tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, nije ništa primila bez osnove već je samo plaćala anuitete u nižem iznosu nego je utvrđeno početnim otplatnim planom. Da li je tuženik radi plaćanja nižih anuiteta zbog nižeg tečaja, eventualno izgubio na dobiti, nije relevantno u ovom parničnom postupku, iz razloga što tuženik takve činjenice u tijeku ovog postupka nije isticao niti predlagao dokaze za isto. Radi navedenog, sud nije uzeo u obzir tzv. negativne razlike, koje je vještak izračunao u svom nalazu i mišljenju, iako ih prihvaća kao računski točne.

46. Ovaj sud ističe kako je stav ovog suda u pogledu ne uzimanja u obzir tzv. negativnih razlika koje se odnose na razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od tečaja na dan isplate kredita, istovjetan stavu proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog u odluci Rev-549/2023-4 od 18.12.2023. godine, u kojoj je izričito navedeno: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita.". Identičan stav zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske i u odlukama broj Rev-1105/2023-3 od 05.03.2024. i Revd-4340/2023-2 od 7.2.2024. godine.

47. Dakle, na temelju provedenog financijskog vještačenja ovaj sud je utvrdio da preplaćeni (više plaćeni) iznos s osnove ništetnosti ugovornih odredbi o načinu promjene ugovorene kamatne stope jednostranom odlukom tuženika iznosi ukupno 12.649,66 kn odnosno 1.678,89 EUR dok preplaćeni (više plaćeni) iznos s osnove ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF iznosi 43.472,56 kn odnosno 5.769,81 EUR te navedeni iznosi predstavljaju stečeno bez osnove jer je navedene iznose tuženik stekao od tužiteljice temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Stoga tužiteljici na temelju čl. 210. ZOO-a ovaj sud u točki II izreke ove presude dosuđuje iznos od 1.678,89 EUR s osnove preplate temeljem ništetnosti ugovornih odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope te u točki III izreke ove presude iznos od 5.769,81 EUR s osnove preplate temeljem ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli.

48. Na svaki pojedini utuženi iznos, tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata od dana plaćanja svakog pojedinog utuženog iznosa na temelju čl. 214. ZOO-a, kojom je propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten (nesavjestan) od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Ovaj sud je stava da se tuženik odnosno njegov

2 3

pravni prednik može smatrati nepoštenim (nesavjesnim) stjecateljem obzirom da se u konkretnom slučaju radi o ništetnoj – nepoštenoj ugovornoj odredbi o ugovorenoj valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak te o ništetnoj-nepoštenoj ugovornoj odredbi o jednostranoj promjeni ugovorne kamatne stope, koje odredbe je u ugovor unio sam tuženik odnosno njegov pravni prednik, bez da je prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora, kao trgovac, u cijelosti informirao potrošača (tužiteljicu) o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti o mogućnosti i razlozima promjene tečaja švicarskog franka te bez da je prije i u vrijeme zaključenja ugovora sa tužiteljicom, kao korisnikom kredita, pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračunatih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate te je na temelju takvih nepoštenih ugovornih odredbi naplaćivao od tužiteljice novčane iznose koji mu nisu pripadali.

49. Slijedom navedenog, ovaj sud tužiteljici na temelju čl. 277. st. 1. ZOO-a u vezi s čl. 214. ZOO-a, dosuđuje zakonsku zateznu kamatu tekuću na svaki pojedini dosuđeni mjesečni iznos preplate od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa, do isplate, kao u točki II i III izreke ove presude, pri čemu sud ističe kako su svi pojedini dosuđeni mjesečni iznosi i točni datumi tijeka zakonske zatezne kamate na svaki pojedini iznos utvrđeni u točki II i III izreke ove presude, na temelju financijskog vještačenja koje je ovaj sud u cijelosti prihvatio.

50. U točki IV izreke ove presude sud je odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate na svaki pojedini dosuđeni iznos iz točke II i III izreke ove presude za razdoblje od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa (1.dana u mjesecu), kako je tužiteljica zatražila tužbenim zahtjevom , do dana plaćanja svakog pojedinog iznosa (15. dana u mjesecu), utvrđenog u točki II i III izreke ove presude i to stoga što je tuženik pojedinačne iznose preplate stekao bez osnove na dan plaćanja istih, a ne na dan dospijeća.

