Posl.br. 12. P-943/2022

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

I

RJEŠENJE

Općinski sud u Dubrovniku po sucu Petronela Jakobušić u pravnoj stvari tužitelja VĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku HĐ, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku CĐ, radi obvezno - isplata, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 12. prosinca 2024. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Nikole Ficovića, odvjetnika iz Dubrovnika i odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 27. prosinca 2024.godine

presudio je

I. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6,OIB:14036333877 platiti tužitelju VĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana svotu od 12.022,32 eura sa zateznim kamatama i to:

-na iznos od 16,79 EUR od 2.studenog 2010.godine do isplate,

-na iznos od 126,27 EUR od 30.studenog 2010.godine do isplate,

-na iznos od 171,80 EUR od 31.prosinca 2010.godine do isplate,

-na iznos od 140,31 EUR od 31.siječnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 152,72 EUR od 28.veljače 2011.godine do isplate,

-na iznos od 138,72 EUR od 31.ožujka 2011.godine do isplate,

-na iznos od 141,50 EUR od 30.travnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 201,96 EUR od 31.svibnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 208,12 EUR od 30.lipnja 2011.godine do isplate,

-na iznos od 258,90 EUR od 1.kolovoza 2011.godine do isplate,

-na iznos od 233,29 EUR od 31.kolovoza 2011.godine do isplate,

-na iznos od 205,14 EUR od 30.rujna 2011.godine do isplate,

-na iznos od 203,99 EUR od 31.listopada 2011.godine do isplate,

-na iznos od 202,00 EUR od 30.studenog 2011.godine do isplate,

-na iznos od 215,96 EUR od 31.prosinca 2011.godine do isplate,

-na iznos od 228,19 EUR od 31.siječnja 2012.godine do isplate,

-na iznos od 230,06 EUR od 29.veljače 2012.godine do isplate,

-na iznos od 222,00 EUR od 31.ožujka 2012.godine do isplate,

-na iznos od 227,87 EUR od 30.travnja 2012.godine do isplate,

-na iznos od 231,98 EUR od 31.svibnja 2012.godine do isplate,

-na iznos od 225,76 EUR od 30.lipnja 2012.godine do isplate,

-na iznos od 227,72 EUR od 31.srpnja 2012.godine do isplate,

-na iznos od 223,12 EUR od 31.kolovoza 2012.godine do isplate,

-na iznos od 212,99 EUR od 01.listopada 2012.godine do isplate,

-na iznos od 224,48 EUR od 31.listopada 2012.godine do isplate,

-na iznos od 230,15 EUR od 30.studenog 2012.godine do isplate,

-na iznos od 226,48 EUR od 31.prosinca 2012.godine do isplate,

-na iznos od 205,48 EUR od 31.siječnja 2013.godine do isplate,

-na iznos od 223,82 EUR od 28.veljače 2013.godine do isplate,

-na iznos od 225,67 EUR od 02.travnja 2013.godine do isplate,

-na iznos od 218,83 EUR od 30.travnja 2013.godine do isplate,

-na iznos od 196,94 EUR od 31.svibnja 2013.godine do isplate,

-na iznos od 196,62 EUR od 01.srpnja 2013.godine do isplate,

-na iznos od 202,32 EUR od 31.srpnja 2013.godine do isplate,

-na iznos od 211,33 EUR od 31.kolovoza 2013.godine do isplate,

-na iznos od 223,74 EUR od 30.rujna 2013.godine do isplate,

-na iznos od 217,75 EUR od 31.listopada 2013.godine do isplate,

-na iznos od 222,47 EUR od 30.studenog 2013.godine do isplate,

-na iznos od 227,81 EUR od 31.prosinca 2013.godine do isplate,

-na iznos od 232,22 EUR od 31.siječnja 2014.godine do isplate,

-na iznos od 238,92 EUR od 28.veljače 2014.godine do isplate,

-na iznos od 236,77 EUR od 31.ožujka 2014.godine do isplate,

-na iznos od 229,42 EUR od 30.travnja 2014.godine do isplate,

-na iznos od 227,08 EUR od 31.svibnja 2014.godine do isplate,

-na iznos od 228,18 EUR od 30.lipnja 2014.godine do isplate,

-na iznos od 236,60 EUR od 31.srpnja 2014.godine do isplate,

-na iznos od 243,71 EUR od 1.rujna 2014.godine do isplate,

-na iznos od 242,27 EUR od 30.rujna 2014.godine do isplate,

-na iznos od 248,42 EUR od 31.listopada 2014.godine do isplate,

-na iznos od 252,60 EUR od 1.prosinca 2014.godine do isplate,

-na iznos od 250,19 EUR od 31.prosinca 2014.godine do isplate,

-na iznos od 250,91 EUR od 31.siječnja 2015.godine do isplate,

-na iznos od 250,95 EUR od 28.veljače 2015.godine do isplate,

-na iznos od 250,98 EUR od 31.ožujka 2015.godine do isplate,

-na iznos od 251,02 EUR od 30.travnja 2015.godine do isplate,

-na iznos od 251,05 EUR od 31.svibnja 2015.godine do isplate,

i to računajući zateznu kamatu za svaki pojedini iznos do 31.srpnja 2015.godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015.godine do 1.siječnja 2023. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 1.siječnja 2023.godine do isplate u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za osam postotnih poena.

