Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-577/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĐZ, zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku broj Kovm- 3/2024. od 25. studenog 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 24. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog ĐZ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku broj Kovm-3/2024. od 25. studenog 2024., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog ĐZ zbog kaznenih djela protiv spolne slobode, silovanja iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i drugih, na temelju članka 124. stavka 1., članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 27. lipnja 2024. te je, na temelju članka 131. stavka 3. ZKP/08. određeno da će sud svaka dva mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, preispitati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora te ga rješenjem produljiti ili ukinuti.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni ĐZ po branitelju, odvjetniku Vinku Ljubičiću, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor ukine i zamijeni mjerom opreza.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog ĐZ, iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj kada tvrdi da su u pobijanom rješenju razlozi produljenja istražnog zatvora "općeniti i apstraktni".
6. Nadalje, okrivljeni ĐZ u žalbi ističe da je pobijano rješenje doneseno izvan zakonom propisanog roka, s obzirom na to da je prvostupanjski sud optužnicu protiv njega zaprimio 22. studenog 2024. dok je pobijano rješenje doneseno tek 25. studenog 2024. S tim u svezi žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije postupio u skladu s odredbom članka 131. stavka 1. ZKP/08. kojom je propisana obveza optužnog vijeća da, ako se u vrijeme podnošenja optužnice okrivljenik nalazi u istražnom zatvoru, odmah, a najkasnije u roku od 48 sati po podnošenju optužnice održi ročište i odluči o daljnjoj primjeni istražnog zatvora.
6.1. Međutim, iako žalitelj s pravom tvrdi da prvostupanjski sud nije postupio sukladno citiranoj zakonskoj odredbi te je pobijano rješenje doneseno nakon proteka roka od 48 sati po podnošenju optužnice, takvo postupanje prvostupanjskog suda nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja jer se ne radi o roku prekluzivnog, nego instruktivnog karaktera, propisanom zbog potrebe žurnog postupanja u predmetima u kojima je određen istražni zatvor.
7. Osnovana sumnja da je okrivljeni ĐZ počinio kaznena djela iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i druge, proizlazi iz dokaza na kojima se podignuta optužnica temelji i to, kako materijalnih, tako i personalnih dokaza koje je prvostupanjski sud naveo u pobijanom rješenju. Time je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora. Stoga, u žalbi iznesena vlastita analiza i osobna ocjena pojedinih dokaza nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru jer prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u pitanje vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage izvedenih dokaza. To je, naime, kao i ocjena pravne oznake kaznenog djela prilikom donošenja prvostupanjske presude, zadatak raspravnog vijeća, u slučaju da optužnica bude potvrđena.
8. Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenika, kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud pravilno temelji na činjenici da se okrivljenik pojavljuje kao osnovano sumnjiv za počinjenje više kaznenih djela i to dva kaznena djela silovanja iz članka 153. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., dva kaznena djela bludnih radnji iz članka 155. stavka 2. u vezi s člankom 153. stavkom 2. i 1. KZ/11. te produljeno kazneno djelo omogućavanja trošenja droga iz članka 191. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i člankom 51. KZ/11., i to na štetu više žrtava djece, od kojih jedna ima tek 14 godina, i da je prema opisu iz optužnice, iskazao upornost, ustrajnost i bezobzirnost u protupravnom postupanju, a stoga i izražen visok stupanj kriminalne volje. Sve navedene okolnosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a koja opasnost postoji ne samo u odnosu na žrtve u ovom kaznenom predmetu nego i bilo koju drugu osobu i bez obzira na njegovu raniju neosuđivanost.
9. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Ista svrha, protivno žalbenim navodima okrivljenika, u ovom stadiju postupka ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od mjera opreza predviđenih odredbama ZKP/08.
10. Na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nisu od utjecaja žalbeni navodi kako je "djelo prijavljeno više od dva mjeseca nakon navodnog počinjenja", jer okolnost kada je kaznena prijava podnesena nije od utjecaja na odluku o produljenju istražnog zatvora.
11. Protivno daljnjim žalbenim navodima okrivljenika koje potkrepljuje praksom Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika, niti je osnovan žalbeni navod kojim se ističe da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti jer iz izričaja pobijanog rješenja jasno slijedi da je prvostupanjski sud o daljnjoj potrebi produljenja istražnog zatvora odlučio na temelju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
12. Nije u pravu okrivljeni ĐZ niti kada upire na povredu načela razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. jer kada se uzme u obzir razmjer između težine kaznenih djela za koja je okrivljenik osnovano sumnjiv, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice i utvrđenja krivnje i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, načelo razmjernosti nije dovedeno u pitanje te ne prijeti ni iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
13. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 24. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