51. Visina kamatne stope određena je do 31.12.2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008. godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a. (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

52. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice po odvjetniku, odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, koja se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju Tbr. 52. st. 3. iste).

53. Vrijednost predmeta spora (dalje: VPS) je od tužbe do 11.5.2024. godine 8.225,60 EUR (ranije 61.975,81 kn), a od 12.5.2024. godine pa nadalje VPS je 7.448,70 EUR, što je vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

54. Pri odmjeravanju parničnog troška, sud je vodio računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, sve sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a.

55. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a proizlazi da će sud odmjeriti parnični trošak prema postotku koji se dobije na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tužiteljica) odbije postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (što je u konkretnom slučaju tuženik).

2 4

56. Ovaj sud smatra da je tužiteljica u pogledu osnove tužbenog zahtjeva uspjela u. sa 60% (obzirom da je sud usvojio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti čl. 1. i čl. 2. st. 3. predmetnog Ugovora o kreditu u cijelosti kako je tužitelj zatražio, a čl. 2. st. 1. te čl. 7. st. 1. i 2. u većem dijelu), dok je u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjela sa 100%, iz čega proizlazi da je, gledajući i osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužiteljica ukupno uspjela u sporu sa 80% (60% uspjeha u pogledu osnove tužbenog zahtjeva + 100% uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva = 160% : 2 = 80%).

57. Dakle, kada se od uspjeha tužiteljice od 80% oduzme uspjeh tuženika od 20%, dobiva se 60%, prema kojem će postotku sud odmjeriti trošak tužiteljici u ovoj pravnoj stvari.

58. Trošak zastupanja tužiteljice po odvjetniku sastoji se od: sastava tužbe – 100 bodova po Tbr. 7. točka 1, sastava podneska od 10.5.2024. godine (predan sudu putem e-komunikacije 12.5.2024. godine) – 100 bodova po Tbr 8. toč. 1., sastava podneska od 28.4.2021. godine – 25 bodova po Tbr. 8 toč. 4 te zastupanja na 2 ročišta – 15.3.2021. i 3.7.2024. godine – svako ročište po 100 bodova po Tbr 9. toč. 1., što ukupno iznosi 425 bodova. Kada se utvrđeni broj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 2,00 EUR, dobiva se iznos od 850,00 EUR. Na taj iznos obračunat je PDV po Tbr. 46 u iznosu od 25%, što iznosi 212,50 EUR, tako da ukupan trošak zastupanja tužiteljice po odvjetniku iznosi 1.062,50 EUR.

59. Tužiteljici nije priznat trošak sudskih pristojbi jer tužiteljica do zaključenja glavne rasprave nije dostavila dokaz o plaćanju ikakve sudske pristojbe u ovom parničnom postupku, a osim toga tužiteljica nije određeno navela za koje parnične radnje traži sudsku pristojbu i u kojem iznosu, a što je bila dužna učiniti sukladno čl. 164. st. 2. i 3. ZPP-a.

60. Dakle, priznati trošak zastupanja tužiteljice po odvjetniku u iznosu od 1.062,50EUR pomnožen sa 60%, sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a, iznosi 637,50 EUR, što s neophodnim troškom financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR, čini dosuđeni parnični trošak tužiteljice u iznosu od 902,95 EUR, kao u točki II izreke ovog rješenja.

61. Tužiteljica je zatražila i zateznu kamatu na parnični trošak te joj je sud, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosudio zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos parničnog troška od 902,95 EUR, tekuću od 27.12.2024. godine, kao dana donošenja ovog rješenja kojim je naloženo tuženiku plaćanje troškova postupka tužiteljici, do isplate.

