Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-576/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog HI, zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. , 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, broj Ov Kov-55/2024-8 od 5. prosinca 2024., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 24. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog HI kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Ov Kov-55/2024-8 od 5. prosinca 2024., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog HI, zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni HI po branitelju, odvjetniku Zoranu Vidoviću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje, odnosno da pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih razloga, te donese odluku od određivanju mjera opreza iz članaka 98. stavka 1.i 2. ZKP/08.
3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije sjednice vijeća, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora temeljem zakonske osnove iz članka 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08., jer ne postoje okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljenik pobjeći.
5.1. Naime, okrivljenik je državljanin Filipina, koji ovdje kako ukazuju podaci u spisu boravi neprijavljeno, te samo privremeno radi, a za Republiku Hrvatsku nije vezan ni osobnim, ni imovinskim ni obiteljskim razlozima, te je vrlo izgledno da bi u situaciji kad protiv njega postoji optužba za teško kazneno djelo kao što je silovanje iz članka 153. stavka 1. KZ/11. sa zapriječenom višegodišnjom zatvorskom kaznom mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske i postati nedostupan pravosudnim tijelima, te tako osujetiti vođenje ovog kaznenog postupka.
6. Imajući u vidu navedeno nije osnovan prigovor žalitelja da bi se opasnost od bijega mogla spriječiti određivanjem mjera opreza, jer se iste ne ukazuju dostatnom garancijom koja bi odvratila okrivljenika da potraži utočište bilo gdje u svijetu, čime bi njegov pronalazak bio znatno otežan.
6.1. Pritom, pozivanje okrivljenika u žalbi na odluku Ustavnog suda br. U-III- 509/2013. od 14. veljače 2013. u prilog davanja prednosti blažoj mjeri, nije od utjecaja na pravilnost odluke prvostupanjskog suda. Naime, ovakvo pozivanje u žalbi na pojedinu presudu zapravo se svodi samo na iznošenje pojedinih načelnih stavova izraženih u istoj, no takovim pukim navođenjem žalitelj zapravo ne dovodi u konkretnu vezu sadržaj pobijanog rješenja i stav izražen u navedenoj presudi, posebice stoga što žalitelj, evidentno smatra da je riječ o sličnim situacijama, te mu se skreće pozornost da se svaka odluka o istražnom zatvoru procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.
7. Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da je sud u pobijanom rješenju propustio navesti razloge u pogledu mogućnosti zamjene istražnog zatvora blažim mjerama osiguranja nazočnosti okrivljenika, a što je bio dužan razmotriti, jer je prvostupanjski sud u svojem rješenju dao iako šture, jasne i nedvosmislene razloge, koje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj. 8. Imajući na umu sve prethodno navedeno, izneseni žalbeni navodi usmjereni na osporavanje postojanja opasnosti od bijega, za koju žalitelj tvrdi da ne postoji jer, između ostalog, ne posjeduje osobne dokumente (što uzgred rečeno, nigdje nije konstatirano u spisu) ne dovode s uspjehom u pitanje valjanost pobijanog rješenja, niti su isti takvog značaja da bi doveli do razmatranja i prihvaćanja prijedloga da se istražni zatvor okrivljeniku zamijeni blažim mjerama.
9. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu, 24. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