i riješio je

I Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 1.004,71 euro. II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka od 2.238,29 eura sa zateznom kamatom za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj:266- 156/2005. Predmetnim ugovorom sklopljenim između stranaka tužitelj se kao korisnik kredita obvezao tuženiku iznos kredita u visini od 108.000,00 CHF vraćati kroz 120 mjesečnih anuiteta čiju visinu određuje tuženik planom otplate. Predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena je za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom (CHF),u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita. Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) su ništetne kako se dalje objašnjava, a što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka povrata iznosa kredita uz navedenu valutnu klauzulu. U postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14.06.2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 04.07.2013., u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 2004. g. do 31.12.2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navedenim sudskim odlukama utvrđeno je kako su banke znale za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestile potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. Stoga su sudovi ocijenili da u opisanim okolnostima ni jedna od tuženih banaka nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupala obzirno, savjesno, moralno niti pošteno te da je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Dana 03.09.2019.g. Vrhovni sud Republike Hrvatske donio presudu i rješenje posl.br. Rev 2221/2018 kojim je odbio revizije tuženika i ostalih banaka protiv drugostupanjske odluke u kolektivnom sporu u dijelu u kojem je utvrđeno da su tuženik i ostale navedene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica - švicarski franak, sve suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača. Navedeno na konačan način potvrđuje osnovu tužbe u dijelu tražene isplate temeljem ugovorenih ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF. Sukladno odredbi čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014), odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013),rubricirane presude obvezujuće su i u predmetnom postupku za naslovni sud, u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku. Imajući u vidu sve navedeno u ovoj tužbi, tužitelj ističe kako učinak ništetnosti gore navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate do dana konačne otplate kredita za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. To nadalje pretpostavlja pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti tuženiku do dana konačne otplate kredita prema ugovorenom tečaju kune spram švicarskog franaka na dan isplate kredita. Tuženik je tijekom otplate kredita ništetno i nezakonito tužitelju primjenom valutne klauzule u švicarskom franku obračunavao kunsku novčanu obvezu primjenjujući enormno povećanje tečaja CHF spram kune, sve do dana konačne otplate kredita. Slijedom svega navedenog tuženik je dužan tužitelju vratiti iznose koje je isti preplatio uslijed ništetnih odredbi o promjeni valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak i to ukupan iznos od 98.045,97 kuna (13.027,03 EUR) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne preplaćene iznose računajući od svake pojedine izvršene preplate pa do isplate. Tužitelj također, u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva predlaže provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja na okolnost utvrđivanja visine preplaćenog iznosa s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u