REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-9090/2020-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ognjen Krznarić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. iz Zagreba, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Ante Kožul, odvjetnik iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 27. lipnja 2024., održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja Daria Alitovića, odvjetnika, punomoćnika tuženika Maria Puškara, odvjetnika, dana 24. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Slovenska 24, Zagreb, da tužiteljici MC iz [adresa] na ime naknade neimovinske štete i imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege isplati iznos od 3.495,24 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na iznose od:

-3.213,52 eura od 28.08.2019., do isplate,

- 281,72 eura od 24.12.2024., do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Slovenska 24, Zagreb, da tužiteljici MC iz [adresa] isplatiti zateznu kamatu na iznos od 902,51 EUR tekuću od 15.6.2018. do 28.8.2020., po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

III Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva, a da joj tuženik po osnovi neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege isplati iznos od 235,20 eura, i sa pripadajućom zateznom kamatom na taj iznos, kao i da joj tuženik na iznos od 3.213,52 eura isplati zateznu kamatu tekuću od 15.06.2018. do 27.08.2019., te da joj na iznos od 281,72 eura isplati zateznu kamatu tekuću od 15.06.2018. do 23.12.2024.

IV Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Slovenska 24, Zagreb, da tužiteljici MC iz [adresa] na ime naknade imovinske štete s osnove izgubljene zarade isplati iznos od 1.208,96 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom na:

- iznos od 38,25 eura sa zateznom kamatom od 16.12.2018., do isplate,

- iznos od 173,71 eura sa zateznom kamatom od 16.2.2019., do isplate,

- iznos od 200,67 eura sa zateznom kamatom od 16.3.2019., do isplate,

- iznos od 191,68 eura sa zateznom kamatom od 16.4.2019., do isplate,

- iznos od 216,10 eura sa zateznom kamatom od 16.5.2019., do isplate,

- iznos od 178,87 eura sa zateznom kamatom od 16.6.2019., do isplate,

- iznos od 209,68 eura sa zateznom kamatom od 16.7.2019., do isplate.

V. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva, a da joj tuženik po osnovi naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade isplati iznos od 224,95 eura i sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos, kao i da joj tuženik na dosuđene iznose po osnovi naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade, isplati zatezne kamate koje teku na pojedine dosuđene iznose glavnice od 15. -tog u mjesecu za protekli mjesec do 16.-tog u mjesecu za protekli mjesec.

