REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Franjevačke stube 2, Pazin
Poslovni broj Psp-18/2024-27
(ranije Psp-42/2023)
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mihaeli Kaligari Hek, u pravnoj stvari tužitelja TECHNO GROUP d. o. o. Poreč, Mate Vlašića 20, OIB 64657350152, kojeg zastupa zakonski zastupnik JA, a njega punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dejan Jakac i Marina Mraković, odvjetnici u Buzetu, II istarske brigade 14/1, Pisarnica Pazin, Stari trg 7/B, protiv tuženika VALLIS d. o. o. Umag, Ernesta Fumisa 8, OIB 08075236980, kojeg zastupa prokurist RA, a njega punomoćnik Goran Okmaca, odvjetnik u Pazinu, 25. rujna 4, zbog smetanja posjeda, nakon u ponovoljenom postupku održane glavne rasprave zaključene 11. studenog 2024. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja, punomoćnika tužitelja MA, prokuriste tuženika i punomoćnika tuženika, 24. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I/ Utvrđuje se da je tuženik zaključavanjem ulaznih vrata u tvorničku halu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te parkiranjem radnog stroj bager CAT (Caterpillar 320 B) na ulaz u tvorničku halu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu poslovnog prostora pov. 880 m2 u tvorničkoj hali na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], posjedu strojeva (dva ekstrudera, tri silosa, drobilica) te sirovine u hali.
II/ Tuženiku se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje, te se nalaže tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo prije trenutka smetanja, na način da makne sa ulaza u halu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] parkirani radni stroj bager CAT (Caterpillar 320 B), te otvori ulazna vrata u halu, na način da tužitelj može slobodno (sa radnicima i sa kamionom) pristupiti strojevima (dva ekstrudera, tri silosa, drobilica) i sirovini u hali na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
III/ Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi prouzročeni parnični trošak sve u roku od 15 dana, zajedno zakonskom zateznom kamatom, po stopi određenoj člankom 29. ZOO-a, primjenom uvećane eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate.“
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka isplatom 1.022,80 eura (tisuću dvadeset dva eura i osamdeset centi) sa zateznim kamatama od 24. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 (petnaest) dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 21. lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika zbog smetanja posjeda (stranice 1–3). Tužbu je utemeljio na navodima da se na temelju ugovora o zakupu poslovnog prostora od 21. rujna 2022., do početka mjeseca lipnja 2023., nalazio u mirnom posjedu tvorničke hale, površine 880 m2, na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tuženika. Tuženik da je 2. lipnja 2023. blokirao vrata zakupljenog prostora čime da je tužitelja onemogućio u poslovanju, pristupu svojim sirovinama i strojevima, a 6. lipnja 2023. da je trajno onemogućio pristup tužitelju i njegovim radnicima promijenivši ulaznu bravu na vratima u halu i zaključavši halu s unutarnje strane hale. Da tužitelja u cijelosti onemogući u pristupu hali i slobodnom kretanju kamionom ili viličarem do hale i iz hale, na sam ulaz u halu da je parkirao teški radni stroj bager Caterpillar 320 B. Tužitelj da u zakupljenom prostoru drži svoje proizvodne strojeve, svoj proizvodni materijal i strojeve koje je pozajmio od drugih trgovačkih društava, a koji su mu služili u proizvodnji (preradi materijala). Tuženik je otkazao ugovor o zakupu hale tužitelju 12. travnja 2022., a otkazni rok bio je 60 dana, odnosno do 13. lipnja 2022., ali tuženik da je još krajem mjeseca svibnja 2022. počeo ograničavati pristup hali, strojevima i materijalu, čime je tužitelja smetao u posljednjem, mirnom posjedu hale, strojeva i materijala unutar hale.
1. 1. Predložio je da sud tužitelju pruži posjedovnu zaštitu i utvrdi da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu poslovnog prostora površine 880 m2 u tvorničkoj hali na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], posjedu strojeva (ekstrudera i mlina) te sirovine u hali, zaključavanjem ulaznih vrata te parkiranjem radnog stroja bagera Caterpillar 320 B na ulaz u halu; da mu se zabrani svako takvo ili slično smetanje, te da mu se naloži da uspostavi ranije posjedovno stanje kakvoj je bilo prije trenutka smetanja, na način da makne s ulaza u halu parkirani radni stroj i da otvori ulazna vrata u halu, da tužitelj može slobodno (s radnicima i kamionom) pristupiti strojevima i sirovini u hali.
1. 2. Na ročištu održanom 11. studenog 2024. (str. 71) specificirao je tužbeni zahtjev odnosno kojih strojeva je posjed smetan („dva ekstrudera, tri silosa, drobilica…“; t. I. i II. izreke).
