Republika Hrvatska
Općinski radni sud u Zagrebu
Ulica grada Vukovara 84
10000 Zagreb
Pr-3329/2018-111
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Damiru Švecu i Hanibalu Hunjeku odvjetnicima iz ZOU Damir Švec i Hanibal Hunjek iz Zagreba, Petrinjska 26, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, OIB: 46377257342, Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, zastupanog po punomoćnicima po zaposlenju, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 12.12.2024. godine, u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 24. prosinca 2024.,
presudio je
I. Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb, Kišpatićeva 12, isplatiti tužitelju IA iz [adresa], na ime razlike plaće bruto iznos od 12.234,42 € (slovima: dvanaesttisućadvjestotridestčetirieuračetrdesetdvacenta), sa zateznim kamatama do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:
- na iznos 171,57 € tekućom od 10.04.2013. do isplate,
- na iznos 163,77 € tekućom od 08.05.2013. do isplate,
- na iznos 195,10 € tekućom od 07.06.2013. do isplate,
- na iznos 81,14 € tekućom od 10.07.2013. do isplate,
- na iznos 127,54 € tekućom od 08.08.2013. do isplate,
- na iznos 179,87 € tekućom od 26.11.2013. do isplate,
- na iznos 270,87 € tekućom od 17.12.2013. do isplate,
- na iznos 178,20 € tekućom od 17.01.2014. do isplate,
- na iznos 196,66 € tekućom od 17.02.2014. do isplate,
- na iznos 205,20 € tekućom od 13.03.2014. do isplate,
- na iznos 167,51 € tekućom od 10.04.2014. do isplate,
- na iznos 229,67 € tekućom od 13.05.2014. do isplate,
- na iznos 247,93 € tekućom od 11.06.2014. do isplate,
- na iznos 196,33 € tekućom od 11.07.2014. do isplate,
- na iznos 197,72 € tekućom od 12.08.2014. do isplate,
- na iznos 236,40 € tekućom od 12.09.2016. do isplate,
- na iznos 187,40 € tekućom od 13.10.2014. do isplate,
- na iznos 179,26 € tekućom od 13.11.2014. do isplate,
- na iznos 206,15 € tekućom od 12.12.2014. do isplate,
- na iznos 204,86 € tekućom od 14.01.2015. do isplate,
- na iznos 249,95 € tekućom od 12.02.2015. do isplate,
- na iznos 213,35 € tekućom od 11.03.2015. do isplate,
- na iznos 187,40 € tekućom od 10.04.2015. do isplate,
- na iznos 187,40 € tekućom od 12.05.2015. do isplate,
- na iznos 273,67 € tekućom od 11.06.2015. do isplate,
- na iznos 189,83 € tekućom od 10.07.2015. do isplate,
- na iznos 271,20 € tekućom od 12.08.2015. do isplate,
- na iznos 222,19 € tekućom od 14.09.2015. do isplate,
- na iznos 189,83 € tekućom od 12.10.2015. do isplate,
- na iznos 172,01 € tekućom od 12.11.2015. do isplate,
- na iznos 210,23 € tekućom od 11.12.2015. do isplate,
- na iznos 218,83 € tekućom od 11.01.2016. do isplate,
- na iznos 248,39 € tekućom od 11.02.2016. do isplate,
- na iznos 180,20 € tekućom od 11.03.2016. do isplate,
- na iznos 211,45 € tekućom od 11.04.2016. do isplate,
- na iznos 240,26 € tekućom od 11.05.2016. do isplate,
- na iznos 305,88 € tekućom od 09.06.2016. do isplate,
- na iznos 230,40 € tekućom od 11.07.2016. do isplate,
- na iznos 234,20 € tekućom od 11.08.2016. do isplate,
- na iznos 192,84 € tekućom od 09.09.2016. do isplate,
- na iznos 172,80 € tekućom od 11.10.2016. do isplate,
- na iznos 241,38 € tekućom od 11.11.2016. do isplate,
- na iznos 201,60 € tekućom od 09.12.2016. do isplate,
- na iznos 201,60 € tekućom od 11.01.2017. do isplate,
- na iznos 264,16 € tekućom od 10.02.2017. do isplate,
- na iznos 161,57 € tekućom od 10.03.2017. do isplate,
- na iznos 168,60 € tekućom od 11.04.2017. do isplate,
- na iznos 226,20 € tekućom od 12.05.2017. do isplate,
- na iznos 225,04 € tekućom od 09.06.2017. do isplate,
- na iznos 177,07 € tekućom od 10.07.2017. do isplate,
- na iznos 283,24 € tekućom od 11.08.2017. do isplate,
- na iznos 212,49 € tekućom od 11.09.2017. do isplate,
- na iznos 189,21 € tekućom od 11.10.2017. do isplate,
- na iznos 180,61 € tekućom od 10.11.2017. do isplate,
- na iznos 184,22 € tekućom od 11.12.2017. do isplate,
- na iznos 192,99 € tekućom od 11.01.2018. do isplate,
- na iznos 278,34 € tekućom od 12.02.2018. do isplate,
- na iznos 236,42 € tekućom od 12.03.2018. do isplate,
- na iznos 184,22 € tekućom od 11.04.2018. do isplate, u roku od 15 dana.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja na ime razlike plaće u visini od 17.046,31 € (na ime razlike plaće 16.860,56 €, te zbog zastare iznos od 185,75 € za veljaču 2013.), kao neosnovan.
