Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-32/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužiteljice ČĆR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, Vranicanijeva 5/I, protiv tuženika EUROPA – UPRAVLJANJE NEKRETNINAMA D.O.O., Donje Svetice 14, Zagreb, OIB: 24492405186, zastupan po direktoru ČĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri, Zagreb, Masarykova ulica 3, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave zaključene 6. studenoga 2024. u nazočnosti odvjetničke vježbenice ŽĆ i JĆ, po objavi 24. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROPA – UPRAVLJANJE NEKRETNINAMA D.O.O., Donje Svetice 14, Zagreb, OIB: 24492405186 da tužitelju ČĆR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 2.654,46 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 2. ožujka 2022. do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu te troškove odlaska liječniku iznos od 332,72 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenje presude 24. 12. 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku EUROPA – UPRAVLJANJE NEKRETNINAMA D.O.O., Donje Svetice 14, Zagreb, OIB: 24492405186 da tužiteljici ČĆR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.566,92 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 24. 12. 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 238,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom, te dio zahtjeva za zateznu kamatu na dosuđeni iznos imovinske štete od 332,72 eura za razdoblje od 2. 3. 2022. do 23. 12. 2024.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 25.1.2019.g. u [adresa] sklopila Ugovor o radu s tuženikom i to kao pomoćni radnik, radila je na poslovima unošenja u računalo artikle koji su za otpis. Naime, glavni zadatak tužiteljičinog posla bilo je da se artikli otpisa unose u računalo, a nakon toga idu u sortiranje i zbrinjavanje otpada. Tužiteljica je dana 9.8.2019.g. prestala raditi kod tuženika. Za vrijeme radnog odnosa, tužiteljica je svoje poslove obavljala savjesno i u skladu s uputama poslodavca.

dokaz: - uvid u ugovor o radu

- uvid u sporazum o prestanku ugovora o radu

2. Tužiteljica je dana 8.2.2019.g. doživjela ozljedu na radu i to oko 9 sati na adresi: [adresa] odnosno na svome mjestu rada unutar lokalne jedinice. Naime, u trenutku kada je tužiteljica radila na svojim poslovima s leđa je osjetila da druga djelatnica s viličarom i robom na to mjesto želi skladištiti robu. Druga djelatnica ju je ozlijedila na način da ju je s viličarom prignječila s leđa u kralježnicu, te je gurala naprijed prema stolu. Prema izjavi djelatnice na podu je bilo nešto proliveno te je viličar otklizao te udario tužiteljicu. Zbog posljedica ozljede na radu, tužiteljica je bila na bolovanju do 25.4.2019.g. Doživjela je nakon te ozljede na radu pogoršanje vlastitog zdravstvenog stanja zbog čega je naposljetku tražila od poslodavca da prekinu ugovorni odnos.

dokaz: - uvid u prijavu o ozljedi na radu

- saslušanje tužiteljice

- saslušanje svjedoka

3. Tužiteljica je bila zaprimljena kod Opće bolnice Karlovac na hitni prijem te su ustanovili koje je ozljede zadobila nakon niza liječničkih pregleda, ista je išla na medicinsku rehabilitaciju u Dom zdravlja Ozalj. Tužiteljica je zbog štetnog događaja trpjela vidove neimovinske štete:

- fizičke boli – tužiteljica je izravno u na mjestu ozljede trpjela fizičke boli jakog intenziteta; trpjela je boli srednjeg i slabog intenziteta, a bol je i danas prisutna te predstavlja trajno ograničenje i smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja osobito kroz pojačanu osjetljivost na promjene vremenskih prilika i dr.

- strah – tužiteljica je zbog same dinamike štetnog događaja trpjela primarni strah koji je potrajao do prve obrade ozljede, a sekundarni strah tužiteljica je trpjela duže vrijeme za vrijeme provođenja dugotrajnog liječenja

- duševne boli zbog trajno smanjene životne aktivnosti – kod tužiteljice je u vezi sa štetnim događajem ostala trajno smanjena životna aktivnost

- tuđa njega i pomoć - tužitelju je tijekom oporavka u vremenu koje je proveo izvan zdravstvenih ustanova bila nužno potrebna tuđa njega i pomoć u vidu obavljanja svakodnevnih aktivnosti, a bez pratnje nije bio u mogućnosti niti odlaziti k liječnicima i obavljati potrebne pretrage i pohađati terapije, a tuđu pomoć i njegu je pružao suprug AĆ

- troškovi odlaska k liječniku - tužitelj se liječio u zdravstvenim ustanovama izvan mjesta prebivališta, te je zbog navedenog imao putne troškove, te je ista platila policu dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja Agramu u iznosu od 1.800,00 kn, a sve kako bi preglede koje je obavila bilo povoljnije

dokaz: saslušanje AĆ, [adresa]

uvid u policu dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja

Tužitelj stoga potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete i to:

-fizičke boli 15.000,00 kn

-strah. 3.000,00 kn

-duševne boli radi umanjenja životne aktivnosti 15.000,00 kn

-odlazak liječniku 1.000,00 kn

-tuđa pomoć i njega 1.500,00 kn

- polica dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja 1.800,00 kn

dokaz: - uvid u liječničku dokumentaciju,

- liječničko vještačenje po vještaku kirurgu i neuropsihijatru

Dakle, tužiteljica potražuje ukupan iznos od 37.300,00 kn na ime naknade imovinske i neimovinske štete uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od podnošenja tužbe pa do isplate.

