Poslovni broj: 12. Kmp-26/24-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Tee Mirošević, kao predsjednice vijeća, te Katice Mesić i Željka Jurića kao sudaca porotnika, uz sudjelovanje Ane Lovrić, kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog ULG, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KOmp-DO-34/24 od 22. kolovoza 2024., nakon održane javne rasprave 12. i 13. studenog 2024. u prisutnosti zamjenika ODO-a u Velikoj Gorici UL, optuženog ULG i branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika Marija Medaka, dana 13. studenog 2024., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi NLG, MBS: [matični broj subjekta], sin NL i ŠLG, rođene NLG, rođen **.**.2005. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], 40 ĆLG, [adresa], državljanin Francuske, pismen, sa završenih 5. razreda osnovne škole, bez zvanja i zanimanja, nezaposlen, neoženjen, bez djece, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak

k r i v  j e

što je:

15. kolovoza 2024. u poslijepodnevnim satima na točno neutvrđenoj lokaciji na granici Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi i u nakani omogućavanja kretanja i boravka na teritoriju Republike Hrvatske i daljnjeg ulaska na područje druge članice EU državljanima trećih zemalja, nakon što je dogovorio prijevoz petnaest (15) državljana Sirije i dva (2) državljana Turske u pravcu drugih država članica Europske unije za točno neutvrđeni iznos, u prostor osobnog vozila marke „Hyundai“, modela „Trajet“, srebrne boje, francuskih registarskih oznaka [registarska oznaka], broj šasije: [broj šasije] smjestio ukupno sedamnaest (17) ljudi i to petnaest (15) državljana Sirije i dva (2) državljana Turske, smjestivši na suvozačevo sjedalo dvije (2) osobe, na stražnja sjedala trinaest (13) i u prtljažnik vozila dvije (2) osobe, iako je bio svjestan da se putnici ilegalno nalaze na području Republike Hrvatske, nakon čega se vozilom uputio u smjeru Republike Slovenije, a kada su policijski službenici Mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice započeli zaustavljati predmetno vozilo uz uporabu zvučnih i svjetlosnih signala, na isto se oglušio te navedenim vozilom prošao kroz crveno svijetlo na raskrižju, da bi u 17,40 sati u Zaprešiću, raskrižje Avenije hrvatskih branitelja i Ante Starčevića bio zaustavljen od strane policijskih službenika,

dakle, iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11.

II. Na temelju članka 326. stavak 1. KZ/11 optuženi NLG se

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 6 (ŠEST) MJESECI

III. Na temelju članka 57. KZ/11 optuženom NLG se

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

na način da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti 9 (devet) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

IV. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom se u kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. kolovoza 2024. pa nadalje.

V. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22; dalje: ZKP/08) optuženi NLG se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podiglo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženog ULG, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. i 2. KZ/11.

2. Optuženi SLG pozvan da se očituje o optužbi je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, ali da smatra da je time počinio kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11, a ne kazneno djelo iz članka 326. stavak 2. KZ/11, a za koje kazneno djelo ga se tereti optužnicom.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitano je izvješće o postupanju policijskih službenika (list 8-9 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 16. kolovoza 2024. (list 18 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 16. kolovoza 2024. (list 19 spisa), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj 00279770 i 00279771 (list 20-21 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 16. kolovoza 2024. (list 23-28 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika od 17. kolovoza 2024. (list 35-39 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ULGV od 17. kolovoza 2024. (list 51-52 spisa) i zapisnik o ispitivanju svjedoka ŠL **.**.2024. (list 53- 54 spisa), a na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženog (list 214 spisa).

