REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3105/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Lovačko društvo „SRNJAK“, Garešnica, Trg hrvatskih branitelja 10, OIB: 15782536975, zastupanom po punomoćnici Mariji Štriterski, odvjetnici u Garešnici, i umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanim po punomoćnici Katarini Ileković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 2.087,60 EUR, odlučujući o žalbama tuženika i umješača na strani tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-8/2023-49 od 5. lipnja 2024., 27. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika i umješača na strani tuženika i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-8/2023-49 od 5. lipnja 2024. u pobijanim točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Trgovački sud u Bjelovaru presudom poslovni broj P-8/2023-49 od 5. lipnja 2024.:

- u točki I. izreke naložio je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.087,60 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku na iznos od 1.307,05 EUR od 2. lipnja 2022. do isplate, na iznos od 166,17 EUR od 9. lipnja 2022. do isplate, te iznos od 614,38 EUR od 2. lipnja 2022. do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacija refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe;

- u točki II. izreke naložio je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.694,84 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 5. lipnja 2024. do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacija refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe;

- u točki III. izreke odbio je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu daljnjeg parničnog troška u iznosu od 150,00 EUR.

2. Tako je prvostupanjski sud, nakon provedenih bioloških i prometno- tehničkih vještačenja radi utvrđenja od koje životinje potječu dlake na oštećenom vozilu i relevantnih okolnosti prometne nesreće, odlučio o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na regres štete, koja se sastoji u troškovima koji su za tužitelja nastali tako što je on isplatio imovinsku štetu vozačici čije je vozilo, osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja, oštećeno u prometnoj nezgodi koja se 12. svibnja 2022. dogodila pri naletu divljači/srndaća koja je istrčala s područja lovišta tuženika i udarila u vozilo, a štetu je prema tvrdnjama tužitelja prouzročio tuženik, koji područjem iz kojeg je divljač na cestu izletjela gospodari, pa stoga odgovara sukladno odredbama Zakona o lovstvu i odredbama čl. 1063., 1064. i 1067. Zakona o obveznim odnosima. Prema čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19 i 32/20; dalje: ZOL), za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Odredbom čl. 76. st. 2. ZOL-a pripisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije. Prema čl. 1063. i 1064. Zakon o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Odredbom čl. 1067. ZOO-a propisano je da se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti te ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Vlasnik se može osloboditi odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Kako u ovom postupku među strankama nije bila sporna činjenica da u vrijeme nastanka prometne nesreće 12. svibnja 2022. tuženik nije provodio lov, a do prometne nesreće je došlo zbog naleta divlje životinje iz roda jelena, koja je potekla iz lovišta kojim gospodari tuženik, prvostupanjski sud je ocijenio da sukladno čl. 1064. ZOO-a tuženik, kao lovoovlaštenik, odgovora za štetu koju počini divljač iz njegovog lovišta na javnoj cesti, jer iz provedenog biološkog vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić iz Zagreba proizlazi da su dlake koje su pronađene na vozilu reg. oznake [registarska oznaka] i izuzete s istog dana 12. svibnja 2022. na mjestu događaja prometne nesreće dlake životinjskog porijekla te da iste potječu od životinja iz porodice jelena, dok s druge strane vozačica CN, upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka] u vrijeme nastanka prometne nesreće, nije bila pod utjecajem alkohola te da iz prometno tehničkog vještačenja proizlazi da u konkretnim uvjetima prometne nesreće nije imala tehničke mogućnosti izbjegavanja naleta na divljač ni pri dozvoljenoj brzini kretanja vozila kojim je upravljala na mjestu prometne nesreće. Da bi se lovoovlaštenik mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on je u smislu čl. 1067. ZOO-a morao tijekom postupka dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, odnosno ako dokaže da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti. Kako tuženik u ovom sporu to nije dokazao, a iz provedenih dokaza je utvrđena dinamika nastanka prometne nesreće naletom vozila na divljač bez mogućnosti izbjegavanja tog naleta u datim okolnostima, tuženik kao lovoovlaštenik lovišta u konkretnom slučaju odgovoran je za nastanak štete nastale na motornom vozilu osiguranom kod tužitelja uslijed naleta divljači iz lovišta kojim on gospodari, neovisno o tome što šteta nastala osiguranici tužitelja nije nastala zbog provođenja lova.

3. Protiv te presude žalbu je podnio umješač na strani tuženika, pobijajući je sadržajno u točkama I. i II. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava, a slijedom toga i zbog odluke o trošku. Vezano uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, napominje da cesta nije dio lovišta, a u vrijeme štetnog događaja nije bilo nikakvog provođenja lova, pa je zahtjev trebalo ocijeniti neosnovanim s obzirom na odredbu čl. 80. st. 6. ZOL-a, prema kojoj lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta odgovara ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Predlaže pobijanu odluku preinačiti u korist tužitelja ili podredno ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje. Potražuje naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 317,33 EUR.