4. Tužiteljica predlaže da sud na temelju čl. 1100 st. 1. i 2., i čl. 1085., u vezi sa čl. 19., čl. 1046. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima donese presudu: "I. Nalaže se tuženiku: EUROPA – UPRAVLJANJE NEKRETNINAMA D.O.O., Donje Svetice 14, Zagreb, OIB: 24492405186, da tužitelju: ČĆR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske i neimovinske štete isplati iznos od 37.300,00 kn uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi od 5,49% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku: EUROPA – UPRAVLJANJE NEKRETNINAMA D.O.O., Donje Svetice 14, Zagreb, OIB: 24492405186, da tužitelju: ČĆR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi od 5,49% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana"

5. Tužiteljica je tužbeni zahtjev konačno specificirala podneskom od 13. 9. 2024. temeljem nalaza i mišljenja sudskih vještaka dr. Želimira Koraća i dr. Jasminke Oštrek tako da glasi:

"I. Nalaže se tuženiku: EUROPA – UPRAVLJANJE NEKRETNINAMA D.O.O., Donje Svetice 14, Zagreb, OIB: 24492405186 da tužitelju: ČĆR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 3.226,08 eur uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od dana podnošenja tužbe u ovome predmetu pa do isplate po stopi od 7,25 %, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku: EUROPA – UPRAVLJANJE NEKRETNINAMA D.O.O., Donje Svetice 14, Zagreb, OIB: 24492405186 da tužitelju: ČĆR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi od 7,25 %, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

6. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori da se tužiteljica kao zaposlenica tuženika dana 08.02.2019. tijekom radnog vremena ozlijedila u centralnom skladištu tuženika na adresi [adresa]. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

7. Kako je i navedeno u tužbi radni odnos između tužiteljice i tuženika prestao je na zahtjev tužiteljice dana 09.08.2019. temeljem Sporazuma o prestanku ugovora o radu sklopljenog dana 06.08.2019. (dalje u tekstu Sporazum).

U članku 4. stavku 3. Sporazuma stoji:

„Radnik izričito i neopozivo izjavljuje da su isplatom iznosa gornje naknade podmirene sve njegove tražbine prema Poslodavcu, te da nema nikakvih daljnjih tražbina koje bi proizlazile iz radnog odnosa ili bilo kojeg drugog osnova u odnosu na Poslodavca, odnosno izjavljuje da se takvih tražbina odriče.“

Dokaz: - Sporazum prileži uz odgovor na tužbu

8. Budući da je do nastanka štetnog događaja došlo 08.02.2019. a da je Sporazum sklopljen 06.08.2019. (skoro 6 mjeseci od nastanka štetnog događaja) očito je da je šteta koju tužiteljica potražuje ovom tužbom obuhvaćena Sporazumom te se tužiteljica tog potraživanja, čak da je i osnovano, odnosno da je za štetu odgovoran tuženik, potpisom Sporazuma odrekla. Da je Sporazum odraz prave volje stranaka te da se tužiteljica svjesno i s namjerom odrekla potraživanja po osnovi ozljede na radu od 08.02.2019. ukazuje i činjenica da je tužiteljica svoje potraživanje s osnove naknade štete zbog ozljede na radu od 08.02.2019. odlučila potraživati izravno od osiguravajućeg društva kod kojeg je tuženik osiguran od odgovornosti prema djelatnicima tuženika. Naime, tuženik je u vrijeme štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj 11-7002572078 s društvom UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13A kojom je osigurana odgovornost prema djelatnicima tuženika.

Dokaz: - preslika police osiguranja od odgovornosti broj 11-7002572078

9. Tužiteljica je prije sklapanja Sporazuma o prestanku radnog odnosa osiguravajućem društvu UNIQA osiguranje d.d., dana 01.08.2019. prijavila štetu po osnovi ozljede od 08.02.2019. koja je tužiteljici od strane osiguratelja prema informacijama s kojima tuženik raspolaže i isplaćena.

Dokaz: - preslika prijave štete od 01.08.2019.