valuti CHF. Tužitelj u prilogu dostavlja svu daljnju dokumentaciju temeljem koje se mogu izračunati iznosi i razdoblja povećanih anuiteta u kunama te iznosi preostale glavnice na dan konačne otplate kredita. Slijedom svega navedenog tuženik je dužan tužitelju vratiti iznose koje je tužitelj preplatio temeljem ništetnih odredbi, a imajući u vidu učinak instituta ništetnosti sukladno čl.323.Zakona o obveznim odnosima. Imajući u vidu sve prethodno navedeno, te čl.118 Zakona o zaštiti potrošača te da odluke sudova u kolektivnom sporu kojima je nesporno utvrđena ništetnost odredbi čl.3.st.2. predmetnog ugovora o kreditu, obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem ovdje tuženika.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome osporava i osnovu i visinu tražbine. Navodi da se ne može primijeniti presuda u kolektivnom sporu na konkretnom slučaju, da odredba o valutnoj klauzuli nije bila nepoštena a time ni ništetna, te da su stranke prije sklapanja ugovora o kreditu pregovarale i postigle suglasnost volja o sadržaju ugovornih odredbi a koje se odnose na namjenu kredita, visinu kredita, valutu uz koju je kredit vezan, rok otplate, način otplate, dospijeće otplate kredita, poček sa otplatom kredita, vrstu kamatne stope, visinu kamatne stope i instrumente osigurana. Navodi da je tuženik potpuno informirao tužitelja o smislu i sadržaju odredbe o vezivanju glavnice kredita za valutu CHF pa predlaže saslušati radnika tuženika. Ističe i da je javni bilježnik prilikom solemnizacije kredita na potvrdi naveo kako je sudionicima tog pravnog posla ispravu pročitao i upozorio da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta. Predlaže saslušati javnog bilježnika Nikšu Viđena. Smatra da su odrredbe o valutnoj klauzuli bile jasne, razumljive i uočljive. Prigovara da bi u slučaju provođenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja bilo potrebno primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila za kredite u HRK na dan sklapanja ugovora o kreditu a koja je iznosila 11,63% te da se prilikom vještačenja uzme u obzir i manjak koji je tuženiku nastao kao posljedica tečaja nižeg od onog važećeg na dan isplate kredita i kamatne stope niže od početno ugovorene. Ističe i prigovor zastare tražbine te ističe kako podnošenjem kolektivne tužbe nije mogla biti prekinuta zastara. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tuženik podneskom od 24. kolovoza 2023. u bitnom predlaže saslušati djelatnika tuženika KĐ na okolnost pregovaranja o spornim odredbama ugovora i obaviještenosti tužitelja o značenju spornih ugovornih odredbi prije sklapanja ugovora, saslušanje javnog bilježnika Nikše Viđena iz Dubrovnika na okolnost pojašnjenja odredbi ugovora prilikom solemnizacije te se ne protivi provođenju financijskog vještačenja a predlaže primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila za ugovore o kreditu u HRK na dan sklapanja predmetnog ugovora o kreditu u visini od 11,63 % kao i da se prilikom izračuna prikažu manje plaćeni iznosi.

4. Nakon provedenog financijskog vještačenja po vještaku Stefani Gardašanić iz MAČUS d.o.o. iz Dubrovnika tužitelj je podneskom od 27. lipnja 2024. godine uredio tužbeni zahtjev prema Nalazu i mišljenju vještaka, te konačno potražuje 12.453,81 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

5. Tuženik je podneskom od 09. srpnja 2024. odustao od prijedloga za saslušanje radnika KĐ koja je sudjelovala u sklapanju ugovora o kreditu i javnog bilježnika Nikše Viđena iz Dubrovnika. Prigovara nalazu i mišljenju vještaka jer vještak nije primijenio kamatnu stopu koja je vrijedila za kredite u kunama.