4. Protiv te presude žalbu je podnio i sam tuženik, pobijajući je izričito i sadržajno u točkama I. i II. izreke, navodeći istu argumentaciju kao i umješač u svojoj žalbi, tj. ukazuje na to da ovdje nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 80. st. 6. ZOL-a (jer nije bilo u tijeku provođenje lova, tj. ako nema lova, nema ni odgovornosti lovačkog društva), a ZOL je specijalni zakon u odnosu na ZOO, tj. odredbe ZOO-a bi se trebale primjenjivati samo u nedostatku specijalnih odredbi.

5. Žalbe tuženika i umješača na strani tuženika nisu osnovane.

6. Ispitavši pobijanu odluku na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama istaknutih žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8. i 9. ZPP-a (postupak pokrenut 20. siječnja 2023.) te na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj je sud ocijenio da je ona u pobijanim točkama pravilna i na zakonu osnovana.

7. Predmet spora je isplata štete koja se sastoji u plaćanju troškova koji su za tužitelja nastali tako što je on isplatio imovinsku štetu vozačici čije je vozilo, osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja, oštećeno u prometnoj nezgodi koja se 12. svibnja 2022. dogodila pri naletu divljači/srndaća koja je istrčala s područja lovišta tuženika i udarila u vozilo.

8. Okolnosti same nezgode i visine u njoj nastale štete nakon provedenih vještačenja više nisu sporne (ne postoji odgovornost vozačice, šteta je u utuženoj visini nastala zbog sraza vozila i divlje životinje koja je izletjela na javnu cestu iz lovišta), već je sporno pravno pitanje – mogu li se na konkretnu činjeničnu situaciju primijeniti opće odredbe ZOO-a o presumiranoj objektivnoj odgovornosti za štetu, koje uslijed tuženikova nedokazivanja okolnosti koje bi ga oslobodile odgovornosti rezultiraju prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, ili je specijalan zakon koji se odnosi na lovišta takav da bi odredba čl. 80. st. 6. ZOL-a onemogućavala ili ograničavala primjenu općih pravila ZOO-a o objektivnoj odgovornosti.

9. Prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da, u slučaju poput konkretnog, kada tužitelj ne dokaže odgovornost lovoovlaštenika iz čl. 80. st. 6. t. 2. ZL-a, valja podredno primijeniti pravila o objektivnoj odgovornosti lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini na cesti, a koja su propisana Zakonom o obveznim odnosima, jer u konkretnom slučaju radi se o šteti od opasne stvari.

10. Naime, divljač na cesti je opasna stvar i na tuženiku je bio teret dokaza da je šteta nastala ili isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (čl. 1067. ZOO-a), a tuženik nesporno nije dokazao takve okolnosti.

11. Činjenica da se u vrijeme štetnog događaja nije provodio lov znači samo da odluku o odgovornosti lovačkog društva za štetu nije bilo moguće donijeti na temelju same odredbe čl. 80. st. 6. ZOL-a, kao posebnog zakona. Međutim, odredba čl. 76. st. 2. ZOL-a upućuje na ZOO kao opći zakon („u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije“), te tako upravo omogućuje primjenu odredaba čl. 1063. ZOO-a na konkretan slučaj („Šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.“).

12. Prema ocjeni ovog suda, smisao posebne odredbe čl. 80. st. 6. ZOL-a je u tome da se lakše otklone dvojbe o odgovornosti lovoovlaštenika u situaciji u kojoj je u vrijeme štetnog događaja u tijeku lov, a ne u tome da se u odnosu na štete nastale u razdoblju lovostaja onemogući primjena općih pravila ZOO-a o objektivnoj odgovornosti za štetu nastalu od opasne stvari. Takvim tumačenjem (da izostanak lova automatizmom isključuje svaku objektivnu odgovornost lovoovlaštenika) otvorila bi se mogućnost nastanku apsurdne i neprihvatljive situacije, u kojoj bi se lovačko društvo hipotetski moglo trajnim neprovođenjem lova jednostavno osloboditi bilo kakve objektivne odgovornosti za štetu nastalu od one divljači koja nikad nije objekt lova. To bi, pak, bilo u izravnoj suprotnosti s odredbom čl. 76. st. 1. ZOL-a, kojom je propisano da je, među ostalima, lovoovlaštenik dužan poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini.

13. Stoga je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom materijalnog prava, polazeći od rezultata provedenih vještačenja i ostalih izvedenih dokaza, pravilno ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

14. Stoga je valjalo presudu u pobijanim točkama potvrditi kao u izreci presude ovog suda na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 27. prosinca 2024.

Sudac

Ivana Mlinarić