2. U odgovoru na tužbu od 15. rujna 2023. (str. 11–13) tuženik je osporio u tužbi opisane čine smetanja. Radni stroj Caterpillar da je postavio ispred ulaznih vrata u halu još sredinom svibnja, a nakon što je dospjela tražbina tuženika prema tužitelju s naslova nepodmirene zakupnine i režijskih troškova dosegla 28.612,50 eura. No, tom prilikom radni stroj da nije onemogućavao ulazak u halu, već samo iznošenje strojeva, a ne i sirovine, budući da je bio odmaknut od vrati oko 2 m. U tom smislu istaknuo je prigovor prekluzije prava na podizanje tužbe (jer je radni stroj postavljen više od 30 dana prije podnošenja tužbe). Naveo je i da je netočno da je tuženik trajno onemogućio pristup hali tužitelju, već je radnik tužitelja sam predao ključ hale tuženiku. Osim toga, tuženik da cijelo vrijeme od zaključenja ugovora o zakupu poslovnu aktivnost vrši samo povremeno, i to jedan radnik. Netočno da je i da je radnjama tuženika tužitelj onemogućen u poslovanju jer tužitelj nije uredno ni radio ni privređivao u vrijeme zakupa. U vrijeme podnošenja tužbe, tužitelj da je posjed predmetnog poslovnog prostora tužitelja prestao, ali ne zbog samovlasnog čina tuženika, već zbog predaje ključeva hale tuženiku, i do tog trenutka tužitelju su pokretnine bile dostupne u hali. Smatra da su mu i sada dostupne, čim podmiri potraživanje tuženika. Nije osporio da je zakupni odnos prestao 13. lipnja 2023.
3. U predmetu je doneseno rješenje ovog suda posl. br. Psp-42/2023-6 od 20. studenog 2023. kojim je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, a koje je ukinuto rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-227/2024-2 od 15. ožujka 2024. i predmet je vraćen ovome sudu na ponovni postupak.
3. 1. Odluka je ukinuta uz obrazloženje u bitnome da je sud odluku o neosnovanosti kondemnatornih zahtjeva pogrešno utemeljio na utvrđenju prava na posjed predmetne nekretnine jer da sud u parnicama za smetanje posjeda treba utvrditi faktično stanje posjeda i čin smetanja, je li tužitelj bio posljednji mirni posjednik i je li ga tuženik smetao u tom posjedu.
4. U ponovljenom postupku, uz već pročitane i razgledane isprave u spisu, i to elektroničke korespondencije (str. 5–6), fotografija (str. 7–8) i kartice kupaca (str. 15), sud je izveo dokaze saslušanjem svjedoka predloženih po tužitelju AA (str. 59–60) i NA (str. 66–67), te svjedoka UA predloženog po tuženiku (str. 61), kao i dokaz saslušanjem stranaka (zakonskog zastupnika tužitelja ČA i prokuriste tuženika RA, str. 68–71).
5. Ocjenom rezultata izvedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka USRH, 70/19. i 80/22.; dalje: ZPP), sud je ponovno odlučio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Nesporno je u ovom postupku da su stranke bile u ugovornom odnosu na temelju ugovora o zakupu poslovnog prostora od 21. rujna 2022. te da je taj ugovorni odnos prestao 13. lipnja 2023. (istekom otkaznog roka od 60 dana navedenom u otkazu ugovora o zakupu od 12. travnja 2023.), kao i da tužitelj više nije u posjedu predmetne hale. Navedeno je kao nesporno učinjeno sa strankama na pripremnom ročištu održanom 15. studenog 2023. (str. 19).
7. Pitanje zaštite smetanja posjeda uređeno je u čl. 19. do 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/1996., 68/1998.,137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015. – pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak pročišćenog teksta). Prema tim odredbama, koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo ima pravo na zaštitu posjeda (čl. 21. st. 1.). Posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (čl. 22. st. 1.) Sud pruža ovu zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu (čl. 22. st. 3.).
8. Suština posesorne zaštite je utvrđenje čina nastalog smetanja posjeda ali i uspostave ranijeg posjedovnog stanja i zabrane svakog istog ili sličnog smetanja posjeda (deklaratorni dio tužbenog zahtjeva odnosno utvrđenje čina smetanja nema samostalni karakter). U situaciji kada tužitelj nesporno više nije posjednik predmetne nekretnine odnosno hale, i to jer je zakupni odnos prestao, tada nije moguće prihvatiti kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na zabranu takvog ili sličnog smetanja u buduće. Pritom sud svoju odluku ne temelji na tome ima li tužitelj pravo na posjed ili ne, jer se to u parnicama zbog smetanja posjeda ne ispituje, već na činjenici da tužitelj faktični posjed nema, niti iz izvedenih dokaza proizlazi da će ga imati, pa da bi postojala potreba za posjedovnom zaštitom. U konkretnom slučaju nije moguća uspostava ranijeg posjedovnog stanja, niti zabrana smetanja ubuduće, i tužitelj može glede eventualnog prava na zaštitu (posjeda) pokretnina koje spominje u tužbi, prema mišljenju ovog suda, iskoristiti druge pravne institute zaštite, ne postupak smetanja posjeda, koji bi kao sumaran i hitan postupak trebao poslužiti zaštiti posjeda posjedniku, a tužitelj to nije.
9. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u odluci posl. br. Rev-672/2009 od 1. lipnja 2011., kad nije moguća uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja posjedniku pripada pravo na posjedovnu zaštitu koja se sastoji u utvrđenju čina smetanja i zabrani svakog takvog ili sličnog smetanja posjeda, međutim u ovom se slučaju radi o nemogućnosti prihvaćanja kondemnatornog zahtjeva na zabranu svakog takvog ili sličnog smetanja posjeda ubuduće, a ta nemogućnost proizlazi iz toga da tužitelj više nije u posjedu predmetne hale, pa drugi dio zahtjeva za posjedovnom zaštitom, uspostavom ranijeg posjedovnog stanja sam ne može opstati bez zabrane, a sama zabrana nema ni svrhu (to je potvrdio i Županijski sud u Velikoj Gorici u rješenju posl. br. Gž-70/2023 od 8. kolovoza 2023.; a tako i Županijski sud u Splitu u odluci posl. br. Gž-1662/2021-2 od 21. listopada 2021.).
10. Ipak, za utvrđenje je li u vrijeme utuženog čina smetanja tužitelj imao posjed hale i je li taj posjed smetan, sud je saslušao predložene svjedoke i stranke.
10. 1. Na temelju njihovih u tom dijelu u bitnome suglasnih iskaza utvrdio je da je tužitelj bio u posjedu hale u vrijeme utuženog čina smetanja, kao i da je 6. lipnja 2023. tuženik ispred hale parkirao bager za stalno (JA: „Početkom tog 6. mjeseca meni je javljeno da je i brava promijenjena, i od te promjene je bager stalno parkiran ispred hale.“; RA: „Predmetni bager je nakon 6. lipnja 2023. stalno bio parkiran ispred ulaza u halu na način da onemogući izvlačenje iz hale bilo čega bez našeg znanja.“, ali i svjedok AA: „Meni je poznato da je tuženik blokirao ulazna vrata hale negdje početkom lipnja lanjske godine, bit će 5. lipnja ili 6. lipnja na način da je ispred ulaza parkirao veliki bager…“) kada je ujedno promijenio bravu ulaznih vrata hale (UA, radnik tuženika: „Ja sam promijenio cilindar na predmetnoj bravi, to me je tražio RA koji je bio na licu mjesta on je tamo direktor, vodi hale u [adresa].“, NA, osoba koja je u predmetnom vrijeme obavljala usluge za tužitelja: „…došli dečki iz tvrtke tuženika, s kojima sam inače bio u korektnim odnosima, i rekli da će promijeniti cilindar. Meni je jasno zašto su oni to učinili. Poznato mi je da tužitelj nije plaćao najam, tako su mi rekli radnici tuženika. Ne znam je li to radi struje i drugih troškova. Dečki su promijenili cilindar. Ja sam uzeo stari cilindar i ključ, sjeo u auto i otišao…“). Međutim, neovisno o tome, ako bi radnje tuženika i predstavljale čin smetanja posjeda tužitelja, on prema mišljenju ovog suda, može biti opravdan, i tužitelju posjedovna zaštita ne pripada, slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen kao u izreci presude (t. I.).
11. Stranke su podnijele zahtjeve za naknadu troškova parničnog postupka.
11. 1. Sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a odluka o troškovima donosi se prema uspjehu stranaka u sporu. Tužitelj u ovom sporu nije uspio pa mu ne pripada zatražena naknada troškova postupka, dok tuženiku pripada zatraženi trošak dvije jednokratne nagrade od po 200 bodova odnosno zatraženih 800,00 eura, uvećano za PDV po stopi 25 %, sveukupno 1.000,00 eura, prema tbr. 7. t. 2., tbr. 42. i tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022.) koja se primjenjuje sukladno tbr. 52. t. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023.), te trošak svjedoka NA u iznosu 22,80 eura.
11. 2. Stoga je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu 1.022,80 eura sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a) po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005., 41/2008., 125/2011. – Zakon o rokovima ispunjenja novčanih obveza, 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022.) uvećanoj za tri postotna poena, kao u t. II. izreke rješenja, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen.
U Pazinu 24. prosinca 2024.
Sutkinja
Mihaela Kaligari Hek
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave rješenja.
DNA:
1. tužitelj po pun.,
2. tuženik po pun.