4. U svojoj obrani, iznesenoj na početku dokaznog postupka dokaznog postupka, optuženi je naveo da je točno je da je počinio kazneno djelo na način kako mu se to stavlja na teret ovom optužnicom, ali smatra da počinjenjem ovog djela nije ni na koji način ugrozio putnike koje je prevozio u vozilu. Obzirom na svoju tešku financijsku situaciju u Francuskoj kada mu je neki čovjek prišao i ponudio ovaj posao pristao je kako bi pomogao svojoj majci. Nikad ranije se nije ničim ovakvim bavio niti će to ikada u budućnosti ponoviti, a sve je napravio vjerujući kako će time pomoći svojoj majci. Prema dogovoru s tom osobom koja mu je prišla u Francuskoj trebao je prevesti 10 putnika za novčani iznos od po 150,00 eura po svakom putniku a koji novac je trebao dobiti po izvršenom poslu nakon što se vrati u Francusku. Unaprijed je dobio manji novčani iznos koji je trebao pokriti troškove benzina i hrane. Kada je došao na dogovoreno mjesto grupa ljudi se počela ukrcavati u vozilo a ukrcavanje je vodila jedna od osoba među njima, radilo se o muškarcu koji je govorio engleski i arapski jezik, a misli da se on sam ukrcao u vozilo. On sam nije mogao vidjeti koliko ih je uopće ušlo u vozilo niti na koji način su bili smješteni unutra, a krenuo je voziti nakon što ga je pitao da li se ukrcalo svih 10 putnika koje je trebao prevesti. Prevoženi putnici su uglavnom govorili arapski ili turski jezik koji on ne razumije, a nije primijetio da bi se itko od njih žalio ili na bilo što tužio tijekom prevoženja koje je po njegovoj procjeni trajalo nekih sat do sat i pol dok ih nije zaustavila policija. U jednom trenutku netko od prevoženih putnika počeo je pokazivati na prozor i govoriti "Open" nakon čega je on i otvorio prozore te nakon čega se više nitko nije na ništa žalio, a on je u svakom trenutku bio spreman zaustaviti vozilo ukoliko bi ga itko od putnika to tražio, međutim nitko nije to tražio. Nije gledao kako su putnici bili smješteni odostraga, a pored njega na suvozačkom mjestu sjedile su dvije djevojke sjedeći jedna pored druge na suvozačkom sjedalu. Nije primijetio da ga policija pokušava zaustaviti, a kroz crveno je prošao ne zato što bi bježao od policije nego zato što jednostavno nije očekivao semafor na autocesti te u trenutku kada je isto vidio je procijenio da je sigurnije nastaviti se kretati umjesto da se naglo zaustavlja pred semaforom čime bi ugrozio auto koji se kretao iza njega. Čim je vidio policijsko vozilo se zaustavio. Istaknuo je da bi ga jako veselilo da se vrati natrag u Toulouse te da se vrati u školu, želja mu je postati kuhar. Htio bi se jako vratiti svojoj obitelji, nedostaje mu mama i njegovih četvero braće i sestara. Nikad više ne bi ponovio ovakvo kazneno djelo. Želja mu je čim prije vratiti se u Francusku i pronaći posao. U Francuskoj živi sa majkom te starijom sestrom u dobi od 21 godine, mlađom sestrom u dobi od 14 godina te četvero braće u dobi od 12, 8, 6 i 4 godine. Žive u trosobnom stanu u kojem majka ima svoju sobu, 2 sestre dijele drugu sobu, a u trećoj sobi spava on sa četvero braće. Završio je 5 razreda osnovne škole te je na polovici 6. razreda odustao od daljnjeg školovanja obzirom da nije mogao uskladiti školske obveze sa poslovima koje je uz to obavljao obzirom da je pokušavao pomoći majci pa je zato radio sve te dodatne poslove pomažući susjedima te radeći poslove na koje bi ga uputili preko Centra za mlade, pa je tako obavljao poslove dostavljača, prao suđe u restoranima i slično. Istaknuo je da mu je jako žao i kaje se zbog počinjenog te ne bi više nikad napravio nešto slično. Škola koju je pohađao je bila privatna škola te je u konačnici jedan od razloga zašto je odustao od iste bilo da ju njegova majka više nije mogla plaćati a majka nije htjela da ide u državnu školu zbog straha da ne upadne u loše društvo. Zaustavio je vozilo nakon što se ispred njega zaustavilo vozilo za koje je kasnije zaključio da se radilo o policijskom vozilu, međutim nije mogao zaključiti da se radi o policijskim vozilima koja ga pokušavaju zaustaviti obzirom da ista nisu imala uključenu nikakvu svjetlosnu niti zvučnu signalizaciju. Zaključio je da se radi o policiji tek nakon što su prisilno zaustavili njegovo vozilo preprječujući mu put svojim vozilom nakon čega su ga povukli za glavu kroz poluotvoreni prozor i počeli ga udarati. Ni u kojem trenutku nisu upalili niti zvučnu niti svjetlosnu signalizaciju. Na vozilima koja su ga zaustavila nije bilo nikakve oznake da se radi o policiji.

5. S obzirom na ovakvu obranu optuženog nije bilo sporno da je 15. kolovoza 2024. u poslijepodnevnim satima na točno neutvrđenoj lokaciji na granici Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u nakani da se nepripadno materijalno okoristi i u nakani omogućavanja kretanja i boravka na teritoriju Republike Hrvatske i daljnjeg ulaska na područje druge članice EU državljanima trećih zemalja, nakon što je dogovorio većeg broja ilegalnih migranata u pravcu drugih država članica Europske unije za novčani iznos, u prostor osobnog vozila marke „Hyundai“, modela „Trajet“, srebrne boje, francuskih registarskih oznaka [registarska oznaka], broj šasije:

KMHMH81VP4U191580 smjestio veći broj putnika, iako je bio svjestan da se putnici ilegalno nalaze na području Republike Hrvatske, nakon čega se vozilom uputio u smjeru Republike Slovenije da bi u 17,40 sati u Zaprešiću, raskrižje Avenije hrvatskih branitelja i Ante Starčevića, bio zaustavljen od strane policijskih službenika.

