REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1732/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari tužiteljice BH, vlasnice obrta „[obrt]“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Zoran Zović, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Vodovod i kanalizacija d.o.o., Split, Hercegovačka 8, OIB: 56826138353, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Šarić, odvjetnik u Splitu te umješača na tuženikovoj strani Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Nenad Čović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Budimir & partneri d.o.o., Split, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj i umješačevoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-215/2023-17 od 26. veljače 2024., 27. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-215/2023-17 od 26. veljače 2024. u točki I. njene izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužiteljica zahtijeva od tuženika isplatu iznosa od 2.945,23 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. kolovoza 2021. do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane tuženikova i umješačeva žalba i potvrđuje se rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-215/2023-17 od 26. veljače 2024. u točki I. njegove izreke.

II. Uvažavaju se tuženikova i umješačeva žalba i preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-215/2023-17 od 26. veljače 2024. u točki II. njegove izreke i rješava:

1. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.513,40 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 27. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

2. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana nadoknaditi umješaču troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 27. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.945,23 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke) dok je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice u razdoblju od 12. lipnja 2021. do 17. kolovoza 2021., kao i za više zatraženu kamatnu stopu (točka II. izreke).

2. Pobijanim rješenjem utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 758,35 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka I. izreke) te je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.651,83 EUR (točka II. izreke), dok je odbijen tužiteljičin zahtjev za naknadu više stope zakonskih kamata na dosuđeni iznos parničnih troškova od 1.651,83 EUR (točka III. izreke).

3. Predmet spora odnosi se na tužiteljičin zahtjev za naknadu štete nastale u događaju od 12. lipnja 2021. kada je uslijed puknuća vodovodne cijevi u Nazorovoj ulici u Splitu, došlo do prodora vode u tužiteljičinu poslovnicu te do uništenja inventara i robe u poslovnici. Tuženikov osiguratelj, ovdje umješač, je ovu vrstu štete tužiteljici dobrovoljno nadoknadio u mirnom postupku.

4. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica potražuje štetu nastalu isplatama naknade plaća radnicama BH, LH, AH i RH, kao i njoj samoj u periodu u kojem poslovnica nije radila radi sanacije posljedica štetnog događaja.

5. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke JUT d.o.o. utvrdio da je tužiteljica u razdoblju od 12. lipnja 2021. do 6. srpnja 2021. u kojem poslovnica nije radila, isplatila na ime naknada plaće ukupan iznos od 2.945,23 EUR. Prvostupanjski sud je ocijenio da plaćeni iznos naknada plaće za tužiteljicu predstavlja stvarnu štetu, jer je do prekida rada došlo tuženikovom krivnjom, odnosno njegovim propustom da kao pravna osoba zadužena za održavanje komunalne infrastrukture vodovodnih i kanalizacijskih cijevi, njih održava u ispravnom stanju. Zato je nastala obveza tužiteljice da radnicama isplaćuje naknadu plaće pa je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim, primjenom odredbe čl. 95. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23) u vezi s čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).

6. Protiv pobijane presude u točki I. njene izreke i rješenja u točki II. izreke tuženik je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka.

7. Tuženik smatra da je utvrđenje prvostupanjskog suda da između stranaka nije bila sporna činjenica u kojem vremenu tužiteljičina poslovnica nije radila, suprotno izjavama koje je on dao tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom.

8. Tuženik drži da sve i da nije bilo štetnog događaja, tužiteljica bi svojim radnicama bila u obvezi isplaćivati plaću, na temelju sklopljenih ugovora o radu. Zato nastali trošak naknade plaće njenim radnicima, po tuženikovom mišljenju, nije u uzročno - posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Zato izostaje opća pretpostavka njegove odgovornosti za štetu. Osim toga, tuženik smatra i da iznos od 1.135,67 EUR koji tužiteljica isplaćuje sama sebi u visini najniže mjesečne osnovice za obračun doprinosa za fizičku osobu koja je nositelj slobodne djelatnosti nije u vezi s činjenicom rada, pa i zbog toga izostaje uzročna posljedična veza.

9. Također, tuženik smatra da su pogrešno u izračun naknada plaća radnicama uključeni troškovi prijevoza, prehrane i prigodne nagrade, koji nisu trebali biti obračunati u vrijeme kada je došlo do prekida rada.

10. Umješač na tuženikovoj strani je također podnio žalbu na dio presude prvostupanjskog suda u točki I. njene izreke i dio rješenja u točki II. njegove izreke. Umješač je u bitnom u žalbi ponovio sve što je u žalbi naveo i tuženik.

11. Tuženikova i umješačeva žalba su osnovane.

12. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odnosu na troškove postupka (čl. 356. ZPP-a).

13. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev odnosi se na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 EUR pa je riječ o sporu male vrijednosti (čl. 501. st. 1. ZPP-a). Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

14. Ovaj sud napominje da je sukladno odredbi čl. 1049. Zakona o obveznim odnosima štetom smatra umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) te povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

15. Tužiteljica drži da joj je u ovoj pravnoj stvari umanjena njezina imovina (stvarna šteta), uslijed zakonom propisane obveze da radnicima isplaćuje naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojeg nije došlo krivnjom radnika (čl. 95. st. 3. Zakona o radu). Kako je prekid rada nastupio kao posljedica štetnog događaja, ona smatra da je uslijed štetnog događaja umanjena njezina imovina.

