REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-96/2023-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa Stanislav Ostojić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, kojeg zastupa Krešimir Radočaj, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Terešak & Partneri d.o.o., Zagreb, Kaptol 15, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 21. studenog 2024. u prisutnosti odvjetničkog vježbenika HJ, zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 24. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.042,02 EUR s zateznim kamatama od 12. svibnja 2020. do isplate i za naknadu troškova parničnog postupka s zateznim kamatama od dana donošena predmetne presude do isplate, kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR, u roku do 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 197,46 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da se je 2. travnja 2020. dogodila prometna nezgoda na način da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu OTP Leasing d.d., kojim je upravljao JJ, a koje je bilo kasko osigurano kod tužitelja, naletjelo na divljač, fazana, na kolniku autoceste A11 - Zagreb (čvorište Jakuševec, A3) – Velika Gorica – Sisak (općina Novi Zagreb). Od navedenog udarca da je vozilo oštećeno, a divljač da je uginula-Vozač da nije bio pod utjecajem alkohola, niti je protiv njega pokrenut prekršajni postupak. Smatra da je tuženik odgovoran za nastalu štetu na vozilu, zato jer je on dužan štititi divljač, koji se smatraju opasnom stvari, na prostoru javne ceste kojom upravlja. Njegova odgovornost da se prosuđuje kako po pravilima o odgovornosti za štetu nastalu od opasnih stvari, s obzirom da tuženik obavlja opasnu djelatnost, tako i po pravilima o odgovornosti po osnovi krivnje. Budući da je tužitelj isplatio svom osiguraniku osigurninu u visini nastale imovinske štete na vozilu (7.846,48 kn/1.041,41 EUR dana 12. svibnja 2020.), to potražuje regres navedenog iznosa od tuženika s zateznim kamatama od 12. svibnja 2020. do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO), u dijelu koji se odnosi na potraživanja iz izvanugovornih odnosa.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, budući da između njegova postupanja i nastale štete ne postoji uzročno – posljedična veza. Ovo stoga, što je njegova ophodarska služba tog dana u potpunosti postupila prema odredbama Zakona o cestama (Narodne novine, broj: 84/2011., 18/2013., 22/2013., 54/2013., 148/2013., 92/2014., 110/2019., dalje u tekstu: Zakon o cestama), Pravilnika o održavanju cesta i Pravilnika o ophodnji javnih cesta te prema pravilima struke (ophodnja obavljena unutar 24 sata najmanje tri puta u oba smjera, a na toj dionici ceste prije nastanka prometne nezgode nije uočena životinja, a ni prije niti nakon nezgode nisu uočena oštećenja žičane ograde koja je postavljena kako bi spriječila ulazak divljači na kolnik autoceste). Tuženik napominje kako objektivno nije moguće spriječiti ulazak leteće divljači, kao što su to fazani, na kolnik autoceste. S obzirom da on za nastalu štete može odgovarati samo po osnovi krivnje (čl. 50. st. 1. ZC-a u vezi čl. 1045. st. 1. ZOO-a), a njegovog skrivljenog postupanja u konkretnom slučaju nema, to ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Napominje da je divljač na cesti opasna stvar, a da za štete od opasne stvari odgovara njen vlasnik bez obzira na krivnju, po pravilima objektivne odgovornosti, a to da je u konkretnom slučaju lovoovlaštenik prava lova na području na kojem je došlo da naleta na divljač (lovište XXI 103 Sveta Klara), a ne tuženik. Nadalje, ističe i da je motorno vozilo u pokretu opasna stvar, a i da je upravljanje vozilom velikom brzinom opasna djelatnost, ali da on nije obavljao tu djelatnost niti je vlasnik navedene opasne stvari, tako da ne postoji osnova za njegovu odgovornost za štetu po pravilima o objektivnoj odgovornosti. Stoga u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su tužiteljeva obvezujuća ponuda kasko osiguranja potpisan od strane ugovaratelja osiguranja Kefo d.o.o. (list 9. – 12 spisa), polica kasko osiguranja - osiguranik OTP Leasing d.d. (list 13. spisa), tužiteljevi Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 14. – 40. spisa), potvrda o prometnoj nezgodi izdana od strane MUP, PU zagrebačke, II. Postaje prometne policije Zagreb (list 43. – 44. spisa), policijski zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 45. spisa), prijava štete iz kasko osiguranja cestovnih vozila (list 47. – 48. spisa),m zahtjev za naknadni izvid štete (list 49. spisa), preslika vozačke dozvole (list 50. – 51. spisa), preslika prometne dozvole (list 52. – 53. spisa), dopunski izvid štete (list 54. spisa), izvid štete (list 55. spisa), račun za popravak vozila (list 56. – 57. spisa), obračun djelomične štete (list 58. spisa), fotografije oštećenog vozila (list 59. – 60. spisa), dopisi tužitelja (list 61. – 62. spisa), potvrda o izvršenom nalogu za plaćanje (list 63. spisa), izvadak iz tužiteljevih poslovnih knjiga (list 64. spisa), regresni zahtjevi tužitelja (list 65. – 66. spisa), rješenje Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja od 7. svibnja 2021. (list 71. – 76. spisa), tuženikov program zaštite divljači unutar mreže autocesta u nadležnosti tuženika, za razdoblje od 1. travnja 2021. do 31. ožujka 2031. (list 77. – 325. spisa), tuženikov putni radni list 802/2020 (list 333. – 334. spisa), tuženikov dnevnik rada ophodara AJ od 2. travnja 2020. (list 335. spisa), tuženikov ophodarski dnevnik od 2. travnja 2020. (list 336. – 339. spisa), preslika karte lovišta (list 349. spisa), pisana izjava svjedoka AJ (list 390. – 391. spisa) te je izveden dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću (list 431. – 439. spisa).

4. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora jest regresna naplata iznosa od 1.041,41 EUR/7.846,48 kn, koliko je iznosila osigurnina koju je tužitelj isplatio svom kasko osiguraniku radi otklanjanja štete koja mu je nastala na vozilu udarcem istog u fazana na kolniku autoceste A11 koju je bio dužan održavati tuženik.

6. Među strankama je nesporno da je vozilo osigurano kod tužitelja dana 2. travnja 2020. na određenoj dionici autoceste A11 udarilo u divljač - fazana, kojom prilikom je na vozilu nastala imovinska šteta, a fazan je uginuo, kao i da je tužitelj na ime isplate osigurnine svom osiguraniku isplatio iznos od 1.041,41 EUR/7.846,48 kn.

7. Nesporno je i da vozač osiguranog vozila, JJ, nije pridonio nastanku predmetne prometne nezgode.

8. Sporno je jesu li ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu tuženika, poglavito postoji li tuženikova štetna radnja ili propust koja je dovela do konkretne štete, dakle, je li tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, kao i visina nastale štete na osiguranom vozilu.

9. Autoceste su javne ceste koje su u stvarnopravnom smislu javno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske u općoj uporabi (čl. 2. st. 1. t. 1. i čl. 3. st. 1. Zakona o cestama).

10. Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o cestama određeno je da tuženik upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, ali da za pružanje usluga naplate cestarine i za obavljanje poslova održavanja autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama može osnovati posebno trgovačko društvo s ograničenom dogovornošću (stavak 4. istog članka).

11. Odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama određeno je da se za štetu trećim osobama koja je nastala na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, međutim, u stavku 2. tog članka specificirano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za tu štetu ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

12. Prema shvaćanju ovog suda odredbu čl. 50. st. 2. Zakona o cestama treba tumačiti tako što će pravna osoba koja upravlja javnom cestom odgovarati za štetu nastalu naletom na divljač osobito u situaciji kada nije javnu cestu označila odgovarajućom prometnom signalizacijom i opremom na zahtjev lovoovlaštenika, a utvrdi se da postoji uzročno posljedična veza između tog propusta i nastale štete, ali ne i jedino u tim situacijama, već i u svakoj drugoj situaciji kada je do štete naletom na divljač došlo uslijed propusta ili radnje pravne osobe koja upravlja javnom cestom. 13. Naime, odredba čl. 50. st. 1. Zakona o cestama-a uređuje upravo odgovornost pravnih osoba koje upravljaju javnim cestama, a ne nekih trećih osoba pa kada se u toj odredbi navodi da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, tada se pod time podrazumijeva odgovornost pravnih osoba koje upravljaju javnim cestama u svim onim situacijama u kojima su takve štete posljedica njihove radnje ili propusta.

14. Tuženik upravlja svim autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, osim onih autocesta kojima upravlja koncesionar (čl. 81. st. 1. ZC-a), a kako autocesta A11 nije dana na upravljanje određenom koncesionaru, to istom upravlja i održava ju tuženik. 15. Tuženik je u odgovoru na tužbu jasno naveo koje je mjere poduzeo radi osiguranja sigurnog i nesmetanog prometa na predmetnom dijelu predmetne autoceste i to, da bi spriječio ulazak životinja na kolnik, postavio je zaštitnu žičanu ogradu čitavom dužinom autoceste sukladno Općim tehničkim uvjetima i važećim hrvatskim normama (HRN U.S4.102, HRN U.S4.106 i HRN U.S4.112), a nakon toga da je predmetnu ogradu uredno održavao, da je redovito provodio ophodarske kontrole (svakodnevno, u razdoblju od 0,00 do 24,00 sata, s time da se ophodnja obavlja najmanje tri puta dnevno, a ophodnja se smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati ako se ophodnja obavlja vikendom i blagdanom) te da ophodarske kontrole koje su provedene na dan prometne nezgode (prometna nezgoda dogodila se je u 15,30 sati), prije nego li se je ista dogodila, nisu uočile nikakva oštećenja u zaštitnoj žičanoj ogradi niti odignuća iste od tla, a niti da bi takav oštećenja ili nepravilnosti bile uočene od strane ophodarske službe koja je po obavijesti da je došlo do naleta na divlju životinju – fazana izašla na tren utvrdila.

