Poslovni broj Pr-76/2019-90

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog suda Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužitelja ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Korljan & partneri d.o.o. Zadar, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 13. studenog 2024. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tužene, 24. prosinca 2024. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 8.665,06 Eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 59,19 EUR od 15.02.2014. godine,

- na iznos od 197,70 EUR od 15.03.2014. godine,

- na iznos od 190,47 EUR od 15.04.2014. godine,

- na iznos od 191,89 EUR od 15.05.2014. godine,

- na iznos od 35,11 EUR od 15.06.2014. godine,

- na iznos od 37,88 EUR od 15.07.2014. godine,

- na iznos od 201,10 EUR od 15.08.2014. godine,

- na iznos od 261,77 EUR od 15.10.2014. godine,

- na iznos od 113,19 EUR od 15.12.2014. godine,

- na iznos od 296,92 EUR od 15.01.2015. godine,

- na iznos od 125,71 EUR od 15.02.2015. godine,

- na iznos od 222,02 EUR od 15.03.2015. godine,

- na iznos od 381,33 EUR od 15.04.2015. godine,

- na iznos od 107,54 EUR od 15.05.2015. godine,

- na iznos od 448,76 EUR od 15.08.2015. godine,

- na iznos od 212,92 EUR od 15.09.2015. godine,

- na iznos od 127,11 EUR od 15.10.2015. godine,

- na iznos od 638,00 EUR od 15.11.2015. godine,

- na iznos od 647,53 EUR od 15.12.2015. godine,

- na iznos od 262,65 EUR od 15.01.2016. godine,

- na iznos od 176,87 EUR od 15.02.2016. godine,

- na iznos od 214,99 EUR od 15.03.2016. godine,

- na iznos od 306,26 EUR od 15.04.2016. godine,

- na iznos od 157,88 EUR od 15.08.2016. godine,

- na iznos od 74,46 EUR od 15.09.2016. godine,

- na iznos od 316,39 EUR od 15.10.2016. godine,

- na iznos od 371,30 EUR od 15.11.2016. godine,

- na iznos od 510,10 EUR od 15.12.2016. godine,

- na iznos od 369,89 EUR od 15.01.2017. godine,

- na iznos od 213,91 EUR od 15.02.2017. godine,

- na iznos od 463,33 EUR od 15.03.2017. godine,

- na iznos od 342,77 EUR od 15.04.2017. godine,

- na iznos od 388,12 EUR od 15.05.2017. godine

do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve ovo u roku od 15 dana, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći u kojem se dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate odbija kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena u dijelu kojim je tražena isplata iznosa od 5.570,80 Eura sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Nalaže se tuženoj po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplati tužitelju iznos od 5.149,48 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 24. prosinca 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi iznos u visini od 2.018,00 Eura zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnog troška u visini od 3.931,81 Eura sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj LĆ iz [adresa] (dalje: tužitelj) 19. travnja 2019. podnosi tužbu protiv tužene Republike Hrvatske (dalje: tužena) u kojoj navodi da je od 30. studenog 2017. neprekidno zaposlen u Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, kao policijski službenik Policijske uprave zadarske, Postaje pomorske policije Zadar. Obzirom da je tužitelj svoje radne zadatke obavljao kao policijski službenik na moru, njegova služba da je iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom i blagdanom. Naime, organizacija rada da je bila takva da je tužitelj određeni broj dana u mjesecu, koji varira od mjeseca do mjeseca, proveo na terenu odnosno na ophodnom brodu tuženice dok je ostatak dana u mjesecu bio slobodan. Tužitelj da je temeljem višednevnih radnih naloga poslodavca u dane zaduženja neprekidno bio na brodu, dakle, 24 sata dnevno. Sukladno odredbi čl. 86. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) i odredbi čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17) radnik da ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i rad noću, blagdanom, nedjeljom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Također, sukladno čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike da je propisano kako će se osnovna plaća službenika i namještenika za rad noću uvećava za 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25% i za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva dana u tjednu u drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom rada dužim od 90 minuta 10%, a za rad u turnusu 5%. Nadalje, st. 2. tog članka da je propisano kako se navedeni dodaci ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni dok je st. 11. propisano da je prekovremeni rad svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno. st. 12. da je propisano kako se redovni mjesečni fond radnih sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu dobije tako da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa 8. Nadalje, čl. 51. aktualnog odnosno čl. 57. starog Kolektivnog ugovora da je propisano da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom. Međutim, ne samo da tužitelj zbog prirode posla nije mogao napustiti plovilo tijekom terenskog rada, već to nije niti smio, obzirom da je morao biti na dispoziciji u svakom trenutku te promptno reagirati u svakoj hitnoj situaciji i odazvati se pozivu nadređenih. Kako da je tužitelj stoga izvan radnog vremena bio pripravan i u svakoj intervenciji zajednički reagirao sa ostalim kolegama i članovima posade, ovdje da nije riječ o pasivnom dežurstvu već o aktivnoj pripravnosti za rad odnosno prekovremenom radu, radu noću, nedjeljom i blagdanima za koji rad da tužitelj nije plaćen. Obzirom da tužitelj ne raspolaže evidencijom o prisustvu na radu, platnim listama i radnim nalozima tužene po kojima je postupao, predlaže pribaviti označene isprave za cijelo utuženo razdoblje konkretno od siječnja 2014. do studenog 2017., a po pribavi tih isprava predlaže odrediti provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku, nakon čega da će tužitelj visinom odrediti svoj tužbeni zahtjev na isplatu razlike plaće za razdoblje od 01. siječnja 2014. do 30. studenog 2017., a iz čega proizlazi da tužitelj podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz odredbe čl. 186.b Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP). Tužitelj navodi i to da se je prethodno podnošenju tužbe, ovo sukladno čl. 186.a ZPP, 17. siječnja 2019. obratio tuženoj rad pokušaja mirnog rješenja spora, međutim, tužena da se do dana podnošenja tužbe nje očitovala o zahtjevu tužitelja. Potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 27. svibnja 2019. tužena se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tužitelj da u tužbi navodi kako je priroda njegovog posla iziskivala prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, a da mu tužena tijekom 2014. do zaključno studenog 2017. godine nije pravilno obračunala i isplatila razliku uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima niti je to do danas učinila kako je taj rad evidentiran u evidenciji o prisustvu na radu kao i radnim nalozima. Takvi navodi tužitelja da nisu točni pa da je tako uvidom u dokumentaciju kojom raspolaže, tužena utvrdila da su tužitelju obračunati i isplaćeni svi sati rada sukladno čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 104/13. 104/13, 150/13) i to za rad noću uvećanje 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom 150% te za prekovremeni rad 50%. Također, tužitelju da je u utuženom period isplaćivana naknada za terenski rad u smislu odredbe čl. 56. KU te naknada za pasivno dežurstvo u smislu odredbe čl. 57. KU, a što da je sve razvidno iz obračunskih lista place (platnih lista). Sukladno čl. 42. Zakona o policiji, policijski službenik da je dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj. Na temelju Zakona o policiji da je donesena Uredba o plaćama policijskih službenika ("Narodne novine" br. 129/11) kojom da se utvrđuju vrijednosti koeficijenta složenosti poslova radnih mjesta policijskih službenika i visina dodataka za specifičnost policijske službe na osnovi klasifikacije radnih mjesta policijskih službenika razvrstanih u kategorije, potkategorije i razine potkategorija propisane Zakonom o policiji i propisima donesenim na temelju tog Zakona. Plaća policijskog službenika da se sastoji od osnovne place i dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima. Osnovna plaća policijskog službenika da se utvrđuje množenjem koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je policijski službenik raspoređen i osnovice za izračun plaće koju utvrđuje Vlada Republike Hrvatske posebnim propisom, uvećane za 0,5% za saku godinu navršenog radnog staza. Koeficijent složenosti poslova radnog mjesta policijskog službenika da se sastoji od osnovnog koeficijenta uvećanog za postotak dodatka za specifičnost policijske službe. Visinu dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima Vlada Republike Hrvatske da propisuje posebnom uredbom sukladno Zakonu o državnim službenicima i Zakonu o policiji. Dodatak za specifičnost policijske službe da se utvrđuje za 1. povećanu opasnost za život i zdravije policijskog službenika, 2. osobno policijsko zvanje, 3. odgovornost u sustavu hijerarhije rukovođenja. Sukladno čl. 6. Uredbe, dodatak na osobno policijsko zvanje da se obračunava prema osobnom zvanju policijskog službenika bez obzira na koje je radno mjesto raspoređen. Policijskim službenicima pomorske policije da se staž osiguranja računa u povećanom trajanju tako da se svakih 12 mjeseci stvarno provedenih u obavljanju policijskih poslova računa kao 16 mjeseci staža osiguranja sukladno čl. 17. Zakona o policiji. Budući da su pred Općinskim sudom u Zadru u tijeku istovrsni parnični postupci tužitelja-pomorskih policajaca protiv tužene Republike Hrvatske, radi isplate dodataka na plaću, ali za drugo utuženo razdoblje, tužena i u ovom predmetu ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojemu nije životno i logično da bi efektivni (stvarni, faktični) rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno (tako odluka broj: Revr 753/09-2 od 17. studenog 2009.). Dakle, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz čl. 39. st. 1. KU službenik da može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke. Radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja u ovoj pravnoj stari da je potrebno istaknuti kako je zapovjednik plovila neposredni rukovoditelj te da upravo on organizira rad na plovilu. Kada službenici idu na teren 4 dana po nalogu poslodavca, da je sasvim evidentna činjenica da se oni ta 4 dana ne mogu nalaziti kod kuće i da se nalaze na mjestu koje je unaprijed određeno nalogom za terenski rad, ali što da je priroda terenskog rada i da se ne može tumačiti na način da su službenici 96 sati u dežurstvu. Iz izviješća o radnim nalozima koje podnosi zapovjednik plovila da je razvidno ukupno trajanje službe i efektivni rad za vrijeme trajanja terenskog rada. Sukladno Izvješćima o radnim nalozima da je razvidan broj stvarno odrađenih sati rada (rad na moru te rad na kopnu je posebno prikazan u izviješćima i ubrojen je i jedan i drugi rad u stvarno odrađene sate rada), svaki pristanak u luku, rad pogonskih motora, potrošnja goriva, broj izvršenih kontrola plovila te broj prevaljenih nautičkih milja. Predmetna Izvješća da su potpisana od strane zapovjednika plovila. Tužena dalje ističe kako je institut rada na terenu poseban uvjet rada i kao taka da je predmet autonomnog reguliranja odnosa između poslodavca i radnika, a koji je u konkretnom slučaju reguliran odredbom čl. 56. KU. Zakon o radu da nije regulirao pojam terenskog rada kao ni pojam pripravnosti za vrijeme terenskog rad. Nadalje, sukladno čl. 57. KU vrijeme provedeno na brodu izvan stvarno odrađenih sati rada da se smatra pasivnim dežurstvom (pripravnost za rad), a sukladno čl. 44. st. 4. KU za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu tužitelju isplaćeno 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva. Tužena upućuje na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1127/13 od 11. svibnja 2016. koje da je doneseno povodom izjavljene revizije u predmetu tužitelja policijskog službenika pomorske policije kojim je prihvaćena revizija tužene na način da su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje, uz obrazloženje u kojem se navodi „...potrebno je istaknuti kako tuženica s pravom u reviziji ukazuje na tumačenje čl. 39. u vezi sa čl. 50. Kolektivnog ugovora koje je dala Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora.." Prema tom tumačenju, neovisno o tome što se u rad na terenu u smislu čl. 50. Kolektivnog ugovora (radi ostvarenja prava na dodatak za rad na terenu) uračunava ukupno vrijeme provedeno na terenu i to od trenutka kada je službenik trebao doci na posao (na svoje uobičajeno radno mjesto odnosno mjesto od kuda se upućuje na teren) pa do trenutka povratka na uobičajeno radno mjesto - pravo na uvećanje place iz čl. 39. KU službenik da ostvaruje samo za stvarno (faktično) odrađene sate rada. Tužena potom ističe da policijski službenici postaje pomorske policije na plovilima na terenskom radu ne rade uredovno radno vrijeme od 8 sati od ponedjeljka do petka, nego rade 12 sati redovnog rada prema unaprijed utvrđenom rasporedu rada, dok im je preostalih 12 sati priznato kao pasivno dežurstvo, dakle, da rade po posebnom rasporedu rada koji je utvrđen čl. 42. Zakona o policiji. Za postojanje prekovremenog rada da je bitno postojanje više sile, izvanrednog povećanja opsega rada i prijeke potrebe, odnosno izvanrednost nastale situacije i privremeno trajanje nastale situacije, a u ovom slučaju za svaki prekovremeni rad, ukoliko ga je bilo, da je izdan nalog za prekovremeni rad. Poseban raspored rada da uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i neradnim danim, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad, rad organiziran na drugačiji način. Zakon o policiji i propisi doneseni na temelju tog Zakona da uređuju specifičnost radnopravnog položaja policijskih službenika, a na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena Zakonom o policiji ili propisima donesenim na temelju tog Zakona da se primjenjuju propisi o državnim službenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori. Također, tužena se poziva na pravno stajalište Županijskog suda u Splitu zauzeto u presudi poslovni broj Gž R-553/2018-2 od 8. kolovoza 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu te je odbijen tužbeni zahtjev u istovrsnoj pravnoj stvari, a u kojoj se navodi ".. radno vrijeme nije isto što i pojedine vrste i oblici rada koji se ne moraju jednako honorirati i u pravilu se različito honoriraju... Direktiva 2003-88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ne primjenjuje se na oružane snage i policiju, ne primjenjuje se kod obilježja svojstvenih određenim specifičnim aktivnostima u sektorima državne uprave... Bez obzira na definiciju radnog vremena na koji se sud prvog stupnja poziva citirajući odredbe Zakona o radu iz 2014. godine ("Narodne novine", br. 93/14) treba istaknuti da radno vrijeme nije isto što i pojedine vrste i oblici rada koji se ne moraju jednako honorirati i u pravilu se različito honoriraju jer na jedan način se honorira redovan rad, različito prekovremeni rad, različito slobodno vrijeme tijekom terenskog rada tijekom kojeg radnik ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojem je smješten, iako se sve ove vrste rada odvijaju tijekom radnog vremena koje predstavlja sve vrijeme kada radnik radi ili je spreman (raspoloživ) obavijati poslove prema uputi poslodavca." Tužena naglašava da vrijeme koje je tužitelj proveo na službenom plovilu spavajući ili odmarajući se, jednostavno nema karakter prekovremenog rada pa mu se ne može ni honorirati kao prekovremeni rad. Prekovremeni rad i pripravnost da su dva različita pojma i da ne mogu imati istu narav. Broj stvarno odrađenih sati rada koje su pomorski policajci upisivali na terenu u evidencijama tj. Izvješćima da je upisan u Registar službenih poslova, koji predstavlja službenu evidenciju te se ne bi trebale posebno utvrđivati činjenice koje se nalaze u bazama podataka odnosno službenim evidencijama javnopravnih tijela. I upravo onoliki broj stvarno odrađenih sati rada koji je upisan u Registar službenih poslova da odgovara broju radnih sati u obračunskim listama tj. plaćama za određeni mjesec. Policijski službenici Postaje pomorske policije Zadar da rade po unaprijed utvrđenom rasporedu rada sukladno Naputku o načinu dnevnog raspoređivanja policijskih službenika i vođenju Registra službenih poslova, a koji Naputak je donio ministar unutarnjih poslova na temelju čl. 42. st. 5. Zakona o policiji. Po pozivu ili po potrebi policijski službenici pomorske policije da postupaju samo u izvanrednim situacijama i za svaki takav rad da je izdan nalog za prekovremeni rad. Takve izvanredne situacije da su rijetkost (10-ak godišnje po policijskom službeniku) i da su sve zabilježene u službenim evidencijama, u Dnevniku događaja. Slijedom svega iznesenog, tužena predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev kao neosnovan te potražuje naknadu troškova ovog parničnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