6. Imajući u vidu činjenični opis kaznenog djela, sporan je broj putnika koje je optuženik trebao prevesti te je sporno jesu li policijski službenici Mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice kada su uz uporabu zvučnih i svjetlosnih signala započeli zaustavljati vozilo kojim je opravljao optuženik, na što se optuženi oglušio te navedenim vozilom prošao kroz crveno svijetlo na raskrižju. Nadalje, obzirom na kvalifikaciju kaznenog djela na način na koja je postavljena od strane državnog odvjetništva bilo je sporno da li se radilo o neadekvatnim i nehumanim uvjetima putovanja, te da li je optuženi pristao takvim prijevozom povrijediti dostojanstvo putnika, odnosno sporno je, imajući u vidu obranu optuženog koja zapravo predstavlja priznanje osnovnog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11, da li je optuženi svojim postupanjem ostvario obilježja kvalificiranog kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11 koje mu se predmetnom optužnicom stavlja na teret, odnosno da li je doveo u opasnost život prevoženih osoba te da li je prema osobama koje se nedozvoljeno kreću u Republici Hrvatskoj postupano na nečovječan način ili ponižavajući način.

7. Iz iskaza svjedoka NLGV proizlazi da je prije mjesec dana (prije inkriminiranog događaja) iz Sirije krenuo prema Turskoj, a iz koje je otišao u Bugarsku, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu pa potom u Hrvatsku. Iz Bosne i Hercegovine krenuo je prema Hrvatskoj prije 4 do 5 dana sa grupom koje bilo 17 osoba, a kretali su se pješice kroz šumu te su pješice ilegalno prešli granicu sa Republiku Hrvatsku. Došli su do jednog mjesta gdje ih je dočekalo vozilo kako je bilo srebrne boje i izgledalo kao džip i imalo je dva reda stražnjih sjedala. U vozilu ih je ušlo svih sedamnaest, dvije žene su sjele na mjestu suvozača, osam ih je sjedilo na stražnjoj klupi iza vozača, a još petero u drugom redu klupa, dok su se dvije osobe smjestile u prtljažnik. On je sjedio na klupi iza vozača, a njima su još četvorica sjedala u krilu. Njegovo krajnje odredište je Njemačka i za put treba platiti ukupno 10.000,00 EUR od čega je veći dio platio jer se put plaća po etapama, kad dođu u određenu državu. Tijekom vožnje bili su stisnuti, nedostajalo im je zraka jer su bili otvoreni samo prozori vozača i suvozača, a vozač im je tijekom vožnje samo malo otvorio stražnji prozor. Tako su se vozili otprilike 2 sata, možda i malo više. Vozač je prije ulaska na autocestu vozio normalno i povremeno bi ubrzao, a dolaskom na autocestu je ubrzao. Svi su se žalili da ne mogu disati pa pretpostavlja da su djevojke koje su bile na mjestu suvozača rekle vozaču da otvori prozor. Nije čuo ili vidio policiju. Dok su ulazili u vozilo vozač je cijelo vrijeme sjedio u vozilu i sami su, bez da im je itko išta rekao, ušli u vozilo.

8. Iz iskaza svjedoka ŠL proizlazi da je prije mjesec dana (prije inkriminiranog događaja) iz Turske krenuo u Bugarsku, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu pa potom u Hrvatsku. Iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku je ušao pješice ilegalno, kroz šumu, i to u grupi u kojoj ih je bilo sedamnaest (17). Kada su dočekali vozilo svi su u njega ušli, a on je sjedio na stražnjoj klupi iza vozača sa još sedam osoba, a ne zna kako su sjedili ovi iza njega jer nije mogao micati glavu, gledao je samo naprijed. Njegovo krajnje odredište je Njemačka i za put treba platiti ukupno 7.500,00 EUR. Na njemu je sjedila jedna osoba, nije imao zraka i boljele su ga noge. Tražili su od vozača da otvori prozor što je on i učinio. Vožnja je trajala između dva i tri sata. On nije čuo ili vidio policiju. Dok su ulazili u vozilo vozač je cijelo vrijeme sjedio u vozilu i sami su, bez da im je itko išta rekao, ušli u vozilo kako su htjeli. Vozač ih je trebao prevesti do granice sa Slovenijom.