10. Da su zaista postojala nekakva dodatna potraživanja izuzev onih navedenih u Sporazumu, tužiteljica je imala prilike to navesti u Sporazumu. Budući da je naknadu štete zbog ozljede na radu zadobivene 08.02.2019. odlučila naplatiti od UNIQA osiguranje d.d. temeljem police koju je to društvo imalo ugovoreno s tuženikom, tužiteljica se svjesno potpisivanjem spomenutog Sporazuma odrekla potraživanja s osnove naknade štete prema tuženiku. Kako je potpisivanjem Sporazuma izražena prava volja stranaka da upravo u tom sporazumu reguliraju sve svoje međusobne odnose, tuženik smatra neprimjerenim, a i pravno neutemeljenim, da tužiteljica ustaje s tužbom u ovoj pravnoj stvari kad je svjesna da je slobodne volje potpisala Sporazum te da je potraživanje s osnove naknade štete po štetnom događaju od 08.02.2019. naplatila od osiguratelja tuženika. Uzimajući u obzir da je tuženik s društvom UNIQA osiguranje d.d. u vrijeme štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj 11-7002572078, da je tužiteljica štetu prijavila tom društvu te da joj je naknada štete isplaćena, tuženik predlaže da sud obavijesti osiguravajuće društvo UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13A o parnici radi miješanja u ovaj postupak na strani tuženika.

11. Podredno tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbenog zahtjeva u pogledu odgovornosti za štetni događaj, doprinosa nastalom štetnom događaju, pravne osnove i visine štete. Tuženik ističe da je kod tuženika kao poslodavca u cijelosti osigurana zaštita na radu radnika sukladno pozitivnim propisima, te da tuženik kao poslodavac u cijelosti ispunjava sve obveze propisane Zakonom o zaštiti na radu i posebnim pravilnicima donesenim radi provedbe navedenog zakona. Tužiteljica je bila pravovremeno osposobljena za rad na siguran način i upoznata s vrstama opasnosti na radnom mjestu. Teoretski dio osposobljavanja i provjera znanja te praktično osposobljavanje završeno je zaključno s danom 05.02.2019. godine. Dokaz: - zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način - uvjerenje o osposobljenosti

12. Konačno tuženik nije odgovoran za nastanak štetnog događaja budući je u konkretnom slučaju šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Naime, tužiteljica je ozlijeđena od strane druge djelatnice koja je upravljala viličarem, a koja je također osposobljena za rad na siguran način.

13. Tuženik u cijelosti osporava i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik će se na visinu tužbenog zahtjeva očitovati detaljnije nakon provedbe vještačenja u ovom postupku i postavljanja tužbenog zahtjeva sukladno istom. Slijedom svega iznesenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice iz razloga opisanih pod točkom II. ovog odgovora na tužbu i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi trošak ovog postupka, podredno tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev iz razloga opisanih pod točkom III. ovog odgovora na tužbu i obvezati tužiteljicu da tuženiku naknadi trošak ovog postupka.

Europa-upravljanje nekretninama d.o.o

14. U dokaznom postupku sud je pročitao ugovor o radu, sporazum o prestanku ugovora o radu, prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, policu osiguranja od odgovornosti, prijavu štete, zapisnik o ocjeni osposobljenosti radnik za rad na siguran način, uvjerenje o osposobljenosti, zdravstveni karton, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka AĆ, IĆ i UĆ te saslušanjem tužiteljice, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Želimiru Koraću i stalnoj sudskoj vještakinji dr. Jasminki Oštrek. 15. Nesporno je među strankama da se tužiteljica kao zaposlenica tuženika dana 08.02.2019. tijekom radnog vremena ozlijedila u centralnom skladištu tuženika na adresi [adresa]. Nesporno je da je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao na zahtjev tužiteljice dana 09.08.2019. temeljem Sporazuma o prestanku ugovora o radu sklopljenog dana 06.08.2019. Budući da je do nastanka štetnog događaja došlo 08.02.2019. a da je Sporazum sklopljen 06.08.2019. (skoro 6 mjeseci od nastanka štetnog događaja) tuženik smatra da je šteta koju tužiteljica potražuje ovom tužbom, obuhvaćena Sporazumom te se tužiteljica tog potraživanja, čak da je i osnovano, odnosno da je za štetu odgovoran tuženik, potpisom Sporazuma odrekla. Tuženik navodi da je u vrijeme štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja od odgovornosti broj 11-7002572078 s društvom UNIQA osiguranje d.d., Zagreb, Planinska 13A kojom je osigurana odgovornost prema djelatnicima tuženika te da je tužiteljica prije sklapanja Sporazuma o prestanku radnog odnosa osiguravajućem društvu UNIQA osiguranje d.d., dana 01.08.2019. prijavila štetu po osnovi ozljede od 08.02.2019. a koja je tužiteljici prema informacijama s kojima tuženik raspolaže i isplaćena. Tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

