Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-581/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Leona Kovačića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog TN zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/2022. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola broj K-8/2024-75 (Kv-I-345/2024.) od 4. listopada 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 24. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog TN kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola K-8/2024-75 (Kv-I- 345/2024.) od 4. listopada 2024., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog TN, zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točka 1. u vezi s člankom 153. stavka 1. KZ/11., kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a. KZ/11. i kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. KZ/11., pod točkom I izreke na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog TN iz zakonskih osnova u članku 123. stavku 1. točki 1. i 3. ZKP/08. Istim rješenjem pod točkom II izreke na temelju članka 124. stavak 2. točka 4. ZKP/08 optuženom TN u istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 9. listopada 2023., pa nadalje.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi TN, putem branitelja, odvjetnika Milana Jelovca zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da preinači pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor protiv optuženika, posredno isti zamijeni mjerama opreza, a podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije odluke sjednice vijeća, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu optuženik kada u žalbi ističe da je pobijano rješenje nezakonito jer da mjera istražnog zatvora traje već 12 mjeseci na način da se razlozi kojima se opravdava svako daljnje lišenje slobode u odnosu na optuženika u svojoj osnovi permanentno ponavljaju iz odluke u odluku. Ovime žalitelj na posredan način upire i na povredu načela razmjernosti i na povredu dinamičkog pristupa. Međutim, ni jednu od istaknutih povreda drugostupanjski sud nije našao.
5.1. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi načela razmjernosti, drugostupanjski sud nalazi da je sukladno članku 122. stavku 2. ZKP/08., u ovom postupku pravilno vođeno računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti optuženik, propisanoj kazni, kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te s druge strane, dosadašnjeg trajanja istražnog zatvora, kao i potrebe njegova daljnjeg produljenja, pri čemu ne prijeti ni iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja mjere istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
5.2. Nadalje, u konkretnom slučaju, protivno žalbenim prigovorima optuženika nije povrijeđen niti tzv. dinamički pristup, jer (iako istražni zatvor traje 12 mjeseci) sve okolnosti na strani optuženika u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora. Pritom valja napomenuti da je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu. Pritom pozivanje na odluke Europskog suda za ljudska prava, te odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske nije od utjecaja, to tim više što se ovakvo pozivanje u žalbi na pojedinu presudu zapravo svodi samo na iznošenje pojedinih načelnih stavova izraženih u istoj, no takovim pukim navođenjem žalitelj zapravo ne dovodi u konkretnu vezu sadržaj pobijanog rješenja i stav izražen u navedenoj presudi, posebice stoga što žalitelj, evidentno smatra da je riječ o sličnim situacijama, te mu se skreće pozornost da se svaka odluka o istražnom zatvoru procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.
6. Navodom da u smislu "kvalitete" razloga i "težine" osnovane sumnje kao općeg uvjeta potrebnog za lišenje slobode pobijano rješenje ne sadrži uopće razloge u smislu što bi proizlazilo iz dokaza na osnovu kojih je žalitelj osnovano sumnjiv, već se dokazi samo nabrajaju, žalitelj u suštini ističe bitnu povredu. No, skreće se pozornost optuženiku da nije zadaća vijeća koje odlučuje o osnovama za primjenu i daljnju primjenu mjere istražnog zatvora upuštanje u ocjenu dokaza i njihovu analizu. Naime, u stadiju potvrđene optužnice nesumnjivo je utvrđen dostatan stupanj osnovane sumnje da bi optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, bez ulaženja u kaznenu odgovornost optuženika dok će odluku o tome je li kazneno djelo dokazano, pa shodno tome i eventualno o stupnju krivnje optuženika, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka. Stoga, s obzirom da su razlozi izneseni u pobijanom rješenju dostatni i valjano obrazloženi, to drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena bitna postupovna povreda iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju se sadržajno upire u žalbi.
7. Nije u pravu žalitelj niti kada tvrdi da je pogrešna ocjena prvostupanjskog suda da na strani istog postoji opasnost od bijega, jer neovisno što je isti državljanin i Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u trenutku kada se protiv njega vodi postupak zbog teškog kaznenog djela, za koje je zakonom zapriječena kazna zatvora do pet godina opasnost od bijega izgledna je s visokim stupnjem vjerojatnosti, čime bi optuženik mogao postati nedostupan i opstruirati daljnje vođenje ovog kaznenog postupka. Pritom, nisu od značaja žalbeni navodi optuženika da je isti živio duže na teritoriju Republike Hrvatske, nego Bosne i Hercegovine, te da je za Republiku Hrvatsku trajno vezan jer je ovdje zasnovao i obitelj, to tim više jer su opravo članovi njegove obitelji (supruga i kćerka) žrtve kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv. Stoga navedene okolnosti ne umanjuju opasnost od bijega optuženika.
8. Osim toga, neosnovano negira žalitelj postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ističući činjenicu dosadašnje neosuđivanosti, no skreće se pozornost žalitelju da dosadašnja osuđivanost nije jedina okolnost na temelju koje se donosi ocjena o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, posebice kada kao u konkretnom slučaju postoji visoki stupanj kriminalne volje, izrazita upornost i ostvarena kriminalna količina.
8.1. Naime, optuženi TN je osnovano sumnjiv da je u vremenu od kraja 2017. do kraja rujna 2023. u namjeri da svoju suprugu TNT ponizi i kod nje izazove strah za njezinu sigurnost i sigurnost njoj bliske osobe, učestalo verbalno zlostavljano, a pri tome svjestan da ugrožava pravilan emocionalni i psihički razvoj njihove zajedničke kćeri ĐN, govorivši svojoj supruzi ĐNT, između ostalog, pred djetetom i pred drugima da je krava s teletom, koja mu je mogla roditi samo jedno dijete, a da bi joj kad je obznanila da želi razvod braka rekao da je spreman ubiti i nju i dijete, te je u razdoblju do listopada 2020. do kraja rujna 2023. od ĐNT tražio da ga najmanje deset puta mjesečno oralno zadovolji, te bi nakon što je rekla da ne želi protivno njenoj volji stavljao joj svoje spolovilo u usta, te joj je u vremenu od listopada 2022. do kraja rujna 2023. najmanje tri puta mjesečno, dok je spavala stavio svoje spolovilo u analni otvor i nastavio s time, iako mu je govorila da to ne radi, da ne želi i da ju boli.
9. Imajući u vidu da je opisano postupanje optuženika u kojem se ogleda upornost i beskrupuloznost, uz navod da je do sada prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj: 70/17., 126/19. i 84/21.), sadržano u pobijanom rješenju prvostupanjskog suda, netočan je žalbeni navod optuženika da sud nije naveo konkretne okolnosti koje ukazuju na opasnost od ponavljanja djela.
10. Nije osnovan ni prijedlog žalitelja da se u konkretnom slučaju istražni zatvor optuženiku zamijeni mjerama opreza, jer se iste ne ukazuju dostatnom garancijom za preveniranje opasnosti kako od bijega, tako i od ponavljanja kaznenog djela, te je za svoju ocjenu prvostupanjski sud dao jasne i nedvosmislene razloge, koje u potpunosti prihvaća i drugostupanjski sud.
11. Konačno, na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije od utjecaja žalbeni navod optuženika da je otac maloljetnog djeteta o kojem je dužan brinuti i financijski ga uzdržavati jer se kazneni postupak, međuostalim, vodi i zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. počinjenog na štetu tog istog maloljetnog djeteta.
12. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 24. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