9. Iz izvješća o postupanju policijskih službenika od 15. kolovoza 2024. proizlazi da je dana 15. kolovoza 2024. u 17,29 sati putem telefona policijski službenik Mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice ĆL na autocesti A3 u blizini odmorišta Zagreb-sjever (koordinate 45.774861N 15.879835E) uočio vidno opterećeno monovolumen vozilo Hyundai Trajet, srebrne boje, stranih registarskih oznaka [registarska oznaka] u kojem se nalazilo više NN muških osoba u stražnjem dijelu vozila, dok su se na mjestu suvozača nalazile dvije NN ženske osobne. Zbog sumnje u krijumčarenje ljudi policijski službenik ĆL je dojavio da se vozilo nastavlja kretati u smjeru AC A2 u smjeru Grada Zaprešića, a po dobivenim saznanjima ophodnja u sastavu Fiuri - Maešić uočava vozilo na državnoj cesti D225 kod BP "Adria oil", nakon čega dojavljuju smjer kretanja i uporabom zvučnih i svjetlosnih signala ugrađenih na službenim vozilima istog se pokušalo zaustaviti na semaforu raskrižja Avenije hrvatskih branitelja i ulice Ivane Jurmana na što se isti oglušuje te prolazi kroz crveno svijetlo nastavljajući vožnju u smjeru zapada. Dolaskom do raskrižja Avenije hrvatskih branitelja i ulice Ante Starčevića u 17,40 sati policijski službenici sa dva vozila uspijevaju istog zaustaviti na siguran način nakon čega vozač izlazi van, a zbog sprječavanja bijega policijski službenici SL i DL uporabljuju sredstva prisile - lisice preventivno. Daljnjoj provjerom utvrđuju da gore navedenim vozilom upravlja državljanin Republike Francuske NLG. Vizualnim pregledom unutrašnjosti vozila uočili su da se na suvozačevom sjedištu nalaze dvije (2) NN ženske osobe tamnije puti, dok se na stražnjim sjedalima nalazi dvanaest (12) NN muških osoba tamnije puti, a u prtljažnom dijelu još tri (3) NN osobe tamnije puti. Izvršenom provjerom navedenih osoba utvrdili su da ne posjeduju identifikacijske dokumente, a po izjavi istih radilo se o državljanima Sirije i državljanima Turske (U). Obavljenim razgovorom s vozačem utvrđeno je da isti ne posjeduje vozačku dozvolu tj. da isti upravlja motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje motornim vozilom B kategorije, odnosno da isti nije položio vozački ispit. Vizualnim pregledom vozila uočeni su veći tehnički nedostaci na vozilu u vidu istrošenosti pneumatika, zauljenosti motora, oštećenih registratorskih oznaka i neposjedovanja prve pomoći.

10. Sud je u prihvatio obranu optuženog, koja u suštini predstavlja priznanje osnovnog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11, kao istinitu i vjerodostojnu, a koja obrana je u skladu sa materijalnom dokumentacijom, tako i iskazima svjedoka NLGV i ŠL, čije iskaze sud u cijelosti prihvaća kao istinite i vjerodostojne, a navedeni svjedoci su u bitnom istovjetno iskazivali o okolnostima koje su prethodile zaustavljanju optuženog od strane policijskih službenika, pri čemu se radi o svjedocima nezainteresiranim za ishod kaznenog postupka koji nemaju razloga neistinito iskazivati. Sud nije prihvatio obranu optuženog u dijelu u kojem navodi da je dogovorio prijevoz 10 ilegalnih migranata obzirom da je isti zatečen u prijevozu 17 putnika, te da nije vjerojatno da optuženik nije imao nadzor nad brojem osoba koje mu ulaze u vozilo s ciljem da ih optuženik preveze, kao i da obzirom na trajanje same vožnje nije izgledno da se optuženik nije jednostavnim okretanjem glave unatrag upoznao s brojem putnika u automobilu, te konačno sama činjenica da optuženik nije protestirao niti odbio prevoziti veći broj putnika od navodno dogovorenog već se na dogovorenu vožnju uputio upravo sa zatečenih 17 putnika, ukazuju na činjenicu da je optuženik dogovorio prijevoz upravo tih 17 putnika i da je brojka o 10 navodnih putnika koju optuženik navodi u svojoj obrani samo pokušaj optuženika usmjeren na umanjenje kaznene odgovornosti. Sud također nije u prihvatio obranu optuženog u djelu u kojemu opisuje svoje ponašanje nakon što su ga započeli zaustavljati policijski službenici Mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice. Zaključak je ovoga suda da okrivljenikova obrana u tom djelu nije životna ni logična obzirom da je ista u suprotnosti s izvještajem o postupanju policijskih službenika, a koje izvješće je sastavljeno od strane samih policijskih službenika koji su sudjelovali u akciji zaustavljanja optuženika pri čemu se radi policijskim službenicima koji nemaju nikakvog razloga neistino iskazivati o samom događaju te osobama nezainteresiranim za ishod kaznenog postupka. Nije uvjerljiva niti optuženikova obrana prema kojoj nije primijetio da ga policija pokušava zaustaviti, a kroz crveno je prošao ne zato što bi bježao od policije nego zato što jednostavno nije očekivao semafor na autocesti te je procijenio da je sigurnije nastaviti se kretati umjesto da se naglo zaustavlja pred semaforom čime bi ugrozio auto koji se kretao iza njega. Sud je došao do takvog zaključka budući da je prema navodima policijskih službenika pri pokušaju zaustavljanja vozila kojim je upravljao optuženik korištena zvučna i svjetlosna signalizacija koja optuženiku nije mogla ostati nezamijećena budući da se sam događaj odvio u 17,40 sati u mjesecu kolovozu, dakle usred dana kada je vidljivost još uvijek neometana.

11. Na opisani način sud je našao nesporno utvrđenim da su se u radnjama optuženog stekla sva objektivna obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11 obzirom da je optuženi iz koristoljublja, odnosno za novčanu naknadu omogućio drugim osobama koje ne ispunjavaju uvjete za boravak u Republici Hrvatskoj nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj, a optuženi je postupao s oblikom krivnje koji se naziva izravna namjera, jer je isti bio svjestan svog djela te je htio radnju samog kaznenog djela kao svoju, odnosno optuženi je bio svjestan da su osobe koje prevozi ilegalni migranti koji nemaju važeće osobne dokumente, putne isprave, vize ili dozvole boravka u Republici Hrvatskoj, a te osobe je ilegalno prevozio iz materijalne koristi jer bi za taj prijevoz u konačnici i bio plaćen.

12. Svijest o protupravnost u vrijeme počinjenja djela nije dovedena u pitanje, a tijekom dokaznog postupka se nisu pojavile okolnosti koje bi upućivale na sumnju u ubrojivost optuženog, zbog čega je sud utvrdio da je optuženi upravo svojim ponašanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11.

13. Na temelju članka 449. stavka 2. ZKP/08 sud je izmijenio i zakonski opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela iz optužnice na kazneno djelo za koje je optuženi proglašen krivim. Naime, optuženi NLG je svojim ponašanjem ostvario obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11, a ne kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. i 2. KZ/11 kako mu je to optužnicom ODO Velika Gorica stavljeno na teret, jer je tijekom dokaznog postupka utvrđeno da je s namjerom iz koristoljublja pomogao drugim osobama nedozvoljeno kretati se u Republici Hrvatskoj, a u skladu s tim je izvršio daljnju izmjenu činjeničnog opisa na način da je ispustio riječi „iako je bio svjestan da time ugrožava njihovo zdravlje i život jer prtljažni prostor i stražnja sjedala navedenog vozila nisu namijenjen prijevozu tolikog broja putnika ili putnika uopće, da nema ventilacije, sjedala i sigurnosnih pojaseva,” u 11 retku iza riječi „osobe“, te „pristajući da time ugrozi živote i tijela putnika” u 18 retku iza riječi „oglušio”, o čemu će više biti riječi u nastavku.

14. Sud je ovlašten na ovakve izmjene obzirom da nije vezan za prijedloge tužitelja o pravnoj ocjeni djela, a izmjena je učinjena u korist optuženog jer je proglašen krivim za kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. KZ/11, a koje djelo je lakše od kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. i 2. KZ/11 koje mu je optužnicom stavljeno na teret.

15. Kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, opisano u članku 326. stavku 1. i 2. KZ/11 a kažnjivo po članku 326. stavku 2. KZ/11 čini onaj tko iz koristoljublja omogući ili pomogne drugoj osobi nedozvoljeno ući, izići, kretati se ili boraviti u [adresa] ili drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, a pri počinjenju kaznenog djela je doveden u opasnost život ili tijelo osobe koja nedozvoljeno ulazi, kreće se ili boravi u [adresa] ili drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, ili je s njom postupano na nečovječan ili ponižavajući način.

16. Iz činjeničnog opisa koji se optuženom stavlja na teret, u odnosu na bitan element postupanja na nečovječan način proizlazi da se ovaj sastoji u smještaju 17 osoba u prostor osobnog vozila Hyundai Trajet koji nije namijenjen prijevozu tolikog broja putnika, bez ventilacije, sjedala i sigurnosnih pojaseva te da je postupanjem optuženika koji je, oglušujući se na zvučne i svjetlosne signale policijskih službenika i prolaskom kroz crveno svjetlo na raskrižju, doveo u opasnost živote ili tijela prevoženih osoba te je sa istima postupano na nečovječan i ponižavajući način.

