- 1 -              Rev 1048/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1048/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. B. pok. M., M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. Š. odvjetnik u T., protiv tuženice Republika Hrvatska OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4086/2022-3 od 20. prosinca 2022. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-4749/2017-48 od 21. srpnja 2022., u sjednici održanoj 3. siječnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              I.              Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

 

              II.              Zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1.              Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da je tužitelj vlasnik fizički određenog dijela nekretnina: dio zk.č.br. 187/1 k.o. M. u površini od 119 m2, koji dio i u naravi predstavlja dvorište i vrt koja je u nalazu stalnog sudskog vještaka za geodeziju Z. R. označena slovima „A,B, C, D, E, F, G,H, I, J, A“, pod točkom II. izreke ovlašten je tužitelj na provođenje parcelacije na način da se iz nekretnine zk.č.br. 187/1 k.o. M. izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste označen i preciziran u stavku I izreke te presude i od navedenog dijela formira samostalna čestica s novim brojem te provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za k.o. M., pod točkom III. izreke je ovlašten tužitelj izvršiti uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici temeljem prvostupanjske presude i prijavnog lista po kojem će se provesti parcelacija zk.č.br.187/1 k.o. M. u zemljišnim knjigama na svoje ime, a pod točkom IV. izreke je naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak tuženici u iznosu od 19.975,04 kuna sa zateznim kamatama po stopi od 7,68% godišnje od presuđenja do isplate.

 

2.              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu iz stavka I. i III. izreke i u dijelu iz stavka IV. izreke u dijelu u kojem je zakonska zatezna kamata dosuđena po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a rješenjem je pod točkom I. izreke uvažena je žalba tuženice kao djelomično osnovana, ukinuta je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu iz stavka II. izreke, ukinute su provedene radnje i u tom dijelu je tužba odbačena, pod točkom II. izreke uvažena je žalba tuženice kao djelomično osnovana i ukinuta je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu iz stavka IV. izreke u dijelu u kojem je tuženici naložena isplata zateznih kamata na iznos naknade parničnog troška po stopi koja prelazi stopu koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe, a pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

3.              Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-1591/2023-2 od 18. travnja 2023., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4086/2022-3 od 20. prosinca 2022. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

 

              „Može li se na nekretnini koja je na dan 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu steći pravo vlasništva izvanrednom dosjelošću sukladno odredbama čl. 159. st. 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ako do dana donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-58/1997 i dr., Narodne novine broj: 137/99) kojom je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima odnosno do dana 17. studenog 1999. nije proteklo vrijeme poštenog posjedovanja od 40 godina?“.

 

4.              Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu, a podredno da ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5.              U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio navode iz revizije, predložio je reviziju odbiti kao neosnovanu uz zahtjev za naknadu troška odgovora na reviziju.

 

6.              Revizija nije osnovana.

 

7.              U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga zakona zbog kojeg je dopuštena.

 

8.              Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću, a sporno je do kada se računa vrijeme potrebno za dosjelost.

 

9.              U postupku pred nižestupanjskim sudovima su utvrđene sljedeće činjenice:

 

- da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik čest. br. 187/1 k.o. M. upisana Republika Hrvatska,

 

- da je prema posjedovnom listu 3782 od 23. studenog 2016. nadležnog ureda za katastar S., Odjela za katastar nekretnina T. kao posjednik upisana Općina M.,

 

- da je tužitelj vlasnik stambenog objekta izgrađenog na čest. br. 185 k.o. M.,

 

- da sporna čestica br. 187/1 k.o. M. u naravi predstavlja ograđeno dvorište (betonsko-kamenom ogradom, ranije suhozidom) položeno neposredno uz kuću tužitelja, na kojoj su očevidom zatečena stara stabla smokve i maslina,

 

- da je iz preslika osnovne državne karte u mjerilu 1:5000 za područje na kojem se nalazi predmetna parcela iz 1984. vidljivo da je posjed od onda do danas nepromijenjen te da predmetna parcela zajedno s kućom tužitelja čini jednu cjelinu,

 

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da čest. zem. 187/1 k.o. M., po obliku nakon izvršenog preklopa sa stanjem u naravi zadire dijelom u posjed tužitelja, koji se, ograđen kameno betonskim zidovima, nije mijenjao najmanje od 1968. što je vještak utvrdio temeljem originalne aero snimke iz tog doba, na kojem se vidi suhozid upravo po obliku i položaju kako je danas ogradni zid tužiteljevog posjeda,

 

- da je 2008. vršena parcelacija čest. br. 187 na zahtjev Općinskog državnog odvjetništva i tom parcelacijom je nastala čest. br. 187/1 od čega je dio tj. 126 m2 u posjedu Općine M., a dio od 119 m2 u posjedu tužitelja koji je i tada bio ograđen i odvojen od ostatka matične čestice,

 

- da je tužitelj u poštenom posjedu osobno i putem svojih prednika (M. K. od koje je tužitelj kupio čest. br. 185 koja je nekretninu stekla od svog oca I., a on od svog oca T. K. B.) kroz period od 40 godina.