3. U podnesku dostavljenom sudu 31. srpnja 2019. kojim se očituje na navode odgovora na tužbu, tužitelj navodi da u ovom postupku ne bi smjelo biti sporno da je tužena ta koja organizira rad i određuje vrijeme trajanja posla tužitelju i svim drugim zaposlenici pomorske policije. Isto tako da ne bi smjelo biti sporno kako se tužitelj cijelo vrijeme dok je „na moru", i to 4-5 dana u kontinuitetu, nalazi na radnom mjestu i aktivno dežura, neovisno o tome da li se brod u datom trenutku nalazi na moru, sidru ili je pak vezan u luci. Naime, rad na plovilu nije određen na način da se plovi 8 sati dnevno, a da potom slijedi odmor, već se služba obavlja po potrebi i pozivu u bilo kojem trenutku dana i noći. Tužitelji da je u svakom trenutku službe morao biti na raspolaganju nadređenima, odnosno pripravan reagirati po bilo kojoj dojavi koja spada u njihov djelokrug rada. Dakako, za vrijeme boravka na brodu tužitelj da je pronalazio vremena i za obavljanje osnovnih fizioloških potreba, pa tako i za spavanje, međutim, to vrijeme da nema karakter „odmora" u smislu relevantnih odredbi Zakona o radu. U vezi s navedenim, tužitelj ističe kako temeljem odredbi Zakona o radu tužitelju, kao uostalom i svim drugim radnicima, pripada pravo na korištenje i dnevnog i tjednog odmora, a koju mogućnost, ovo zbog naravi posla, tužitelj nije mogao koristiti. Naglašava i to kako se terenski dodatak i naknada za prekovremeni rad međusobno ne isključuju jer je odredbom čl. 56. st. 7. Kolektivnog ugovora propisano da službenik pored terenskog dodatka ima i pravo na dodatke iz čl. 44. Kolektivnog ugovora, kao i da se terenski dodatak isplaćuje, iz čega da slijedi kako se to ne može koristiti kao nadoplata razlike sati između stvarnog rada i ukupnog vremena provedenog na plovilu pa da to ne može biti naknada za rad niti zamjena za plaću. Dalje tužitelj navodi da je tumačenjem broj 28/44 od 20. svibnja 2014. zauzet stav kako se „obvezno dežurstvo službenika i namještenika u službenim prostorijama poslodavca smatra prekovremenim radom". Nadalje, Kolektivnim ugovorom da je propisano da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada da se smatra pasivnim dežurstvom. U konkretnom slučaju, tužitelj da u toku svog „slobodnog vremena" ne samo da je morao biti na raspolaganju nadređenima, već da je nerijetko morao i intervenirati na bilo kojem dijelu akvatorija kojega je „pokrivao". Dakle, ovdje da nije riječ o pasivnom, već o aktivnom dežurstvu na radnom mjestu, pa da stoga tužitelj, pored osnovne plaće, ima pravo i na uvećanje place sukladno odredbi čl. 44. Kolektivnog ugovora. Naglašava kako se dodaci na plaću međusobno ne isključuju ako se odnose na rad noću, subotom, nedjeljom ili u drugoj smjeni te ostvarene prekovremene sate te dodaje da je u gotovo istovjetnim pravnim starima sudska praksa zauzela stav o prihvaćanju tužbenih zahtjeva. Slijedom navedenoga, kako se navodi tužitelja ukazuju kao osnovani, utemeljeni na zakonskim i podzakonskim aktima, tužitelj predlaže provesti po tužitelju predložene dokaze te u konačnici prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Ocijenivši da tužitelj ima imovinskopravni interes za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b st. 2. ZPP budući je u zahtjevu za mirno rješenje spora koji je uputio Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru (list spisa 6-8) prethodno pokretanju ovog spora od tužene zatražio dostavu ovdje relevantne radnopravne dokumentacije koja je nesporno nužna za određivanje visine tužbenog zahtjeva na isplatu plaće, pri čemu obveza tužene na dostavu tražene dokumentacije proizlazi iz čl. 8. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine („Narodne novine“ br. 32/15, 102/15, 35/17) te čl. 13. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 32/15) i čl. 14. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“ br. 73/17), međutim, da tužena nije postupila po njegovom traženju poradi čega tužitelj prethodno podnošenju tužbe nije imao isprave nužne za određivanje visine tužbenog zahtjeva, sud je predmetnu stupnjevitu tužbu ocijenio dopuštenom. Osim toga, tužena nije osporila pravo tužitelja podnijeti stupnjevitu tužbu u postojećim okolnostima kao ni svoju obvezu dostave po tužitelju tražene dokumentacije, koju je po zaprimanju tužbe i dostavila u spis.