17. Naime, tumačeno kroz praksu Europskog suda za ljudska prava (Labita protiv Italije, 26772/95 od 6. travnja 2000, M.I.M. protiv Hrvatske 10161/13 od 3. rujna 2015) nečovječno postupanje počinitelja je smišljeno, traje dulje vrijeme i bez pristanka žrtve te uzrokuje posljedice na fizičko ili psihičko zdravlje žrtve, a i izaziva psihičke ili fizičke patnje jačeg intenziteta, dok ponižavanje žrtve predstavlja umanjenje njezinih ljudskih vrijednosti i dostojanstva, pokazivanje manjka poštovanja za ljudsko dostojanstvo što sve izaziva kod žrtve osjećaj straha, patnje i podređenosti.

18. Iz obrane optuženog i iskaza svjedoka prevoženih putnika, proizlazi da je optuženik na granici Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine na točno neutvrđenoj lokaciji migrante ukrcao u svoje vozilo u poslijepodnevnim satima, te da je sama vožnja u prostoru osobnog automobila marke Hyundai Trajet, bez ventilacije, sjedala i sigurnosnih pojaseva prije nego što je zaustavljen od policijskih službenika trajala maksimalno 2-3 sata. Obzirom da je optuženi uočen u 17,29 sati, a u 17,40 sati zaustavljen po policijskim službenicima Mobilne jedinice za provedbu nadzora državne granice u Zaprešiću na raskrižju Avenije hrvatskih branitelja i Ante Starčevića, te imajući u vidu udaljenost između mjesta gdje je optuženi zaustavljen te mjesta u blizini kojeg je ukrcao ilegalne migrante, onda je razvidno da je obrana optuženog o trajanju vožnje računajući od trenutka kada je ukrcao migrante do trenutka kada je zaustavljen vjerodostojna. Nadalje, iz izvješća o postupanju policijskih službenika proizlazi da su ilegalni migranti zatečeni i to na suvozačevom sjedištu dvije ženske osobe tamnije puti, dok se na stražnjim sjedalima nalazilo dvanaest muških osoba tamnije puti, a u prtljažnom dijelu još tri osobe tamnije puti.

19. Preuzimanje i prevoženje 17 ilegalna migranta u osobnom vozilu marke Hyundai Trajet koji nije namijenjen prijevozu tolikog broja putnika, bez ventilacije, sjedala i sigurnosnih pojaseva te prolaženje kroz crveno svjetlo na raskrižju ne ukazuje da se radi o prijevozu koji je pod opisanim okolnostima ozbiljno narušio, odnosno povrijedio dostojanstvo putnika ili objektivno prouzrokovalo ozbiljno trpljenje i patnju. Naime, nečovječan i/ili ponižavajući način postupanja je stanje koje stvarno mora nastati i postojati pri počinjenu kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11, što ovdje nije slučaj. U konkretnom slučaju prevožene osobe zaista jesu bile stisnute obzirom da su bile poredane jedna do druge, sa skupljenim nogama jer, imajući u vidu osobno vozilo Hyundai Trajet te njegovu veličinu i broj prevoženih osoba nije omogućavao da se prilikom vožnje ispruže noge, a sami prtljažni prostor nije bio namijenjen za prijevoz putnika što samo po sebi ujedno podrazumijeva i nemogućnost korištenja sigurnosnih pojaseva. Međutim, unatoč naprijed navedenom, treba kazati kako je sama vožnja trajala zapravo kratko, da su prevožene osobe sjedile poredane jedna do druge, pa se ne može kazati da su bile pretjerano skučene niti nagurane jer u suprotnom ne bi mogli sjediti jedni do drugih, već jedni preko drugih, ili jedni na drugima, da su se osobe prevozile 17. kolovoza 2024. oko 17,00 sati, što znači da nisu bili izložene nepovoljnim vremenskim uvjetima u vidu velike vrućine ili hladnoće, kao i da je optuženik prevoženim osobama tijekom vožnje omogućio dotok svježeg zraka otvaranjem prozora na njihovo traženje. Nadalje, iako u prtljažnom prostoru nije bio ugrađen poseban sustav ventilacije koji bi dovodio svježi zrak izvana, nedostatak zraka nije bio toliki da bi osobe u prtljažnom prostoru ili bilo koja druga prevožena osoba imale ograničenu mogućnost disanja, respiratorne teškoće ili nesvjestice, jer da je da je tome bilo tako, oni bi sigurno zatražili liječniku pomoć ili se bar požalili policijskim službenicima što se nije dogodilo, i to ne samo u pogledu respiratornih teškoća, već je izostalo bilo kakvo traženje liječničke pomoći, a niti su se žalili na neprimjereno ponašanje od strane optuženog, koji je i sam naveo da sa ilegalnim migrantima nije niti komunicirao izuzev jednokratnog traženja da im otvori prozor, a niti je na istima bilo kakvih vidljivih ozljeda. Pored toga, opisani način prevoženja putnika nedvojbeno predstavlja neadekvatan način prijevoza ljudi, ali nije prijevoz vršen pod nečovječnim uvjetima jer da bi se moglo govoriti o nečovječnom postupanju potreban je veći stupanj neprimjerenosti uvjeta prijevoza, koji u konkretnom slučaju nije postojao. Konačno, primjenjujući navedeni kriterij konkretne ugroze prevoženih osoba, zaključak je ovoga suda da niti prolaženjem vozilom kroz crveno svjetlo optuženik također nije doveo u opasnost život prevoženih putnika obzirom da o istome možemo govoriti tek u situaciji da je navedena ugroza života stvarno nastala i postojala pri počinjenu terećenog kaznenog djela.

