REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-8622/2021-27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice (dalje: tužiteljica) HA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku iz Zagrebu, Palmotićeva 50, protiv tuženika-protutužitelja (dalje: tuženik) ADAC Service Adria d.o.o., Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, OIB: 29735693658, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Glinski & Mišković d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 269f, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2024. u prisutnosti tužiteljice osobno, uz punomoćnika Mirka Kovača, odvjetnika, te zamjenice punomoćnika tuženika Katarine Šarić, odvjetnice, dana 27. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I/
Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika ADAC Service Adria d.o.o. Zagreb, Oreškovićeva 6H/1, OIB: 29735693658 od 15.01.2021. kao i Odluka tuženika o odbijanju zahtjeva za zaštitu prava tužitelja od 12.02.2021. nedopuštena i nezakonita te da radni odnos tužitelja nikad nije niti prestao i nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto za koje je imao sklopljen ugovor o radu, a u slučaju nemogućnosti uzrokovane objektivnim razlozima, da ga vrati na ono radno mjesto koje u najvećoj mjeri odgovara radnom mjestu za koji je imao sklopljen ugovor o radu, te da plati trošak ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, a po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, koja je određena uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnji dan polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a sve u roku 15 dana.".
II/
Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za
P r
-
8 6 2 2 /
2 0
2 1 -
2 7
prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 27. prosinca 2024. do isplate, u roku od 15 dana.
III/ Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi:
"Podredno, ukoliko Naslovni sud utvrdi nedopuštenost Odluke o otkazu, Tuženik temeljem članka 125. stavak 2. Zakona o radu traži od Naslovnog suda da sudskim raskidom raskine postojeći Ugovor o radu između Tuženika i Tužitelja i odredi dan prestanka radnog odnosa.".
Obrazloženje
1. Tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka navodila da je bila zaposlena kod tuženika kao Voditelj pozivnog centra, da bi joj tuženik otkazao ugovor o radu uslijed poslovno uvjetovanih razloga, za koji otkaz tužiteljica smatra da je nezakonit te ga pobija u ovom postupku, uz zahtjev za naknadu parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice, ističući da su postojali opravdani razlozi za otkazivanje, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva, uz nadoknadu parničnih troškova.
3. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom postupka izvršio uvid u Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2021. (str. 4-5, 174-177 spisa), Zahtjev za zaštitu prava od 27. siječnja 2021., uz presliku potvrde o primitku te povratnice (str. 6-8 spisa), Odgovor tuženika na Zahtjev od 12. veljače 2021. (str. 9-10 spisa), Odluku od 22. rujna 2020. (str. 21-23 spisa), Odluku o restrukturiranju odjela pozivnog centra od 11. siječnja 2021. (str. 24-26 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (str. 27-40 spisa), dopis Sindikalne povjerenice od 11. siječnja 2021. (str. 41 spisa), Odluku o Izmjeni i dopuni Pravilnika o radu (str. 59-61, 109-113 spisa), Pravilnik o radu (str. 63-84 spisa), presliku e-mail poruke (str. 85 spisa), Potvrdu od 25. siječnja 2021. o vrsti poslova koje je radnik obavljao i trajanju radnog odnosa (str. 95-102, 151-152 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 16. srpnja 2013. (str. 103-105 spisa), nacrt Sporazuma o prestanku ugovora o radu (str. 106-108 spisa), Ugovor o radu (str. 114-118, 122-127, 141-142 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme (str. 119-121 spisa), Aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme (str. 139-140 spisa), priloge dostavljene u elektronskom obliku na CD/u (str. 145 spisa) i izvode iz evidencije HZMO-a (str. 157- 162 spisa), kao što je saslušana i sama tužiteljica te svjedok HAS, obje na ročištu održanom 30. listopada 2024. (str. 169-173 spisa) kao i svjedoci CA, AA i ŠA, svi na ročištu održanom 16. prosinca 2024. (str. 184-188 spisa).
P r
-
8 6 2 2 /
2 0
2 1 -
2 7
4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91 i dr.) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan, kojim slijedom je posljedično neosnovan i protutužbeni zahtjev.
5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika kao Voditelj pozivnog centra, da bi joj tuženik otkazao ugovor o radu uslijed poslovno uvjetovanih razloga, za koji otkaz tužiteljica smatra da je nezakonit te ga pobija u ovom postupku. Tuženik je odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodio da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice, ističući da su postojali opravdani razlozi za otkazivanje, u kojem smislu se predlagalo odbijanje tužbenog zahtjeva.
6. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, prvenstveno se ističe da je iz priložene Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici od 15. siječnja 2021. proizlazi da se tuženik poziva na odredbi čl.115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu (NN 93/14 i dr.), navodeći pri tom da je tuženik pristupio optimizaciji troškova poslovanja i radne učinkovitosti, u vezi čega je donijeta i Odluka o restrukturiranju temeljem ANS- Projekta, kao i Odluku o restrukturiranju odjela pozivnog centra, što je povezano i sa slabijim opsegom poslovanja uslijed pandemije virusa COVID- 19.
7. Tim slijedom pristupilo se i ukidanju radnog mjesta Voditelja pozivnog centra jer se smatralo da nije organizacijski opravdano. Kako se radilo samo o jednom izvršitelju, to nisu po navodima tuženika postojale posebne obveze poslodavca u smislu odredbe čl. 115. st. 2. Zakona o radu i čl. 47. Pravilnika o radu.
8. Naprijed navedene tvrdnje iz Odluke o otkazu u bitnome su u svojim iskazima potvrđivali i svjedoci AA te ŠA, na način da su suglasno iskazivali da je u pozivnom centru postojala voditeljica, tj. tužiteljica, kao i dvije zamjenice te da su u jednom trenutku voditeljica i jedna od zamjenica dobile otkaz.