16. Osnovano tužiteljica smatra da se potpisom predmetnog Sporazuma od 6.8.2019.g. nije odrekla zahtjeva s osnove pretrpjele ozljede na radu kod tuženika. Tužiteljica navodi da uopće nije imala utjecaja na predmetni čl. 4. st. 3. To je odredba koju je tuženik sastavio i o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Dakle, tuženik ni u jednom trenutku nije pojasnio svojem radniku, a ovdje tužiteljici na što se točno odnosi ta odredba niti je angažirao pravnog djelatnika da uputi tužiteljicu o pravnim detaljima potpisivanja te odredbe. Predmetni Sporazum je pripremio tuženik kao poslodavac i to prema obrascu Sporazuma koji tuženik koristi u istim ili sličnim slučajevima. Sporazum ne sadrži niti jednu odredbu koja govori o naknadi štete, iako je tužiteljica podnijela zahtjev osiguravajućem društvu tuženika, stoga proizlazi da Sporazumom nije riješeno pitanje naknade štete tužitelju zbog ozljede na radu te da se tužiteljica tog zahtjeva nije odrekla. Osim toga, tužiteljica drži da iz čl. 4. st. 3. ne proizlazi jasno i određeno da je predmet odricanja od potraživanja bila i naknada štete. Tužiteljica navodi da Sporazum odgovara pravoj volji stranaka u pogledu prestanka ugovora o radu, datuma prestanka ugovora i o nepostojanju nikakvih tražbina iz radnog odnosa nakon što se izvrši isplata iz čl. 4. st. 2. Sporazuma. Naime, ugovorne strane su o tome pojedinačno pregovarale i usuglasile su se oko toga. Međutim, tužiteljica se nije odrekla potraživanja s osnove naknade štete jer o tome nije bilo pregovaranja. Razvidno je da su predmet članka 4. Sporazuma materijalna davanja tuženika prema tužiteljici s osnove odrađenog rada odnosno prekovremenih sati i dodacima na iste, a koja davanja će biti namirena zajedno sa isplatom plaće i jednokratnom naknadom troškova za mjesec kolovoz 2019. Navode se i neiskorišteni dani godišnjeg odmora koji će se isplatiti s plaćom za mjesec kolovoz 2019. i biti će iskazani na platnom listiću. Činjenica da je tužiteljica prije sklapanja Sporazuma o prestanku radnog odnosa osiguravajućem društvu UNIQA osiguranje d.d., dana 01.08.2019. prijavila štetu po osnovi ozljede od 08.02.2019., nikako ne ukazuje da bi se tužiteljica prema tuženiku kao poslodavcu svjesno i s namjerom odrekla potraživanja po osnovi ozljede na radu od 8.2.2019.g. pri čemu tužiteljica i sama navodi da je od osiguravajućeg društva dobila tek simboličan iznos koji nikako ne kompenzira pretrpljenu ozljedu na radu.

17. Osnovano tužiteljica smatra da potpisivanjem predmetnog sporazuma nije pristala na odricanje od tražbine s naslova naknade štete, a da je bila svjesna značenja čl. 4. st. 2. predmetnog sporazuma tužiteljica ne bi sklopila takav sporazum, te smatra da se u konkretnom slučaju radi o bitnoj i ispričivoj zabludi u smislu čl. 280. Zakona o obveznim odnosima. Pojam zablude znači neispravnu ili krivu predodžbu o nekoj okolnosti, a koja predodžba utječe na izjavu volje određenog sadržaja. Osnovano tužiteljica smatra da s obzirom na okolnosti koje je doživjela na radnom mjestu, s obzirom na vlastito znanje o pravu, s obzirom da je poslodavac taj koji je sastavio sporazumni raskid ugovora o radu (vjerojatno po tipiziranom obrascu), smatra da se u konkretnom slučaju radi o bitnoj i ispričivoj zabludi jer da je tužiteljica znala da se odriče svojih potraživanja, ne bi isti sporazum potpisala. Najzad, osnovano tužiteljica smatra da se nije mogla odreći potraživanja s naslova naknade štete jer u trenutku potpisa predmetnog sporazumnog raskida nije završilo tužiteljičino liječenje niti se njezino zdravstveno stanje stabiliziralo. Dakle, u trenutku sklapanja predmetnog sporazuma nije nastala tražbina s naslova neimovinske štete jer nije bilo završeno liječenje niti je nastupila sigurnost da se daljnje posljedice ne mogu više ukloniti niti bitno smanjiti, niti su tada nastali troškovi s naslova imovinske štete tuđe pomoći i njege te troškovi odlaska k liječniku jer isti nastaju od trenutka kad je prestala potreba za takvom pomoći. U tom smislu, tužiteljica se osnovano poziva na ustaljenu praksu Vrhovnog suda RH i to odluke br. Rev-1155/01 od 22.11.2001.g. i Rev-x 832/16 od 13.4.2021.g. u kojoj se navodi da kao trenutak saznanja za štetu može se uzeti završetak liječenja i stabilizacija oštećenikova zdravstvenog stanja. Prema tome, budući da je i nakon 6.8.2019.g. tužiteljici trajalo liječenje, tužiteljica ističe da se 6.8.2019.g. nije mogla odreći štete čije su posljedice nastupile nakon sklapanja predmetnog sporazuma. Iz svega navedenoga proizlazi da se tužiteljica nije mogla odreći nečega što nije postojalo u trenutku potpisivanja sporazumnog raskida ugovora o radu.