20. Stoga, sama optuženikova vožnja, imajući u vidu sve naprijed obrazloženo u točki 19., a rukovodeći se standardima ustanovljenim kroz judikaturu Europskog suda za ljudska prava u tumačenju pojmova nečovječnog i ponižavajućeg postupanja, ovaj sud je zaključio kako optuženikova vožnja nije bila ugrožavajuća po život i zdravlje migranata (nečovječno postupanje), a nije je opisanim načinom prijevoza teško povrijeđeno njihovo ljudsko dostojanstvo (ponižavajuće postupanje) niti su dovedeni u opasnost životi ili tijela migranata. S tim u vezi sud je iz činjeničnog opisa ispustio iz činjeničnog opisa da je optuženi bio svjestan da takvim načinom prijevoza ugrožava zdravlje i život putnika kao i da pristaje da istime ugrozi živote i tijela putnike što u konkretnom slučaju nije utvrđeno.

21. Prema tome, konkretne okolnosti pod kojima je kazneno djelo počinjeno u pogledu prirode i konteksta u kojem se odvijalo opisano postupanje optuženog, trajanje samog događaja, posljedica koje je takvo postupanje prouzročilo za život i zdravlje prevoženih osoba, odnosno izostanka istih, ne ukazuje da se radilo o postupanju koje se ima podvesti pod kvalifikatorne elemente djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11.

22. Zbog svega naprijed navedenog, dakle imajući u vidu sve provedene dokaze tijekom postupka, te analizirajući ih svaki za sebe kao i u njihovoj ukupnosti, ovaj sud je utvrdio da je optuženi počinio kazneno djelo upravo na način kako je to i navedeno u izreci presude, pa je oglašen krivim i osuđen po zakonu.

23. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženog ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti.

24. Kao olakotne okolnosti na strani optuženog sud je cijenio obranu optuženog koja predstavlja priznanje kaznenog djela za koje je u konačnici, nakon izmjene zakonskog opisa i pravne kvalifikacije od strane suda proglašen krivim, izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenog kaznenog djela, korektno držanje pred sudom, da je u Republici Hrvatskoj kazneno i prekršajno neosuđivan, kao i da se radi o mlađem punoljetniku u dobi od 19 godina koji je odrastao u nepovoljnom obiteljskom okruženju, nije završio niti osnovno obrazovanje, ima završenih svega pet razreda škole te nije do sada zapošljavan osim povremeno, dok je otegotno cijenio društvenu opasnost u činjenju ovakvih kaznenih djela, posebno činjenicu da stranci, kao što je i optuženi, ničim vezani uz teritorij Republike Hrvatske, motivirani isključivo koristoljubljem, dolaze ovamo koristeći životnu ugroženost osoba koje iz ekonomski i ratom opustošenih područja u potrazi za boljim životnim uvjetima ilegalno prelaze granicu ne bi li došle u Europu i osigurale si donekle normalne životne uvjete, te iskazanu kriminalnu količinu koja se ogleda u prevoženju 17 osoba.

25. Odlučujući o vrsti i visini kazne, sud je uzeo u obzir i zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz članka 326. stavak 1. KZ/11 (od 1 do 8 godina), pri čemu je posebno cijenjeno postupanje optuženog, odnosno da je isti kazneno djelo počinio s najtežim stupnjem krivnje – izravnom namjerom koja iako je sastavni element kaznenog djela ima biti uzeta u obzir prilikom odluke suda o kazni. Isto tako, uzet je u obzir i iznos imovinske koristi koju je optuženi očekivao dobiti. Valja istaknuti da je sud, osim navedenog, razmotrio i primjenu Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine broj: 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 - dalje u tekstu: ZSM/11) u smislu članka 105. ZSM/11, uzevši pritom u obzir mišljenje stručne suradnice suda prema kojemu kod predmetnog počinitelja nema prostora za primjenu istog obzirom da maloljetnička sankcija u konkretnom slučaju ne bi ostvarila svrhu uzevši u obzir okolnosti počinjenja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, a koje upućuju na postupanje odrasle osobe, a ne da je isto počinjeno kao rezultat mladenačke nepromišljenosti. Sve navedeno upućuje da se kod mlađeg punoljetnika ne radi o mladenačkom deliktu koji bi opravdao primjenu ZSM/11.

26. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, optuženog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (mjeseci). Za ovu kaznu na koju je optuženi osuđen sud smatra da ju nije potrebno neposredno u cijelosti i izvršiti, te da će se ista svrha u vidu opće i specijalne prevencije postići i samo djelomičnim izvršenjem kazne zatvora i to u trajanju od 9 (devet) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da će već i sama izdržana kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci te uvjetna osuda za preostali dio kazne utjecati na optuženog, ali i na sve ostale potencijalne počinitelje kaznenih djela da ista ne čine, odnosno da usklade svoje ponašanje sa društveno priznatim normama, da će ovakvom kaznom biti zapravo posebno izražena društvena osuda optuženom za počinjena djela i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženog, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjena kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Prilikom odmjeravanja kazne sud je imao u vidu kaznenu i prekršajnu neosuđivanost u Republici Hrvatskoj, da je optuženi priznao kazneno djelo, izrazio iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, što u korelaciji sa njegovim korektnim držanjem pred sudom i obranom u kojoj je izjavio da se ubuduće ne misli upuštati u nikakva protupravna postupanja pokazuje da je optuženi svjestan nedopustivosti i neprimjerenosti ovakvog ponašanja te da u cijelosti prihvaća društvenu osudu zbog takvog neprihvatljivog ponašanja, a što u suštini predstavlja potvrdu njegove potpune samokritičnosti spram počinjenog kaznenog djela koje je očito rezultat teške materijalne situacije i financijskih problema u kojima se našao. Imajući u vidu sve naprijed iznijeto, posebno činjenicu da je dosadašnji život optuženog bio usklađen sa pozitivnopravnim propisima i općeprihvaćenim normama ponašanja, ovo djelo se može smatrati izoliranim incidentom u njegovom životu, slijedom čega je ocjena suda da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženi neće ubuduće činiti kaznena djela. Također će optuženom ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje, kao što će mu biti omogućeno da nakon izdržane kazne pokuša pronaći posao i riješiti financijske probleme na legalan način, kao što će doći u priliku pokazati da je boravak u istražnom zatvoru, a potom i na izdržavanju kazne utjecao na optuženog na način da shvati svu ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja te da pokaže kako ovakvo protupravno postupanje nije usvojio kao uobičajeni obrazac ponašanja i načina pribavljanja protupravne imovinske koristi. Ocjena je suda da je optuženog potrebno uputiti na izdržavanje dijela kazne zatvora, ali će mu u roku provjeravanja od 3 godine i dalje ostati mogućnost da ipak ne izdrži cijelu kaznu zatvora na koju je osuđen, nego da pokaže da je izrečena djelomična uvjetna osuda i izdržani dio kazne na njega doista i utjecao u smislu specijalne prevencije. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od 3 (tri) godine, što u konkretnom slučaju znači da preostali dio kazne neće biti izvršen ukoliko u tom roku optuženi ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja preostalog dijela kazne isti će imati priliku pokazati da je na vrijeme shvatio neprimjerenost ovakvog načina postupanja te će imati priliku opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetovani dio kazne opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti u cijelosti.

27. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom DLG se u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 15. kolovoza 2024. pa nadalje.

28. Iako je optuženi oglašen krivim za učin kaznenog djela, sud ga je temeljem zakonske odredbe članka 148. stavak 6. ZKP/08 u cijelosti oslobodio dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja po službenoj dužnosti obzirom je isti nezaposlen, nema imovine, a i dogledno vrijeme će se nalaziti na izdržavanju kazne za koje vrijeme nije niti u mogućnosti ostvarivati bilo kakve prihode, slijedom čega je ocjena suda da nije u mogućnosti podmiriti trošak postupka bez opasnosti po svoje uzdržavanje.

U Velikoj Gorici, 13. studenog 2024.

Sutkinja za mladež:

Tea Mirošević

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud kao drugostupanjski sud.

DNA:

1. ODO VG na broj KOmp-DO-34/24

2.optuženi SLG, putem Zatvora u Zagrebu – nakon prijevoda 3.branitelj optuženog odvjetnik Mario Medak