III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB, Zagreb, Kišpatićeva 12, isplatiti tužitelju IA iz [adresa], na ime naknade plaće za stanku tijekom radnog vremena bruto iznos od 10.677,13 € (slovima: desettisućašestosedamdesetsedameuratrinaestcenti), sa zateznim kamatama do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim::
- na iznos 184,82 € tekućom od 15.03.2013. do isplate,
- na iznos 177,28 € tekućom od 15.04.2013. do isplate,
- na iznos 143,85 € tekućom od 15.05.2013. do isplate,
- na iznos 131,88 € tekućom od 15.06.2013. do isplate,
- na iznos 145,45 € tekućom od 15.07.2013. do isplate,
- na iznos 36,13 € tekućom od 15.08.2013. do isplate,
- na iznos 169,99 € tekućom od 15.09.2013. do isplate,
- na iznos 184,68 € tekućom od 15.10.2013. do isplate,
- na iznos 108,40 € tekućom od 15.11.2013. do isplate,
- na iznos 105,53 € tekućom od 15.12.2013.do isplate,
- na iznos 151,11 € tekućom od 15.01.2014.do isplate,
- na iznos 177,52 € tekućom od 15.02.2014.do isplate,
- na iznos 212,00 € tekućom od 15.03.2014.do isplate,
- na iznos 194,42 € tekućom od 15.04.2014.do isplate,
- na iznos 164,18 € tekućom od 15.05.2014. do isplate,
- na iznos 207,01 € tekućom od 15.06.2014. do isplate,
- na iznos 202,84 € tekućom od 15.07.2014. do isplate,
- na iznos 68,60 € tekućom od 15.08.2014. do isplate,
- na iznos 202,84 € tekućom od 15.09.2014. do isplate,
- na iznos 186,45 € tekućom od 15.10.2014. do isplate,
- na iznos 185,21 € tekućom od 15.11.2014. do isplate,
- na iznos 197,22 € tekućom od 15.12.2014. do isplate,
- na iznos 192,07 € tekućom od 15.01.2015. do isplate,
- na iznos 157,76 € tekućom od 15.02.2015. do isplate,
- na iznos 149,89 € tekućom od 15.03.2015. do isplate,
- na iznos 207,96 € tekućom od 15.04.2015. do isplate,
- na iznos 179,28 € tekućom od 15.05.2015. do isplate,
- na iznos 112,69 € tekućom od 15.06.2015. do isplate,
- na iznos 188,85 € tekućom od 15.07.2015. do isplate,
- na iznos 90,32 € tekućom od 15.08.2015. do isplate,
- na iznos 190,25 € tekućom od 15.09.2015. do isplate,
- na iznos 217,91 € tekućom od 15.10.2015. do isplate,
- na iznos 174,33 € tekućom od 15.11.2015. do isplate,
- na iznos 213,08 € tekućom od 15.12.2015. do isplate,
- na iznos 145,91 € tekućom od 15.01.2016. do isplate,
- na iznos 167,42 € tekućom od 15.02.2016. do isplate,
- na iznos 205,47 € tekućom od 15.03.2016. do isplate,
- na iznos 159,80 € tekućom od 15.04.2016. do isplate,
- na iznos 205,47 € tekućom od 15.05.2016. do isplate,
- na iznos 188,85 € tekućom od 15.06.2016. do isplate,
- na iznos 211,63 € tekućom od 15.07.2016. do isplate,
- na iznos 15,29 € tekućom od 15.08.2016. do isplate,
- na iznos 195,44 € tekućom od 15.09.2016. do isplate,
- na iznos 182,44 € tekućom od 15.10.2016. do isplate,
- na iznos 221,70 € tekućom od 15.11.2016. do isplate,
- na iznos 204,33 € tekućom od 15.12.2016. do isplate,
- na iznos 211,63 € tekućom od 15.01.2017. do isplate,
- na iznos 133,99 € tekućom od 15.02.2017. do isplate,
- na iznos 204,68 € tekućom od 15.03.2017. do isplate,
- na iznos 206,46 € tekućom od 15.04.2017. do isplate,
- na iznos 188,31 € tekućom od 15.05.2017. do isplate,
- na iznos 149,50 € tekućom od 15.06.2017.do isplate,
- na iznos 194,42 € tekućom od 15.07.2017.do isplate,
- na iznos 70,51 € tekućom od 15.08.2017.do isplate,
- na iznos 175,09 € tekućom od 15.09.2017.do isplate,
- na iznos 215,74 € tekućom od 15.10.2017.do isplate,
- na iznos 213,55 € tekućom od 15.11.2017. do isplate,
- na iznos 210,04 € tekućom od 15.12.2017. do isplate,
- na iznos 203,76 € tekućom od 15.01.2018. do isplate,
- na iznos 148,84 € tekućom od 15.02.2018.do isplate,
- na iznos 231,06 € tekućom od 15.03.2018.do isplate,
- na iznos 210,04 € tekućom od 15.04.2018.do isplate, u roku od 15 dana.",
kao neosnovan.
IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 66,36 €, u roku od 15 dana.
i
r i j e š i o j e
Odbacuje se kao nedopušten prijedlog tužitelja za izuzeće suca.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 30.03.2018. navodi da je zaposlenik tuženika na radnom mjestu doktora medicine, specijaliste interniste sa užom specijalizacijom iz pulmologije i interne medicine u Klinici za plućne bolesti Jordanovac. U obavljanju svog rada tužitelj je u razdoblju od veljače 2013. do dana podnošenja tužbe, u okviru redovnog radnog vremena od 40 sati tjedno odradio veliki broj sati noćnog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danima, rada u smjenama – turnusima i prekovremenog rada, koji mu tuženik nije platio. Tužitelj potražuje od tuženika naknadu plaće za prekovremeni rad, dodatke na osnovnu plaću (dodatke za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi) naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, naknadu za odrađena dežurstva, bez plaćenih, ali odrađenih slobodnih dana. Predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 170.000,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 15.03.2013. do isplate, te da obveže tuženika da tužitelju naknadi parnični trošak od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.
2. Nakon provedenih knjigovodstveno – financijskih vještačenja tužitelj je podneskom od 09.12.2024. (str. 704-712 spisa), postavio konačan tužbeni zahtjev na način da je isti djelomično uskladio sa nalazom i mišljenjem financijskog vještaka Centar za financijska vještačenja od 28.01.2022., te tužitelj konačno potražuje na ime razlike plaće isplatu bruto iznosa od 29.280,73 € za razdoblje od veljače 2013. do ožujka 2018. sa zateznim kamatama tekućim na pojedine dospjele mjesečne iznose razlike plaće od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, zatim na ime razlike naknade plaće za odrađenu stanku tijekom radnog vremena u iznosu bruto 10.677,13 € za razdoblje od veljače 2013. do ožujka 2018. sa zateznim kamatama tekućim na pojedine dospjele mjesečne iznose razlike plaće od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate, te naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Eventualno ukoliko sud odbije prijedlog tužitelja za dopunu nalaza i mišljenja financijske vještakinje Dragane Bubalo, predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 29.280,73 € za razdoblje od veljače 2013. do ožujka 2018. sa zateznim kamatama tekućim na pojedine dospjele mjesečne iznose razlike plaće od 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate. Zahtjev za naknadom parničnog troška je ostao neizmijenjen.
3. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te osporava kako pravnu osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare na sva potraživanja koja su u zastari prema Zakonu o radu. Nije sporno da je tužitelj zaposlenik tuženika na radnom mjestu liječnik specijalist internist s užom specijalizacijom u Klinici za plućne bolesti, te je uz redovan rad radi i u dežurstvima. Netočan je navod u tužbi da tuženik tužitelju u razdoblju od veljače 2013. do dana podnošenja tužbe nije platio ostvareni rad sukladno pozitivnim zakonskim i podzakonskim propisima, te Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu rada. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Naprijed navedeno regulirano je članom 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KUZZO) (NN143/13). Tuženik tvrdi da je tužitelju pravilno obračunavao i dodatke za posebne uvjete rada i dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te naknadu plaće za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad. Smatra da u konkretnom slučaju treba primijeniti i Zaključak 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KUZZO za razdoblje od 21.12.2015. pa nadalje, s obzirom da tumačenja Povjerenstava imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu KUZZO. Netočan je navod tužitelja da mu je tuženik po9grešno obračunavao prekovremene sate ne uzimajući u obzir uvećanja iz čl. 51. KUZZO-a. Tuženik tvrdi da je pri obračunu plaće tužitelju primijenio sva tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KUZZO. Tuženik tvrdi da je tužitelj u spornom razdoblju od veljače 2013. do ožujka 2018. iskoristio sve slobodne dane nakon odrađenog dežurstva, pa nema pravo na plaćeni slobodan dan nakon dežurstva. Tuženik se protivi zahtjevu tužitelja za obračun zateznih kamata na dosuđene bruto iznose razlike plaće. Čl. 22. Zakona o porezu na dohodak zatezna kamata se ne smatra dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježe oporezivanju, a porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek u trenutku isplate, što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate. Tužba se zasniva na pogrešno pravnom shvaćanju o tome što čini osnovicu plaće. Pitanje što čini osnovnu plaću, koja je osnovica za obračun i uvećanje dodataka isključivo je pravno pitanje definirano jedino odredbama KUZZO-a. Osnovna plaće je mjesečni iznos koji se ne mijenja u odnosu na redovni mjesečni fond radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati se mijenja ovisno o broju radnih dana u mjesecu. U pogledu zahtjeva za isplatom naknade za 30-minutnu stanku za sve dane u mjesecu kada je boravio u službi. Tuženik navodi da je tužitelj navedenu stanku uredno koristio te da mu se ista uračunava u radno vrijeme. Tijekom postupka tuženik je isticao i prigovore da tužitelj neosnovano zahtjeva da se prekovremeni rad ima obračunati na tjednoj osnovi. Tužitelj pogrešno zaključuje što čini osnovnu plaću navodeći primjerice da osnovnu plaću koja u sebi sadrži dodatak za posebne uvjete rada, sva ostala uvećanja iz čl. 51. KUZZO (dodatak za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanom…) obračunava na način da se ista množe na tako utvrđenu osnovnu plaću, međutim ne postoji pravna osnova koja bi opravdavala metodologiju obračuna dodataka na plaću na način da se ista množe ili kako tužitelj tvrdi multipliciraju. Dodaci iz čl. 51. KUZZO međusobno se kumuliraju tj. zbrajaju. Tuženik smatra da se prekovremeni rad treba obračunati sukladno Zaključcima 148. i 153. Zajedničko povjerenstva za tumačenje KUZZO. Prekovremeni rad se obračunava na mjesečnoj razini, a kako top uređuju Zaključci br. 34. i 48. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KUZZO. Jednako tako čl. 51. st. 4. KUZZO propisano je da vrijeme provedeno u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati plaća se kao prekovremeni rad. Tužitelj potražuje isplatu razlike plaće zbog neiskorištenog vremena za stanku (pauzu) i to za sve dane u mjesecu koje je proveo. Tuženik svakom radniku pa tako i tužitelju omogućuje korištenje stanke, a tužitelj je iste redovno koristio po svom nahođenju u skladu s dnevnim rasporedom posla. Čl. 5. Zakona o radu/14 evidencija o radnom vremenu se vodi u skladu s Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima. vođenje evidencije o pauzama nije niti propisano Pravilnikom. Tuženik vodi evidenciju radnog vremena u skladu s Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima u kojem nije propisano evidentiranje stanke, u skladu sa Zakonom o radu teret dokaza da nije koristio stanku je na tužitelju. Tužitelj nije dokazao da u spornom razdoblju nije koristio stanku. Nije životno i logično da tužitelj u 5 godina utuženog razdoblja nije koristio pauzu, pa tuženik smatra da je njegov zahtjev s te osnove promašen i neosnovan. Tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbom i tužbenih zahtjevom uz naknadu parničnog troška.
4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 31.05.2012. (list 7 spisa), u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 15.06.2015. (list 151 spisa), u rješenja tuženika od 31.05.2012., 03.04.2013., 01.07.2015., 01.06.2015. o načinu izračuna plaće tužitelju (list 8-9, 150-152 spisa) u platne liste za tužitelja (list 10-22, 82-135, 157-190, 203-227, 240-276, 301-362 spisa), u IP obrasce za tužitelja za razdoblje od 2012. do 2017. (list 136-140 spisa), u izjavu tužitelja od 18.12.2014. o suglasnosti za isplatu razlike naknada za korištenja godišnjeg odmora od kolovoza 2012. do rujna 2014. (list 141 spisa), u evidenciju o radnom vremenu za tužitelja (list 191-202, 228-239, 277-300, 363-372 spisa), proveden je dokaz knjigovodstveno – financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (list 399-410 spisa), u dopunsko financijsko vještačenje (očitovanje na prigovore tužitelja) vještaka Ručević vještačenja d.o.o. (list 457-459), proveden je dokaz novim knjigovodstveno – financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. (str. 475-486 spisa), proveden je dokaz usmenim očitovanjem vještaka Zrinka Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o. i Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja na ročištu održanom 24.01.2023. (str. 548-552 spisa), u izvod iz zapisnika s 8. Sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održane 09.12.2019. (str. 565 spisa), u Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KUZZO (str. 566-573 spisa), proveden je dokaz knjigovodstveno – financijskim nadvještačenjem po stalnom sudskom vještaku Dragani Bubalo (str. 629- 647 spisa), u pisano očitovanje vještakinje Dragane Bubalo na prigovore tužitelja (str. 668-670 spisa), u presudu Vrhovnog suda RH posl. br. Gop 1/2024-34 od 10.06.2024. (str. 720-727 spisa), u rezervacije tužitelja (str. 714-719 spisa), te je proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke na ročištu održanom 08.03.2023. (str. 608-611 spisa).
5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).
6. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
7. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće s osnove prekovremenih sati rada tužitelja, dodataka na plaću za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, naknade plaće za vrijeme trajanja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, te s osnove sati dnevne stanke u utuženom razdoblju od veljače 2013. do ožujka 2018..
9. Među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na Klinici za plućne bolesti Jordanovac, prvo na radnom mjestu liječnika specijaliste interniste s užom specijalizacijom, a nakon toga na radnom mjestu liječnika specijaliste interniste s užom specijalizacijom iz pulmologije ili kardiologije.
10. Među strankama je sporna pravna osnovanost tužbe.
11. Među strankama je sporna i visina tužbenog zahtjeva.
12. Djelomično je osnovan je prigovor tuženika o zastari. Čl. 139. st. 1. Zakona o radu/14 propisano je da potraživanje iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina, ako tim zakonom ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Tužba u ovom predmetu je podnesena 30.03.2018. Najstarija tražbina tužitelja odnosi se na mjesec veljaču 2013. i dospijeva 16.03.2013. Od 16.03.2013. do 30.03.2018. proteklo je više od pet godina. To znači, da je najstarija tražbina tužitelja koja se odnosi na mjesec veljaču 2013. u zastari. Iduća tražbina tužitelja odnosi se na mjesec ožujak 2013. i dospijeva 16.04.2013.. Od 16.04.2013. do 30.03.2018. nije proteklo više od pet godina. To znači, da je tražbina koja se odnosi na mjesec ožujak 2013. nije u zastari, a analogno tome nisu u zastari niti ostale tražbine tužitelja koje slijede nakon ožujka 2013.. Slijedom navedenog u zastari su samo tražbine tužitelja koje se s utuženih osnova odnose na mjesec veljaču 2013., dok u ostalom dijelu tražbine tužitelja nisu u zastari.