18. Zakonom o radu propisana je odgovornost poslodavca za štetu koju radnik pretrpi na radu i u svezi s radom, te ju je dužan nadoknaditi prema općim propisima obveznog prava (ZOO). Odgovornost poslodavca se, ovisno o uzroku, temelji na presumiranoj krivnji ili objektivnoj odgovornosti kod koje nema krivnje na strani poslodavca. Ako je poslodavac odgovoran za nastalu štetu radniku, odgovara prema načelima krivnje – njegova se krivnja presumira. To je najblaži oblik krivnje i na poslodavcu je da dokazuje da nije kriv za štetu koju je radnik pretrpio. Radniku koji je pretrpio ozljedu na radu prouzročenu djelovanjem opasne stvari ili obavljanjem poslova u opasnoj djelatnosti za naknadu te štete se primjenjuje kriterij objektivne odgovornosti. Poslodavac je odgovoran za slučajeve objektivne odgovornosti jer je zbog propusta ili određenih radnji radnik pretrpio štetu. Kod ove naknade štete ne traži se krivnja poslodavca, već poslodavac odgovara prema kriteriju uzročnosti – uzročne veze između štete i posljedice. Poslodavac ima mogućnost dokazivati da za štetu nije odgovoran i može se osloboditi odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala višom silom, krivnjom radnika ili krivnjom treće osobe. Kada se radi o objektivnoj odgovornosti, traži se uzročna veza između opasne stvari ili opasne djelatnosti i nastale štete i nije potrebno dokazivati štetnikovu nedopuštenu radnju. Prema Zakonu o zaštiti na radu, odgovornost poslodavca za ozljedu na radu propisana je u slučaju ozljede na radu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca te se smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se ista može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

19. Osnovano je pozivanje tužiteljice na odredbu članka 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14., 118/,14., 154/14., 94/18., 96/18.) kojom je određeno da se ozljeda na radu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Tužiteljica je predmetnog dana pretrpjela ozljedu na radu zbog propusta poslodavca da osigura radno mjesto u skladu s propisima zaštite na radu. Stoga, u ovom konkretnom slučaju nema mjesta primjeni iznimke da tuženik nije odgovoran jer da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao spriječiti. Sama činjenica da je tuženik tužiteljicu ocijenio da je osposobljena za rad na siguran način na poslovima rukovatelja viličarom i poslovima radnika na pripremi robe, na koju okolnost su iskazivali i svjedoci UĆ kao ovlaštenik i IĆ kao stručnjak zaštite na radu, ne predstavlja razlog koji bi tuženika oslobađao od odgovornosti za štetu, posebno kad se uzme u obzir da je tužiteljica neposredno prije štetnog događaja obavljala poslove unošenja artikala za otpis u računalu, pri čemu radno mjesto sačinjava fiksirani radni stol iza kojeg su police i naslagana čelična kutija na paleti tzv. interboks na kojoj je bilo puno robe težine cca 500 kg, pri čemu je druga radnica koja je radila na velikom viličaru od 2,5 tone gurala tužiteljicu viličarom u stol, tužiteljica je ostala bez zraka i vrisnula od bola, a radnica ju nastavila gurati viličarom dok ju nije pritisnula u stol. Svjedoci UĆ i IĆ nisu bili očevici štetnog događaja i nemaju neposrednih saznanja o samom događaju. Slijedom svega navedenoga za predmetni šetni događaj isključivo je odgovoran tuženik.

20. Iz nalaza stalnog sudskog vještak prim.dr.sc. Želimira Koraća od 18.03.2024. godine je razvidno da je predmetnom nezgodom tužiteljica zadobila jak udarac od viličara u leđa prilikom kojeg udarca je udarila u stol sprijeda, pri čemu je došlo do stiskanja grudnog koša između stola i viličara. Tužiteljica je pretrpjela znatne bolove u grudnom košu sprijeda i straga te bolove u obliku zatezanja u vratnim mišićima potiljka. Vještak je iz dostupne mu medicinske dokumentacije, a po gore navedenom događaju utvrdio da je kod tužiteljice došlo do ozljede u obliku nagnječenja prsnog koša i istegnuća mišića uz vratnu kralježnicu. Nadalje, vještak je mišljenja kako je povodom gore navedenih ozljeda, tužiteljica pretrpjela ukupno i kumulativno, fizičke bolove u jakom intenzitetu 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana te slabog intenziteta 30 dana. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo kako je uslijed pretrpljenih ozljeda, tužiteljica bila podvrgnuta neugodnostima i to prilikom snimanja Rtg-a, UZV, MR i EMNG, kao i fizikalnim terapijama, pregledima i kontrolama kod liječnika i sl. Također, vještak je utvrdio kako je uslijed pretrpljenih ozljeda, tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć, ponajviše za obavljanje težih poslova u domaćinstvu i to od po 2 sata dnevno 2 tjedna, 1 sat dnevno 3 tjedna i ½ sata dnevno 3 tjedna.