5. Rješenjem od 06. svibnja 2021. ispravljenim 25. svibnja 2021. sud je odredio provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Srđanu Kovačiću koji je izradio i sudu dostavio nalaz i mišljenje kao i dopunu istog, sukladno kojem je dopunjenom nalazu i mišljenju tužitelj u podnesku od 12. travnja 2022. odredio tužbeni zahtjev na način da je visinu isplatu kojeg potražuje od tužene odredio na iznos od 107.260,09 kn (14.235,86 Eura), specificirajući i tijek zakonske zatezne kamate tekuće na mjesečne razlike plaća. Tužena je u podnesku dostavljenom sudu 29. travnja 2022. navela da se protivi tako izvršenoj preinaci tužbe te predložila sudu ne dopustiti preinaku tužbe, međutim, ono što tužitelj vrši podneskom od 12. travnja 2022. nije preinaka tužbe u smislu čl. 191. st. 1. ZPP, kako to pogrešno smatra tužena, već se ovdje radi o određivanju tužbenog zahtjeva u smislu čl. 186.b st. 4. ZPP, koje je određivanje u slučaju podnošenja tzv. stupnjevite tužbe zakonska obveza tužitelja kojoj se tužena ne može (osnovano) protiviti.

6. Kako je sud po prijedlogu stranaka, ovo nakon što je stalni sudski vještak Srđan Kovačić dopunio pa potom ispravio dani nalaz i mišljenje, rješenjem od 17. studenog 2023. odredio provođenje novog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku mr. sc. MĆ, tužitelj je po zaprimanju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mr. sc. MĆ u podnesku dostavljenom sudu 21. lipnja 2024. sukladno tom nalazu i mišljenju na koje nije imao prigovora, uredio tužbu na način da sada od tužene potražuje isplatu iznosa od 8.709,12 Eura sa u tom podnesku specificiranim zakonskim zateznim kamatama. Kako je prethodno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj od tužene tražio isplatu iznosa od 14.235,86 Eura (107.260,09 kn), to tužitelj podneskom od 21. lipnja 2024. u smislu čl. 193. ZPP djelomično povlači tužbu i to za iznos od 5.526,74 Eura sa zakonskim zateznim kamatama. Kako se tužena na ročištu glavne rasprave 05. srpnja 2024. nije protivila djelomičnom povlačenju tužbe već se protivila osnovanosti i takvog tužbenog zahtjeva, to se smatra da je tužena pristala na djelomično povlačenje tužbe, a poradi čega je utvrđeno kao u točci I. izreke ovog rješenja. Nadalje je tužitelj, a po zaprimanju ispravljenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka mr. sc. MĆ, u podnesku dostavljenom sudu 29. kolovoza 2024. uredio tužbu na način da sada od tužene potražuje isplatu iznosa od 8.665,06 Eura sa u tom podnesku specificiranim zakonskim zateznim kamatama. Kako je prethodno tužitelj od tužene tražio isplatu iznosa od 8.709,12 Eura to tužitelj ovim podneskom u smislu čl. 193. ZPP djelomično povlači tužbu i to za iznos od 44,06 Eura sa zakonskim zateznim kamatama. Kako se tužena u podnesku od 19. rujna 2024. nije protivila djelomičnom povlačenju tužbe već je navela da se protivi i tako uređenom tužbenom zahtjevu, to se smatra da je tužena pristala na djelomično povlačenje tužbe, a poradi čega je također utvrđeno kao u točci I. izreke ovog rješenja.

7. U dokaznom je postupku sud pregledao i pročitao zahtjev ŠĆ za mirno rješenje spora podnesen Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru od 17. siječnja 2019. (list spisa 6-8), naloge za terenski rad (list spisa 13-140), obračunske liste plaće-naknade plaće za ŠĆ za razdoblje 01/2014 do 11/2017 (list spisa 141-186), naloge za prekovremeni rad (list spisa 187-259), evidenciju radnih sati za ŠĆ za razdoblje 01/2014 do 11/2017 (prileži predmetnom spisu), raščlambu postupanja za posadu i plovila za period od 01. do 28. veljače 2014. i 01. do 31. kolovoza 2014. (list spisa 18-20, 73-75), Naputak o načinu dnevnog raspoređivanja policijskih službenika i vođenju registra službenih poslova od 11. lipnja 2012. s prilozima (list spisa 21-36, 57-72, 76-91), mjesečno izvješće o ostvarenom prekovremenom radu i korištenju slobodnih dana zaposlenika Postaje pomorske policije Zadar od 02. siječnja 2015. (list spisa 37-41), Pravilnik o uporabi i održavanju plovila Ministarstva unutarnjih poslova od 04. svibnja 2012. (list spisa 42-54), raščlambu postupanja za ŠĆ (list spisa 92-93), iskaze svjedoka KĆ (list spisa 94-97), BĆ (list spisa 97-99), UĆ (list spisa 99-101), PĆ (list spisa 104-105), ŽĆ (list spisa 105-106), AĆ (list spisa 106-107), SĆ (list spisa 123-124), RĆ (list spisa 125-126), DĆ (list spisa 127-128), sudsku praksu (list spisa 134-137), potvrdu tužitelja o plaćanju predujma u iznosu od 2.500,00 kn (list spisa 144), potvrdu tužene o plaćanju predujma u iznosu od 2.500,00 kn (list spisa 154), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za ekonomsko financijske poslove Srđana Kovačića, dipl. oec. iz rujna 2021. (list spisa 157-183), očitovanje stalnog sudskog vještaka za ekonomsko financijske poslove Srđana Kovačića, dipl. oec. od 28. siječnja 2022. (list spisa 209-225), presliku registra službenih poslova R-27 za razdoblje od 01.05.2017. do 31.12.2017. (list spisa 221-228), očitovanje stalnog sudskog vještaka za ekonomsko financijske poslove Srđana Kovačića, dipl. oec. od 16. ožujka 2022. (list spisa 233-234), očitovanje stalnog sudskog vještaka za ekonomsko financijske poslove Srđana Kovačića i ispravak nalaza i mišljenja od 20. rujna 2023., potvrdu tužitelja o plaćanju predujma u iznosu od 398,17 Eura (list spisa 313), očitovanje stalnog sudskog vještaka za ekonomsko financijske poslove Srđana Kovačića, dipl. oec. od 22. prosinca 2023. (list spisa 317-322), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije, bankarstvo i računovodstvo mr. sc. MĆ od 11. ožujka 2024. (list spisa 325-349), sudsku praksu (list spisa 362-376) i očitovanje stalnog sudskog vještaka za financije, bankarstvo i računovodstvo mr. sc. MĆ od 18. srpnja 2024. (list spisa 383-388) te je saslušao stalnog sudskog vještaka za financije, bankarstvo i računovodstvo mr. sc. MĆ (list spisa 396). Izvedeni su time u postupku svi po strankama predloženi dokazi, osim dokaza saslušanjem svjedoka ZĆ budući je tužitelj koji je predloži saslušanje ovog svjedoka od tog dokaznog prijedloga odustao na ročištu glavne rasprave 06. svibnja 2021.; nadalje osim dokaza saslušanjem svjedoka VĆ, OĆ, ĐĆ, ĆĆ, ŠĆH, FĆ (Mrkić) i GĆ, čije je saslušanje predložila tužena, a budući je tužena u podnesku dostavljenom sudu 15. veljače 2021. odustala od tog dokaznog prijedloga; zatim, dokaz saslušanjem svjedoka EĆ budući je sud pravno relevantno činjenično stanje za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu našao dovoljno raspravljenim, poradi čega bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka; te konačno osim provođenja očevida na predmetnom plovilu, ovo stoga što činjenice koje bi se mogle utvrditi neposrednim opažanjem suda o naravi i stanju plovila nisu pravno relevantne činjenice za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a što znači da bi izvođenje ovog dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8.1. Isplatu iznosa u visini od 8.665,06 Eura tužitelj od tužene potražuje kao iznos plaće koji da mu tužena nije isplatila za rad izvan redovnog radnog vremena u razdoblju od siječnja 2014. do travnja 2017. godine uvećan za sve pripadajuće dodatke po osnovi prekovremenog rada i rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te neradnim danom pa je tako predmet ovog spora pravo tužitelja kao policijskog službenika pomorske policije na isplatu plaće za rad izvan redovnog radnog vremena tijekom višednevnih plovidbi na koje je u utuženom periodu upućen radnim nalogom tužene kao poslodavca.

8.2. Sukladno čl. 42. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11, dalje: ZoR/09) radno vrijeme je vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac pri čemu se radnim vremenom ne smatra vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac, ali se vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca, smatra radnim vremenom, neovisno o tome da li ih obavlja u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik. Sukladno čl. 60. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, dalje: ZoR/14) radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove prema uputama poslodavca odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac pri čemu se radnim vremenom ne smatra vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac, ali se vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca, smatra radnim vremenom, neovisno o tome da li ih obavlja u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik.

8.1. U svezi s navedenim valja istaknuti odredbu čl. 2. toč. 1. i toč. 2. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 04. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena koja radno vrijeme definira kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom dok vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

8.2. Nadalje, čl. 43. st. 2. ZoR/09 odnosno čl. 61. ZoR/14 propisuje da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno dok je odredbom čl. 92. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/11, 130/12, 151/14, 33/15, 121/16, dalje: Zakon o policiji) propisano da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati i duže od punog radnog vremena za što mu pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru. Pri tome, čl. 42. Zakona o policiji propisuje da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj, a koji poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad i rad organiziran na drugačiji način.

8.3. Sukladno odredbi čl. 5. st. 1. ZoR/09 odnosno čl. 7. st. 1. ZoR/14 poslodavac je radniku dužan u radnom odnosu za obavljeni rad isplatiti plaću, a u svezi čega odredba čl. 82. st. 1. ZoR/09 odnosno čl. 90. st. 1. ZoR/14 određuje da poslodavac kojega obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenoga kolektivnim ugovorom.