6. Tuženik podneskom od 21. kolovoza 2024.navodi da se ne protivi povlačenju tužbenog zahtjeva u iznosu od 559,13 EUR, ali potražuje razmjerni parnični trošak s obzirom na povlačenje. Ustraje da je tijekom otplate kredita nastao manjak jer je tečaj valute CHF bio niži nego u trenutku sklapanja ugovora o kreditu pa da je isti potrebno uračunati, kao i izračunu

7. Vještakinja je dopunila nalaz i mišljenje 09. listopada 2024. vezano za primjedbe tuženika iz podneska od 21. kolovoza 2024. vezano za tečajnu razliku koja je već bila ukalkulirana u predmetu P-780/2019 iz razlika jer je u pretplati kamate uračunat jedan dio tečajne razlike koji se odnosi na kamatu te bi taj iznos trebalo oduzeti od ukupne tečajne razlike.

8. Nakon što je strankama dostavljena Dopuna nalaza i mišljenja tužitelj je uredio tužbeni zahtjev te konačno potražuje iznos od 12.022,32 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.

9. Podneskom tuženika od 30. listopada 2024. tuženik navodi da se ne protivi daljnjem povlačenju tužbe za iznos od 431,49 EUR, ali da potražuje razmjerni trošak.

10. Podneskom od 12. studenog 2024. tuženik ustraje da se dopuni financijsko vještačenje na način da vještak primjeni kamatnu stopu koja je vrijedila za ugovor o kreditu HRK na dan sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

11. Sud je na ročištu od 12. prosinca 2024. saslušao tužitelja VĐ.

12. Tijekom postupka pročitane su i pregledane isprave:

-izračun tečajnih razlika po kreditu sudskog vještaka za računovodstvo i financije Jurice Dobrinića iz prosinca 2022. (l.s.9-16)

-otplatni plan s prikazom promjena iznosa anuiteta i stanja glavnice u valuti CHF (l.s.18-20)

-ugovor o kreditu broj:266-156/2005, posl. broj OU-572/05-1 od 09. svibnja 2005. ovjeren pred javnim bilježnikom Nikšom Viđenom iz Dubrovnika (l.s.21-32)

-novinski članci (l.s.47-76)

-zahtjev za kredit od 26. travnja 2005. (l.s.77)

-izjava svjedoka VĐZ od 24. kolovoza 2020. (l.s.78-82)

-zapisnik br. HBDU1-000181-2005 od 02. svibnja 2005. (l.s.83-84)

-kreditni prijedlog br. HBDU1-000181-2005 (l.s.85-95)

-nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Stefani Gardašanić od 19. lipnja 2024. (l.s.108-162)

-realizirani otplatni plan (l.s.178-180)

-dopuna nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Stefani Gardašanić od 09. listopada 2024. (l.s.184-201).

13. Sud je pregledao Nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Stefani Gardašanić iz MAČUS d.o.o. koja je saslušana radi davanja usmenog Nalaza i mišljenja te je saslušao tužitelja. Ostale predložene dokaze saslušanje djelatnika banke sud nije izvodio jer je tuženik odustao od saslušanja djelatnika banke kao i javnog bilježnika koji je sudjelovao u solemnizaciji ugovora o kreditu.

14. Sud je odlučivao ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakonom o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13 i 70/19, 80/22,114/22,155/23 dalje u tekstu ZPP).

15. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike više plaćenih anuiteta po kreditu nastalih primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, sve s osnove kredita broj 266-156/2005 od 09.svibnja 2005. godine.

16. Među strankama je nesporno da su sklopile predmetni ugovor, a kojim je glavnica i otplata kredita vezana uz tečaj CHF-a prema kuni (valutna klauzula u CHF), da su anuiteti kredita tijekom otplate kredita rasli zbog rasta tečaja CHF-a u odnosu na kunu.

17. Među strankama je sporna primjenjivost odluke u postupku kolektivne zaštite potrošača na ovaj odnos, nepoštenost odredbe ugovora o kreditu o primjeni valutne klauzule i time ništetnost ugovorene valutne klauzule, visina potraživanja i zastara potraživanja.