21. U pisanom očitovanju na podnesak tuženika od 16. 9. 2024. vještak navodi da slijed medicinske dokumentacije u spisu upućuje na to da se tužiteljica liječila zbog ozljeda pri predmetnom događaju dva i pol mjeseca, što je dvostruko duže od razdoblja koje je vještak obuhvatio prisustvom fizičkim bolova (38 dana). Također je potrebno naglasiti da se velika većina procijenjenih bolova (30 dana) odnosi na one slabog intenziteta. Sam mehanizam ozljede (gnječenje) govori o ozljedama koje su bolne, a slijed medicinske dokumentacije uključuje navode o prisustvu bolova. Tegobe vezane za visoki tlak, ginekološke probleme i glavobolje nisu u uzročno- posljedičnoj vezi s predmetnim događajem, stoga te tegobe i bolesti nisu ni u kojem obliku uključene u procjene fizičkih bolova, nelagodnosti ili tuđe njege i pomoći. Vještak navodi da su poslove za koje je potrebna tuđa njega i pomoć navedeni samo kao primjer (nošenje veće količine namirnica i priprema i nošenje ogrijeva), jer da pod stavkom težih poslova u domaćinstvu su svakako i brojne druge aktivnosti, koje su svima poznate iz svakodnevnog života (brisanje podova, usisavanje, kuhanje, peglanje itd.), a vještak je sa regresijom tegoba smanjivao opseg vremena tuđe njege i pomoći, a liječenje je trajalo svakako duže od procijenjenog vremena, što je i evidentno iz stanja sisa. Vještak navodi da je tužiteljica upravo zbog ozljeda iz predmetnog događaja upućena na Rtg snimanja, laboratorijsku obradu (vađenje krvi), MR kralježnice, te je obavila dva ciklusa fizikalne terapije. Sami pregledi specijalista (x4) i liječnika opće prakse (x13) koji su vezani isključivo za predmetni događaj, također predstavljaju nelagodnosti. Vještak je učinio korekcije u stavci nelagodnosti, a ostaje kod ranijeg mišljenja vezanog za fizičke bolove i tuđu pomoć i njegu.

22. Iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje dr. Jasminka Oštrek, spec.psih.od 31.07.2024.g. proizlazi da je tužiteljica trpjela jaki primarni strah za svoj život kada se našla stiješnjena između stola i „interboksa“ u trajanju od 5 min, kasnije je trpjela strah kada je sama krenula kući do dolaska i obrade u hitnom traktu, te je tada strah uz to bio praćen i jakim bolovima u trajanju od jednog dana. Strah jakog intenziteta bio je za vrijeme dok se nije mogla samostalno kretati te joj je u tome pomagao suprug u trajanju od 14 dana, dok se strah slabijeg intenziteta javljao u toku od 30 dana. Vještak dr. Jasminka Oštrek u svom nalazu navodi da obzirom na dužinu trajanja tegoba, nesposobnosti za rad i prilagođavanja novo nastaloj stresnoj situaciji se može reći da je došlo i do tegoba iz reda akutno stresnog poremećaja i poremećaja prilagodbe u trajanju od 3 mjeseca.

23, U dopuni nalaza vještakinja navodi da je štetni događaj neminovno kod tužiteljice morao izazvati jaki ugrožavajući strah za vlastiti život. Iako nije došlo (kako se sugerira) do teških tjelesnih ozljeda s vidljivim prijelomima, tužitelja je prema nalazima i mišljenjima specijalista te vještaka kirurga trpjela bolove, teško se kretala, bila joj je potrebna pomoć supruga (uzeo je dva tjedna godišnjeg odmora), nije mogla skrbiti o maloj djeci, odlazila je na razne pretrage, fizikalnu terapiju, u neizvjesnosti i strahu od neke "dijagnoze". Ispitanica je bila na bolovanju do 25. 4. 2019., a zbog svojih poteškoća je čak dala otkaz na radnom mjestu što govori u prilog o emocionalnom odgovoru na za nju stresni događaj u podlozi. U nalazu iz specijalne bolnice "Agram" od 24. 1.2020. sugerira se da je nastala amenorrhea (izostanak menstruacije) posljedica teškog psihičkog stresa. Iako tužiteljica nije posjetila psihijatra niti uzimala psihijatrijsku terapiju ne znači da nije imala psihičke poteškoće nakon spornog događaja. Iz medicinske dokumentacije je vidljivo da je tužiteljica nastavila sa specijalističkim pregledima kroz gotovo cijelu 2020. godinu i dijelom u 2021., pa iako oni nisu u potpunosti povezani s traumatskim događajem gledajući iz somatske sfere, u velikoj mjeri su rezultat jednog sveobuhvatnog emocionalnog distresa koji je uslijedio po štetnom događaju. Psihičke tegobe ili možda i nedostatan uvid u iste kao uzrok drugih poteškoća, nisu bile izražene (ili prepoznate ) u tom mjeri da bi tužiteljica posjetila specijalista psihijatra i zatražila pomoć, no to ne znači da nije imala poteškoća. Emocionalni odgovor na traumu je različit kod svakog pojedinca i rezultat je prijašnjih iskustava i same strukture osobnosti. Obzirom na dužinu trajanja tegoba, nesposobnosti za radi i prilagođavanja novonastaloj za tužiteljicu stresnoj situaciji može se reći da je došlo i do tegoba iz reda akutno stresnog poremećaja i poremećaja prilagodbe u trajanju od 3 mj. Zaključno, tužiteljica je trpjela primarni strah u trajanju od 5 min., sekundarni strah, jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, sekundarni strah, srednje jakog intenziteta u trajanju od 14 dana, sekundarni strah, slabog intenziteta u trajanju od 30 dana, akutnog stresnom poremećaja i poremećaja prilagodbe u trajanju od 3 mj. Nema trajnog smanjenja životnih aktivnosti, koje bi bile uzrokovane predmetnim događajem.