8.4. Konačno, sukladno odredbi čl. 86. ZoR/09 odnosno čl. 94. ZoR/14 radnik za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, ima pravo na povećanu plaću, a u svezi čega čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 104/13, dalje: KU/13) odnosno čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/17, dalje: KU/17) propisuju da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećat za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5% te koji se dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, pri čemu u odnosu na prekovremeni rad propisuje da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, je prekovremeni rad svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno pri čemu umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 u kojem mu se slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

8.5. Istaknimo ovdje i to da sukladno čl. 41. KU/13 kao i čl. 35. KZ/17 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, pri čemu čl. 7. ZoR/09 odnosno čl. 9. ZoR propisuje da se ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

9. U ovom postupku među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju od siječnja 2014. do uključno travnja 2017. bio policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Postaje pomorske policije Zadar, te da je tijekom utuženog razdoblja ostvarivao plaću kod tužene obavljajući poslove radnog mjesta policijskog službenika pomorske policije.

9.1. Također, u postupku nije sporno da je rad tužitelja kod tužene u utuženom razdoblju od 01. siječnja 2014. do 30. travnja 2017. bio organiziran na način da tužena tužitelja radnim nalogom upućuje na višednevnu plovidbu (službu), pri čemu su u radnom nalogu kojim se tužitelj, kao jedan od članova posade broda, upućuje na plovidbu određeni radno mjesto koje tužitelj obavlja na toj plovidbi, početak i završetak plovidbe datumom i satom, mjesto (sektori) obavljanja djelatnosti i opći radni zadaci. Nesporno je i to da se u radnim nalozima kojima se tužitelja upućuje na plovidbu ne navodi njegovo (aktivno) radno vrijeme po pojedinom danu u tijeku višednevne plovidbe već da je o (aktivnom) radnom vremenu tužena kao poslodavac vodila evidenciju radnih sati.

9.2. Nadalje, među strankama nije sporno da je u utuženom razdoblju tužena tužitelju obračunala i isplatila kao prvo, plaću obračunatu za rad u (aktivnom) radnom vremenu prema satnici evidentiranoj u evidenciji radnih sati uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te prekovremenog rada (za satnicu aktivnog radnog vremena); kao drugo, naknadu za pasivno dežurstvo koju tužena tužitelju priznaje kao naknadu za dežurstvo na plovilu tuženika u vrijeme izvan satnice (aktivnog) radnog vremena te kao treće, plaću za rad u vremenu koje je tužitelj proveo obavljajući poslove po nalogu poslodavca za prekovremeni rad izvan satnice (aktivnog) radnog vremena uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom te prekovremenog rada (tzv. vrijeme intervencija).

9.3. Istaknimo pri tome da činjenica da je tužena u utuženom razdoblju tužitelju po osnovi pasivnog dežurstva za trajanja višednevnih plovidbi isplatila naknadu za pasivno dežurstvo među strankama nije sporna, a kako ta naknada sukladno čl. 44. KU/13 i čl. 38. KU/17 predstavlja naknadu koju službenik ostvaruje temeljem činjenice da je pripravan za rad i u svakom se trenutku spreman i obvezan odazvati pozivu poslodavca radi obavljanja poslova po njegovom nalogu, pravo na isplatu ove naknade za pasivno dežurstvo prema ocjeni suda nije od utjecaja na eventualna prava tužitelja na isplatu plaće za ukupni efektivno obavljeni rad tijekom trajanja višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju. Ovo jer, a koju činjenicu sud detaljno obrazlaže u nastavku presude, tužitelj u utuženom razdoblju nije radio neprekidno 24 sata unutar jednog dana tijekom višednevne plovidbe već je imao vrijeme dnevnog odmora, i upravo je u tom razdoblju bio pasivno dežuran i s osnova te činjenice ostvario naknadu za pasivno dežurstvo.

9.4. Također valja istaknuti i to da pravo na terenski dodatak (dodatak za rad na terenu) sukladno čl. 56. KU/13 i čl. 50. KU/17 predstavlja naknadu koju službenik ostvaruje za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio pri čemu pored terenskog dodatka službenik ima pravo i na dodatke iz čl. 44. KU/13 odnosno čl. 38. KU/17 za svaki stvarno odrađeni sat rada, što znači da pravo na terenski dodatak ne isključuje pravo na uvećanje plaće po osnovi čl. 44. KU/13 odnosno čl. 38. KU/17, a poradi čega se isplatom terenskog dodatka ne može kompenzirati neisplata plaće za efektivno odrađene sate rada državnog službenika. Nastavno sud ističe i to da niti eventualni dodatak za smjenski rad (rad u drugoj smjeni) i rad u turnusu ne isključuju pravo na uvećanje plaće po osnovi čl. 44. KU/13 odnosno čl. 38. KU/17 (osim što se međusobno isključuju dodatak za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni), a iz čega dalje proizlazi i utvrđenje suda da je postojanje prekovremenog rada neovisno o pitanju radi li službenik u drugoj smjeni ili u turnusu. Štoviše, čl. 44. KU/13 odnosno čl. 38. KU/17 precizira vrijeme koje se smatra prekovremenim radom za slučaj kada službenik radi u drugoj smjeni odnosno u turnusu, a iz čega logično proizlazi nedvojbeni zaključak da je prekovremeni rad moguć i onda kad radnik radi u drugoj smjeni i u turnusu.

9.5. Konačno, među strankama nije sporno niti to da tužena za tužitelja u utuženom razdoblju nije donijela pisana rješenja o preraspodjeli radnog vremena pa se stoga na rad tužitelja u utuženom razdoblju ne primjenjuju odredbe o preraspodijeljenom radu.

10. Međutim, kao sporno se u postupku postavilo pitanje da li tužitelj ostvaruje pravo na isplatu plaće u većem iznosu od onog koji mu je tužena obračunala i isplatila za rad u utuženom razdoblju odnosno da li je tužitelj obavljao radne zadatke svog radnog mjesta za trajanja višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju u duljoj satnici od one koju mu tužena evidentira kao (aktivno) radno vrijeme, a budući tužitelj tvrdi da je poslove svog radnog mjesta za tuženu obavljao i izvan po tuženoj evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena i zbog kojeg da mu razloga osim plaće koju mu je tužena obračunala i isplatila za rad u (aktivnom) radnom vremenu pripada i pravo na isplatu plaće za rad i u preostalom razdoblju višednevnih plovidbi u kojem je tužitelj radio, uvećane za sve pripadajuće dodatke po osnovi prekovremenog rada i rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom.

10.1. Iz isprava u svezi rada i radnog vremena tužitelja koje prileže spisu, ovo posebno naloga za terenski rad (list spisa 13-140), obračunskih lista plaće-naknade plaće za ŠĆ za razdoblje 01/2014 do 11/2017 (list spisa 141-186), naloga za prekovremeni rad (list spisa 187-259) i evidencije radnih sati za ŠĆ za razdoblje 01/2014 do 11/2017 (prileži predmetnom spisu), kao nedvojbeno proizlazi to da je tužitelj radne zadatke tj. poslove svog radnog mjesta obavljao za (aktivnog) radnog vremena čija je satnica točno određena u tim ispravama (u pravilu 8, 10 ili 12 sati dnevno) te u pojedinim slučajevima i izvan određene satnice (aktivnog) radnog vremena odnosno tijekom tzv. intervencije kao aktivnog rada izvan unaprijed određene satnice radnog vremena (i satnica kojih je sati tužitelju nesporno evidentirana kao vrijeme rada za potrebe obračuna plaće). Iako tako iz ovih materijalnih dokaza izričito ne proizlazi da bi tužitelj u utuženom razdoblju, osim za u tim ispravama evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, radne zadatke obavljao i za preostalog vremena trajanja višednevnih plovidbi, sud je već cijeneći samu vrstu radnih zadataka tj. naravi poslova članova posade broda u međusobnoj svezi sa sadržajem u postupku izvedenih personalnih dokaza, a sve navedeno cijeneći u kontekstu općepoznatih činjenica o radnjama koje članovi posade broda nužno moraju obavljati za vrijeme boravka na plovilu bilo da se isto nalazi na otvorenom moru ili na vezu, ovo posebno u pogledu osiguranja života članova posade te zaštite plovila i imovine na plovilu od oštećenja, ali i nadalje općepoznate činjenice da biološki nije moguće neprekidno aktivno i efektivno obavljati radne zadatke tijekom nekoliko dana bez fizičkog i psihičkog odmora, kao nedvojbeno utvrdio da je tužitelj efektivno obavljao radne zadatke svog radnog mjesta sukladno uputama i u korist tužene i izvan satnice (aktivnog) radnog vremena evidentiranog u predmetnim ispravama od strane tužene, međutim, ne neprekidno (24 sata dnevno) za trajanja višednevnih plovidbi, budući je prema utvrđenju suda tužitelj unutar svaka 24 sata višednevne plovidbe imao 8 sati dnevnog odmora. Istaknimo pri tome da neosnovano tužena navodi da se broj stvarno odrađenih sati rada koji je upisan u Registru službenih poslova koji predstavlja službenu evidenciju ne bi trebao posebno utvrđivati jer da ne treba posebno utvrđivati činjenice koje se nalaze u službenim evidencijama javnopravnih tijela, ovo jer evidencija radnog vremena, čak i kad se radi o evidenciji koju vodi javnopravno tijelo, nije jedini i isključivi dokaz niti dokaz koji bi imao jaču dokaznu snagu od drugih adekvatnih dokaza u pogledu utvrđivanja činjenice o stvarnom broju efektivno odrađenih sati rada u određenom vremenskom periodu. Naime, kako ZPP nema pravila o dokaznoj snazi određenih dokaza naspram nekih drugih dokaza tj. ne sadrži pravila o tzv. privilegiranim dokazima, to je tužitelju dopušteno dokazivati da ono što je evidentirano kao radno vrijeme u evidenciji radnog vremena koju vodi tužena, nije ispravno te da je tužitelj efektivno radio veći broj sati od onog broja koji mu tužena kao poslodavac evidentira u službenoj evidenciji (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-850/2024 od 17. rujna 2024.).

10.2. Naime, kao osnovni radni zadaci tužitelja kao i preostalih članova posade plovila za vrijeme višednevne plovidbe u nalozima za terenski rad su određeni prevencija kaznenih djela i prekršaja na moru te nadzor državne granice na moru, a koji radni zadaci općepoznato (obzirom na iznimno veliki broj sudskih postupaka pravno i činjenično istovrsne naravi u kojima sudi ovaj sud) nedvojbeno podrazumijevaju nadzor pomorskog prometa s ciljem sprječavanja nezakonitih prelazaka i s ciljem opažanja i utvrđivanja da li trgovački brodovi u međunarodnom pomorskom prometu krše pravila plovidbe najkraćim uobičajenim pomorskim putem, na praćenje i kontrolu ulazaka i boravka stranih jahti i brodica u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru, nadzor i kontrolu protuzakonitog ribolova, dozvola za športski i rekreacijski ribolov uz posebnu pozornost na nezakonito prikupljanje zaštićenih vrsti školjki, traganje za počiniteljima kaznenih djela za koja se progoni po služenoj dužnosti te ostale poslove na moru i unutarnjim plovnim putovima iz nadležnosti policije, a već narav kojih radnih zadatka prema ocjeni suda svjedoči u prilog utvrđenju ovog suda da članovi posade broda među kojima i tužitelj ove poslove ne obavljaju isključivo za vrijeme evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena već da nadzor državne granice i sve ostale poslove na moru i unutarnjim plovnim putovima iz nadležnosti policije koji su u opsegu poslova njihovog radnog mjesta vrše kontinuirano za cijelog trajanja višednevne plovidbe budući se ovi zadaci, osim neposrednim obilaskom državne granice i unutarnjih voda (tijekom evidentiranog radnog vremena), obavljaju i promatranjem indikatora rizika za svako promatrano plovilo (brzina plova, smjer plova, fizički kontakt, atipična plovidba, zastava plovila, prolazna i odredišna luka, vrsta plovila, obavljanje ribolova u suprotnosti sa pozitivnim propisima, nezakonito prikupljanje školjki) kao i kontinuiranim cjelodnevnim korištenjem telekomunikacijskih i radijskih veza te brodskih sustava praćenja i nadzora na moru te korištenjem svih raspoloživih evidencija preko udaljenih računala iz otvorenih i zatvorenih izvora (VMS, AIS, Interpol, IS MUP-a, e-crew evidencija, evidencija izdanih dozvola u R/Š ribolovu), a kako to proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka. Tako svjedok KĆ (list spisa 94-97) sudu iskazuje da je on u utuženom periodu radio kao upravitelj stroja, a tužitelj kao zapovjednik broda, da su radili u višednevnim službama, da bi njima u radnom nalogu bili određeni zadaci što moraju raditi, pojašnjavajući da su oni na brodu kao jedan tim te da im zapovjednik rasporedi poslove koje trebaju napraviti svakog dana, te da njima i putem veze mogu doći određeni radni zadaci, dodajući da niti jedan član posade ne može odbiti izvršavanje radnih zadataka kada završi njihovo evidentirano radno vrijeme tj. kada je vrijeme dnevnog odmora, pojašnjavajući da oni poslove svog radnog mjesta i zadaće koje dobiju obavljaju neovisno o dobu dana i noći, pa i izvan evidentiranog im radnog vremena pojašnjavajući da osim poslova svog radnog mjesta tada rade i čišćenje broda, budu stalno na vezi i čekaju eventualne druge radne zadatke, da se njima platila plaća samo za one sate rada koji su bili upisanu u evidenciju, a ne i za one sate rada koje su stvarno radili, a koji nisu bili upisani u evidenciju, dodajući da je on osobno više puta usmeno prigovarao evidenciji radnog vremena koju vodi tužena, što pomoćniku za more što načelniku, ali da je to bilo kao da je došao pred zid, posebno pojašnjavajući da bi oni i nakon evidentiranog im radnog vremena, navodeći i to da je normalno da su na brodu i spavali, jer su ljudi, ali da su uvijek bili pripravni za intervencije. Nadalje, svjedok BĆ (list spisa 97-99) sudu iskazuje da je on u utuženom periodu radio kao upravitelj stroja, a tužitelj kao zapovjednik, da bi oni prije odlaska na višednevnu plovidbu dobili radni nalog sa zadacima koje trebaju obaviti, ali da bi im i izvan toga dolazili radni zadaci, da nitko od članova posade nije mogao odbiti izvršenje zadatka uz navod da je njemu završilo radno vrijeme te da je na dnevnom odmoru, posebno dodajući da oni nakon evidentiranog im radnog vremena nisu mogli napustiti brod jer su oni odgovorni za plovilo, uređaje koji se na njemu nalaze, da moraju voditi računa o vremenskim prilikama i da su oni i po radnom nalogu zaduženi i odgovorni za plovilo za cijelo vrijeme dok traje radni nalog. U bitnom identično iskazima tih svjedoka sudu iskazuje i svjedok UĆ (list spisa 99-101) koji navodi da je on u utuženom periodu radio kao upravitelj stroja, da je radio s tužiteljem, da su bili kao posada upućivani na višednevne plovidbe i da je njihov prioritet nadzor državne granice, ali da oni obavljaju i druge poslove pa tako vrše nadzor ribarstva, rade po dojavama sve što radi temeljna policija jer da na otocima postoje stanovnici, a nema policijskih postaja, pa da tako rade sve od narušavanja javnog reda i mira, obiteljskog nasilja, prijevoza bolesnika i mrtvaca, da moraju reagirati po dojavi u bilo koje doba dana ili noći te da nitko ne može odbiti obaviti neki posao na brodu pod opravdanjem da mu je završilo radno vrijeme za taj dan, pojašnjavajući da nakon završetka evidentiranog im radnog vremena članovi posade ne mogu napustit brod, da su ni vezani uz brod, da ne mogu nigdje otići posebno u zimskom periodu, a ako nemaju neki poseban zadatak onda da moraju prikupljati informacije od stanovništva na mjestu veza broda, dodajući da su oni u službenoj uniformi i kad su na brodu i kad su na kopnu, ističući da primjerice kada bi on radio tri sata prekovremeno (nesporno svjedok misli na rad izvan evidentiranog (aktivnog) radnog vremena) bi mu se nekad to platilo, a ne kad ne bi. Nadalje, i svjedok PĆ (list spisa 104-105) potvrđuje gore citirane svjedočke iskaze, budući sudu iskazuje da je on u utuženom periodu povremeno radio s tužiteljem, da su bili na službama koje su trajale 3 ili 4 dana koja su oni konstantno bili na brodu kao posada, efektivno da bi radno vrijeme bilo između 8 i 12 sati dnevno, ali oni da su i svo ostalo vrijeme provodili na brodu, tako da bi brod vezali u određeni porat i tada radili funkcije kao što su čuvanje broda, čišćenje broda, spremanje hrane, ovisno o vremenu kontrola i promjene veza broda, dodajući da cijela posada u biti cijelo vrijeme mora biti dežurna, da moraju dežurati na mobitelu i na vezi jer u svakom trenutku mogu dobiti dojavu za intervenciju, pojašnjavajući da se članovima posade u evidenciji pisalo da rade efektivno 4 ili 6 ili 7 sati, iako su ustvari radili više od toga, ovo da bi se zadovoljio mjesečni fond sati, što se tiče odmora za trajanja višednevne plovidbe navodeći da odmor nije bio određen primjerice pola sata u nekom periodu, dodajući da bi se tako neki članovi posade i nakon evidentiranog radnog vremena efektivno bavili poslovima svog radnog mjesta, osiguravali ili čuvali brod, dok bi se neki u to vrijeme odmarali, sve kako bi se posada organizirala na brodu, ponavljajući da bi oni i poslije svog evidentiranog (aktivnog) radnog vremena efektivno radili, obavljali radne zadatke istog karaktera kao one koje su obavljali za aktivnog radnog vremena, kao i da su bili u uniformi i na brodu i izvan broda. Konačno, i svjedoci ŽĆ (list spisa 105-106) i AĆ (list spisa 106-107) svojim iskazima potvrđuju sve dosad citirane svjedočke iskaze pa tako ŽĆ iskazuju da je on u utuženom periodu ponekad radio s tužiteljem, da je posada konstantno tijekom višednevne službe bila na brodu, dakle, i u vrijeme kada bi proteklo tzv. aktivno (svjedok ga naziva efektivno) radno vrijeme i to jer je ustvari pomorskim policajcima koji su članovi posade radno vrijeme bilo 24 sata, budući njihov dnevni odmor nije klasični odmor kao u drugim zanimanjima, a ovo i jer da oni ne rade samo policijski posao nego i poslove održavanja plovila, što je obavezno kada se nalazi nekoliko dana na brodu jer to svako plovilo zahtjeva, pa da se tako ne može smatrati da ako je recimo u nalogu navedeno 8 ili 10 sati radno vrijeme određenog dana, da ostatak tog dana oni ne rade poslove svog radnog mjesta, upravo suprotno, oni da u tom periodu moraju održavati i čuvati plovilo, a i da moraju biti pripravni jer mogu dobiti dojavu za hitno postupanje, dodajući da za cijelo vrijeme službe ni moraju biti u službenoj uniformi, bez obzira jesu li izvan ili unutar evidentiranog radnog vremena; dok svjedok AĆ opisuje da bi oni recimo isplovljavali brodom u 6 sati ujutro, a vraćali se četvrti dan primjerice u 20 sati navečer, da bi u njihovom radnom nalogu bilo navedeno radno vrijeme za svaki dan višednevne plovidbe, međutim, da oni i izvan tog radnog vremena obavljaju poslove na brodu kao i izlaze na intervencije, pojašnjavajući da bi oni nakon određenog im radnog vremena stali u neku luku i da bi uključili generator na punjenje, da bi pregledavali brod, stanje stroja, vršili potrebne demontaže i popravke, spremali hranu, logično, da bi i spavali, ali to sve uz stražu jer je na brodu uvijek netko budan koji mora pratiti veze i dojave i brodske sustave. Iznesene je svjedočke iskaze sud ocijenio životnim i logičnim te ih prihvatio kao istinite obzirom ovakvi navodi svjedoka odgovaraju općepoznatim činjenicama o brodskim sustavima na policijskim plovilima koje pomorska policija koristi za obavljanje svojih radnih zadataka kao i nespornim činjenicama o vrsi i naravi poslova pomorskih policajaca. Radni zadatak za kojeg svjedoci iskazuju da su članovi posade obavljali neprekidno za višednevnih plovidbi, poslove osiguranja broda i čuvanja brodskog inventara od prijetećih oštećenja, dakle, posao nadzora i čuvanja plovila u vlasništvu tužene, a koji posao nedvojbeno obavljaju po nalogu same tužene, prema ocjeni suda članovi posade dakle i tužitelj nedvojbeno obavljaju ne samo za trajanja evidentiranog im (aktivnog) radnog vremena već za cijelog trajanja višednevne plovidbe budući nadzor nad vremenskim uvjetima radi sigurnosti plovila i imovine na plovilu, članovi posade na brodu nesporno ne prestaju vršiti onim trenutkom kada se plovilo priveže na vez po završetku evidentiranog im (aktivnog) radnog vremena. Priroda opisanih poslova kao i opisanog načina obavljanja istih, prema ocjeni ovog suda govori u prilog zaključku da se radi o poslovima koje članovi posade nužno obavljaju i prije početka radnog vremena (provjera strojeva i brodskih sustava te priprema motora i broda za isplovljavanje) kao i po završetku radnog vremena (održavanje i pregled strojeva i sustava broda, popravci kvarova, održavanje strojeva, punjenje generatora) odnosno kontinuirano kroz 24 sata dnevno (briga o sigurnosti broda i imovini na brodu, sigurnost članova posade, kontrola brodskih sustava, kontrola pomoćnih motora, praćenje službenih veza i službenog mobitela, nadzor vremenskih uvjeta, briga o vezu broda, nadzor radara). Ipak, iskazujući o efektivnom obavljanju radnih zadataka i izvan evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, ovi svjedoci sudu iskazuju i to da su za vrijeme višednevne plovidbe imali dnevni odmor dakle vrijeme kada su spavali i odmarali, trajanje kojeg odmora obzirom na narav poslova službenika pomorske policije kao i mjesta gdje se isti nalaze tijekom višednevne plovidbe (na brodu) na vezu, ovisi o događajima pojedinog dana kao i vremenskim uvjetima radi čega da često sve sate odmora ne mogu koristiti neprekidno nego „u hodu“ radi čega da se kod njih ne radi o „klasičnom“ dnevnom odmoru koji traje neprekidno 12 sati kako im to evidentira tužena, ali koji da računano sveukupno ipak traje više sati dnevno.

10.3. Cijeneći u svezi s navedenim općepoznatu činjenicu da zapovjednik broda na kojem se nalaze minimalno još dva člana posade, a koji je posao obavljao tužitelj u utuženom periodu, uz obavljanje policijskih poslova je zadužen i za organizaciju poslova svih članova posade, odgovoran za sigurnost broda i članova posade kao i zadužen za ispunjavanje brodske dokumentacije i sve vezane dokumentacije koji se posao logično i životno ne može uredno i potpuno obaviti za trajanja plovidbe već nakon vezivanja broda na vez i time nakon završetka (aktivnog) radnog vremena; pa sve navedeno cijeneći dalje u međusobnoj svezi s kao prvo, činjenicom koja proizlazi iz iskaza gore iznesenih svjedočkih iskaza da policijski službenici pomorske policije za cijelog trajanja višednevne plovidbe, dakle i nakon evidentiranog (aktivnog) radnog vremena moraju biti u službenoj uniformi što prema ocjeni suda nedvojbeno svjedoči u prilog činjenici da isti i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena moraju imati vidljivo obilježje svojstva policijskog službenika i biti na službenom plovilu kao svom mjestu rada za čime nedvojbeno ne bi bilo potrebe da oni i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena ne obavljaju radne zadatke svog radnog mjesta u svojstvu policijskog službenika; kao drugo, općepoznatom činjenicom da su članovi posade sve pripreme za isplovljavanje s plovilom dužni obaviti prije početka evidentiranog (aktivnog) radnog vremena budući plovilo isplovljava s veza u sat početka njihovog (aktivnog) radnog vremena, a što logično znači da svakodnevno prije početka evidentiranog (aktivnog) radnog vremena članovi posade vrše kontrolu broda u smislu da li svi brodski uređaji uredno rade te da li brod ima svu potrebnu opremu za isplovljavanje te u smislu paljenja i pripreme brodskih sustava za plovidbu budući bi u protivnom isplovljavanje bilo nemoguće; kao treće, činjenicom koja također proizlazi iz sadržaja iznesenih svjedočkih iskaza, tom da članovi posade niz poslova na brodu čak po izričitom nalogu tužene obavljaju tek po završenoj plovidbi i time izvan evidentiranog (aktivnog) radnog vremena pa tako primjerice poslove održavanja plovila urednim i čistim za operativnu uporabu i poslove popravaka i održavanja strojeva na brodu; kao četvrto, činjenicom da poslove nadzora državne granice članovi posade vrše i izvan evidentirane satnice redovnog vremena budući ove poslove općepoznato vrše i kontinuiranim praćenjem telekomunikacijskih i radijskih veza te brodskih sustava praćenja i nadzora na moru uz korištenje svih raspoloživih evidencija preko udaljenih računala iz otvorenih i zatvorenih izvora (VMS, AIS, Interpol, IS MUP-a, e-crew evidencija, evidencija izdanih dozvola u R/Š ribolovu), a koje su sustave i veze prema nalogu tužene dužni nadzirati neprekidno poradi čega se, o čemu sudu iskazuju svi saslušani svjedoci, ne smiju udaljavati s broda ni nakon završetka (aktivnog) radog vremena; kao peto, općepoznatom činjenicom da boravak na plovilu bez obzira da li se plovilo nalazi na otvorenom moru ili vezu zahtjeva opetovanu aktivnost članova posade kroz 24 sata dnevno u pogledu kontrole vremenskih uvjeta radi osiguranja sigurnosti plovila i života članova posade, a u pogledu čega sud ističe da je nesporno da svi članovi posade za cijelog trajanja višednevne plovidbe poduzimaju radnje za osiguranje sigurnosti plovila i sigurnosti članova posade te čuvanja brodskog inventara od prijetećih oštećenja upravo po nalogu tužene koja ne zapošljava treće osobe za potrebe čuvanja i nadzora broda kroz ono vrijeme koje se članovima posade na brodu tijekom višednevne plovidbe evidentira kao dnevni odmor; te kao šesto, činjenicom da je posao djelatnika pomorske policije specifičan i složen jer oni obavlja poslove pomorske, temeljne i prometne policije, čuvaju državnu granicu i održavaju plovilo na kojem rade, a koje činjenice osim iz priloženih naloga za terenski rad proizlaze i iz iskaza saslušanih svjedoka; sud kao nedvojbeno utvrđuje da je tužitelj efektivno poslove svog radnog mjesta u utuženom razdoblju obavljao ne samo za trajanja evidentiranog (aktivnog) radnog vremena (u pravilu 12 sati dnevno) već i izvan tako evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, međutim, ne za cjelokupnog trajanja višednevne plovidbe (službe) budući je općepoznato da biološki nije moguće, a ovom sudu niti životno ni logično da članovi posade uopće ne spavaju niti odmaraju za cjelokupnog trajanja višednevne plovidbe (službe), kako to uostalom zaključuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama broj Revr 1483/14 od 21. rujna 2016., Revr-1332-16-2 od 26. listopada 2016. i Revr-1084/13-2 od 23. studenog 2016., već za cijelog vremena višednevne plovidbe (službe) osim za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno (unutar 24 sata), a poradi čega sukladno primjenjivom ZoR i KU tužitelj ostvaruje pravo na isplatu plaće za svaki sat kada je na mjestu rada efektivno obavljao radne zadatke u korist tužene neovisno što se radi o vremenu izvan po poslodavcu evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena dok to pravo ne ostvaruje za vrijeme dnevnog odmora u trajanju od 8 sati dnevno budući u to vrijeme tužitelj efektivno ne obavljao radne zadatke (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R-3196/2021 od 08. listopada 2024.). Napominje se pri tome da sud uvažava činjenice koje proizlaze iz iskaza saslušanih svjedoka, da vrijeme dnevnog odmora tužitelja na plovilu logično i životno nije jednako kvalitetno kao vrijeme odmora izvan mjesta rada (zbog uvjeta na brodu) osim čega isto predstavlja i vrijeme pasivnog dežurstva što nedvojbeno utječe na kvalitetu odmora te da dnevni odmor tužitelj ponekad nije koristio u neprekidnom trajanju već da je spavao i odmarao kada bi uspio uhvatiti vremena između obavljanja poslova ili intervencija, međutim, ove činjenice ne opravdavaju dosudu plaće tužitelju i za vrijeme trajanja dnevnog odmora budući tijekom istog tužitelj spava i odmara, dakle, nedvojbeno efektivno ne obavlja radne zadatke u korist tužene, dok se nedostatak kvalitete tog dnevnog odmora prema ocjeni suda tužitelju kompenzira upravo kroz naknadu za pasivno dežurstvo, kakvo stajalište potvrđuje primjerice i Županijski sud u Splitu u presudi poslovni broj Gž R-1061/2020-2 od 04. studenog 2020. u kojoj navodi da u situaciji kad je policijski službenik boravio više dana na brodu po 24 sata dnevno, pravilno zaključuje prvostupanjski sud kad za obračun plaće uračunava 8 sati dnevnog odmora odnosno kad službeniku priznaje pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad samo za stvarno odrađene sate duže od punog radnog vremena, ali ne i za sate kad službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke već se odmara kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji u presudama broj Revd-3474/2023-2 od 21. veljače 2024. i broj Rev 908/2023-2 od 30. travnja 2024. daje shvaćanje da nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika pomorske policije trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno (u tom smislu taj sud i u odluci broj Revr 753/09-2 od 17. studenog 2009.) već je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od 8 sati, a koje se vrijeme provedeno izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, ne može smatrati prekovremenim radom. Takvim je pravnim shvaćanjem Vrhovni sud Republike Hrvatske reafirmirao pravno shvaćanje zauzeto u odlukama broj Revr 1085/2013 od 25. siječnja 2017., Rev 487/2023-2 od 22. studenog 2023. i Rev 400/2022-2 od 11. siječnja 2024.