18. Iz sadržaja ugovora o kreditu 266-156/2005 od 09.svibnja 2005. godine proizlazi da su stranke ugovorile da su sva međusobna potraživanja ugovorom o kreditu vezana za valutu CHF na način da se obveza ispunjava u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženik za CHF u odnosu na kunu, uz kamatnu stopu od 3,99 %.Kredit je odobren u iznosu od 108.000,00 CHF-a u svrhu refinanciranja kredita kod Hypo Alpe Adria banka d.d. i u dovršenja kuće.

19. Iz citiranog sadržaja ugovora, vremena sklapanja i nesporne činjenice da je ugovoren uz valutnu klauzulu CHF, jasno proizlazi da se zahtjev tužitelja kao potrošača u ovom postupku temelji na istovjetnom interesu koji je bio predmet postupka po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u odnosu i na ovdje tuženika, a u kojem je pravomoćno odlučeno da su odredbe ovakvih ugovora ništetne u dijelu u dijelu u kojem su obveze ugovornih strana vezane za tečaj kune u odnosu na tečaj CHF, pa tužitelj sukladno čl. 502 c ZPP-a ima pravo pozvati se na utvrđenje suda u ovom postupku po kojem su nepoštene, time i ništetne, odredbe ugovora o kreditu kojima je ugovoreno primjena ugovorenu valutne klauzulu u CHF-a bez prethodnog potpunog informiranja korisnika kredita – potrošača od stranke kreditora-trgovca.

20. Tvrdnja tuženika da tužitelj nema ovo pravo na izravnu primjenu utvrđenja iz kolektivnog spora nije utemeljena jer je smisao kolektivne zaštite kao i utvrđenja ništetnosti odredbe u obeštećenju oštećene strane ugovora. Odredbom čl. 502.c ZPP-a je propisano da su fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

21. U navedenom kolektivnom sporu, a u kojem je tuženik bio stranka istog, također u ulozi tuženika, za ugovore koji su sklopljeni u isto vrijeme kada je sklopljen i ovdje predmetni kredit uz ugovaranje valutne klauzule u CHF- u, u bitnom je utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu o kojima se nije individualno pregovaralo u smislu odredbe o valutnoj klauzuli, uz potpuno informiranje potrošača o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka pa kada se navedeno dovede u vezu sa sadržajem ovdje predmetnog ugovora o kreditu te činjenicom da je tužitelj tijekom otplate kredita zbog primjene valutne klauzule otplaćivao anuitete koji su znatno uvećani u odnosu na početne anuitete, zaključuje se da je tuženik kao trgovac očito nametnuo potrošaču citiranu odredbu ugovora kao ¨jača¨ strana ugovora čime je tužitelja kao potrošača doveo u znatno nepovoljniji položaj, dok je sasvim logično i životno da tužitelj kao potrošač, nestručna osoba, u odnosu na tuženika kao osobu koja se profesionalno bavi financijama, bio potpuno nesvjestan rizika vezivanja otplate kredita uz valutu CHF, koja kao takva nije platežno sredstvo kojim je isti uobičajeno poslovao, dapače koja je kao valuta u vrijeme sklapanja ugovora bila potpuna novina u Republici Hrvatskoj.