VI Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Slovenska 24, Zagreb, da tužiteljici MC iz [adresa], nadoknadi trošak parničnog postupka u visini od 2.479,98 eura, sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 22.2.2018. u trgovačkom centru "Kaufland", došlo do njene ozljede na radu na način da se prilikom posluživanja kupca spotaknula na žicu od vage, prilikom čega je pala i zadobila ozljede. Nadalje, da je poslodavac tužiteljice osiguran kod tuženika policom osiguranja od odgovornosti broj 1307-00034791. U opisanoj nezgodi tužiteljica navodi da je zadobila tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji. Navedene ozljede kod tužiteljice su dovele do narušenog tjelesnog i duševnog zdravlja čime je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Stoga tužiteljica po osnovi neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći njege potražuje iznos od 3.730,44 eura, imajući u vidu da joj je tuženik tijekom mirnog postupka isplatio iznos od 2.269,56 eura. Potražuje i zateznu kamatu na isplaćen iznos štete od 902,51 eura za razdoblje od 15.06.2018. do 28.08.2020. Nadalje tužiteljica potražuje naknadu imovinske štete s osnove izgubljene zarade u visini od 1.433,91 eura. Tužiteljica potražuje i zatezne kamate na navedene iznose te parnični trošak sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da čini nespornim nastanak štetnog događaja, činjenicu da je poslodavac tužiteljice, društvo Kaufland Hrvatska k.d. osiguranik tuženika temeljem police osiguranja od odgovornosti broj 1307-00034791. Tuženik smatra da je isplatom naknade štete u iznosu od 17.100,00 kuna u cijelosti naknadio štetu nastalu tužiteljici iz predmetnog štetnog događaja, radi čega su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Tuženik prvenstveno iznosi prigovor doprinosa tužiteljice vlastitoj šteti, zbog čega ista ima pravo tek na pravičnu novčanu naknadu sniženu razmjerno svome doprinosu, u smislu članka 1092. Zakona o obveznim odnosima. Naime, tužiteljica je kao zaposlenik osiguranika tuženika osposobljena za rad na siguran način za poslove koje obavlja, pa tako i rad na uslužnim pultovima i posluživanje kupaca. Neposredno prije samog štetnog događaja tužiteljica je morala prilikom pristupa uslužnom pultu uvidjeti položaj strujnog kabela vage obzirom da je riječ o duljem kabelu kojeg nije moguće ne primijetiti. Činjenica da se tužiteljica spotaknula o kabel ukazuje kako prilikom obavljanja poslova na uslužnom pultu nije obratila povećanju pažnju odnosno nije se pridržavala pravila za obavljanje poslova na siguran način. Nadalje tuženik ukazuje na izjavu tužiteljice u kojoj navodi da je kabel u trenutku štetnog događaja bio na uobičajenom mjestu. Dakle, tužiteljica je vlastitim ponašanjem doprinijela vlastitoj šteti, zato što nije postupala s dužnom pažnjom uvažavajući sve okolnosti radnog mjesta i upute za rad na siguran način. Tuženik osporava u cijelosti potraživanje tužiteljice po osnovi izgubljene zarade kao neosnovano. Slijedom svega navedenoga, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku, sa zateznom kamatom.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u: Odštetni zahtjev, očitovanje tuženika u mirnom postupku, Policu osiguranja od odgovornosti broj: 1307-00034791, Potvrdu poslodavca Kaufland Hrvatska k.d. od 26.09.2019., Potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad od 30.10.2018., medicinsku dokumentaciju, obračune plaća, Izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, Zahtjev za naknadu štete iz osiguranja o odgovornosti, Analiza ozljede na radu, Revizija – Kaufland Hrvatska k.d. od 06.03.2018., Izjavu, Zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način od 24.10.2014., Prijavi o ozljedi na radu, ispis fotografija, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima dr. Predragu Paviću i dr. ČC, koji vještaci su i saslušani tijekom postupka, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., Rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Zagrebu od 27.09.2019., saslušani su svjedoci: NC, ŠC, OC, te je saslušana tužiteljica kao stranka u postupku.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Između stranaka je neprijeporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja, te da je tužiteljici po ovom štetnom događaju tuženik u mirnom postupku isplatio naknadu štete u visini od 2.269,56 eura (17.100,00 kuna).

6. Slijedom provedenih dokaza u spisu kao i saslušanjem svjedoka, sud je utvrdio da je tužiteljica pretrpjela ozljedu na radu dana 22.02.2018. Naime, iz Prijave o ozljedi na radu od 26.02.2018., poslodavca tužiteljice Kaufland Hrvatska k.d., slijedi da je tužiteljica ozlijeđena tijekom radnog vremena kada je radila na odjelu delikatese. Naime, prilikom posluživanja kupca je krenula po poslužni papir, te se spotaknula na žicu koja se nalazi na odjelu delikatese ispod vage. O samom štetnom događaju jasno iskazuje tužiteljica kada navodi da je toga dana u nedostatku radnika poslana na ispomoć u odjel delikatesa, a inače je obavljala poslove blagajnika, te je poslužujući kupca koji ju je zatražio da mu izvaže određeni narezak, zapela za električni kabel od vage i pala je. Sam pad, tužiteljica opisuje na način da je pala na lijevu stranu tijela, te je o pod udarila glavom, lijevim ramenom, rukom, kukom i koljenom. Također iskazuje da je bila velika gužva u poslovnici, jer je uobičajeno Kaufland dva sata prije zatvaranja poslovnice imao velika sniženja cijena, radi čega je bila velika gužva, pa se žurila da kupce posluži, što je bio rad pod pritiskom kako bi kupci stigli na vrijeme na blagajnu. Tužiteljica navodi da su električni kablovi visili skroz do poda.