62. Također, iako je tužiteljica djelomično povukla tužbu za iznos od 776,90 EUR (što je razlika između tužbenog zahtjeva u iznosu od 8.225,60 EUR odnosno 61.975,81 kn postavljenog u tužbi i konačno preciziranog tužbenog zahtjeva u iznosu od 7.448,70 EUR, a kojem povlačenju se tuženik nije protivio, ali je tražio trošak za povućeni dio tužbe, ovaj sud smatra da nema nikakvog osnova dosuditi tuženiku parnični trošak koji on traži pozivom na odredbe o povlačenju tužbe jer su oba tužbena zahtjeva (tužbeni zahtjev iz tužbe i konačno postavljeni tužbeni zahtjev) u istim tarifnim razredima Odvjetničke tarife, a postavljanjem zahtjeva iznad konačnog postavljenog za tuženika nisu nastali nikakvi posebni troškovi zastupanja (tako i VSRH u rješenju Rev-1249/21 od 1.3.2022. godine).

2 5

63. Međutim, tuženiku na temelju čl. 156. st. 1 ZPP-a tj. po načelu culpae pripada pravo na parnični trošak za zastupanje po odvjetniku na ročištu održanom 13.5.2024. godine jer je to ročište odgođeno krivnjom tužiteljice. Naime, tužiteljica je putem e- komunikacije u sudski spis dana 12.5.2024. godine dostavila podnesak kojim konačno precizira kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu, čime je postupila protivno odredbi čl. 299.a st. 3. ZPP-a tj. navedeni podnesak nije dostavila sudu i protivnoj stranci najkasnije 8 dana prije ročišta održanog 13.5.2024. godine, radi čega je ovaj sud nakon saslušanja tužiteljice, odgodio ročište za glavnu raspravu održano 13.5.2024. godine kako bi se tuženik mogao očitovati na podnesak tužiteljice od 12.5.2024. godine te zakazao novo ročište za glavnu raspravu za dan 3.7.2024. godine. Da je tužiteljica postupila u skladu sa odredbom čl. 299.a st. 3. ZPP-a i podnesak od 12.5.2024. godine dostavila 8 dana prije ročišta za glavnu raspravu održanog 13.5.2024. godine ne bi bilo potrebe da se navedeno ročište odgađa i zakazuje novo ročište za glavnu raspravu za dan 3.7.2024. godine već bi ovaj sud na ročištu za glavnu raspravu 13.5.2024. godine, glavnu raspravu zaključio. Iz navedenog proizlazi da je sud odgodio ročište za glavnu raspravu održano 13.5.2024. godine krivnjom tužiteljice.

64. Slijedom navedenog, tuženiku pripada trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 13.5.2024. godine – 100 bodova po Tbr. 9. toč. 1. što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 EUR daje iznos od 200,00 EUR. Na taj iznos obračunat je PDV od 25% po Tbr. 46, što iznosi 50,00 eura, tako da trošak zastupanja tuženika po odvjetniku iznosi ukupno 250,00 EUR, koji iznos ovaj sud dosuđuje tuženiku, na temelju čl. 156. st. 1 ZPP- a, u točki III izreke ovog rješenja, a koliko je tuženik i zatražio na ročištu održanom 13.5.2024. godine.

65. Sud ističe kako dosuđene iznose parničnog troška tužiteljice i tuženika nije međusobno prebio jer niti jedna od stranaka nije dala izjavu o prijeboju parničnog troška pa je stoga u točki II izreke ovog rješenja obvezao tuženika na naknadu parničnog troška tužiteljici, a u točki III izreke ovog rješenja tužiteljicu na naknadu parničnog troška tuženiku.

66. Tuženiku pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos parničnog troška od 250,00 EUR, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, tekućom od 27.12.2024. godine, kao dana donošenja ovog rješenja kojim je naloženo tužiteljici plaćanje troškova postupka tuženiku, do isplate.

67. Sud zaključno ističe da je novčane iznose u ovoj presudi i rješenju na temelju Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22 i 88/22), preračunao iz kuna u eure prema fiksnom konverzacijskom tečaju prema kojem 1 EUR iznosi 7,53450 kn.

U Zagrebu 27. prosinca 2024. godine

S u d a c:

Violeta Veselić

2 6

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dostave istih. Žalba se podnosi pisano, županijskom sudu putem ovog suda

DNA:

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte