Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-339/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Andrei Boras- Ivanišević, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta odluke sudskog savjetnika Tomislava Vukmana, u pravnoj stvari tužiteljice GL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE, Zagreb, Ivana Lučića 5, OIB: 22910368449, kojeg zastupa punomoćnik Ivo Banožić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 9183/2021-22 od 23. travnja 2024., dana 27. prosinca 2024.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-9183/2021-22 od 23. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku SVEUČILIŠTU U ZAGREBU, FAKULTETU STROJARSTVA I BRODOGRADNJE isplatiti tužiteljici GL iznos od 415,04 EUR (slovima: četiri stotine petnaest eura i četiri centa), te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom bruto iznosu, koja teče na iznos od:

- 30,59 EUR od 16. ožujka 2016. do isplate

- 30,61 EUR od 16. travnja 2016. do isplate

- 30,73 EUR od 16. svibnja 2016. do isplate

- 30,73 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate

- 30,73 EUR od 16. srpnja 2016. do isplate

- 37,02 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate

- 37,02 EUR od 16. rujna 2016. do isplate

- 37,02 EUR od 16. listopada 2016. do isplate

- 37,02 EUR od 16. studenog 2016. do isplate

- 37,02 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate

- 43,39 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate

- 33,15 EUR od 16. veljače 2017. do isplate, sve po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku SVEUČILIŠTU U ZAGREBU, FAKULTETU STROJARSTVA I BRODOGRADNJE naknaditi tužiteljici GL trošak parničnog postupka u iznosu od 827,95 EUR (slovima: osam stotina dvadeset sedam eura i devedeset pet centi) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 23. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužiteljice GL za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 156,25 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

IV Odbija se zahtjev tuženika SVEUČILIŠTA U ZAGREBU, FAKULTETA STROJARSTVA I BRODOGRADNJE za naknadu troška postupka u iznosu od 500,00 EUR. "

2.1. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom II. izreke žali se tužiteljica, ne navodeći izričito žalbene razloge predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se odluka o parničnom trošku preinači.

2.2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkama I., II. i IV. žali se i tuženik, zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točke 3. ZPP-a, s prijedlogom da se presuda preinači, na način da se odbije tužbeni zahtjev.

3. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 415,04 eura na ime razlike u plaći od prosinca 2015. do siječnja 2017., konkretno razlike između obračuna po osnovici 5.108,84 kuna po kojoj su plaće obračunavane i osnovice od 5.415,37 kuna po kojoj da su trebale biti obračunavane zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

6. Iz rezultata prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je tužiteljica u predmetnom bila zaposlenik tuženika i da se na tuženika primjenjuju odredbe Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine", broj 27/01. i 39/09.; dalje: ZPJS),

- da su Vlada Republike Hrvatske i Sindikati javnih službi sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je u članku I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6% i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine,

- da je iz Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., također sklopljenog između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi, razvidno da se u točki III. tog dodatka navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto,

- da je temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011., propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama,

- da je člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od tri posto,

- da je zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14) primjena izmjena dodatka sporazumu istekla dana 26. siječnja 2017.,

- da su navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. u kojoj je i u članku III. navedeno da se članak III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama”,

- da su Vlada RH i sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV. stavka 5., a u vezi s člankom VII. stavkom 1. Izmjena dodatka sporazumu, prema kojem su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih Izmjena dodatka sporazumu ispunjeni krajem 2015. godine s početkom primjene od siječnja 2016. godine, a koja činjenica proizlazi i iz sadržaja citirane odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast od 2,8 %, što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS objavljen 4. prosinca 2015.,

- da razlika između obračuna po osnovici 5.108,84 kuna po kojoj su plaće obračunavane i osnovice od 5.415,37 kuna po kojoj da su trebale biti obračunavane za predmetno razdoblje iznosi 415,04 eura bruto.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvoga stupnja pravilno je zaključio da je tuženik tužiteljici za cijeli utuženi period bio dužan obračunavati i isplaćivati plaću prema osnovici od 5.415,37 kuna, a koji zahtjev za isplatu plaće tužiteljica osnovano temelji na odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011., te Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011., jer je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući je do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, došlo za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).