7. Iz iskaza svjedoka NC, voditelja poslovnice Kauflanda u kojoj je radila tužiteljica, proizlazi da mu nije poznato da li je električni kabel na koji se tužiteljica spotakla, dosezao do samog poda, ali da je postojala mogućnost da se kablovi od vage postave na način da se pričvrste uz zid, uz pult ili ispod aparata, odnosno da ne vise, koja mogućnost je postojala i ista se razmatrala, pa dakle da se isti uz pomoć pričvršćivanja kanalica i sl., fiksiraju uz čvrste površine. O navedenoj činjenici iskazuje i svjedok ŠC, stručnjak zaštite na radu u Kaufland Hrvatska k.d., navodeći da svi uslužni pultovi nisu isti, a niti vage, te su negdje električni kablovi postavljeni skriveno ispod pulta, dok se u ovom slučaju radilo o starijem konceptu postavljanja kablova i kablovi nisu bili skriveni ispod pulta. Nije sporno da je Kaufland Hrvatska k.d., provela analizu ozljede, kako to slijedi iz ovog dokumenta koji prileži spisu, pri čemu je pod uzrok ozljede napisano da bi tužiteljica izvodila radne operacije na način protivan pravilima zaštite na radu. Međutim, sud cijeni da je ovakav dokument sačinjen radi zaštite interesa osiguranika tuženika, jer u okolnostima rada na odjelu delikatesa je poslodavac dužan organizirati proces rada na način da ne ugrožava zdravlje radnika, što je u konkretnom slučaju poslodavac propustio učiniti, budući električne kablove za potrebe aparata nije razmjestio na način kojim ugrožava kretanje i manevriranje radnika prilikom usluživanja kupaca. Naime, iz oba iskaza svjedoka NC i IC, jasno slijedi da je osiguranik tuženika isto mogao učiniti. Iskaz svjedoka OC sud nema potrebe posebno cijeniti jer svjedok ne daje relevantnih podataka o samom štetnom događaju.

8. U pogledu odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužiteljici, kao i odgovornosti za naknadu te štete valja uputiti na odredbu čl. 41. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne Novine" 71/14,118/14,154/14, dalje ZZR), kojom je propisano da je poslodavac obavezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, a u skladu s pravilima zaštite na radu, te je obvezan osigurati da sredstva rada i osobna zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad i u ispravnom stanju. Navedeno osiguranik tuženika nije učinio, mada je postojala mogućnost da se električni kablovi o koje se spotakla tužiteljica, postave na siguran način. Da su isti visili do poda, kako to iskazuje tužiteljica, vidljivo je i na fotografiji na listu 96. spisa, pa svaku tvrdnju suprotnu ovom, sud ne može prihvatiti.

9. Člankom 25. st. 1. ZZR-a, propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 - dalje ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivan ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. st. 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15 - dalje ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Poslodavac se ne može pozivati na ekskulpacijske razloge ako je šteta posljedica obične nepažnje radnika ili treće osobe.

10. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14 - dalje ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

11. U konkretnom slučaju ne postoji nikakav doprinos tužiteljice u šteti koja joj je nastala već u cijelosti postoji odgovornost poslodavca. Naime, konkretan slučaj nije slučaj koji je nastao zbog više sile, krajnje nepažnje radnice ili djelovanjem treće osobe. U konkretnom slučaju ne postoji nikakva nesmotrenost tužiteljice prilikom posluživanja kupca, pri čemu sud posebno cijeni okolnost da je tada tužiteljica radila pod pritiskom mnogobrojnih kupaca i zahtjeva poslodavca da isti budu usluženi što prije, a kao ispomoć na odjelu delikatesa, budući je inače obavljala poslove blagajnice. Stoga poslodavac tužiteljice, odnosno njegov osiguravatelj, odgovaraju zbog neadekvatno i neprimjereno postavljenog električnog kabla o koji se tužiteljica spotakla, a za nastalu štetu tužiteljici.

12. Time je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (č1.19.st.2. u vezi s čl. 1046 ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.st.1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete, koju štetu je tužiteljici dužan naknaditi tuženik. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi: fizičke bolove, strah, duševne boli zbog smanjena životne aktivnosti. One su u smislu čl. 1100.st.2. ZOO-a kriteriji koji utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

13. Navedenom vještačkom nalazu dr. Predraga Pavića i dr. RC i sud je poklonio vjeru jer je po ocjeni ovog suda učinjen u skladu s pravilima medicinske struke, na logičan i uvjerljiv način, temeljem uvida u spis i medicinsku dokumentaciju i pregleda tužiteljice.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužiteljica dana 22.02.2018. pala na radnome mjestu, pri čemu je zadobila slijedeće ozljede: Contusio omeris sin. – natučenje lijevoga ramena Fractura tuberculi maioris humeris sin. – prijelom velikoga tuberkula lijeve nadlaktične kosti. Provedeno je liječenje po kirurgu-traumatologu, neurologu, i fizijatru, uz nabrojenu dijagnostičku obradu i dugotrajnu višekratnu fizikalnu terapiju. Značajan dio medicinske dokumentacije priložene spisu se odnosu na kronične tegobe vezane za ostale dijelove lokomotornoga sustava (sy. carvicobrachiale, Sy. thoracale, Sy. lumbosacrale, tegobe a lijevim koljenom, poliartroza), što nije u uzročno-posljedičnoj vezi sa ozljeđivanjem u štetnome događaju, te nije uzeto u obzir pri izradi nalaza i mišljenja. Po završetku liječenja kod tužiteljice su zaostale subjektivne tegobe, te je kliničkim pregledom vještaka opisan kirurški i neurološki status. Izvršen je uvid u osobni zdravstveni karton tužiteljice snimljen na CD-u. Detaljnim pregledom kartona, osim zapisa koji se odnose na liječenje ozljeda iz štetnoga događaja, vještaci navode da nisu uočili pisanih tragova liječenja ozljede ili drugoga patološkoga stanja lijevoga ramena i nadlaktice u periodu prije, niti nakon štetnoga događaja.

15. Usmeno se očitujući na primjedbe tužiteljice na njihov nalaz i mišljenje vještaci su naveli da je tužiteljica je pri štetnom događaju zadobila natučenje lijevoga ramena sa prijelomom tzv. velikog tuberkula nadlaktične kosti; da je provedeno dugotrajno liječenje nakon kojega je zaostala klinička slika koju su utvrdili prilikom kliničkog pregleda. Obzirom na klinički status opisan u nalazu i mišljenju, smatraju da je ocjena smanjenja životne aktivnosti kod tužiteljice korektna i realna. Što se tiče prigovora na ocjenu trajanja i intenziteta bolova ista je ocjenjena kumulativno te odgovara vrsti ozlijede i provedenome liječenju. U pogledu prigovora koje se odnose na ocjenu tuđe pomoći i njege također smatraju da je ista ocjena iskazana sukladno pravilima struke, vrsti ozljede i provedenome liječenju. Nadalje da je uzeta u obzir činjenica da se kod tužiteljice radi o ozljedi dominante ruke, te da se radi u većem djelu o umanjenoj pokretljivosti blažega stupnja, su utvrdili kliničkim pregledom tužiteljice, a konkretno kutomjerom kojim se mjeri pokretljivost što što je i učinjeno prilikom pregleda tužiteljice. U odnosu na druge zdravstvene tegobe koje ima tužiteljica, vještaci su iskazali da se tužiteljica na bolove u vratu, lijevome kuku i koljenu prvi put požalila na traumatološkoj kontroli, dana 6. lipnja 2018., što predstavlja vremenski odmak od tri i pol mjeseca od štetnog događaja, pa isto nije moglo biti uzeto u obzir, osobito jer prema medicinskoj dokumentaciji proizlazi da pri štetnome događaju nije došlo do ozljede vratne kralježnice, pa se tako ne može govoriti o eventualnom pomaku vratne kralježnice koji se naknadno spominje u medicinskoj dokumentaciji.

15.1. Vještaci dalje navode da je liječenje završeno dana 28. kolovoza 2019., kada je tužiteljica obavila zadnji kontrolni pregled kod specijaliste fizijatra, a i bolovanje kod tužiteljice je bilo opravdano do tog datuma 28.08.2019.

15.2. Na prigovor koji se odnosi na ocjenu intenziteta i trajanja straha kod tužiteljice, vještaci su odgovorili da je ocjena straha također donesena temeljem karaktera i vrsta ozljede i kronologije liječenja. Pri tome kao i prilikom ocjene bolova treba naglasiti da se i ocjena straha iskazuje kumulativno, što znači da ako je netko primjerice 7 dana trpio srednje jaki strah, to znači da ga nije trpio u trajanju od 24 sata. Stoga vještaci smatraju da je i ocjena straha iskazana realno i sukladno pravilima struke. Cistična tvorba na mozgu opisana u CT nalazu nije u uzročno posljedičnoj vezi sa samim štetnim događajem, budući da se najvjerojatnije radi o prirođenoj cisti ili mogućoj posljedici neke ranije traume.

16. Time su vještaci u cijelosti otklonili sve primjedbe na pisani nalaz i mišljenje i sud ne nalazi potrebnim određivati dodatno vještačenje po drugim medicinskim vještacima, jer isto ne nalazi potrebnim provoditi kraj jasnog i detaljnog očitovanja vještaka.

17. Vještaci nalaze da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda trpjela bolove jakog intenziteta 2 dana, srednje jakog intenziteta 6 tjedana, slabog intenziteta 8 tjedana (kumulativno), dok slabe do umjerene oscilirajuće bolove koje i dalje trpi, vještaci pribrajaju smanjenju životne aktivnosti. Prihvaćajući Nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu fizičkih bolova, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužiteljici po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 3.000,00 eura. Pri ovoj ocjeni sud je uzeo u obzir težinu pretrpljene ozljede, provedeni medicinski tretman, lokalitet i vrstu zadobivene ozljede.

18. Vještaci nalaze da je tužiteljica pretrpjela tzv. primarni strah (u trenutku ozljeđivanja i neposredne životne opasnosti) bio je kratkotrajan i intenzivan. Sekundarni strah (radi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica) jakog intenziteta trpjela je 2 dana, srednje jakoga intenziteta 7 dana, a slabog intenziteta 30 dana (kumulativno). S obzirom na jačinu i trajanje pretrpljenog straha kojeg vještaci nalaze da je postojao kod tužiteljice, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužiteljici po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.100,00 eura.

19. Vještaci nalaze da kod tužiteljice smanjenje životne aktivnosti iznosi 5 % (sa kirurškoga aspekta, dok sa neurološkog aspekta nema smanjenja životne aktivnosti), zbog koje će trpjeti duševne boli i morati ulagati pojačane napore u svakodnevnome životu. Sud je imajući u vidu opseg i manifestiranje ovog oblika smanjenja životnih aktivnosti, dob tužiteljice koja je rođena 1965. i preostali očekivani životni i radni vijek, uzimajući u obzir i da je tužiteljica po zanimanju prvostupnik poslovne ekonomije i financija, ocijenio da je primjerena novčana naknada u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 1.200,00 eura.

20. Vodeći računa o svim tim okolnostima sud je na temelju čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti kao neimovinsku štetu u iznosu od 5.300,00 eura.

21. Nakon ozljeđivanja, vještaci navode da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega 3 sata dnevno, prva 4 tjedna po ozljeđivanju, a potom 2 sata dnevno naredna 4 tjedna. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka u pogledu potrebne satnice za pružanje tuđe pomoći i njege, koja je tužiteljici bila potrebna u ukupnom trajanju od 140 sati, valjalo je tužiteljici odmjeriti iznos od 464,80 eura. Kako nema tvrdnje o osobi koja je tu pomoć pružala naplatno, treba uzeti u obzir neto zaradu osobe koja je u mjestu ispunjenja sposobna pružiti takvu pomoć. Imajući u vidu te vrijednosti, za jedan sat pomoći osnovanom bi bila naknada u iznosu od 3,32 eura. Pri tome sud uzima u obzir iskaz tužiteljice kada navodi da su joj nakon ozljeđivanja pomoć i njegu pružali ukućani koji su se brinuli za nabavu namirnica, obavljali sve kućne poslove, dok joj je suprug pomagao prilikom obavljanja higijene.

22. Imajući u vidu sve navedeno, tužiteljici je po osnovi neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći njege, ukupno valjalo priznati štetu u visini od 5.764,80 eura, dok je, kako je to neprijeporno između stranaka tuženik isplatio iznos od 2.269,56 eura, pa je tužiteljici valjalo dosuditi iznos od 3.495,24 eura, a odbiti je za iznos od 235,20 eura, budući tužiteljica potražuje ukupan iznos od 3.730,44 eura, imajući u vidu isplaćeni joj iznos.