9. S druge strane tužiteljica je u svom iskazu u bitnome iznosila da smatra da je postojala mogućnost da ostane na svom radnom mjestu te da najavljene promjene po njenim saznanjima nisu uključivale i mogućnost otkazivanja njezinog ugovora o radu.
10. Ocjenjujući prethodno izneseno, za zaključiti je da je tuženik, na kojem je teret dokazivanja, s uspjehom dokazao postojanje opravdanog razloga za poslovno uvjetovano otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, uzimajući u obzir provedene promjene u organizaciji, vidljive npr. iz Odluka od 22. rujna 2020.( str. 21-23 spisa) te 11. siječnja 2021. (str. 24-26 spisa), a što se spominje i u samoj pisanoj odluci o otkazu, a što je podudarno i s prethodno spominjanim iskazima svjedoka AA i ŠA, kao i CA, koje je kao sindikalni povjerenik u funkciji Radničkog vijeća potvrdila i da je prije otkazivanja proveden postupak savjetovanja u smislu odredbe čl. 150. Zakona o radu (vidljivo i iz preslike poruka elektronske pošte - str 85 spisa), a također je imenovana svjedokinja navela da kao članica Europskog radničkog vijeća ima saznanja da su u sustavu tuženika predmetne organizacijske promjene provođene i u drugim zemljama.
11. Na taj način onda nije bilo moguće prihvatiti navode tužiteljice iznesene tijekom ovog postupka kao u iskazu, niti iskaz svjedokinje DA ( koja je
P r
-
8 6 2 2 /
2 0
2 1 -
2 7
također dobila otkaz), s obzirom na utvrđenje da je do određenih organizacijskih promjena kod tuženika zaista došlo, u vezi čega se ukazuje da je isključiva ovlast poslodavca upravljanje poslovnim procesima, što uključuje i reorganizacije načina poslovanja, te posljedično i otkazivanja ugovora o radu, do čega je došlo i ovdje.
12. Nije pri tom od odlučnog značaja što je Pozivni centar nastavio s poslovanjem te je naknadno ponovno imenovan i Voditelj centra, s obzirom da predmetno ne derogira ovlast poslodavca da u trenutku kada smatra da je potrebno pristupi i otkazivanjima ugovora o radu u sklopu reorganizacije, provođenje koje je vidljivo iz već citiranih Odluka od 22. rujna 2020. te 11. siječnja 2021., kao i ranijeg te izmijenjenog Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (str. 27-33 te 34-40 spisa). U tom smislu nisu odlučne određene razlike u iskazima svjedoka AA i ŠA, a vezano za opis načina poslovanja nakon otkazivanja tužiteljici te svjedokinji DA, s obzirom da je odlučna okolnost da je do organizacijskih promjena koje su onda uključivale i otkazivanje pojedinih ugovora o radu zaista i došlo, a na što je utjecalo smanjenje prometa (tuženik je poslovni subjekt koji se bavi davanjem usluga svojem članstvu vezano za cestovni promet, pomoć na cesti i sl.) uslijed nastupa pandemije COVID 19, koje okolnosti su opće poznate.
13. Nadalje, na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari nije utjecala niti okolnost što je u Odluci o otkazivanju naveden Ugovor o radu tužiteljice od 01. siječnja 2004., dakle, raniji Ugovor o radu, budući je nesporno da je tužiteljica s tuženikom imala sklopljeno više uzastopnih Ugovora te da se radilo o kontinuitetu radnog odnosa, pri čemu je očita namjera tuženika bila otkazivanje postojećeg radnog odnosa. Nije utvrđena niti povreda odredbe čl. 115. st. 2. Zakona o radu, budući da je tužiteljica bila jedini izvršitelj radnog mjesta čiji se ugovor otkazivao. Također, iz dokumentacije priložene na ročištu od 11. rujna 2024. vidljivo je da kod tuženika u zakonski relevantnom razdoblju nije bilo dodatnih zapošljavanja na ranijem radnom mjestu tužiteljice.
14. U smislu svega naprijed iznesenog valjalo je onda odbiti kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti otkaza kojeg je dobila tužiteljica, kao i u dijelu kojim se utvrđuje da radni odnos nije prestao te posljedično i u dijelu kojim se traži vraćanje na rad. Budući da je dakle tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenjen kao neosnovan, to je valjalo odbiti i podredni protutužbeni zahtjev tuženika, kojim se predlagalo određivanje sudskog raskida Ugovora o radu u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva tužiteljice, do čega nije došlo.
15. Tim slijedom odlučeno je kao pod točkama I. i III. izreke ove presude.
16. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona, u vezi čega punomoćniku tuženika u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripada tzv. jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, kao i nagrada za zastupanje na ročištima održanim 04. ožujka 2022., 11. rujna 2024., 30. listopada 2024. te 16. prosinca 2024., za svaku radnju po 50 bodova, što je ukupno 450 bodova koji pomnoženi s vrijednošću boda od 2,00 eur daju iznos od 900,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (225,00 eur) iznos od 1.125,00 eur, koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tužiteljica dužna isplatiti tuženiku, budući da je tuženik
P r
-
8 6 2 2 /
2 0
2 1 -
2 7
u cijelosti uspio u ovoj parnici, dok tim slijedom tužiteljica nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.
17. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).
18. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
Zagreb, 27. prosinca 2024.
Sudac:
Domagoj Franjo Frntić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.
DNA:
- punomoćniku tužiteljice
- punomoćniku tuženika
