REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Požega, Sv. Florijana 2
Poslovni broj: Gž-1045/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Renati Marić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, Prisavlje 3, Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupano po ravnatelju ZA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnici Maji Čuljak iz Zagreba, protiv tuženika TATAMI TRADE d.o.o. sa sjedištem u Splitu, Put Žnjana 3H, [osobni identifikacijski broj], zastupan po direktoru JA, dalje zastupano po punomoćniku Bogdanu Srdeliću, OIB: [osobni identifikacijski broj] odvjetniku u odvjetničkom društvu BULJ & SRDELIĆ d.o.o., radi isplate rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-309/2024-6 od 08. studenog 2024., dana 27. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
I Žalba tužitelja Hrvatske radiotelevizije odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-309/2024-6 od 08. studenog 2024.
II Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-309/2024-6 od 08. studenog 2024. suđeno je:
"I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Teo Karabotić-Milovac u Splitu pod brojem Ovrv- 29730/2023 od 15. prosinca 2023. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan. II. Nalaže se tužitelju Hrvatskoj radioteleviziji, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknaditi tuženiku TATAMI TRADE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 138,27 eura."
2. Pravodobno izjavljenom žalbom tužitelj pobija presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženi je nesporno evidentiran kao pretplatnik u evidencijama HRT-a za sporno razdoblje. HRT kao ovlaštena javna ustanova vodi evidencije pretplatnika sukladno zaprimljenim prijavama. Zakon o HRT-u jasno navodi da su svi vlasnici i posjednici radijskih i televizijskih i drugih prijamnika na području Republike Hrvatske dužni HRT- u plaćati pristojbu. Temelj odnosno osnov ovog odnosa je u zakonu, a ne ugovornom odnosu stranaka i nema veze sa korištenjem usluge tužitelja, već posjedovanjem bilo koje vrste prijamnika. Prijavu prijamnika je potpisao zaposlenik tuženika, a koji nije osoba ovlaštena za zastupanje tuženika, što kontrolor tužitelja nije znao. Tuženik je prilikom prijave prijamnika platio tužitelju iznos od 318,60 kn čime je pretplatnički odnos konzumiran te nesporan. Potraživanje za RTV pristojbu zakonska obveza građana i pravnih osoba koji imaju prijamnike u RH (u vlasništvu ili posjedu - nevezano uz vlasništvo ili posjedovanje nekretnina i prebivalište koje je prijavljeno u MUP-u). Slijedom navedenog, tuženi je pravna osoba te je kontroloru prilikom prijave, zaposlenik tuženika prijavio posjedovanje 16 RTV prijamnika (vidljivo u dokumentu „Obveznik plaćanja RTV pristojbe“). Iako prijavu prijamnika nije potpisala osoba ovlaštena za zastupanje tuženika, evidentno je da tuženi posjeduje 16 RTV prijamnika, koje nije ranije prijavio, te je tuženi nesporno zakonski obveznik plaćanja RTV pristojbe te je ovdje spornu tražbinu dužan podmiriti.
2.1. Uz pogrešnu primjenu, odnosno neprimjenu materijalnog prava, sud je učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.t.11. ZPP-a te je pogrešno primijenio relevantne odredbe procesnog prava, odnosno odredbe ZPP-a tako da je na neprihvatljiv način primijenio odredbe propisane čl.8. ZPP-a. Tužitelj predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, te usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti i održi platni nalog za neplaćenu razliku uz nadoknadu troška parničnog postupka i troškova ove žalbe, a podredno ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje troškove žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. U ovom postupku, obzirom na vrijednost predmeta spora riječ je o postupku u sporu male vrijednosti na koji se primjenjuju odredbe čl. 457. do čl. 467.a ZPP-a. Prema odredbi čl. 467. st. 1. i st. 2. ZPP-a presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog nekih bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava a povodom te žalbe ne primjenjuje se odredba čl. 370. ZPP-a.