23. U odnosu na zahtjev tužiteljice, a da joj tuženik na iznos od 902,51 eura isplati zateznu kamatu tekuću od 15.06.2018. do 28.08.2020., sud smatra da tužiteljica nije dokazala osnovanost ovog zahtjeva. Naime, iz odštetnog zahtjeva tužiteljice kojeg je njen punomoćnik podnio tuženiku, a datiran je sa 14.06.2018., proizlazi da se tužiteljica tim dopisom tuženiku obratila u mirnom postupku. Međutim, iz e-maila tuženika od 27.08.2020., kojeg je tuženik uputio punomoćniku tužiteljice, ne slijedi kada je tuženik izvršio ovu spornu isplatu u visini od 902,51 eura. Stoga je valjalo odbiti ovaj dio tužbenog zahtjeva tužiteljice.

24. Iz nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića od 01.07.2023., na kojeg stranke nisu imale primjedbi, proizlazi da u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza, na temelju dokumentacije koja je priložena spisu predmeta, je mišljenja kako izgubljena zarada tužiteljice, kao razlika između neto plaća koje bi tužiteljici bile isplaćene da nije došlo do predmetnog štetnog događaja i primljenih neto plaća i naknada za bolovanje, u razdoblju od 1. studenog 2018. do 30. lipnja 2019., ukupno iznosi 10.803,75 kn, odnosno 1.433,91 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa); pojedini mjesečni iznosi neto razlika dani su u stupcu 'i' Tabele2 nalaza (u kunama) odnosno u stupcu 'j' Tabele 2 nalaza. Stoga izgubljena zarada za studeni 2018. iznosi 159,15 eura, za siječanj 2019., 208,39 eura, za veljaču 2019., 235,35 eura, za ožujak 2019., 226,37 eura, za travanj 2019., 216,10 eura, za svibanj 2019., 178,87 eura i za lipanj 2019., 209,68 eura. Iznosi iz nalaza i mišljenja iskazani u kunama konvertirani su u EUR, u skladu s odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj 57/2022. i 88/2022.), uz primjenu fiksnog konverzijskog tečaja (1 EUR = 7,53450 kn). Dokumentaciju koju je koristio vještak, a priložena je uz njegov nalaz i mišljenje, sud ne smatra dokumentaciju koju su stranke trebale dostaviti do zaključenja prethodnog postupka, budući da vještak koji daje stručno mišljenje je taj koji odlučuje i primjenjuje dokumentaciju, koja mu je potrebna za izradu nalaza i mišljenja.

25. Tužiteljica je u tužbi u odnosu na izgubljenu zaradu za studeni i prosinac 2018., potraživala 38,25 eura, za siječanj 2019. iznos od 173,71 eura, za veljaču iznos od 200,67 eura i za ožujak iznos od 191,68 eura. U odnosu na te iznose, a budući da ih tužiteljica usklađuje s nalazom i mišljenjem vještaka u višem iznosu nego u tužbi, podneskom od 09.05.2024., valjalo je uzeti u obzir prigovor zastare kojeg je istaknuo tuženik na ročištu 09.05.2024. Prigovor zastare istaknut po tuženiku je osnovan budući su najstarija potraživanja tužiteljice u tužbi postavljena za studeni i prosinac 2018., sa dospijećem 16.12.2018. a najkasnije potraživanje za ožujak 2019., sa dospijećem 16. travnja 2019., pa je tužiteljica potražujući veće iznose izgubljene zarade podneskom od 09.05.2024. za sve ove mjesece došla u zastaru, jer je za više zatraženo protekao rok od 5 godina kako je propisan, odredbom čl. 139. i 232.st.2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17). Stoga je tužiteljicu valjalo odbiti za iznos naknade štete po osnovi izgubljene zarade u ukupnoj visini od 224,95 eura i sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos, te joj za ukupno razdoblje od studenog 2018. do zaključno lipnja 2019., dosuditi izgubljenu zaradu u ukupnoj visini od 1.208,96 eura, svakako imajući u vidu da su vještaci utvrdili da je bolovanje tužiteljice bilo opravdano do 28.08.2019. Potraživanje je dosuđeno sukladno odredbi čl. 1095.st.1. ZOO-a. U odnosu na izgubljenu zaradu koju tužiteljica potražuje kao razliku između plaće koju bi primila i primanja koja je ostvarila valja reći da s obzirom da zatezne kamate teku od prvog dana zakašnjenja sukladno odredbi čl. 29. st.1. ZOO-a, dok je dospijeće obveze poslodavca da isplati plaću najkasnije 15.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, imajući u vidu odredbu čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 94/14, 127/17), proizlazi da zatezne kamate na plaću koja je dospjela teku od 16. -tog u mjesecu za prethodni mjesec.

26. Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od dana kada je tužitelj podnošenjem pisanog izvansudskog zahtjeva, odnosno podnošenjem tužbe pozvao tuženika da mu naknadi štetu (čl.1103. ZOO-a). Međutim valja imati u vidu da je liječenje tužiteljice završilo 28.08.2019., od kada je tužiteljici valjalo dosuditi i tijek zatezne kamate, pa do isplate, dok je tužiteljicu valjalo odbiti u zahtjevu da joj tuženik isplati zateznu kamatu na dosuđeni iznos od 3.213,52 eura tekuću od 15.06.2018. do 27.08.2019. U odnosu na imovinsku štetu sukladno odredbi čl.1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Kada je sud iznos materijalne novčane štete za naknadu troškova tuđe pomoći i njege utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, time je točno odredio i broj novčanih jedinica na koje glasi obveza dužnika, ovdje tuženika (čl.21. ZOO-a). Tim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade troškova tuđe pomoći i njege i tek se tada stvaraju pretpostavke za zakašnjenje tuženika.

27. Stoga je u odnosu na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege, tužiteljici tijek zatezne kamate dosuđen od dana donošenja ove presude do isplate, te je tužiteljica odbijena sa zahtjevom da joj tuženik na iznos od 281,72 eura isplati zateznu kamatu tekuću od 15.06.2018. do 23.12.2024. Budući da ova osnova participira u ukupno priznatoj šteti po osnovi cjelokupne neimovinske štete i tuđe pomoći i njege u visini od 8,06%, tužiteljici je rezimirajući sve navedeno dosuđen iznos od 3.213,52 eura po osnovi neimovinske štete, sa zateznom kamatom tekućom od 28.08.2019. do isplate, te iznos od 281,72 eura po osnovi tuđe pomoći i njege, sa zateznom kamatom od dana donošenja ove presude do isplate.

28. U odnosu na odluku o zateznoj kamati i visini stope zatezne kamate u utuženom razdoblju ista je određena prisilnim normama i to odredbom čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje ZOO). Izmjenama i dopunama ZOO-a (NN 78/15, 114/22, 156/22, 155/23), u utuženom razdoblju mijenjana je odredba čl. 29. st. 2. ZOO-a, a time i stopa zatezne kamate.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), temeljem VPS 5.164,35 eura, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova (Tbr.32., 7.t.1.), sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr.7.t.1.), zastupanje na ročištima: 07.06.2022., 10.11.2022., 09.05.2024., 27.06.2024., a za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 9.t.1., 7.t.1.), za sastav podneska od: 31.05.2021., u visini od 100 bodova (Tbr. 8.t.1., 7.t.1.), što ukupno iznosi 700 bodova a odmjerenih temeljem vrijednosti jednog boda od 2,00 eura iznosi 1.400,00 eura, u koji iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 350,00 eura, trošak medicinskog vještačenja u visini od 398,17 eura i 66,36 eura, te trošak financijskog vještačenja u visini od 265,45 eura, pa je ukupni parnični trošak tužiteljici priznat i dosuđen u visini od 2.479,98 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 03.10.2022., budući u istom prigovara nalazu i mišljenju vještaka s kojim prigovorima nije uspio, te za trošak sastava podneska od 06.09.2023., budući se radi o požurnici što sud cijeni nepotrebnim troškom za vođenje postupka.

30. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 24. prosinca 2024.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjerka, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika