Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-134/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Verici Kos, u pravnoj stvari tužitelja JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanoga po punomoćnici Jasminki Franić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Cestar d.o.o iz Splita, Matice hrvatske 1, OIB: 27471262195, kojeg zastupa punomoćnica VČ dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1832/2023-6 od 22. srpnja 2024., 27. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Cestar d.o.o. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1832/2023-6 od 22. srpnja 2024. pod točkom I izreke, osim glede stope zatezne kamate i pod točkom II izreke.

II. Preinačava se navedena presuda pod točkom I. izreke glede stope zatezne kamate na dosuđene iznose i za isto sudi:

Nalaže se tuženiku Cestar d.o.o. da tužitelju JČ na dosuđeni iznos od 238,90 eura s kamatom tekućom od 31. prosinca 2018. do isplate, iznos od 238,90 eura s kamatom tekućom od 31. prosinca 2019. do isplate, iznos od 238,90 eura s kamatom tekućom od 31. prosinca 2020. do isplate, iznos od 238,90 eura s kamatom tekućom od 31. prosinca 2021. do isplate i iznos od 238,90 eura s kamatom tekućom od 31. prosinca 2022. do isplate plati zateznu kamatu i to:

- za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

''I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime jednokratnog dodatka na plaću u iznosu od 238,90 EUR godišnje i to za 2018., 2019., 2020., 2021. i 2022. godinu, ukupan iznos od 1.194,50 EUR, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća do isplate, po stopi koja je određena čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se do 31.7.2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 1.8.2015. do 31.12.2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje na svaki dospjeli pojedinačni godišnji iznos teku ako slijedi:

- za 2018. na iznos od 238,90 EUR s kamatom tekućom od 31.12.2018. do isplate,

- za 2019. na iznos od 238,90 EUR s kamatom tekućom od 31.12.2019. do isplate,

- za 2020. na iznos od 238,90 EUR s kamatom tekućom od 31.12.2020. do isplate,

- za 2021. na iznos od 238,90 EUR s kamatom tekućom od 31.12.2021. do isplate,

- za 2022. na iznos od 238,90 EUR s kamatom tekućom od 31.12.2022. do isplate. II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana na ime parničnog troška isplatiti tužitelju iznos od 525,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi zateznih kamata određenoj u skladu s odredbama čl. 29. st. 2., 8. i 9. ZOO-a.''

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga, posebice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda ukine te odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan. Navodi da se nisu stvorili uvjeti za isplatu jednokratnog dodatka na plaću, jer isplata ovisi o korištenju godišnjeg odmora od strane radnika, a tužitelj nije koristio godišnji odmor. Ističe i prigovor zastare.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćenog jednokratnog dodatka na plaću od po 238,90 eura godišnje za 2018., 2019., 2020., 2021. i 2022., odnosno ukupno 1.194,50 eura.

5. Kako se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura radi se o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ovoga Zakona. Stoga ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao žalbene navode tuženika koji su žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer se zbog tog žalbenog razloga presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati. Kako tijekom prvostupanjskog postupka tuženik nije istaknuo prigovor zastare, a na taj prigovor prvostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, to takav prigovor, u smislu odredbe čl. 352. st. 2. ZPP, tuženik ne može iznijeti u žalbi.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, jer iako tuženik ističe sve žalbene razloge, pa time i žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, taj žalbeni razlog ne obrazlaže, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

8. Polazeći od utvrđenja da je u utuženom razdoblju tužitelj bio radnik tuženika i obavljao poslove KV građevinski radnik V. grupe, da mu tuženik u tome razdoblju nije isplatio jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kn, odnosno 238,90 eura godišnje, da tužitelj nije koristio godišnji odmor, iako mu je to bilo omogućeno, i od među strankama nesporne činjenice da se na njihov odnos imaju primijeniti odredba Kolektivnog ugovora za graditeljstvo, sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja pozivom na odredbe čl. 47. st. 2. Kolektivnog ugovora za graditeljstvo („Narodne novine“ broj 115/15, 134/15, 26/18 i 49/18 – dalje: KU), s obrazloženjem da tužitelj ima pravo na jednokratni dodatak na plaću neovisno o činjenici je li ili nije koristio godišnji odmor.

9. Zaključke suda i primjenu materijalnog prava prihvaća i ovaj sud drugog stupnja pa nije osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Naime, odredbom čl. 47. KU je propisano da radnik ima pravo na jednokratni dodatak na plaću u iznosu od 1.800,00 kuna godišnje, s time da je stavkom 2. istog članka propisano da poslodavac nije dužan taj dodatak isplatiti prije 30. lipnja tekuće godine.

11. Iz citirane odredbe KU proizlazi da isplata jednokratnog dodatka ne ovisi o činjenici korištenja godišnjeg odmora, neovisno o tome što je propisano da se isplaćuje zajedno s plaćom za mjesec u kojem se koristi godišnji odmor, koje mišljenje je izraženo i od strane Zajedničkog organa za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora za graditeljstvo i praćenje njegove primjene od 27. prosinca 2013. S obzirom na citirane odredbe poslodavac je dužan isplatiti predmetni dodatak tijekom kalendarske godine, neovisno o vremenu korištenja godišnjeg odmora, samo ne prije 30. lipnja te je stoga obveza poslodavca dospjela 31. prosinca za tekuću godinu.

12. Prema tome, neosnovano tuženik pobija primjenu materijalnog prava glede zaključka suda da je tuženik dužan tužitelju isplatiti jednokratan dodatak na plaću u utuženom razdoblju.

13. Na dosuđene iznose tuženik je dužan tužitelju platiti zateznu kamatu od dospijeća, kako je to i obrazložio sud prvog stupnja. Međutim, odlučujući o visini kamatne stope na dosuđene iznose sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo, pa je, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, glede stope zatezne kamate valjalo preinačiti presudu suda prvog stupnja. Naime, tužitelju na dosuđene iznose pripada zatezna kamata po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima(„Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).

14. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tužitelj je uspio u sporu, pa mu je tuženik, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP dužan naknaditi troškove potrebne za vođenje parnice. Kako u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava, a tuženik odluku o troškovima postupka određeno ne pobija, to glede visine ista nije ispitivana.

15. Zbog svega navedenog, je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude pod točkom I., a na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP kao u izreci pod točkom II.

U Velikoj Gorici 27. prosinca 2024.

Sutkinja

Verica Kos