Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-1139/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku po sucu pojedincu mr. sc. Ani Beloglavec, u pravnoj stvari tužitelja ŽK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marinku Brajku, odvjetniku iz Đakova, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj: P- 178/2022-33 od 21. studenoga 2024., 27. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj: P-178/2022-33 od 21. studenog 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor tuženika kao neosnovan i potvrđeno je rješenje toga suda poslovni broj: P-178/2022-31 od 8. studenog 2024. u pobijanom dijelu (koji se odnosi na plaćanje sudske pristojbe za žalbu protiv presude).

2. Protiv rješenja žalbu je pravovremeno podnio tuženik, ne navodeći žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), a iz sadržaja žalbe proizlazi da je ista podnesena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe da je tuženik platio sudsku pristojbu za žalbu protiv presude još prije podnošenja žalbe, u iznosu od 53,09 eura, da je pristojba plaćena u skladu sa člankom 7. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, br. 118/18., 51/23., dalje: ZSP), uz napomenu da je žalbom tuženik pobijao prvostupanjsku presuda samo djelomično, za iznos od 1.097,78 eura, a ne u cijelosti. Predlaže rješenje preinačiti, uz naknadu troškova žalbe tuženiku, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

3. Žalba je neosnovana.

4. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe ZSP, za svoju odluku je dao jasne razloge i rješenje se može ispitati, a ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tuženik, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora prema konačno određenom i dosuđenom iznosu, trebao platiti sudsku pristojbu za žalbu protiv presude u iznosu od ukupno 215,72 eura.

5.1. U prilog tome govori i okolnost da je presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj: Gž-1033/2024-4 od 18. rujna 2024. (stranice 331-336 spisa) odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda od 3. svibnja 2024. u točkama II. i III. izreke, a ne samo djelomično u točki II. izreke presude, za iznos od 1.097,78 eura, kako na to neosnovano upire tuženik u žalbi (u smislu da je samo to bio pobijani dio presude).

5.2. Osim toga, zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe protiv presude (250,00 eura, uvećano za PDV), kao ni visina sudske pristojbe za žalbu (u obavijesti o primitku elektroničnog podneska od 17. svibnja 2024. navedena u iznosu od ukupno 146,00 eura, a plaćena u iznosu od 53,09 eura - stranica 342 spisa), ne odgovaraju visini vrijednosti predmeta spora u odnosu na pobijani dio prvostupanjske presude kako se na to upire u žalbi (iznosu od 1.097,78 eura).

6. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije platio u trenutku podnošenja žalbe polovicu iznosa pristojbe propisane Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, br. 37/23., dalje: Tarifa), u skladu s člankom 7. ZSP, pa je dužan platiti sudsku pristojbu za žalbu protiv presude u punom iznosu.

6.1. Pri tome je prvostupanjski sud napomenuo da je tuženik omaškom pozvan na plaćanje razlike sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 92,91 eur, a pravilno je trebao biti pozvan na plaćanje razlike sudske pristojbe u iznosu od 162,63 eura (razlika od uplaćenog iznosa do iznosa od 215,72 eura), sve uz pravilnu primjenu Tar. br. 1. i 3. Tarife (točka 7. obrazloženja pobijanog rješenja), tako da odluka o naplati sudske pristojbe nije donesena na štetu tuženika.

7. Cijeneći navedeno, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno je pobijano rješenje (članak 380. točka 2. ZPP).

8. Tuženik nije uspio sa žalbom, pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe (koji nije ni određen u skladu sa člankom 164. ZPP) odbijen kao neosnovan (članak 166. ZPP, u vezi sa člankom 381. ZPP).

Sisak, 27. prosinca 2024.

Sutkinja

mr. sc. Ana Beloglavec