13. Tužitelj u tužbi nije postavio zahtjev za isplatom razlike plaće temeljem pogrešno obračunate osnovice, prema Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 23.11.2006. i pripadajućim dopunama i izmjenama (od 13.05.2009. i od 26.11.2011.). Nakon što je provedeno prvo vještačenje u ovom premetu po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. tuženik je prigovarao nalazu prvi puta ističući da je vještak trebao prilikom izračuna razlike plaće primijeniti pravilnu osnovicu za izračun plaće, ali ne navodeći u kojem razdoblju. Ovaj sud je uvidom u ovosudni Pr-9064/2020 utvrdio da je u tom predmetu dana 08.12.2021. tužitelju temeljem pogrešno obračunate osnovice od 6% za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017. dosuđen iznos od 21.223,24 kune sa pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao trošak parničnog postupka. Navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Osijeku posl. br. Gž R-334/2022-2 od 21.07.2022.. Tužitelj u ovom predmetu potražuje nešto što mu je već pravomoćno dosuđeno. Osim toga takav zahtjev tužitelj u tužbi nije niti postavio, vjerojatno zato što je pun. tužitelja znao da je pravomoćnom presudom tužitelj već uspio sa zahtjevom za isplatom razlike plaće zbog pogrešno obračunate osnovice u naprijed navedenom razdoblju. S obzirom da tužitelj u ovom predmetu nije niti tražio isplatu razlike plaće s osnove pogrešno obračunate osnovice, takav zahtjev vještacima nije niti dan, ali da je takav zahtjev tužitelj postavio u tužbi, on bi bio odbačen jer se radi o presuđenoj stvari. 14. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15) u članku 47. odnosno članak 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranje (NN 29/18) propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, kako slijedi: osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće.
15. Navedena definicija osnovne plaće pod točkom 14 ovog obrazloženja je jasna i ne daje mogućnosti za različite interpretacije. Jednako je utvrđeno i u čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 14/12, NN 128/17). Osnovna plaća je umnožak tri faktora koji čine njezinu strukturu i to: koeficijenta radnog mjesta, osnovice za izračun i 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Tužitelj cijelo vrijeme polazi od pogrešno pravnog pristupa da osnovnu plaću koja u sebi sadrži dodatak za posebne uvjete rada i sva ostala uvećanja plaće iz čl. 51. KUZZO 8dodataka za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, blagdanom itd.) obračunava na način da se ista množe na tako utvrđenu osnovnu plaću. Tužitelj je vještaku Centar za financijska vještačenja dao zadatak da sačini izračun razlike plaće upravo po toj metodologiji, međutim ne postoji pravna osnova koja bi opravdavala metodologiju obračuna dodataka na plaću na način da se ista multipliciraju. Čl. 51. KUZZO (NN 143/13) propisano je da se dodaci iz stavaka 1. i 8. međusobno ne isključuju. Dodaci iz čl. 51. KUZZO međusobno se kumuliraju tj. zbrajaju.
16. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) u članku 57., kasnije (NN 29/18) u članku 55. propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, koji u ovom slučaju iznosi 25%.
17. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 96/15) u čl. 59., kasnije (NN 29/18) u članku 57 propisuje: zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, odnosno za razdoblje nakon 01.10.2015. 12%.
18. Odredbe Kolektivnog ugovora koje se odnose na uvećanje plaće daju se u nastavku. Naime, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15) u članku 51. odnosno članku 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisuje da se osnovna plaća uvećava:
- za rad noću 40%
- za rad subotom 25%
- za rad nedjeljom 35%
- za prekovremeni rad 50%
- za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnika radi u smjenskom radu ili turnusima Noćni rad je u pravilu rad radnika u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana. Za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%.
19. Člankom 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj (NN 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11) propisano je da su blagdani u Republici Hrvatskoj:
- 1. siječnja – Nova godina
- 6. siječnja- Bogojavljanje ili Sveta tri kralja
- Uskrs i Uskrsni ponedjeljak – drugi dan Uskrsa
- Tijelovo
- 1. svibnja – Praznik rada
- 22. lipnja – Dan antifašističke borbe
- 25. lipnja – Dan državnosti
- 5. kolovoza – Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja
- 15. kolovoza – Velika Gospa
- 8 . listopada – Dan neovisnosti
- 1. studenoga – Svi sveti
- 25. prosinca – Božić
- 26. prosinca – prvi dan po Božiću, EA
U dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi se. U čl. 3. predmetnog zakona navodi se sljedeće: Građani Republike Hrvatske koji Božić slave na dan 7. siječnja u taj dan, islamske vjeroispovijedi u dane Ramazanskoj bajrama i Kurban bajrama, te židovske vjeroispovijedi u dane Roš Hašane i Jom Kipura imaju pravo ne raditi. Temeljem čl. 5. predmetnog zakona zaposlenici u dane blagdana imaju pravo na naknadu plaće.
20. Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za razdoblja u kojima radnik ne radi zbog opravdanih razloga. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisuje da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.
21. Članom 2. Dodatka III. Kolektivnog ugovora za zdravstvo i zdravstveno osiguranje (NN 56/2020 - s primjenom od 1. travnja 2020.) utvrđeno je da se za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Utuženo razdoblje u ovom predmetu završava sa mjesecom ožujkom 2018., a naprijed navedeni dodatak je stupio na snagu 01.04.2020., pa se isti ne primjenjuje na konkretan slučaj.
22. Na 8. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana 09. prosinca 2019.g. Vrhovni sud RH zauzeo je pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KUZZO i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KUZZO, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.
23. Kolektivni ugovori koji su naprijed navedeni daju tužitelju, istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, pa tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka koji su naprijed navedeni i to dodatka za posebne uvjete rada i dodatka za odgovornost za život i zdravlje ljudi, a posljedično tome i pravo na pravilan, odnosno točan izračun naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, odnosno privremene nesposobnosti za rad, i u sate efektivnog rada tužitelja kada tužitelj radi prekovremeno, a ne samo za sate koje tužitelj efektivno odradi u redovnom radu.
24. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40 satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati. za obračun prekovremenog rada mjerodavan je svaki sat rada tužitelja koji je odradio preko mjesečnog redovnog fonda radnih sati, a na što upućuju naprijed navedene odredbe KUZZO/13 i KUZZO/14. čl. 18. st. 1. KUZZO, a temeljem kojeg se u konačni utvrđuje kako pravo tako i visina tužiteljeva potraživanja ugovorne strane osnivanju zajedničko povjerenstvo za tumačenje KUZZO, a koja tumačenja, u konačnici su u smislu st. 6. istog člana obvezna i imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na stanju Kolektivnog/Kolektivnih ugovora. U slučaju postojanja tumačenja Zajedničkog povjerenstva sud nije ovlašten primijeniti odredbe KUZZO suprotno takvom tumačenju s obzirom da je takvo tumačenje obvezno za stranke, te za iste predstavlja izvor prava.