22. Iz sadržaja ugovora o kreditu kao tipskog ugovora uz primjenu Općih uvjeta poslovanja tuženika, kao i iskaza tužitelja, jasno proizlazi da se radilo o ponudi banke o kojoj se nije individualno pregovaralo u smislu ugovaranja konkretnih odredbi na čijim bi sadržaj potrošač mogao utjecati, navedeno jer je potpuno nelogično da bi isti pristao da plati iznos koji ovisno o potpuno nepoznatom i neodređenom tečaju valute, a koja nije platežno sredstvo u Republici Hrvatskoj, pa da bi pristao da vjerovniku plati cijenu koja je time gotovo neovisna o tražbini koju je dobio jer ovlašćuje vjerovnika da za istu tražbinu kasnije naplati cijenu znatno različitu od inicijalno ugovorene. Logično je i životno da je potrošač svoju obvezu shvatio kao iznos koji je naveden da mora mjesečno plaćati u otplatnom razdoblju za iznos koji mu je isplaćen, a očito je da isti nije znao, mogao znati, a sigurno ne bi pristao da za dobiveni iznos plati višestruko uvećani iznos zbog znatnog povećanja valute CHF u odnosu na kunu, na koje nije mogao utjecati, a niti po logici stvari predvidjeti, čime je njegova imovina znatno umanjenja, obveza znatno otežana, a tuženik kao stručna osoba – trgovac stekao znatno povećanje svoje imovine.

23. Prethodno navedeno proizlazi iz iskaza tužitelj koji jasno i uvjerljivo iskazuje Iz iskaza saslušanog tužitelja SĐ u bitnome proizlazi da Iskazuje da je svrha ovog kredita bilo dovršetak kuće, a inače je već od ranije bio komitent tada Hypo Alpe Adria banke. U banci su mu ponudili podizanje upravo ovog kredita upravo sa ovom valutom CHF kao najpovoljnijom u to vrijeme. U odnosu na ostale kredite koje je nudila ta banka taj kredit je imao najpovoljniju kamatnu stopu i nakraju jedino je udovoljavao uvjetima za podizanje ovakvog kredita prema uvjetima banke. Nije se raspitivao za kredite kod drugih banaka jer je žurno morao ishoditi kredit radi dovršetka kuće. Njemu je ponuđen unaprijed pripremljen ugovor i nije mogao utjecati na sadržaj niti jedne odrede kredita. Njemu nitko od djelatnika u banci nije ništa pojašnjavao u vezi promjenjive kamatne stope, iako mu je bilo jasno da se ona može mijenjati, ali nije očekivao nikakvu veliku promjenu. Također mu ništa u banci nisu pojašnjavali u vezi rizika vezanih za tečaj švicarskog franka. On nije očekivao nikakav poseban rast tečaja švicarskog franka jer je on već ranije bio čuo za valutu švicarski franak i da je ta valuta stabilna. Početna rata kredita je mjesečno iznosila oko 6.000,00 kuna, a zbog rasta narasla je do 11.000,00 kuna. Kredit je podignut na vrijeme od 10 godina, ali ga je otplatio nekih par mjeseci ranije prije isteka samog ugovora. Njemu niti javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora ništa nije pojašnjavao u vezi odredbi ugovora. Kredit je bio podignut za dovršetak njegove obiteljske kuće u kojoj i sada stanuje, čiji iskaz sud nalazi istinitim jer je logičan i skladu s ispravama u spisu.

24. Jedine odredbe ugovora o kreditu koje su kao takve jasne i razumljive te odmah određene i primijenjene u smislu iznosa glavnice tražbine/duga su po ocjeni ovog suda iznos glavnice koji je primijenjen kod isplate kredita u smislu iznosa kredita koji je isplaćen tužitelju i na koji iznos je primijenjen tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate. To su parametri koji su bili jasni i potpuni te o kojima je tužitelj kao potrošač jasno informiran jer se radi o konkretnim iznosima i parametrima, pa je slijedom navedenog, sudskoj vještakinji dan zadatak da izračuna iznos anuiteta kredita tijekom otplate kredita uz primjenu tečaj CHF u odnosu na kunu koji je vrijedio na dan isplate kredita, što je vještakinja i napravila pa nije osnovan prigovor tuženika u tom smjeru.