6. Slijedom navedenog vidljivo je da se u postupku u sporovima male vrijednosti žalba ne može podnijeti zbog žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja – radi čega je u ovom dijelu postupka o osnovanosti žalbe tužiteljice valja odlučiti na temelju činjeničnog stanja koje je utvrđeno u prvostupanjskom postupku.
7. Prije svega u ovom postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje žaliteljica jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te sadrži jasne i neproturječne razloge. Osim toga u postupku pred sudom prvog stupnja nisu počinjene ni ostale bitne povrede parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 457. ZPP-a) pa stoga ovaj sud ocjenjuje da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice, davatelja usluga pružanja javnih radiotelevizijskih usluga, za isplatom iznosa od 53,10 eura sa zateznim kamatama za lipanj 2023., a koji iznos se odnosi na neplaćenu RTV pristojbu za šifru obveznika 43969869, gdje je u utuženom vremenskom razdoblju kao korisnik u evidencijama tužitelja bio naveden tuženik.
9. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, odnosno ukinuo u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, uz zaključak da tužiteljica, na kojemu je teret dokaza, nije predložila izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem potpisa tuženika na Prijavi prijamnika, zbog čega prema stavu suda, nije dokazao opstojnost ni egzistentnost svoje tražbine, u smislu članka 7. i 219. st.1. ZPP. Naime, uvidom u prijavu prijamnika od 25.06.2023. proizlazi da je prijavu potpisala VA, dok iz uvida u Izvod iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu proizlazi da su ovlaštene osobe tuženika JA i IA, a ne VA, pa je očigledno da istu nije potpisala ovlaštena osoba tuženika.
10. Odluka suda prvog stupnja pravilna je i zakonita te nije dovedena u sumnju žalbenim navodima žaliteljice.
11. Pregledom izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga sa stanjem na dan 3. studenoga 2023., broj obveznika plaćanja 43969869 na kojemu je kao obveznik plaćanja RTV pristojbe evidentirana tuženik, za lipanj 2023., proizlazi dugovanje u iznosu od 53,10 eura. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio da bi ovlaštena osoba potpisala Prijavu prijamnika koju je sačinila ovlaštena osoba tužitelja, a u kojemu da je navedeno kako bi ista posjedovala televizijski prijemnik koji nije prijavljen HRT-u. Tužiteljica je pravovremenim podneskom, predanim sudu dana 22.03.2024., u spis predmeta dostavila Prijavu prijamnika od 26.05.2023., te je navela kako ju je upravo tuženik potpisao osobno.
12. Pravilno se prvostupanjski sud poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1436/2021-2 od 26. travnja 2023., u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da teret dokazivanja istinitosti sadržaja isprave (pa i činjenice da je isprava potpisana od strane osobe koja je navedena kao potpisnik) je na stranci koja se na tu ispravu poziva.
13. Prema tome, u procesnoj situaciji u kojoj je tuženik osporio da bi ovlaštena osoba potpisala Prijavu prijamnika koji da je sačinio zaposlenik tužitelja i pristao na obvezu plaćanja RTV pristojbe za koju je se tereti u ovom postupku, upravo je na tužitelju, primjenom pravila o teret dokazivanja, bilo da predloži izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem kako bi se utvrdila vjerodostojnost potpisa na ispravi (Prijavi prijamnika) na kojoj tužitelj temelji svoje potraživanje, a ne na tuženiku. Osim toga, žalbeni navodi da je tuženik prilikom prijave prijemnika platio 318,60 kuna čime je pretplatnički odnos konzumiran, nije dokazan vjerodostojnom ispravom.
14. Dakle, kako je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koji je u žalbi ukazivala žaliteljica, kao ni one na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a u vezi sa odredbom čl. 457. ZPP-a odlučiti kao u izreci. Kako je odbijena žalba tužiteljice valjalo je odbiti i njezin zahtjev za naknadom troškova žalbenog dijela postupka (čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).
U Požegi, 27. prosinca 2024.
Sudac
Renata Marić