25. Na 23. sjednici održanoj 01.07.2015. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora je zaključkom broj 148. dalo odgovor na pitanje mjesečnog fonda radnih sati kada blagdan pada u radni dan. U zaključku broj 148 navodi se, da sukladno KUZZO, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s osam sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima, i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu, turnusu, i dežurstvu, ili pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati prelazi prekovremeni rad, i tako treba biti plaćeno. 26. Na 26. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KUZZO, održanoj 21.12.2015., donesen je Zaključak br. 153. U kojem se navodi, da sukladno KUZZO redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radni treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40 satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu, i turnusu, ili u dežurstvu, i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad, i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan, ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima, i neradnim danima, i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad, i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom, i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150%, prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen Zakonom, i na dan Uskrsa, a koji pada na radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim Zaključkom stavljeni su izvan snage Zaključci br. 21., 48., i 148.
27. U odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1105/2021-2 od 03.11.2021. izneseno je pravno stajalište po kojem tumačenja povjerenstva za tumačenje odredaba kolektivnih ugovora imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora. Čl. 51 st. 10. KUZZO/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KUZZO 2 puta je tumačilo. To znači, da se za utuženo razdoblje do 20. prosinca 2015. ima primijeniti Zaključak 148. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KUZZO (sadržaj kojega je pobliže naveden u toč. 16 ovog obrazloženja), a za razdoblje nakon 20. prosinca 2015. tj. od 21.12.2015., pa nadalje ima primijeniti Zaključak 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KUZZO.
28. Zaključak br. 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KUZZO , u bitnome se razlikuje od Zaključka br. 148. (koji je zaključkom br. 153. stavljen izvan snage), u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema Zaključku br. 148., redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja, i blagdana), i osam sati. Zaključak broj 153. o tumačenju čl. 51. st. 10. KUZZO/13 nije stavljen izvan snage.
29. Zaključkom br. 34. st. 6. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KUZZO, sa 6. sjednice tog povjerenstva od 05.02.2014. dato je tumačenje da svakom radniku bez obzira na oblik rada (redovni, smjena, turnus, dežurstvo) svi prekovremeni sati koje je ostvario iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati moraju se obračunati i platiti kao prekovremeni rad na mjesečnoj razini. Obračun prekovremenog rada tužitelja obračunava se temeljem mjesečnog fonda (redovne mjesečne satnice) te se svaki rad iznad tako utvrđenog ima smatrati prekovremenim. Na identičan način pitanje prekovremenog rada uređuje i Zaključak 48. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KUZZO sa sjednice povjerenstva održane 03.03.2014. kada je dato tumačenje da svakom radniku bez obzira na oblik rada (redovni, smjena, turnus, dežurstvo) svi prekovremeni sati koje je ostvario iznad redovnog mjesečnog fonda radnih sati moraju se obračunati i platiti kao prekovremeni rad na mjesečnoj razini. Jednako tako čl. 51. st. 4. KUZZO propisano je da vrijeme provedeno u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati plaća se kao prekovremeni rad.
30. Dana 10.06.2024. Vrhovni sud RH je pod posl. br. Gop-1/2024-34, donio presudu kojom je zauzeo pravno shvaćanje: „Radnici u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na temelju odredbe članka 51. stavak 1. Kolektivnog ugovora u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/15 odnosno članka 49. Kolektivnog ugovora u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 78/19, 92/19, 56/20 i 3/23) i odredbe članka 9. Zakona o potvrđivanju Ugovora između svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima (NN 3/97, dalje: Zakon o potvrđivanju ugovora) kao i odredbe članka 134. Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje: Ustav), temeljem odredbe članka 54. stavka 8. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12 dalje TKU/12), odredbe članka 53. stavak 8. TKU/22 i odredbe članka 52. stavak 7. TKU/22 imaju pravo na isplatu dodatka za rad nedjeljom od 35% kako je to ugovoreno člankom 51. stavak 8. KU/13. odnosno člankom 49. stavak 8. KU 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20 i 3/23, odnosno 50% počevši od 1. siječnja 2023. te je moguća kumulacija takvih dodataka (dodatak za rad nedjeljom i za rad neradnim danom utvrđenim zakonom) pri čemu je tuženik (Klinički bolnički centar) pasivno legitimiran za takvu isplatu.“, kao odgovor na pitanje „Imaju li radnici u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na temelju odredbe članka 51. stavak 1. Kolektivnog ugovora u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/15 odnosno članka 49. Kolektivnog ugovora u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, 78/19, 92/19, 56/20 i 3/23) i odredbe članka 9. Zakona o potvrđivanju Ugovora između svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima (NN 3/97, dalje: Zakon o potvrđivanju ugovora) kao i odredbe članka 134. Ustava Republike Hrvatske (NN 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje: Ustav), temeljem odredbe članka 54. stavka 8. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12 dalje TKU/12), odredbe članka 53. stavak 8. TKU/22 i odredbe članka 52. stavak 7. TKU/22 pravo na isplatu dodatka na plaću za rad nedjeljom u visini od 150%, odnosno 200% počev od 1. siječnja 2023. Ili imaju pravo na povećanje za rad nedjeljom od 35% kako je to ugovoreno člankom 51. stavak 8. KU/13. odnosno člankom 49. stavak 8. KU 29/18, 16/19, 35/19, 78/19, 92/19, 56/20 i 3/23, te da li je moguća kumulacija takvih dodataka (dodatak za rad nedjeljom i za rad neradnim danom utvrđenim zakonom) kao i da li je tuženik pasivno legitimiran za takvu isplatu?“. U obrazloženju te presude Vrhovni sud RH navodi: "da je 17. Čl. 9. Zakona o potvrđivanju Ugovora između svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima („Narodne novine“ broj 3/97) propisano je da su;
1. Neradni dani su nedjelje i sljedeće svetkovine:
a) 1. siječnja, Svetkovina Svete Marije Bogorodice, Nova godina;
b) 6. siječnja, Bogojavljenje ili Sveta Tri Kralja;
c) Vazmeni ponedjeljak;
d) 15. kolovoza, Uznesenje Blažene Djevice Marije ili Velika Gospa;
e) 1. studenoga, Svi Sveti;
f) 25. prosinca, Božić;
g) 26. prosinca, prvi dan po Božiću, EA.
2. Ugovorne strane će se dogovoriti o mogućim promjenama neradnih dana. Navedeni Zakon ne propisuje da radnici imaju pravo na naknadu plaće za te neradne dane niti koliko bi iznosilo povećanje plaće za rad nedjeljom kao i za dane svetkovina. Čl. 54. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2012., propisano je da će se osnovna plaća zaposlenika u javnim službama uvećati:
- za rad noću 40%;
- za prekovremeni rad 50%;
- za rad subotom 25%;
- za rad nedjeljom 35%;
- za smjenski rad 10%;
Dok je st. 8. propisano da za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, zaposlenik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Identične odredbe u pogledu uvećanja za rad nedjeljom s jedne strane te za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa i u Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama iz 2022. Dakle, navedeni TKU izrijekom razliku uvećanje plaće za rad nedjeljom (35%) od uvećanja za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, kad zaposlenik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Nadalje, čl. 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013. propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati:
- za rad noću 40%
- za rad subotom 25 %
- za rad nedjeljom 35 %
dok je st. 8. propisano da za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Pravo na jednako uvećanje propisuju i odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2018. Dakle, i KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja izrijekom razlikuju uvećanje plaće za rad nedjeljom (35%) od uvećanja za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, kad zaposlenik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Čl. 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 110/19) propisano je da su blagdani i neradni dani u Republici Hrvatskoj:
- 1. siječnja - Nova godina
- 6. siječnja - Bogojavljenje ili Sveta tri kralja
- Uskrs i Uskrsni ponedjeljak
- Tijelovo
- 1. svibnja - Praznik rada
- 30. svibnja - Dan državnosti
- 22. lipnja - Dan antifašističke borbe
- 5. kolovoza - Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja
- 15. kolovoza - Velika Gospa
- 1. studenoga - Svi sveti
- 18. studenoga - Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje
- 25. prosinca - Božić
- 26. prosinca, prvi dan po Božiću, EA.