25. Stalna sudska vještakinja financijske struke Stefani Gardašanić je nakon pregleda uplata po kreditu i samog ugovora o kreditu, izradila izračun u kojem je obračunala anuitete kredita primjenom tečaja CHF-a koji je vrijedio na dan isplate kredita te je potom takav izračun usporedila sa stvarnim uplatama po kreditu i potom iskazala razlike između izračuna i uplata i utvrdila da postoji "pozitivna tečajna razlika" od 13.497,83 eura, utvrdila tzv. "negativne tečajne razlike" od 1.044,02 EUR, te utvrdila "neto preplatu tečaja" 12.453,81 EUR i sve iskazala u posebnim tablicama.

26. Tužitelj nije imao primjedbi ni prigovora Nalaza vještakinje već je tužbeni zahtjev uredio sukladno istom i potražuje iznos od 12.453,81 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

27. Tuženik je na ročištu od 12. rujna 2024. godine ističe da je vještak umjesto tečaja na dan dospijeća koristio tečaj na dan plaćanja pa je prikazao manji iznos razlike. Dodatno budući je tužitelj tužio i razliku zbog promjene kamate iako je taj iznos već priznat onda iznos tečajnih razlika treba umanjiti za tečajne razlike koje su obračunate kod izračuna razlike zbog promjene kamate u drugoj tužbi P-780/2019 vezano za primjedbe tuženika iz podneska od 21. kolovoza 2024.

28. Vještakinja se na istom ročištu tuženika očitovala na primjedbu tuženika iz podneska od 21. kolovoza 2024. vezano za tečajnu razliku koja je već bila ukalkulirana u predmetnu P-780/2019 vještakinja navodi da bi trebalo uzeti u obzir i napraviti novi obračun tečajne razlike iz razloga jer je već u pretplati kamate uračunat jedan dio tečajne razlike koji se odnosi na kamatu te bi taj iznos trebalo oduzeti od ukupne tečajne razlike. Navodi da je uvidom u nalaz i mišljenje iz predmeta P-780/2019 vještakinja potvrđuje da je u tom predmetu obračunata razlika kamate te da je s obzirom na to potrebno napraviti novi izračun odnosno dopunu.

29. Vještakinja je izradila Dopunu nalaza i mišljenja 09. listopada 2024. godine po kojem je tužitelj uredio konačni tužbeni zahtjev u kojem potražuje 12.022,32 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

30. Predmetno uređenje tužbenog zahtjeva sadrži i povlačenje tužbe za iznos od 1.004,71 euro, čemu se tuženik nije protivio, pa je odlučeno temeljem čl.193. st.2. ZPP-a kao u izreci rješenja.

31. Sud nalazi da je Nalaz i mišljenje vještaka kao i Dopunu Nalaza i mišljenja, jasan, sastavljen temeljem isprava u spisu, sukladno pravilima struke i danom zadatku, s tim da je vještakinja u svom pisanom očitovanju, dopuni nalaza i mišljenja kao i u usmenom iznošenju Nalaza i mišljenja na ročištu od 12. rujna 2024. godine i ročištu od 21. studenog 2024. otklonila primjedbe tuženika pa je njezin Nalaz i mišljenje prihvaćen u cijelosti.

32. Čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (¨Narodne novine¨ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, ZOO-a) propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a st. 3. istog članka da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Nadalje, čl. 1115. ZOO-a propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

33. Imajući u vidu direktan učinak iz presude kolektivnog spora "Potrošač" sud je utvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna budući je protivna odredbi čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03; dalje ZZP) kao i odredbama čl. 1021. i 1022. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO) budući se o istima kao bitnim sastojcima ugovora nije pregovaralo, a k tome iste su odredbe i nerazumljive za prosječnog potrošača, čime je tuženica kao banka postupajući protivno načelu savjesnosti i poštenja ugovorila nerazmjernu korist na štetu potrošača. Kako se radi o odredbi koja uzrokuju znatnu neravnotežu između stranaka te da je tuženica bila nepoštenom stjecateljicom.

