REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-4639/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mirna Maržić, u pravnoj stvari tužitelja INDUCOM SISTEMI d.o.o., Samobor, Rajka Turka 7, OIB 20404548678, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 607,63 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2424/2023 od 7. listopada 2024., ispravljene rješenjem tog suda poslovni broj P-2424/2023-11 od 11. listopada 2024., 27. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2424/2023 od 7. listopada 2024., ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P-2424/2023-11 od 11. listopada 2024.
Obrazloženje
1.1. Prvostupanjskom ispravljenom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d. isplatiti tužitelju INDUCOM SISTEMI d.o.o., ukupan iznos od 607,63 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od 6. veljače 2023., sve u roku od 15 dana.
1.2. U točki II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 428,10 EUR u roku od 15 dana.
1.3. Prvostupanjski sud odluku je donio na temelju nespornih činjenica štetnog događaja i odgovornosti tuženika kao osiguratelja za štetu, a koju je u nespornom dijelu tuženik podmirio. U odnosu na sporan dio i visinu štete prvostupanjski je sud ocijenio da tužitelj osnovano traži plaćanje i da je neosnovano tuženikovo osporavanje obveze naknade štete. Odluku o trošku postupka prvostupanjski je sud donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).
2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da je štetu u potpunosti podmirio i time ispunio obvezu dovođenja vozila u stanje prije štete i podmirio za to nužne troškove.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Tuženikova žalba nije osnovana.
5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe iz članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. U ovom je postupku riječ o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR (članak 502. stavak 1. ZPP-a). Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni one na koje tuženik ukazuje u žalbi. Obrazloženje presude sadrži razumljive razloge o odlučnim činjenicama za donesenu odluku. Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje, a koje ovaj sud u sporovima male vrijednosti nije ovlašten ispitivati, pravilno primijenio materijalno pravo i obvezao tuženika na isplatu iznosa od 607,63 EUR tužitelju.
8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je isplata iznosa od 607,73 EUR s osnove naknade štete za izvršen popravak vozila marke Mercedes Benz registarskih oznaka [registarska oznaka] na temelju računa koji je za izvršeni popravak ispostavilo društvo VMV d.o.o., OIB 23297037102, u ukupnom iznosu od 3.810,91 EUR na temelju svog Cjenika. Nije sporno da je tuženik prethodno isplatio iznos po tom računu od 2.441,10 EUR pa tužitelj u ovome postupku zahtijeva razliku neisplaćene zahtijevane naknade štete u iznosu od 607,63 EUR.
9. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija te odgovornost tuženika što proizlazi iz navoda stranaka kao i iz dokumentacije u spisu.
10. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva, budući da tuženik smatra da je popravak mogao biti izvršen za nižu cijenu od iskazane na računu VMV d.o.o. Tuženik je proizvoljno umanjio račun sukladno vlastitoj procjeni visine cijene za broj potrebnih sati i satnicu servisera, a takvo umanjenje nije utemeljeno niti na jednoj ispravi u spisu.
11. S obzirom na ovakvo ponašanje tuženika, kao i na dostavljeno mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja te dopis HANFA-e, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev pravilno prihvaćen, te tuženiku naloženo da tužitelju plati trošak popravka rada prema satnici VMV d.o.o. Naime, suprotno mišljenju žalitelja, tuženik nije taj koji može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama, niti može isplatu štete odnosno njenu visinu uvjetovati izborom servisera, a jedino što je bilo sporno u ovom predmetu bila je upravo cijena satnice tužitelja koja nesporno iznosi 41,45 EUR uvećano za PDV. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku plaćanje dužnog iznosa razlike.
12. Pri tome nisu od odlučnog značaja žalbeni navodi tuženika da je već u odgovoru na žalbu istakao da je dio popravka izvršen od strane obrta [obrt], vl. ČS, jer tuženik niti navodi niti dokazuje da bi kakvo plaćanje izvršio na temelju računa kojeg bi taj obrt ispostavio tužitelju za izvršene popravke. Upravo suprotno, navedeni obrtnik je obavijestio tuženika da je popravak izvršen zajedno s VMV d.o.o. koji je za to izdao „završni račun“ (str. 65 spisa). Nije osnovan niti žalbeni navod da je tužitelj trebao dokazati da iznosom koji mu je isplaćen nije mogao svoje vozilo dovesti u stanje u kakvom je vozilo bilo prije prometne nezgode, jer je on upravo računom VMV d.o.o. dokazao visinu cijene popravka.
13. Nisu osnovani niti odlučni žalbeni navodi o tome da presuda sadrži nerazumljiv dio obrazloženja sadržan u točkama 15. i 14. (16. - 17.). Točno je da je tužitelj izvorni oštećenik, a ne osoba na koju je tražbina prenesena, ali navodi obrazloženja o ustupu tražbine nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.
14. Ovaj sud prihvaća u cijelosti utvrđenja prvostupanjskog suda na koja utvrđenja je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe materijalnog prava toga se upućuje žalitelja na sadržaj obrazloženja iz točaka 12. - 14. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika o ostvarenju kojeg od žalbenih razloga. Na većinu žalbenih navoda prvostupanjski je sud dao pravilne odgovore u obrazloženju pobijane presude pa iznesenim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.
15. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.
Zagreb, 27. prosinca 2024.
Sudac
Mirna Maržić