Čl. 3. Zakona propisano je da u dane vjerskih blagdana pripadnici pojedinih vjeroispovijesti u Republici Hrvatskoj imaju pravo na neradni dan, i to:
- kršćani koji slave blagdan Božića na dan 7. siječnja toga dana
- kršćani koji slave blagdan Uskrsa prema julijanskom kalendaru na dan Uskrsnog ponedjeljka
- pripadnici islamske vjeroispovijesti koji slave blagdane Ramazanski bajram i Kurban- bajram jedan dan prema svom izboru za svaki od tih blagdana
- pripadnici židovske vjeroispovijesti koji slave blagdane Jom kipur i Roš hašanu jedan dan prema svom izboru za svaki od tih blagdana. Navedeni Zakon ne svrstava posebno nedjelju kao neradni dan već u čl. 4. propisuje ako je nedjelja jedan od navedenih dana blagdana, odnosno neradni dan, on se ne prenosi u idući dan. Dakle, Zakon razlikuje nedjelju od zakonom utvrđenih neradnih dana. Istovremeno, čl. 5. Zakon propisuje da zaposleni u Republici Hrvatskoj imaju pravo na naknadu plaće za spomendane i neradne dane. Dakle, ne propisuje pravo na naknadu plaće za rad nedjeljom. Čl. 94. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom i neradnim danom utvrđenim posebnim zakonom radnik ima pravo na povećanu plaću, u visini i na način određenim kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, pri čemu povećanje za svaki sat rada nedjeljom ne može biti manje od 50% (ovo povećanje uvedeno je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakon o radu, („Narodne novine“ broj 151/22 i na snazi je od 1. siječnja 2023. te se KU i TKU ne može ugovoriti manja naknada već samo veća od propisane). Dakle, i Zakon o radu razlikuje nedjelju od neradnih dana utvrđenih posebnim zakonom. Kao što je iz navedenog vidljivo, od svih navedenih izvora prava, osim što je odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj priznato pravo na naknadu plaće za blagdane i neradne dane (pri čemu Zakon nedjelju tu ne svrstava), jedino je odredbama TKU i KU propisano kad (za točno određene dane) i koliko iznosi uvećanje plaće za rad na te dane. Propisano je da radnik ima pravo na uvećanje plaće u visini od 35 %, kad se rad obavlja nedjeljom, dok za rad u dane blagdana, neradnim danom utvrđenim zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Pri tom, odredbe TKU i KU priznaju pravo na uvećanu plaću od 150% za neradne dane utvrđene zakonom, ali istovremeno posebno apostrofiraju da se za rad nedjeljom plaća uvećava za 35%. Iz navedenog proizlazi da su potpisnici TKU i KU razlikovali nedjelju (i priznaju jedno uvećanje za rad nedjeljom) od neradnih dana utvrđenih zakonom (kad priznaju drugo uvećanje za rad na te dane). U odnosu na tužiteljevo pozivanje na činjenicu da je Zakonom o potvrđivanju Ugovora između svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima propisano da su neradni dani nedjelje i u Zakonu navedene svetkovine, potrebno je istaknuti da je točno da je tim Zakonom propisano da su tim Zakonom kao neradni dani navedene nedjelje i svetkovine, ali taj Zakon ne određuje visinu naknade za te dane. U nedostatku odredbi tog zakona da se za te dane ostvaruje pravo na uvećanje plaće i koja visina uvećanja, tužitelj se poziva, ali samo djelomično na odredbe TKU i KU koji priznaju uvećanje plaće od 150% za neradne dane utvrđene zakonom. Tužitelj dakle neosnovano pokušava kombinirati dva različita izvora prava ali na način da ih ne razmatra u cjelini već samo selektivno u svoju korist. U tom smislu zanemaruje da Zakon o potvrđivanju Ugovora između svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima ne propisuje pravo na uvećanje plaće niti za koliko se uvećava plaća za neradne dane, odnosno nedjelje i svetkovine već se u pogledu visine poziva na TKU i KU, ali samo u dijelu koji mu odgovara. Pri tome, zanemaruje da TKU i KU razlikuju i po sadržaju i po visini uvećanja plaće nedjelju (za koju se priznaje 35%) od neradnih dana utvrđenih zakonom (za koje se priznaje uvećanje od 150%). Kad to ne bi razlikovali već izjednačavali nedjelju s ostalim danima za koje se priznaje uvećanje plaće, postavilo bi se pitanje koja je onda uopće svrha uređivanja i propisivanja visine uvećanja plaće za rad nedjeljom od 35%?". Vrhovni sud smatra da tužitelj neosnovano pokušava kombinirati dva različita izvora prav, ali na način da ih ne razmatra u cijeli već samo selektivno u svoju korist. U tom smislu zanemaruje da Zakon o potvrđivanju Ugovor između Vatikana i Republike Hrvatske o pravni pitanjima ne propisuje pravo na uvećanje plaće, niti za koliko se uvećava plaće za neradne dane, odnosno nedjelje i svetkovine, već se u pogledu visine poziva na Temeljni kolektivni ugovor i Kolektivni ugovor, ali samo u djelu koji mu odgovara. Pri tome zanemaruje da Tku i L razlikuju i po sadržaju i po visini uvećanja plaće za nedjelju (za koju se priznaje 35%) od neradnih dana utvrđenih zakonom (za koje se priznaje uvećanje od 150%) kada to ne bi razlikovali već izjednačavali nedjelju s ostalim danima za koje se priznaje uvećanje plaće postavilo bis e pitanje koja je onda uopće svrha uređivanja i propisivanja uvećanja plaće za rad nedjeljom od 35%. pored navedenog Vrhovni sud RH je istaknuo da je čl. 1. Ugovora između Svete Stolice i RH ugovoreno da je država RH i katolička crkva, svaka u svom poretku neovisna i samostalna. U tom smislu je RH Zakonom o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH napravila razradu provedbe čl. 9. Zakona o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i RH o pravnim pitanjima i on njemu nije protivan kao što mu nisu protivne niti odredbe KUZZO I TKU koje razlikuju visinu uvećanja plaće za rad nedjeljom od visine plaće za uvećanje za neradne dane utvrđene zakonom. Prema Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj – blagdani i neradni dani nisu istovjetni s nedjeljom koja se u tom zakonu spominje u potpuno drugom kontekstu, kao uostalom i u Zakonu o radu. Stoga u dane blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom možemo svrstati samo dane koje su kao takvi apostrofirani u Zakonu o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, a koje označavanje su prihvatili i socijalni partneri prilikom sklapanja TKU i KU, pri čemu u svakom od tih izvora prava, ti dani nisu istovjetni s nedjeljama. Slijedom toga, uvećanje plaće za rad nedjeljom sukladno navedenim TKU i KU iznosilo bi 35% a od 1. siječnja 2023., sukladno Zakonu o radu 50%. Upravo zbog razlikovanja nedjelje od ostalih neradnih dana i blagdana (svetkovina), prema ocjeni ovog suda moguća je kumulacija dodataka za rad nedjeljom i dodataka za rad na dane koji su zakonom utvrđeni kao neradni, blagdanima odnosno svetkovinama. Priznanje na isplatu jednog od tih prava ne isključuje mogućnosti isplate i drugog kad su za to ostvareni uvjeti (primjerice kad 1. studenoga – Svi sveti pada nedjeljom, radniku koji tad radi ima pravo na uvećanje plaće od 185%). Navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH sud je uzeo u obzir prilikom donošenja ove presude.