8. U žalbi tuženik navodi da se nisu stekli uvjeti za povećanje osnovice, jer je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativan rast od listopada 2011. do rujna 2014. odnosno za 12 tromjesečja, te je sukladno odredbi čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka/2011 u skladu osnovice plaće trebalo odgoditi za 12 tromjesečja, radi čega je prvostupanjski sud, zauzevši stav da su ispunjeni uvjeti za primjenu čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka/2011, pogrešno primijenio materijalno pravo. 9. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima tvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka/2011, jer iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a koje je objavio DZS proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. nije bilo negativnog rasta BDP-a, već naprotiv da je BDP neprekinuto rastao, odnosno da u razdobljima opisanim u člancima III. - V. nije zabilježen negativan rast BDP-a, pri čemu valja istaknuti da se ta odredba ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađivanje iz članka IV. i V. i što je namjera Vlade Republike Hrvatske bila vraćanje osnovice na razinu iz 2009., odnosno na iznos od 5.415,37 kn. Suprotno shvaćanju tuženika, odgoda uskladbe dvanaest kvartala konzumirana je člankom IV. stavkom 5. i na temelju Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., kojim je ugovoreno da je Vlada Republike Hrvatske u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu od 1. travnja 2013. nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III., što znači da je tuženik od prosinca 2015. zaključno sa 26. siječnjem 2017. bio dužan tužitelju obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn.

10. Nadalje, člankom 2. ZOPJS-a propisan je način određivanja osnovice plaće u javnim službama, koja osnovica se utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu, osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Tužiteljev zahtjev prema tuženiku kojim traži isplatu razlike plaće temelji se na činjenici zabilježenog rasta bruto društvenog proizvoda od 1,2% u drugom tromjesečju 2015. te od 2,8% u trećem tromjesečju 2015. što daje aritmetičku sredinu od 2,0% prema objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku te na osnovici iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine kao i na Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

11. Navedenom je odredbom (članak III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.) izmijenjen članak III. Dodatka sporazumu o osnovici plaće tako da uz naslov "Način povrata osnovice" glasi: "Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama." Članak III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine sastavni je dio Kolektivnog ugovora sklopljenog sukladno odredbama članka 2. ZOPJS-a temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 115/10., dalje: TKU/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama kao i odredbe članka 51. stavka 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj 141/12., dalje: TKU/12), kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama.

12. Člankom 51. stavkom 4. TKU/10 je i bilo propisano da ugovorne stane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima, što je propisano i odredbom članka 51. stavak 4. TKU/12.

13. Iz navedenih razloga, a suprotno navodima žalbe, ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. na koje se tužitelj poziva u tužbi, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, što proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena Dodatka Sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5., a u svezi sa člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. U tom su smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

14. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku isplatu predmetnog iznosa tužiteljici s pripadajućim zateznim kamatama.

15. Tužiteljica pobijajući odluku o trošku, sadržanu u točki II. izreke, navodi u bitnom da je istoj sud neosnovano nije priznao trošak sastava podnesaka od 24. svibnja 2023. kao i podneska od 4. kolovoza 2023.

16. Odredbom članka 155. stavka 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima toga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te ročište za glavnu raspravu. Odredba stavka 2. istog članka propisuje da će se takvi troškovi, ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjeriti prema toj tarifi.

17. Sukladno Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje: Tarifa), samo za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podnesaka u prvostupanjskom postupku, odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu.

18. Neosnovano tužiteljica u žalbi osporava odluku suda u dijelu u kojem joj nije dosuđen trošak sastava podneska kojim se očitovala na odgovor na tužbu tuženika. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o "tipskom predmetu", posebno imajući u vidu činjenicu da tužiteljica u podnesku u kojem se očituje na odgovor na tužbu tuženika u bitnom ponavlja navode iz tužbe, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, a sukladno shvaćanju suda prvog stupnja, navedeni trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a.

19. Navedeno je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj 2. rujna 2021., a prema kojem shvaćanju, s obzirom da se radi o tipskim predmetima u kojima sud u pravilu na prvom ročištu i zaključi raspravu te donese presudu, nije bilo potrebno za parnicu očitovati se na odgovor na tužbu.

20. Nisu osnovani ni navodi tužiteljice kojima potražuje trošak za sastav podneska kojim usklađuje tužbeni zahtjev sa Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22 i 88/22) obzirom da je isto mogla učiniti na pripremnom ročištu održanom 12. listopada 2023., te obzirom da navedenim podneskom ista, kako pravilno i navodi prvostupanjski sud, nije konačno uredila tužbeni zahtjev, već je isti konačno uređen podneskom od 13. prosinca 2023. Također za navesti je da su sudovi bili obvezni dvojno iskazivati novčane iznose vrijednosti u sudskim odlukama u razdoblju dvojnog iskazivanja u smislu odredbe čl. 43. st.1. navedenog zakona, pa tužiteljica to nije trebala posebno učiniti predmetnim podneskom.

21. S druge strane, tuženik žalbom posebno obrazloženo ne osporava odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka.

22. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, trebalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 27. prosinca 2024.

SUTKINJA

Andrea Boras-Ivanišević