Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Kž-850/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Tomislava Brđanovića i Zdravka Pintarića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽŠ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19.,114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj: K-619/2024-28 od 6. studenog 2024., u sjednici vijeća održanoj 24. prosinca 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog ŽŠ kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja optuženi ŽŠ proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda, protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 1. KZ/11.
1.1. Optuženik je osuđen na kaznu zatvora od 1 godine i 6 mjeseci, a na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunato mu je vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 26. srpnja 2024. pa nadalje.
1.2. Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11 od optuženog ŽŠ oduzet je mobitel Infinix, s pripadajućom silikonskom maskicom, privremeno oduzet od optuženika.
1.3. Na temelju čl. 189. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08) vlasniku Universal trade d.o.o. ABC vraćeno je osobno vozilo Škoda Kamiq registarskih oznaka [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), prometna dozvola i ključ, oje je policija privremeno oduzela od optuženika.
1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. i st. 6. ZKP/08 optuženik je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, kao i nagrade i nužnih troškova branitelja po službenoj dužnosti.
2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po braniteljici Sandri Pleskina, odvjetnici, zbog odluke o kazni i oduzimanju predmeta, s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu preinači u odluci o kazni na način da optuženiku izrekne uvjetnu ili djelomičnu uvjetnu osudu i vrati mu oduzeti mobitel ili podredno ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet na ponovno suđenje i odluku prvostupanjskom sudu.
3. Državni odvjetnik je odgovorio na žalbu optuženika, a odgovor na žalbu je dostavljen optuženiku i branitelju.
4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.
5. Optuženik u žalbi nije zatražio održavanje drugostupanjske sjednice u prisutnosti stranaka, a ovaj sud ne nalazi prisutnost stranaka korisnom za razjašnjenje stvari (čl. 475. st. 1. druga rečenica ZKP/08).
6. Žalba optuženika nije osnovana.
7. Ovaj sud drugog stupnja ispitao je pobijanu presudu povodom žalbe optuženika, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, kakvim ispitivanjem nije utvrdio postojanje koje od povreda iz navedene odredbe.
8. Žalitelj se žali zbog odluke o kazni tvrdnjom da mu je izrečena prestroga sankcija, s obzirom na utvrđene olakotne okolnosti, pri čemu tvrdi da mu prvostupanjski sud nije cijenio dovoljno olakotnim okolnosti priznanja kaznenog djela, izraženog kajanja i žaljenja, utjecaja priznanjem na kratkoću trajanja kaznenog postupka i da je otac četvero malodobne djece o kojima skrbi, kao i loše imovinske prilike. Žalitelj ističe kako mu je prvostupanjski sud propustio cijeniti olakotnim okolnosti pod kojima je došlo do počinjenja kaznenog djela, kao i omjer između uloženih vlastitih sredstava u dolazak u Republiku Hrvatsku prema ostvarenoj imovinskoj koristi i utvrditi da je optuženik u stvari na gubitku.
9. Prvostupanjski je sud optuženiku cijenio olakotnim priznanje počinjenja kaznenog djela, na koji način je doprinio bržem i ekonomičnijem okončanju kaznenog postupka, izraženo žaljenje i kajanje, neosuđivanost i činjenicu da je otac četvero maloljetne djece, kao i lošije imovinske prilike. Otegotnim mu je cijenjena iznimna društvena opasnost počinjenog kaznenog djela, kriminalna količina i sudjelovanje u prijevozu migranata koji je visoko organiziran i iznimno lukrativan za sudionike u lancu prijevoza. Zaključak je prvostupanjskog suda da je optuženiku na temelju stupnja krivnje, utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti i jačine ugrožavanja zaštićenog dobra, a uzimajući u obzir i svrhu kažnjavanja, potrebno izreći kaznu zatvora, ali u trajanju pri donjoj granici propisane kazne.
10. Što se tiče žalbene tvrdnje da optuženiku nije dostatno vrednovano olakotnim, okolnosti priznanja, žaljenja i kajanja, neosuđivanosti, osobnih i obiteljskih prilika, valja odgovoriti da te okolnosti, prema stajalištu ovog suda drugog stupnja jesu dostatno vrednovane i da u cjelovitoj ocjeni svih okolnosti iz čl. 47. KZ/11 iste trebaju rezultirati upravo kaznom kakva je i izrečena optuženiku. Žalitelju je izrečena gotovo minimalna kazna za kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11 za koje je zapriječen raspon kazne zatvora od 1 do 8 godina. Žalitelj nije u pravu kada tvrdi da je podcijenjeno značenje utvrđenih olakotnih okolnosti, koje niti po stajalištu ovog suda ne predstavljaju okolnosti iz čl. 48. st. 2. KZ/11. Isto tako pitanje uloženih sredstava u počinjenje kaznenog djela i omjer prema ostvarenoj imovinskoj koristi nije okolnost od značaja za određivanje vrste i mjere kazne. Okolnosti počinjenja djela i stupanj krivnje utvrđeni su na temelju izvedenih dokaza. Kod optuženika je utvrđeno postojanje izravne namjere prvog stupnja kod počinjenja kaznenog djela, što optuženik ne opovrgava niti u žalbi. Optuženik iskazuje o svijesti o poduzimanju radnje počinjenja kaznenog djela, ali i poduzimanju djela u odnosu na 10 osoba, na temelju znanja da se radi o ilegalnim migrantima i da čini kazneno djelo njihovim prijevozom u Republici Hrvatskoj. Stoga tvrdnje o manjem stupnju krivnje i okolnostima pod kojima je počinio kazneno djelo jednostavno nisu od odlučnog značenja za odluku o izboru vrste i mjere kazne. Ispravno prvostupanjski sud naglašava iznimnu društvenu opasnost kaznenog djela u pitanju, kao i potrebu ostvarenja generalne prevencije osudom optuženika i izricanjem kazne zatvora. Naime, optuženik je proglašen krivim za prijevoz 10 osoba koje nemaju pravo boravka u Republici Hrvatskoj, što predstavlja značajnu kriminalnu količinu konkretnog kaznenog djela. Dakle, radi se o većoj jačini ugrožavanja zaštićenog dobra – javnog reda, konkretnim djelom. Radi se i o pojačanoj društvenoj opasnosti ovog, posebno raširenog kaznenog djela, koju okolnost treba sagledati i u okviru opće preventivne svrhe izricanja kaznene sankcije – utjecaja na druge da ne čine kaznena djela. Osim toga optuženik je, prema vlastitim navodima, došao u Republiku Hrvatsku radi rada „na crno“, dakle nelegalne aktivnosti, upustio se u počinjenje predmetnog kaznenog djela, za što treba snositi i odgovarajuću posljedicu. Iz tih razloga ovaj sud drugog stupnja utvrđuje da je prvostupanjski sud ispravno utvrdio i cijenio sve olakotne i spomenute otegotne okolnosti, pa je kazna koja je izrečena, u cijelosti sukladna kako stupnju krivnje, tako i tim okolnostima, ali i svrsi kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ/11.
11. Odluka o oduzimanju predmeta je ispravno donijeta na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11, valjano je obrazložena utvrđenjem da je mobitel optuženik koristio za počinjenje kaznenog djela. Žalbena argumentacija koja, u stvari, osim osporavanja ovog dijela odluke, ne nudi nikakvu argumentaciju o protivnome, nije osnovana.
12. Slijedom svega navedenoga, iz razloga jer žalba optuženog ŽŠ nije osnovana, valjalo je istu odbiti i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu primjenom čl. 482. ZKP/08.
U Varaždinu 24. prosinca 2024.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