31. U čl. 5. st. 1., 2. i 4. Zakona o radu/14 propisano je da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni. Evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu. Ministar nadležan za rad pravilnikom propisuje sadržaj i način vođenja evidencije. U čl. 73. st. 1. i 4. Zakona o radu/14 propisano je da radnik koji radi najmanje 6 sati dnevno ima svakog radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje 30 minuta, osim ako posebni zakonom nije drugačije određeno. Vrijeme odmora odnosno stanke ubraja se u radno vrijeme. To znači da je to vrijeme radniku plaćeno kao rad. Tužitelj u tužbi, a tijekom postupka, po mišljenju ovog suda, miješa pojam stanka sa pojmom dnevni odmor. Dnevni odmor je odmor na koji radnik ima pravo tijekom svakog vremenskog razdoblja od 24 sata, a dnevni odmor na koji radnik ima pravo iznosi najmanje 12 sati neprekidno. Stanka iznosi 30 minuta za 8- satno radno vrijeme odnosno ukoliko se radi u turnusima ili više od 8 sati onda može iznositi i jedan sat dnevno. Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (NN 37/11) te u ostalim Pravilnicima koji su slijedili nakon tog pravilnika navodi se što sve evidencija mora sadržavati, ali nigdje se ne navodi da poslodavac treba evidentirati dnevnu stanku. Iz evidencije radnog vremena za tužitelja koju je dostavio tuženik vidljivo je da takva stavka u evidenciji radnog vremena ne postoji. Vođenje evidencije o pauzama (stankama) nije propisano niti Pravilnikom. Uvidom u evidenciju radnog vremena tuženika za tužitelja sud je utvrdio da tuženik vodi evidenciju radnog vremena u skladu s Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (str. 363-372 spisa). Napominje se da je stanka od 30 minuta odnosno od 60 minuta tužitelju plaćena, jer se ista vodi kao redovno radno vrijeme, što je naprijed navedeno.
32. U ovom predmetu provedena su 3 vještačenja po stalnim sudskim vještacima knjigovodstveno – financijske struke i to prvo po Ručević vještačenja d.o.o., zatim po Centru za financijska vještačenja d.o.o. i na kraju po vještakinji Dragani Bubalo. Ta tri vještačenja su provedena iz razloga što je cijelo vrijeme tužitelj iznosio prigovore na nalaze i mišljenja svakog od tih vještaka. Drugo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o., po mišljenju ovog suda nije uopće upotrebljivo za donošenje odluke u ovom predmetu jer je isto sačinjeno temeljem zadatka tužitelja koji se temelji na pogrešnim pravnim shvaćanjima koja su naprijed iznesena, odnosno na načinu izračuna koji je protivan naprijed navedenim zakonskim propisima i odredbama kolektivnih ugovora. Sam vještak Centar za financijska vještačenja d.o.o. je u svom nalazu i mišljenju naveo: "Ne ulazeći u pravna pitanja vještak napominje da metodologija koju je zatražio tužitelj i koja je primjenjiva u ovom vještačenju u praksi nije primjenjiva." Prvo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. je primjenjivo u praksi, metodologija je primjenjiva u praksi, međutim u tom izračunu vještak nije imao u vidu zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KUZZO i to konkretno Zaključak 148. i 153. Iz navedenog razloga sud taj nalaz i mišljenje nije uzeo kao podlogu za donošenje odluke u ovom predmetu. Treće vještačenje (nadvještačenje) po stalnoj sudskoj vještakinji Dragani Bubalo (str. 629-647 spisa) sačinjeno je u skladu sa zakonskim odredbama koje su naprijed navedene, sa odredbama kolektivnih ugovora koji su bili na snazi u utuženom razdoblju i u skladu sa pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda RH koja su naprijed navedena, pa je sud prihvatio nalaz i mišljenje tog vještaka kao valjanu podlogu za donošenje odluke u ovom predmetu.
33. Stalna sudska vještakinja Dragana Bubalo je u svom nalazu i mišljenju (str. 629- 647 spisa) navela da je na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije utvrdila da za razdoblje od 01.02.2013. do 31.03.2018., pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja i blagdana) u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno za razdoblje do 21. prosinca 2015. godine, te uvaživši Zaključak broj 153 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU koji navodi da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana bez subota i nedjelja u tekućem mjesecu s 8 sati za razdoblje nakon 21. prosinca 2015. godine, visina potraživanja po osnovi prekovremenog rada iznosi 155,15 €. Pod pretpostavkom da se dodatak za posebne uvjete rada plaća na sve efektivno odrađene sate, visina potraživanja po toj osnovi iznosi 7.380,97 €. pod pretpostavkom da se liječnički dodatak plaća na sve efektivno odrađene sate, visina potraživanja po toj osnovi iznosi 3.254,44 €. Manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora iznosi 1.608,47 €. Manje obračunati iznos naknade za privremenu nesposobnost za rad iznosi 21,14 €, Slijedom navedenog, visina potraživanja tužitelja sveukupno iznosi 12.420,17 €.