 

10.              Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću.

 

11.              Prvostupanjski sud svoj zaključak temelji na utvrđenju da se tužitelj osobno i putem svojih pravnih prednika nalazi u poštenom posjedu sporne nekretnine kroz period od 40 godina do 4. travnja 1941. (pravilno: 6. travnja 1941.) pozivom na odredbe iz pravnog pravila paragrafa 1472 Austrijskog općeg građanskog zakonika.

 

12.              Drugostupanjski sud zaključuje da su ostvarene pretpostavke za izvanrednu dosjelost iz čl. 159. st. 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 143/13, 152/14 - dalje: ZVDSP). Pri tome se poziva na primjenu st. 1. čl. 1. Protokola I uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" br. 6-142/99 i 13-69/17, dalje: Konvencija) i praksu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Trgo protiv Republike Hrvatske po zahtjevu br. 35298/04 te smatra da je u rok za računanje dosjelosti potrebno uračunati i razdoblje prije 8. listopada 1991. pa kako je tužitelj posjedovao nekretninu osobno i putem svojih prednika u razdoblju od 1977. do 2017. ostvarene su pretpostavke iz čl. 159. st. 1., 3. i 4. ZVDSP u vezi st. 1. čl. 1. Protokola I uz Konvenciju za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

 

13.              Navedena shvaćanja nižestupanjskih sudova odnose se na primjenu i učinke odredbe članka 388. stavak 4. ZVDSP-a, prema kojoj se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, koja odredba je ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. („Narodne novine“, broj 137/99).

 

14.              U presudi ESLJP u predmetu Trgo protiv Hrvatske izraženo je shvaćanje da je tužitelj kao pošteni posjednik posjedovanjem nekretnine u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege, na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZVDSP-a, stupanjem na tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine.

 

15.              U presudama ESLJP u predmetima Radomilja i drugi te Jakeljić protiv Hrvatske izraženo je i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe članka 388. stavak 4. ZVDSP-a nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe na utvrđenje prava vlasništva, odnosno da nije odlučno je li tužba podnesena nakon 17. studenoga 1999., kao dana donošenja navedene odluke Ustavnog Suda, kojom je odredba članka 388. stavak 4. ZVDSP-a ukinuta.

 

16.              Za primjenu shvaćanja iz presude Trgo protiv Hrvatske nije bitno je li tužba podnesena u razdoblju od 1. siječnja 1997. do 17. studenoga 1999. Naime, u predmetima Radomilja i drugi i Jakeljić protiv Hrvatske tužbe su podnesene 2002., dakle nakon što je Ustavni sud ocijenio neustavnom odredbu članka 388. stavak 4. ZVDSP-a koja je izrijekom propisala da se razdoblje prije 8. listopada 1991. ne uračunava u vrijeme dosjelosti glede nekretnina koje su bile u društvenom vlasništvu.

 

17.              ESLJP u obrazloženju odluka u predmetima Radomilja i Jakeljić izričito navodi da je vrijeme kada je podnositelj podnio tužbu nevažno za određivanje može li se njegov zahtjev za proglašavanje vlasnikom nekretnine dosjelošću okvalificirati kao „imovina“ zaštićena člankom 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju. ESLJP, smatra da je bitno je li došlo do stjecanja prava vlasništva na temelju zakona - dosjelošću ili ne i to u vrijeme kada je izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZVDSP-a bila na snazi.

 

18.              Na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/19) održanoj 14. veljače 2019. pod brojem: Su-IV-56/19-2 izraženo je sljedeće pravno shvaćanje: "Pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe."

 

19.              Prema shvaćanju ovoga suda na nekretnini koja je na dan 8. listopada 1991. bila u društvenom vlasništvu može se steći pravo vlasništva izvanrednom dosjelošću sukladno odredbama čl. 159. st. 3. i 4. ZVDSP ako su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u vrijeme podnošenja tužbe odnosno ako je do podnošenja tužbe proteklo vrijeme poštenog posjedovanja od 40 godina, a ne do 17. studenog 1999. kada je ukinuta odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenoga 1999. što ujedno predstavlja i odgovor na postavljeno pitanje.

 

20.              Dakle, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini u društvenom vlasništvu u vrijeme posjedovanja računa se i vrijeme prije 8. listopada 1991., a vlasništvo dosjelošću se stječe ako je protekao rok od 40 godina iz čl. 159. st. 3. i 4. ZVDSP do dana podnošenja tužbe, a ne do 17. studenoga 1999.

 

21.              Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelj u poštenom posjedu nekretnine u razdoblju od 1977. do 2017. kada je podnio tužbu pa je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 159. st. 3. i 4. ZVDSP, a shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci u skladu je sa shvaćanjem revizijskog suda.

 

22.              Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 391. st. 6. ZPP-a reviziju tuženice odbiti kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ove presude.

 

23.              Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 3. siječnja 2024.