24. Sud je nalaze prihvatio u cijelosti, nalazi su jasni i određeni, stranke su se izjasnile da na ročište ne treba pozivati sudske vještake, s obzirom da dodatna očitovanja vezano za prigovore tuženika.

25. Odredbom članka 19. stavkom 1. ZOO-a je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Odredbom stavka 2. tog članka je propisano da se pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Odredbom članka 1100. stavkom 1. ZOO-a je propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Sukladno odredbi čl. 1100. stavka 2. ZOO-a prilikom odmjeravanja ukupne visine pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Uzevši u obzir sve navedene i utvrđene činjenice sud smatra da je tužitelju štetnim događajem povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta (članak 19. stavak 2. u vezi s člankom 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje temeljem odredbe članka 1100. stavka 1. ZOO-a. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade.

26. Uzimajući u obzir mjesto ozljeda, nagnječenje grudnog koša i istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu, utvrđenu dužinu i intenzitet fizičkih bolova utvrđenih po sudskom vještaku dr. Koraću, kao i nelagodnosti koje je tužiteljica trpjela – Rtg snimanja, laboratorijsku obradu (vađenje krvi), MR kralježnice, dva ciklusa fizikalne terapije, preglede specijalista (x4) i liječnika opće prakse (x13), uzimanje analgetika, sud smatra da tužiteljici pripada pravična novčana naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje za fizičke bolove u utuženom iznosu od 1.327,23 eura.

27. Iz nalaza dr. Koraća proizlazi da je tužiteljici bila potrebna bila potrebna tuđa pomoć i njega ukupno 7 tjedana za poslove iz svakodnevnog života kao što su brisanje podova, usisavanje, kuhanje, peglanje i sl., pri čemu je regresijom tegoba smanjivao opseg vremena tuđe njege i pomoći. Iz nalaza dr. Oštrek proizlazi da je kod tužiteljice došlo do tegoba iz reda akutno stresnog poremećaja i poremećaja prilagodbe u trajanju od 3 mjeseca. Iz iskaza svjedoka AĆ tužiteljičinog supruga proizlazi da je tužiteljica po štetnom događaju bila na bolovanju dva i pol mjeseca, počela je raditi, ali je imala napadaje panike danju i obavezno noću, zvala bi ga putem do posla i morala je stati u vožnji od napadaja panike, kao bi napadaj popustio i prestao, kako bi mogla nastaviti s vožnjom, žalila se da ima strah, da pri svakom jačem udarcu osjeća strah da se opet tako nešto ne desi. Po dolasku iz bolnice osjećala je jake bolove u prsnom košu i jedva je hodala, odnio ju je na kat u krevet u spavaćoj sobi i tako je ležala dobra tri tjedna, nije mogla nigdje, kad je vidio kakvo je stanje uzeo je dva tjedna godišnjeg odmora kako bi pomogao supruzi i brinuo o njihovoj djeci u dobi od tri i osam godina, sve je ostalo na njemu, kuhanje, čišćenje, briga o djeci. Dakle, iako kod tužiteljice nema trajnog smanjenja životne aktivnosti, razvidno je da je kod tužiteljica došlo do privremenog smanjenja životne aktivnosti, iz nalaza vještakinje dr. Oštrek je razvidno da je tužiteljica bila na bolovanju od 25. 1. 2019. do 25. 4. 2019., dakle, kontinuirano 3 mjeseca, patila je od poremećaja prilagodbe kao emocionalnog odgovora na stresni događaj konkretno ozljedu na radu koji je doveo do stanja subjektivnog distresa kod tužiteljice, a što je u konačnici rezultiralo njenim otkazom. Sud smatra da navedene okolnosti predstavljaju posebne okolnosti koje opravdavaju dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti radi smanjenja životne aktivnosti tužiteljice, unatoč što je ovaj oblik štete u pravilu trajnog karaktera. Slijedom navedenoga sud smatra da tužiteljici pripada pravična novčana naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog smanjena životne aktivnosti u utuženom iznosu od 1.061,78 eura.

28. Vodeći računa o trajanju i intenzitetu straha i gore opisanim posljedicama straha u vidu verificiranog poremećaja prilagodbe sud smatra da tužiteljici pripada pravična novčana naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog straha u utuženom iznosu od 265,45 eura.

29. Pri odmjeravanju pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir sudsku praksu te Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske (sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održana dana 29. studenog 2002.g.). Dana 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20.) zauzeto je pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade neimovinske (nematerijalne) štete. Novo pravno shvaćanje primjenjuje se na sve postupke naknade neimovinske (ranije nematerijalne) štete te glasi: "Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372- 11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05." Sud je vodio računa i o cilju kojem služi naknada, ali o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

30. Tužiteljica zahtijeva naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i za troškove liječenja konkretno za troškove odlaska liječniku. Iz nalaza sudskog vještaka dr. Koraća proizlazi da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna ukupno 59,5 sati. Tuđu pomoć i njegu tužiteljici je pružao njezin suprug. Tužiteljica za tuđu pomoć i njegu traži iznos od 200,00 eura, pa kad se taj iznos podijeli sa brojem sati od 59,5 sati, tada ispada da je tužiteljica postavila zahtjev po cijeni sata tuđe pomoći od 3,36 eura, a što je prosječna cijena sata tuđe pomoći koju pruža nestručna osoba. Pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada tužiteljici temeljem odredbe članka 1095. ZOO-a, a o visini štete sud je odlučio po slobodnoj ocjeni primjenom odredbe članka 223. ZPP-a.

31. Najzad, iz nalaza sudskog vještaka dr. Koraća je razvidno da je tužiteljica odlazila svom liječniku 13 puta vezano za ozljede prouzročene ozljedom na radu, tužiteljica živi u [adresa], iz zdravstvenog kartona za tužitelju je vidljivo da je njezina doktorica medicine RĆ u Domu zdravlja Ozalj, [adresa], dakle, tužiteljica je do liječnice opće medicine morala putovati, što je iziskivalo izdatak, za što tužiteljica zahtijeva naknadu štete od 132,72 eura, pa kad se taj iznos podijeli sa 13 odlazaka, to po odlasku ispada trošak jednog putovanja od 10,20 eura. Pravo na naknadu imovinske štete za troškove liječenja pripadaju tužiteljici temeljem odredbe članka 1095. ZOO-a, a o visini štete sud je odlučio po slobodnoj ocjeni primjenom odredbe članka 223.ZPP-a.

32. Iz nalaza sudskog vještaka dr. Koraća proizlazi da se trošak police dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja odnosi na niz ugovorenih pregleda i pretraga koji nisu u svezi s predmetnom ozljedom na radu, stoga je dio tužbenog zahtjeva za iznos od 238,90 eura odbijen kao neosnovan.

33. Od zatraženih 3,226,08 eura tužiteljici je dosuđen iznos od 2.987,18 eura, dok je ostali iznos tužbenog zahtjeva od 332,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom odbijen kao neosnovan.

34. Zatezna kamata na iznos neimovinske štete dosuđena je od dana podnošenja tužbe 2. 3. 2022. pa nadalje, temeljem odredbe članka 1103. ZOO-a u vezi s čl. 112. st. 2. po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a. Zatezna kamata na imovinsku štetu dosuđena je od dana presuđenja do isplate budući se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti koja se dosuđuje prema cijenama u vrijeme presuđenja, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a. Ostali dio tužbenog zahtjeva za zateznu kamatu na dosuđeni iznos imovinske štete od 332,72 eura za razdoblje od 2. 3. 2022. do 23. 12. 2024.odbijen je kao neosnovan.

35. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. U odnosu na visinu zahtjeva tužiteljica je uspjela sa 92,60/%, a u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva sa 83,35% pa kad se navedeni postotci zbroje i podijele sa dva dobije se postotak od 88% dok je tuženik uspio s preostalih 12%, pa kad se postotka tužiteljice oduzme postotak tuženika dobije se postotak od 76% u kojem tužiteljici pripada trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku. Tužiteljici pripada trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova. Trošak je dosuđen kako slijedi: za sastavljanje tužbe 100 bodova, sastavljanje podneska od 9. 5. 2022. – očitovanje na odgovor na tužbu 100 bodova, sastavljanje podneska od 12. 12. 2022. – očitovanje na podnesak tuženika od 30. 8. 2022. 100 bodova, zastupanje na ročištu 13. 12. 2022. 100 bodova, zastupanje na ročištu 13. 2. 2024. 100 bodova, sastavljanje podneska od 13. 9. 2024. – očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka te specifikacija tužbenog zahtjeva 100 bodova, zastupanje na ročištu 6. 11. 2024. 100 bodova, pristup na ročište za objavu 50 bodova, ukupno 650 bodova pomnoženo sa 2,00 eura iznosi 1.300,00 eura te uvećano za PDV iznosi 1.625,00 eura. Tom iznos treba dodati trošak vještačenja od 750,00 eura koji je bio neophodan jer je tuženik osporio visinu tužbenog zahtjeva, iznos sudske pristojbe za tužbu od 95,96 eura i za presudu od 95,96 eura, ukupno 2.566,92 eura. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 9/14. i 55/16. – dalje: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 24. prosinca 2024.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u 3 ista primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. Tužiteljica zastupana po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, Vranicanijeva 5/I

2. Tuženik zastupan po Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri, Zagreb, Masarykova ulica 3