34. Tužitelj je konačan tužbeni zahtjev postavio na temelju izračuna vještaka Centra za financijska vještačenja (nalaz i mišljenje str. 475-487 spisa), koji sud nije prihvatio kao valjanu podlogu za donošenje ove presude iz razloga koji su naprijed navedeni. Sud je donio odluku pod I. izreke na temelju nalaza i mišljenja stalne sudske financijske vještakinje Dragane Bubalo, umanjeno za potraživanje tužitelja za mjesec veljaču 2013. jer je to potraživanje zastarjelo. Razlika između izračuna s utuženih osnova između izračuna vještaka Centar za financijska vještačenja i vještakinje Dragane Bubalo je odbijena kao pravno neosnovana i navedena je u izreci pod II. Što se tiče zahtjeva tužitelja za isplatom razlike plaće za odrađenu stanku, a koji izračun je sačinio Centar za financijska vještačenja, taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja je odbijen kao pravno neosnovan jer je tužitelju stanka plaćena kao redovan rad. Osim toga životno je nelogično da bi tužitelj 5 godina (utuženo razdoblje) radio na način da ne koristi stanku za odmor od 30 minuta dnevno, a da nikada o tome ne bi obavijestio poslodavca odnosno nema dokaza da se tužitelj ikada na navedeno pritužio poslodavcu. tužitelj na kojem je teret dokaza je predložio da o tome da nije koristio 30- minutnu stanku tijekom radnog dana mogu svjedočiti predloženi svjedoci, međutim, ovaj sud nije prihvatio predložene dokaze jer smatra da svjedoci ne mogu imati precizna saznanja vezana za svakodnevno korištenje ili nekorištenje stanke od strane tužitelja. Ne postoji zakonska obveza evidentiranja i korištenja stanke, a niti je u praksi poznato da netko vodi evidenciju korištenja dnevne stanke. Sama činjenica da vrijeme korištenja dnevne stanke nije nigdje evidentirano ne znači da tužitelj to pravo nije koristio. Takav stav zauzeo je i Županijski sud u Splitu u odluci posl. br. Gž R-584/19- 2 od 19.08.2019..
35. Tužitelj smatra kako osnovna plaća nije ona koja je ugovorena, koja je propisna mjerodavnim KUZZO, već da osnovnu plaću čini osnovna plaća uvećana za dodatke na koju se kasnije obračunavaju ostali propisani dodaci. Takav stav tužitelja da je rješenjima tuženika plaća uređena povoljnije u odnosu na KUZZO je netočan. Tužitelj pogrešno zahtjeva da se u osnovnu plaću uvrsti dodatak za posebne uvjete rada, te da se na tako utvrđenu osnovnu plaću, sva ostala uvećanja množe, odnosno kako to tužitelj tvrdi multipliciraju. To je pogrešno jer se dodaci iz čl. 51. KUZZO međusobno kumuliraju tj. zbrajaju. Pogrešno tužitelj zahtjeva i tvrdi da se prekovremeni rad treba obračunavati na tjednoj osnovi. Prekovremeni rad se obračunava na mjesečnoj osnovi prilikom obračuna plaće, a sve to je to potkrepljeno naprijed navedenim odredbama KUZZO. Što se tiče vremena provedenog u dežurstvu jer je utvrđeno da je tužitelj radio uglavnom dnevno po 8 sati, s tim da je povremeno imao 24-satna dežurstva, neosnovano tužitelj tvrdi da bi svo vrijeme koje je tužitelj proveo u dežurstvu trebalo uzeti kao prekovremeni rad. Vrijeme provedeno u dežurstvu iznad mjesečnog fonda radnih sati plaća se kao prekovremeni rad. Što se tiče rada tužitelja nedjeljom i upiranje na Zakon o potvrđivanju Ugovora između Svete Stolice i RH o pravnim pitanjima (NN 3/1997) svoje pravno shvaćanje je dao Vrhovni sud RH u presudi pod posl. br. Gop- 1/24-34 od 10.06.2024.. Izračun vještakinje Dragane Bubalo vezano za rad tužitelja nedjeljom je u skladu s tom odlukom.
36. Slijedom naprijed navedenog donijeta je odluka kao u izreci pod I. - III..
37. Visina zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23), a što je pobliže navedeno u izreci presude pod točkom I. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće zatezne kamate teku od dospijeća plaće za prethodni mjesec odnosno od dana isplate plaće za prethodni mjesec, pa do isplate. Navedeno je u skladu s odredbom čl. 92. st. 3. Zakona o radu/14, odnosno s odredbom čl. 84. st. 3. Zakona o radu/04.
38. S obzirom na čl. 45. st. 1. i 2. u svezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 i drugi), te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05 i drugi), plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada pa tužitelj ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo.
39. Na ročištu održanom 12.12.2024., pun. tužitelja je po drugi puta tijekom ove parnice zatražio izuzeće raspravnog suca. Budući da je o prvom zahtjevu pun. tužitelja za izuzećem raspravnog suca predsjednik ovog suda donio odluku o odbijanju zahtjeva za izuzeće dana 04.11.2024. (str. 700-702 spis), a da pun. tužitelja traži izuzeće iz istih razloga kao i prvi puta, sud je temeljem čl. 73. st.2. toč. 2. ZPP-a donio odluku kao u izreci rješenja, odnosno odbacio je ponovni zahtjev pun. tužitelja za izuzećem raspravnog suca kao nedopušten.
40. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a koji propisuje da u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici će sud najprije utvrditi postotak u kojem je svaka uspjela, zatim od postotka stranke koja je uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, nakon toga će utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u parnici koji su bili potrebni za vođenje postupka, te će odrediti naknadu ukupnih troškova koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
41. Tužitelja je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška, odnosno potraživao je trošak prema troškovniku koji prileži spisu na str. 733-735.
42. Tuženika je tijekom postupka zastupao punomoćnik po zaposlenju koji nema pravo na trošak temeljen na odvjetničkoj tarifi. Tuženik je na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava (12.12.2024.) zatražio naknadu troška pristupa vještaka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. na ročište u iznosu od 33,18 € (250,00 kuna), te pristupa vještakinje Blašković iz Centra za financijska vještačenja na ročište u iznosu od 33,18 € (250,00 kuna), (str. 732 spis).
43. Vrijednost predmeta spora iznosi 39.957,86 € . Tužitelj je uspio u ovom sporu s ukupnim iznosom od 12.234,42 €.
44. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Kad se stavi u omjer uspjeh tužitelja u ovom sporu u odnosu na VPS (12.234,42 € / 39.957,86 €) proizlazi, da je tužitelj uspio u sporu sa 31%, a da je uspjeh tuženika 69% VPS-a. Sukladno čl. 154. st. 2., od postotka tuženika koji je uspio u ovoj parnici u većoj mjeri treba oduzeti postotak tužitelja koji je uspio u ovoj parnici u manjoj mjeri. Kad se to učini odnosno kad se od 69% oduzme 31% dobije se konačni uspjeh tuženika od 38%. Slijedom navedenog tuženiku je priznat trošak pristupa financijskih vještaka iz Ručević vještačenja d.o.o. i Centra za financijska vještačenja u ukupnom iznosu od 66,36 € (33,18 € x 2), jer je provođenje tog dokaza bilo neophodno za donošenje odluke u ovom predmetu odnosno očitovanja na prigovore tužitelja. U ovoj parnici u većem postotku je uspio tuženik u odnosu na tužitelja, pa se tužitelju ne dosuđuje parnični trošak, a tuženiku se dosuđuje u cijelosti naprijed navedeni trošak.
45. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18).
U Zagrebu, 24. prosinca 2024.
Sutkinja:
Jelica Pandurić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.
Dostaviti:
- pun. tužitelja odvjetnici iz ZOU Švec i Hunjek iz Zgb
- tuženiku KBC ZAGREB