16. Međutim, tuženik s pravom ukazuje na to da sve i da nije bilo štetnog događaja da bi svejedno došlo do istog umanjenja tužiteljičine imovine, jer bi ona u slučaju da je poslovnica uredno poslovala u spornom periodu sanacije bila u obvezi isplaćivati radnicima plaću. Iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke JUT d.o.o. proizlazi da je naknada plaće obračunata prema visini isplaćene brutto plaće radnica prema JOPDD obrascima. Drugim riječima, da nije bio štetnog događaja, tužiteljica bi imala jednake troškove, pa umanjenje imovine uslijed isplata naknada plaće nije u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, već u vezi činjenica da tužiteljica ima položaj poslodavca svojim radnicima.

17. Da je tužiteljičina poslovnica radila u spornom periodu, tužiteljica bi ostvarivala određene prihode. Upravo prihodi koji su izostali, uz uvažavanje činjenice da je tužiteljica snosila troškove poslovanja, predstavljaju izostalo povećanje njezine imovine koje je spriječeno štetnim radnjama tuženika (izmakla korist). Međutim, tužiteljica nije po toj činjeničnoj osnovi zahtijevala naknadu štete u ovoj pravnoj stvari.

18. Slijedom navedenog, kako su po mišljenju ovoga suda osnovane tuženikove i umješačeve prigovorne tvrdnje izostanka uzročno posljedične veze između štetnog događaja i nastale štete, kao opće pretpostavke odgovornosti za štetu, proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo ocijenivši osnovan tužbeni zahtjev. Zato je postalo bespredmetno ispitivati preostale žalbene razloge te je odlučeno kao u izreci presude (čl. 373. t. 3. ZPP-a).

19. Kako je preinačena odluka u glavnoj stvari te je tuženik u cijelosti uspio u postupku, trebalo je tužitelja obvezati da tuženiku i njegovom umješaču nadoknadi troškove parničnog postupka (čl. 154. st. 2. ZPP-a).

20. Tuženiku je ovaj sud kao opravdane priznao troškove sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) trošak zastupanja na pripremnom ročištu 19. listopada 2023. u iznosu od 200,00 EUR, sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, trošak sastava podneska od 8. siječnja 2024. kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka u iznosu od 200,00 EUR, sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu od 23. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR, sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. t. 3. Tarife, te za sastav žalbe u iznosu od od 250,00 EUR, sukladno Tbr. 10. t. 1. Tarife. Ukupno priznati tuženikov parnični trošak od 1.150,00 EUR uvećan za iznos PDV-a od 25% od 287,50 EUR iznosi 1.437,50 EUR.

21. Tome treba pribrojiti troškove sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 75,90 EUR sukladno Tbr. 3. t. 1. u vezi Tbr. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23) u vezi s čl. 7. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23).

22. Ovaj sud je umješaču priznao kao osnovane troškove zastupanja po odvjetniku i to za sastav podneska od 13. prosinca 2023. iznos od 200,00 EUR, sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife te za zastupanje na ročištu od 12. siječnja 2024. iznos od 200,00 EUR, sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, te za zastupanje na ročištu za objavu presude iznos od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. t. 5. Tarife. Umješačev ukupan parnični trošak od 500,00 EUR uvećan za pripadajući iznos PDV-a od 25% u iznosu od 125,00 EUR iznosi 625,00 EUR.

23. Ovaj sud nije priznao umješaču troškove sastava žalbe, jer je ocijenio da njegova žalba nije bila potrebna za ostvarenje tuženikovog uspjeha u sporu (čl. 155. st. 1. ZPP-a). Naime, cilj stupanja umješača u parnicu, jest zasnivanje tzv. intervencijskog efekta između umješača i stranke kojoj se pridružio (tuženika), odnosno stjecanja mogućnosti naknadnog isticanja umješačeva prigovora da je stranka pogrešno vodila spor. Takav prigovor može biti prihvaćen samo utoliko ukoliko je umješač s obzirom na stanje spora u vrijeme svoga stupanja u prethodnu parnicu ili izjavama i radnjama te stranke bio spriječen poduzeti radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda spora, odnosno ako takve radnje, za mogućnost čijega poduzimanja on nije znao, sama stranka nije poduzela namjerno ili iz grube nepažnje (čl. 208.a ZPP-a).

24. Iz sadržaja umješačeve žalbe, ovaj je sud utvrdio da je umješač doslovce prepisao istovjetan tekst iz tuženikove žalbe. Iz toga slijedi da je umješač bio upoznat s time da tuženik namjerava podnijeti žalbu, i da umješačeva žalba, čiji je sadržaj doslovce prepisan bez dodavanja ikakvog novog sadržaja, ničime ne pridonosi ojačanju tuženikova položaja u žalbenom postupku. Stoga je takva umješačeva žalba bila suvišna. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama II.1. i 2. rješenja (čl. 166. st. 2. ZPP-a).

25. Iako su tuženik i umješač u žalbi naveli da osporavaju samo dio rješenja u kojem je sadržana odluka o troškovima (točka II. izreke), iz sadržaja žalbe proizlazi da pobijaju i dio rješenja kojim je utvrđeno da je tužba djelomično povučena. Tuženik i umješač smatraju da je prvostupanjski sud donio takvu odluku uslijed pogrešne primjene odredbi procesnog prava - odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a, sukladno kojoj je za povlačenje tužbe potreban tuženikov pristanak, a koji je tuženik uskratio. Ovaj sud napominje da se u sporovima male vrijednosti žalba može podnijeti samo s osnove počinjenih bitnih povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (izuzev t. 3.). Zato navedena postupovna povreda nije dopušten žalbeni razlog i ovaj sud ne može ispitivati pobijanu presudu po toj osnovi (čl. 467. st. 1. ZPP-a). Zato je odlučeno kao u točki I. izreke (čl. 380. t. 2. ZPP-a).

Zagreb, 27. prosinca 2024.

Sudac

dr. sc. Srđan Šimac