Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-573/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LĆ, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 153. stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kovm-iz- 14/2024. (Kovm-16/2024.) od 5. prosinca 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 24. prosinca 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog LĆ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog LĆ, zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 153. stavkom 1. KZ/11. i drugih, pod točkom I izreke rješenja na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Pod točkom II izreke u istražni zatvor je okrivljeniku uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 14. svibnja 2024. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni LĆ po branitelju, odvjetniku Jošku Biliškovu, "iz svih dopuštenih razloga" s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "prihvati žalbu, ukine pobijano rješenje bez vraćanja na ponovno odlučivanje, a osumnjičenika odmah pusti na slobodu, podredno da pobijano rješenje preinači ukidanje istražnog zatvora i određivanjem mjera opreza iz članka 98. ZKP/08., podredno određivanjem istražnog zatvora u domu".
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu okrivljenik kada u žalbi upire da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. navodeći da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva jer ne sadržava rok trajanja istražnog zatvora. Naime, postupak je u stadiju podignute optužnice pa se u skladu s člankom 131. stavkom 3. ZKP/08. u rješenju o istražnom zatvoru nakon podnošenja optužnice ne određuje rok trajanja istražnog zatvora, zbog čega pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nisu dovedene u pitanje.
6. Nadalje, pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, a koji su navedeni pod točkom 7. obrazloženja pobijanog rješenja, čime je ispunjena opća pretpostavka za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika kojima ističe da nije provedeno toksikološko, psihijatrijsko niti psihologijsko vještačenje žrtve djeteta IĆ jer su provedeni dokazi na kojima se temelji podignuta optužnica dostatni za zaključak o postojanju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti. Jednako tako, prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu ovlašteni u ovome stadiju postupka ocjenjivati vjerodostojnost dokaza, nego je to u nadležnosti raspravnog vijeća po završetku dokaznog postupka ako optužnica bude potvrđena, a tada će okrivljenik imati mogućnost i podnijeti dokazne prijedloge u odnosu na provođenje vještačenja, koje iznosi u žalbi.
6.1. Stoga, nisu osnovani ni žalbeni navodi okrivljenika kojima analizira sadržaj te osporava vjerodostojnost do sada provedenih dokaza kojima se između ostalog upire da je žrtva dijete IĆ u svom iskazu navela kako je pristala na spolni odnos s okrivljenikom nakon inkriminiranog događaja, kao ni navodi da okolnost da je žrtva dijete OĆ prekršajno kažnjen zbog posjedovanja opijata, ne upućuje da je okrivljenik počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava na njegovu štetu.
7. Postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. , prvostupanjski sud je pravilno utvrdio iz načina i okolnosti počinjenja kaznenih djela kojima je okrivljenik iskazao značajan stupanj upornosti i bezobzirnosti. Naime, okrivljenik je osnovano sumnjiv da je tijekom gotovo dva tjedna kontinuirano i višekratno davao i prodavao drogu djetetu žrtvi, a u konačnici da joj je dao drogu za silovanje koje je potom izvršio na štetu žrtve u polusvijesnom stanju, pri čemu je okrivljenik bio svjestan dobi žrtve kao i njezinih psihičkih poteškoća te problema s ovisnošću o drogama. Pored toga, okrivljenik je osnovano sumnjiv i za kazneno djelo povrede djetetovih prava na štetu svog sina, a prema rezultatima psihijatrijskog vještačenja i sam okrivljenik je sklon konzumaciji različitih vrsta droga, budući da kod njega postoji politoksikomanija. Uslijed svega navedenog, i po ocjeni drugostupanjskog suda, na strani okrivljenika postoji realna i konkretna opasnost od ponavljanja kaznenih djela, koja se ne može s uspjehom otkloniti primjenom blažih mjera u vidu mjera opreza ni istražnog zatvora u domu koje predlaže žalitelj.
8. Unatoč tome što okrivljenik u žalbi ističe da prema rezultatima psihijatrijskog vještačenja kod njega ne postoji opasnost od ponavljanja sličnog ili težeg kaznenog djela, time postojanje opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. nije dovedeno u pitanje kada se sagledaju sve druge okolnosti na strani okrivljenika u vidu brojnosti i težine kaznenih djela, kao i iskazane upornosti i kriminalne volje radi protupravnog postupanja. Pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodima okrivljenika da se žrtva IĆ "navodno nalazi u komuni", kao ni činjenicom da okrivljenikov sin i žrtva OĆ stanuje s majkom te kako je dosadašnje trajanje istražnog zatvora "dovoljno polučilo rezultata" jer navedeno ne umanjuje opasnost od ponavljanja djela niti ta opasnost postoji samo u odnosu na žrtve u ovom kaznenom predmetu, već i bilo koju drugu osobu.
9. Protivno daljnjim žalbenim navodima okrivljenika, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika, niti je osnovan žalbeni navod kojim se ističe da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti jer iz izričaja pobijanog rješenja jasno slijedi da je prvostupanjski sud o daljnjoj potrebi produljenja istražnog zatvora odlučio na temelju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećeno kazneno djelo. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
10. Kako žalbenim navodima nisu dovedene u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 24. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