34. Suprotno tvrdnjama tužitelja, tuženik je primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli stekao imovinu koja predstavlja razliku ukupnih uplata u odnosu na uplate koje bi odgovarale uplatama uz primjenu početno ugovorenog tečaja CHF-a, a ti iznosi odgovaraju razlikama ukupnih uplata po kreditu, pa je dužna isplatiti iznos od 12.022,32 eura kako to proizlazi iz Nalaza i mišljenja vještaka temeljem čl. 1115. ZOO-a (toč. I i II izreke).

35. Ocjena je ovog suda da je tuženik od trenutka stjecanja, time trenutka uplate anuiteta koje je sam obračunao primjenom ništetnih odredbi ugovora znao ili morao znati da nema pravo na isplatu istih, pa je temeljem čl. 29. st. 1. i. 2. ZOO- a dužan platiti zatezne kamate na svaki pojedinačno preplaćeni iznos od idućeg dana od dana kada je iste primio. Zatezne kamate su sporedno potraživanje koje svoju osnovu i visinu temelji na činjenici da je određen iznos uplaćen bez osnove i to određenog datuma pa tužitelj ima pravo na iste kako je navedeno u izreci presude.

36. U odnosu na prigovor zastare potraživanja ocjena je ovog suda da postupak kolektivne zaštite prava potrošača predstavlja vjerovnikovu radnju poduzetu radi utvrđivanja i ostvarenja tražbine u smislu čl. 241. ZOO-a, to stoga što se radi o postupku koji je izričito reguliran odredbama Zakona o zaštiti potrošača (¨Narodne novine¨ broj 79/07, dalje u tekstu ZZP-a) kao jedno od sredstava za zaštitu potrošača od konkretnih postupanja trgovaca, i to u postupku u kojem pojedinačni potrošač ne mora sudjelovati ali ima sva prava koja mu pripadaju kao potrošaču na kojeg se postupanje trgovca odnosi, dapače koji po tom istom zakonu ima pravo izravno zahtijevati ovrhu odluke donesenu u tom postupku, sukladno čl. 117. ZZP-a.Sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH, izraženom na sjednici Građanskog odjela tog suda 30. siječnja 2020. godine zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, čime pravo na tužitelja na isplatu potraživanja nije zastarjela.

37. Obzirom su odredbe ugovora o primjeni valutne klauzule pravomoćno utvrđene ništetnim 14. lipnja 2018., razvidno je da do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari 27. prosinca 2022. godine nije protekao zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje na potraživanje tužitelja.

38. Tužitelj je u ovom postupku uspio sa osnovom u cijelosti, a s visinom u pretežitom dijelu, pa je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi cjelokupan parnični trošak sukladno čl. 154. st. 5. ZPP-a i čl.158. st.2. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a prema određeno postavljenom tužbenom zahtjevu i vrijednosti predmeta spora, uz vrijednost 1 boda od 2,00 eura za: sastav tužbe od 23. prosinca 2022. 100 bodova (tbr. 7. t. 1. u vezi s tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: OT),za sastav obrazloženog podneska od 27. lipnja 2024., 24. listopada 2024., 100 bodova (tbr. 8. toč.1. OT-a),za zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari 31. kolovoza 2023., 12. rujna 2024., 21. studenog 2024. i 12. prosinca 2024., za svako po 100 bodova (tbr. 9. toč. 1.OT- a), sve uvećano za 25 % PDV-a, ukupno 1.750,00 eura. Taj trošak je valjalo uvećati za trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura, sveukupno 2.150,00 eura. Uvećano za plaćenu sudsku pristojbu za tužbu 88,29 EUR. Sve ukupno 2.238,29 eura (toč. III izreke).

39. Tužitelj ostvaruje zatezne kamate na troškove postupka temeljem čl. 151. st.3. ZPP-a u vezi s čl. 29. st.2. ZOO-a.(toč. III izreke).

Dubrovnik, dana 27. studenog 2024. godine

Sutkinja

Petronela Jakobušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- tužitelju, putem punomoćnika

- tuženiku, putem punomoćnika

* Fiksni iznos konverzije 1 euro =7,53450 kuna.