10.4. Izneseno utvrđenje suda nije dovedeno u pitanje niti iskazima svjedoka SĆ (list spisa 123-124), RĆ (list spisa 125-126) i DĆ (list spisa 127-128), a budući niti jedan od navedenih svjedoka nije član posade koji je u utuženom periodu boravio na brodu sa tužiteljem pa da bi o načinu rada odnosno o efektivnom obavljaju poslova radnog mjesta tužitelja i izvan evidentirane satnice (aktivnog) radnog vremena iznijeti osobna i neposredna te time okolnosna saznanja. Poradi navedenog je sud iskaz ovih troje svjedoka, a kada iste cijeni u svezi sa iskazima svjedoka članova posade koji su u obavljanju radnih zadataka tijekom višednevne plovidbe iznijeli svoja osobna i neposredna, savim životna i logična, saznanja, ocijenio nevjerodostojnim te konstruiranim sa svrhom uspjeha tužene u ovom sporu, a u većem dijelu i irelevantnim u pogledu pravno odlučnih činjenica u ovom sporu. U potpunosti je pri tome sudu neuvjerljiv iskaz svjedoka SĆ i RĆ da je tužitelj kao zapovjednik broda imao slobodnu procjenu određivati i u evidenciji evidentirati radno vrijeme članova posade, ovo stoga što je tužitelj u pogledu evidentiranja radnog vremena nedvojbeno određen radnim vremenom koje je tužena odredila članovima posade u radnom nalogu kao i stoga što nije niti životno niti logično da bi tužitelj, ukoliko je stvarno imao tu mogućnost, članovima posade koji su obavljali poslove svog radnog mjesta efektivno i izvan određenog (aktivnog) radnog vremena, a o čemu sudu uvjerljivo, životno i logično iskazuju saslušani članovi posade, takve sate ne bi i upisao u službenu evidenciju.

10.5. Upravo je temeljem takvog utvrđenja sud stalnom sudskom vještaku MĆ kao zadatak odredio na temelju sve relevantne radnopravne dokumentacije za tužitelja izraditi nalaz i mišljenje u kojem će obračunati razliku između (bruto) iznosa plaće koji je tužena obračunala i isplatila tužitelju u tuženom razdoblju i iznosa koji bi tužitelju bio obračunat u utuženom razdoblju da je osim obračuna plaće za redovno radno vrijeme i evidentirani prekovremeni rad (unutar svakih 24 sata) plaća tužitelju obračunata kao da je radio 16 sati dnevno (24 sata umanjena za 8 sati dnevnog odmora) uz sva pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenog rada te je zaprimljeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije, bankarstvo i računovodstvo mr. sc. MĆ od 11. ožujka 2024. (list spisa 325-349) ispravljen u očitovanju stalnog sudskog vještaka za financije, bankarstvo i računovodstvo mr. sc. MĆ od 18. srpnja 2024. (list spisa 383-388), a koji je nalaz i mišljenje izrađen upravo na ovu okolnost, sud ocijenio objektivnim, jasnim, detaljnim i izrađenim sukladno pravilima struke budući ovaj (ispravljeni) nalaz i mišljenje kao prvo, sadrži podatke o svim relevantnim parametrima nužnim za traženi obračun razlike u plaći pa tako ukupni broj sati tužitelja proveden na poslu prema radnim nalozima, sati početka i završetka rada, redovni sati rada, vrijeme korištenja dnevnog odmora, ostvareni prekovremeni sati, iskorišteni slobodni dani, broj sati rada danju i sati rada noću, sati rada blagdanom, subotom i nedjeljom, sve što je detaljno, jasno i pregledno prikazano za svaku pojedinu kalendarsku godinu utuženog razdoblja; kao drugo, jer je nalaz i mišljenje izrađen sukladno važećim primjenjivim propisima među kojima i primjenjivim Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike u pogledu načina obračunavanja prekovremenog rada na razini jednog mjeseca, u pogledu satnice noćnog rada, o visini naknade za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, nedjeljom i blagdanom te o načinu i visini obračuna naknade za pasivno dežurstvo kao i korištenju slobodnih dana po osnovi prekovremenog rada; te kao treće, jer je dani obračun izrađen temeljem po ovom sudu nedvojbeno utvrđene činjenice o stvarnom trajanju efektivnog rada tužitelja tijekom višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju i korištenjem relevantnih podataka sadržanih u ispravama koje za potrebe izrade nalaza i mišljenja sudskom vještaku dostavlja sama tužena; te kao četvrto, jer je sud prigovore tužene iznesene na ispravljeni nalaz i mišljenje ocijenio neosnovanima poradi čega takvim prigovorima tužene nije dovedeno u pitanje ispravnost danog (ispravljenog) nalaza i mišljenja. Naime, tužena je na nalaz i mišljenje sudskog vještaka za financije, bankarstvo i računovodstvo mr. sc. MĆ od 11. ožujka 2024. (list spisa 325-349) u podnesku od 16. travnja 2024. istaknula prigovor u kojem navodi d sudska vještakinja navodi da se noćnim radom smatra rad od 22:00h do 06:00h te da boravak tužitelja u tom periodu obračunava kao noćni rad, što da znači da ili obračunava uvećanje za sate odmora što da je nelogično jer da za sate odmora nije obračunata naknada plaće ili smatra da je tužitelj radio sve noći, a sate odmora koristio danju, što nije u skladu s dosadašnjom praksom. Takav je prigovor tužene neosnovan budući jasno i nedvojbeno iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka mr. sc. MĆ proizlazi da kada navodi da se noćnim radom smatra rad od 22:00h do 06:00h sudski vještak time samo definira u kojem se vremenskom razdoblju, rad u slučaju kada ga ima, smatra noćnim radom i stoga uvećava za dodatak po osnovi noćnog rada dok je iz daljnjeg, detaljnog i preciznog obračuna nedvojbeno jasno da sudski vještak svoj obračun ne daje računajući da je tužitelj u utuženom periodu poslove svog radnog mjesta efektivno obavljao u razdoblju od 22:00h do 06:00h već da je efektivni rad kroz taj noćni period tužitelju računan u onim situacijama kada je zbog od strane tužene definiranog početka i završetka radnog vremena, to računovodstveno bilo nužno učiniti obzirom na zadatak suda dan sudskom vještaku, taj da se tužitelju ima obračunati plaća za prekovremeni rad u utuženom periodu, tijekom višednevnih plovidbi, uzimajući u obzir da je tužitelj unutar 24 sata te plovidbe imao dnevni odmor u trajanju od 8 sati dok je preostali period tih 24 sata povrh evidentiranog mu (aktivnog) radnog vremena i već mu evidentiranih sati prekovremenog rada, efektivno radio, a kako to proizlazi i iz očitovanja stalnog sudskog vještaka mr. sc. MĆ od 18. srpnja 2024. (list spisa 383-388). U odnosu na drugi prigovor tužene, taj da je pogrešno sudski vještak boravak na plovilu subotom, nedjeljom i danim blagdana uvećao za naknadu utvrđenu KU za ukupan broj sati boravka na plovilu po pojedinoj kategoriji rada, i taj je prigovor u cijelosti neosnovan, budući je osnovano sudski vještak mr. sc. MĆ za rad za koji joj je sud dao nalog da ga obračuna kao prekovremeni rad, onda kada taj rad pada na subotu, nedjelju i dane blagdana, plaću za taj rad uvećala za odgovarajućim KU propisane dodatke, a kako to pojašnjava sudski vještak mr. sc. MĆ u svom očitovanju od 18. srpnja 2024. (list spisa 383-388) u kojem jasno navodi da je ove dodatke računala samo za onaj dio dana kada je tužitelj radio na plovilu, izrijekom navodeći da je obračun dala tako da je u pojedinom radnom danu računala kao da je tužitelj imao 8 sati odmora, a preostali dio podijelila na 8 sati redovnog rada i 8 sati prekovremenog rada. Što se tiče prigovora tužene da je u tablici 3. u stupcu 27. dodatak za pasivno dežurstvo iz platne liste za 2014. godinu iskazan bez uvećanja za minuli rad, dakle, da je iskazan manji i netočan podatak, sudski vještak je u svom očitovanju od 18. srpnja 2024. (list spisa 383- 388) korigirala nalaz u tom pogledu, a čime je otklonila ovaj, prema ocjeni suda jedini osnovani, prigovor tužene. Otklonjeni su time svi prigovori tužene dani na ispravljeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr. sc. MĆ dok sud u odnosu na navod tužene da je nalaz i mišljenje pogrešno jer se temelji na pretpostavci da je tužitelj u utuženom razdoblju svakog dana tijekom višednevnih plovidbi radio 16 dati dnevno, za istaknuti je da je nalaz i mišljenje uistinu izrađen uzimanjem u obzir činjenice da je tužitelj u utuženom razdoblju tijekom višednevnih plovidbi poslove svog radnog mjesta obavljao ukupno 16 sati dnevno (24 sata umanjeno za 8 sati dnevnog odmora), međutim, ta činjenica nije pretpostavka već je to temeljem dokaza izvedenih u postupku po sudu nedvojbeno utvrđena činjenica. Obzirom da je sud vrijeme efektivnog rada tužitelja u utuženom razdoblju utvrdio upravo ocjenom dokaza izvedenih u ovom postupku temeljem kojih je utvrdio narav i opseg poslova koje je tužitelj obavljao i izvan evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, cijeneći pri tome posebno specifičnosti radnog mjesta tužitelja i specifičnost organizacije rada policijske službe, ovako izrađeni nalaz i mišljenje nije niti u protivnosti sa pravnih shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenim u rješenju broj Revr-50/12-2 od 11. siječnja 2017. u kojem se navodi da se pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada, a ne i sate kada nisu izvršavani radni zadaci. Ovo stoga sto je sud vještaku naložio utvrditi razliku između plaće koja je stvarno obračunata tužitelju i one koja bi mu bila obračunata da je tužena plaću obračunala za sve stvarno odrađene sate rada tijekom višednevne plovidbe, ali ne i za sate dnevnog odmora u trajanju od 8 sati budući tada tužitelj nije izvršavao radne zadatke, a budući je sud kao nedvojbeno utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju unutar 24 sata radio 16 sati te imao vrijeme odmora u trajanju od 8 sati. Ocijenivši stoga nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr. sc. MĆ stručnim, objektivnim, potpunim, detaljnim i preglednim te sastavljenim sukladno pravilima struke, sud je s obzirom na nedvojbeno utvrđenje da je tužitelj efektivno obavljao radne zadatke svog radnog mjesta ukupno 16 sati dnevno odnosno da je unutar jednog dana (24 sata) imao dnevni odmor u ukupnom trajanju od 8 sati, korištenjem kojih je činjenica sudski vještak i izradio nalaz i mišljenje, sud je upravo temeljem nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije, bankarstvo i računovodstvo mr. sc. MĆ od 11. ožujka 2024. (list spisa 325-349) ispravljenog očitovanjem od 18. srpnja 2024. (list spisa 383-388) kao nedvojbeno utvrdio da s obzirom na efektivno odrađene sate rada tijekom višednevnih plovidbi u utuženom razdoblju uz pripadajuća uvećanja s osnova rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i prekovremenog rada tužitelju uz iznos koji mu je po osnovi plaće i naknade plaće tužena obračunala i isplatila za utuženo razdoblje pripada i dodatni iznos od ukupno 8.665,06 Eura bruto te je točkom I. izreke presude naložio tuženoj isplatiti tužitelju označeni iznos sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose razlika plaća, odluka o kojoj je kamati utemeljena na čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) kojom je propisano kako dužnik koji zakasni s ispunjenjem svoje obveze osim glavnice duguje vjerovniku i zatezne kamate, a sukladno čl. 29. st. 2. ZOO i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) koje reguliraju visinu zatezne kamate kroz utuženo razdoblje, pri čemu je sud tijek zakonske zatezne kamate odredio za svaki pojedinačni mjesečni iznos plaće od 16og u idućem mjesecu kao prvog dana po danu dospijeća plaće na naplatu sukladno čl. 92. ZoR. 10.1. U odnosu na navod tužene da je Zajednička komisija za tumačenje i praćenje primjene Kolektivnog ugovora dala tumačenje čl. 44. u svezi čl. 56. Kolektivnog ugovora, pri čemu je nedvojbeno da tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju poslovni broj Gž R-1231/2021- 2 od 26. rujna 2023.), sukladno kojem djelatnik pomorske policije, bez obzira na to što na terenu provodi nekoliko dana, pravo na uvećanje plaće iz čl. 44. odnosno čl. 38. Kolektivnog ugovora ostvaruje samo za stvarno odrađene sate, ali ne i sate koje je na terenu proveo spavajući, odmarajući se i sate kad nije izvršavao radne zadatke, sud ističe da isto tumačenje nije primjenjivo u ovoj pravnoj stvari budući se radi o tumačenju odredbi Kolektivnog ugovora važećeg u razdoblju prethodno utuženom razdoblju. Međutim, čak i neovisno o neprimjeni ovog tumačenja, sud je u ovoj pravnoj stvari kao nedvojbeno utvrdio koliko je tužitelj i izvan u evidenciji radnog vremena evidentiranog (aktivnog) radnog vremena, efektivno obavljao radne zadatke svog radnog mjesta te mu je upravo i isključivo za te sate, a ne i za one sate koje je tužitelj proveo odmarajući i spavajući (8 sati unutar 24 sata sud uzima kao dnevni odmor u kojem tužitelj nije efektivno radio) priznao pravo na isplatu plaće uz sva pripadajuća uvećanja sukladno čl. 44. KU/13 odnosno čl. 38. KU/17. Dakle, iako se tužena poziva na tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike koji ne važi u ovdje utuženom razdoblju, utvrđenja ovog suda nisu niti u suprotnosti s takvim tumačenjem Zajedničke komisije za tumačenje i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

11. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška utemeljena je na čl. 154. st. 5. ZPP budući je sud ocijenio da tužitelju pripada pravo na naknadu ukupnih opravdano mu nastalih troškova ovog parničnog postupka, ovo jer je djelomično povlačenje tužbe, a koje predstavlja neuspjeh tužitelja u sporu, isključivo posljedica činjenice da je prvi sudski vještak koji je radio nalaz i mišljenje u ovoj pravnoj stvari u svom nalazu i mišljenju obračunao pogrešan iznos, a tužitelj kao osoba koja nije financijski stručnjak je sasvim opravdano očekivao da je iznos koji je obračunao financijski stručnjak ispravan, poradi čega je sukladno tom nalazu sudskog vještaka i odredio visinu tužbenog zahtjeva. Osim toga, tužitelj je u cijelosti uspio s osnovom tužbenog zahtjeva dok neuspjeh tužitelja u pogledu zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći u kojem je dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan predstavlja neznatan neuspjeh tužitelja u sporu. Pri tome sud ističe da sud pravila o parničnim troškovima primjenjuje u skladu s načelima na kojima se ta pravila zasnivaju, a to je racionalno, svrsishodno i pravedno raspoređivanje troškova, što znači da sud u svakoj parnici ocjenjuje da li se odmjeravanjem troškova postupka prema mjerodavnom pravu narušava ravnoteža interesa stranaka odnosno bi li donijeta odluka o troškovima bila prekomjeran i nerazmjeran teret za stranku (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci poslovni broj Gž-1916/2023-2 od 04. lipnja 2024.), a ocjena je ovog suda da je u konkretnom slučaju u kojem je tužitelj radnik koji svoje pravo na isplatu plaće nužno mora ostvarivati u parničnom postupku (budući tužena nije udovoljila njegovu zahtjevu za mirno rješenje spora) koji pritom odmah po zaprimanju ispravnog nalaza vještaka svoj zahtjev na isplatu usklađuje s tim nalazom, jedina pravilna dosuda troškova ona koja se temelji na čl. 154. st. 5. ZPP budući bi dosuda djelomičnih troškova postupka tužitelju nedvojbeno narušila ravnotežu i tužitelju kao radniku kojem je sudski postupak jedini način za ostvarenje prava na isplatu (dijela) plaće nametnula nerazmjeran teret i time nedvojbeno predstavljala povredu prava na pristup sudu kao sastavnom dijelu prava na pravično suđenje. Visina parničnih troškova je pri tome odmjerena prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora konačno određenog tužbenog zahtjeva. Tužitelju je priznato pravo na naknadu troška nastalog po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to troška sastava zahtjeva za mirno rješenje spora (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 32. toč., 1. Tarife), troška sastava tužbe podnesene sudu 19. travnja 2019. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife), trošak sastava prvog obrazloženog podneska kojim se očituje na odgovor na tužbu dostavljenog sudu 31. srpnja 2019. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu održanom 03. rujna 2019. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave na kojima se je raspravljalo o predmetu spora te se provodio dokazni postupak 07. studenog 2019., 28. siječnja 2020., 10. studenog 2020., 06. svibnja 2021., 08. studenog 2021., 11. ožujka 2022., 14. lipnja 2022., 31. listopada 2023., 05. srpnja 2024. i 13. studenog 2024. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima glavne rasprave koja su odgođena prije početka raspravljanja 14. srpnja 2020., 01. veljače 2021. i 07. rujna 2021. (3 x 25% od 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife), trošak sastava drugog obrazloženog podneska kojim se očituje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 08. listopada 2021. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak sastava podneska u kojem tužitelj određuje tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka od 12. travnja 2022. (1 x 25% od 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife), trošak sastava trećeg obrazloženog podneska kojim se očituje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka od 19. listopada 2023. (1 x 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak sastava podnesaka u kojima tužitelj određuje tužbeni zahtjev sukladno novom nalazu i mišljenju odnosno ispravljenom nalazu i mišljenju sudskog vještaka od 21. lipnja 2024. i 29. kolovoza 2024. (2x 25% od 100 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% te uvećano za materijalne troškove nastale po osnovi provedenih financijskih vještačenja (331,81 Eura + 398,17 Eura + 44,50 Eura) iznosi ukupno 5.149,48 Eura. Nije sud kao osnovan priznao zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podneska od 11. siječnja 2024. ni podneska od 02. veljače 2022. budući u tim podnescima tužitelj opetovano iznosi navode već ranije istaknute u tijeku postupka (pri radnjama za koje mu je priznata naknada troškova) pa stoga istom sukladno čl. 155. ZPP ne pripada pravo na naknadu troškova sastava tih podnesaka budući isto nije bilo nužno za vođenje postupka. Nije kao osnovan sud priznao zahtjev tužitelja za naknadu troškova zastupanja na ročištu 25. studenog 2021. budući na taj dan ročište nije održano pa da bi punomoćnik tužitelja pristupio na ročište na taj datum. Nije kao osnovan sud priznao niti zahtjev tužitelja za sastav podneska od 24. svibnja 2024. budući se radi o podnesku kojim tužitelj sudu dostavlja sudsku praksu, a kako sud osim prava poznaje i sudsku praksu, to ni sastav ovog podneska nije bio nužan za vođenje postupka poradi čega sukladno čl. 155. ZPP tužitelj ne ostvaruje pravo na naknadu troška za ovaj podnesak. Nadalje, nije kao osnovan sud priznao zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava podnesaka od 21. lipnja 2024. i 12. travnja 2022. u punom zatraženom iznosu obračunatom po Tbr. 8. toč. 1. Tarife, budući je ocjena suda da tužitelj za sastav tog podneska ostvaruje naknadu troška obračunatog po Tbr. 8. toč. 4. Tarife, a ne po Tbr. 8. toč. 1. Tarife, ovo jer se prema ocjeni suda ne radi o obrazloženom podnesku u smislu Tbr. 8. toč. 1. Tarife (tako i u bitno istovrsnom radnom sporu i Županijski sud u Zagrebu u rješenju poslovni broj Gž R-2940/2022-2 u kojem navodi da podnesak u kojem tužitelj uređuje tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka jest podnesak potreban za vođenje parnice, ali ne toliko da bi mu se priznao puni trošak po Tbr. 8. toč. 1. Tarife za sastav tog podneska). Konačno, nije sud kao osnovan priznao niti zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podneska od 03. rujna 2019. koji tužitelj predaje sudu na ročištu za pristup na koje mu je priznata naknada i na kojem je sukladno načelu usmenosti mogao usmeno na sudski zapisnik iznijeti navode iznesene u tom podnesku kao ni za sastav podneska od 16. srpnja 2020. u kojem dostavlja ispravnu adresu svjedoka jer je bila obveza tužitelja već u tužbi odnosno na pripremnom ročištu navesti potpune dokazne prijedloge kao ni za sastav podneska od 05. studenog 2024. budući isti nije bio nužan za vođenje ovog postupka, a poradi čega tužitelju sukladno čl. 155. ZPP ne pripada pravo na naknadu troškova sastava tog postupka niti trošak zastupanja na ročištu za objavu budući punomoćnik tužitelja nije pristupio na ročište za objavu presude. Tužitelju sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) pripada pravo na zatraženu zakonsku zateznu kamatu na priznati mu iznos parničnog troška tekuću od dana donošenja ovog rješenja do isplate.

U Zadru, 24. prosinca 2024. godine

S u d a c

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku,

2. Tuženoj po ODO GUO Zadar.