16. Činjenica da je cijelom dužinom predmetne autoceste bila postavljena zaštitna žičana ograda nije bila sporna, kao niti činjenica da je ophodnja predmetne autoceste vršena redovito i sukladno propisima te da prilikom ophodnji koje su obavljene na dan prometne nezgode, kako prije, tako i nakon iste, nisu uočena nikakva oštećenja na zaštitnoj ogradi postavljenoj oko mjesta nezgode, a isto proizlazi i iz dostavljenih putnih radnih listova, ophodarskog dnevnika i dnevnika rada tuženikovih ophodara.

17. Stoga radi utvrđenja tih činjenica nije bilo potrebno izvoditi daljnje dokaze, dakle, nije bilo potrebno saslušavati svjedoke (tuženikovog ophodara AJ).

18. Preostaje odgovoriti na pitanje može li tuženik unatoč tomu što je ogradio predmetnu autocestu žičanom ogradom, nakon što je utvrđeno da na istoj nije bilo oštećenja te unatoč tomu što je propisno vršio ophodnju ceste tijekom koje nisu utvrđene nikakve nepravilnosti, odgovarati za činjenicu što se je divlja životinja ipak našla na kolniku predmetne autoceste.

19. Odgovor na to pitanje ovisi o tome o kakvoj se vrsti divlje životinje u konkretnom slučaju radi, s obzirom da od toga ovisi utvrđenje može li se uopće određenim mjerama zaštite autoceste onemogućiti izlazak te vrste divlje životinje na kolnik autoceste, a ako može, tada je potrebno utvrditi da li su takve mjere u konkretnom slučaju bile poduzete.

20. S obzirom da nije sporno da je vozilo u konkretnom slučaju udarilo u fazana, dakle, leteću divljač, to se postavljanjem ograde ne može spriječiti dolazak te vrste divljači na kolnik autoceste.

21. Naime, zaštitne žičane ograde su tehnička sigurnosna konstrukcija sa svrhom zaštite prometa od divljači i drugih životinja te sprečavanja prijelaza vozila i pješaka s okolnih putova na trasu autoceste i ispod podvožnjaka, koje mogu biti čelične i od polimernih vlakana, a sastoje se od stupa, žičanog pletiva, žica za nastavak ograde, kukâ za pričvršćivanje te sidara za osiguranje od rušenja, s time da pletivo ograde mora biti učvršćeno metalnim klinovima u teren kako bi se spriječilo provlačenje životinja ispod ograde, njihova visina je minimalno 2 m, a kada se na iste dodaju nastavci, tada njihova visina može iznositi maksimalno 2,45 m, u kojem slučaju se na ogradu mogu dodati najviše tri nastavka u međusobnom razmaku od 15 cm (čl. 78. st. 1., 2., 4., 5., 6. i 7. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama /Narodne novine, broj: 92/2019., dalje u tekstu: Pravilnik o znakovima, signalizaciji i opremi/).

22. Navedena odredba primjenjuje se na zaštitne žičane ograde koje su postavljene odnosno će biti postavljene nakon stupanja na snagu navedenog pravilnika, 1. listopada 2019., dok je za ceste koje su već izgrađene ili su u fazi izgradnje do tog datuma, mjerodavno postojeće stanje prometne signalizacije i opreme temeljem propisa prema kojima su projektirane ili izvedene (čl. 89. st. 1. Pravilnika o znakovima, signalizaciji i opremi).

23. U konkretnom slučaju ne postoji podatak o tome kada je postavljena zaštitna žičana ograda na predmetnoj dionici autoceste A11, na 4. km + 500 m (niti je u tu svrhu predloženo izvođenje nekog dokaza), međutim, i prije stupanja na snagu Pravilnika o znakovima, signalizaciji i opremi, bio je na snazi podzakonski propis (Pravilnik o znakovima, signalizaciji i opremi /Narodne novine, broj: 33/2005., 64/2005., 155/2005., 14/2011., 25/2015./) koji je obvezivao osobu koja upravlja autocestom da istu ogradi zaštitnom žičanom ogradom u svrhu zaštite prometa na cesti od divljači i drugih životinja (čl. 93. t. 1. navedenog Pravilnika), a primjenjujući pažnju dobrog stručnjaka, u smislu odredbe čl. 10. st. 2. ZOO-a, tuženik je morao znati da pletivo takve ograde mora biti učvršćeno metalnim klinovima u teren kako bi se spriječilo odizanje ograde od tla i provlačenje životinja ispod ograde.

24. Dakle, zaštitna ograda mora biti na takav način pričvršćena za tlo da se onemogući njezino odizanje od tla i provlačenje određenih vrsta životinja ispod ograde (divljih svinja, lisica i ostalih) te mora biti dovoljno visoka da se spriječi njezino preskakanje od strane određenih vrsta životinja (srna, lisica i ostalih).

25. Međutim, leteća divljač će uvijek biti u mogućnosti ogradu preletjeti, bez obzira na to koliko je ograda visoka te bez obzira na njene druge specifikacije.

26. Štoviše, budući da je zračni prostor iznad kolnika autoceste u prevladavajućem dijelu, prema uobičajenom stanju stvari, otvoren, to će leteća divljač uvijek moći pristupiti kolniku autoceste iz zraka.

27. Iz toga proizlazi da objektivno ne postoji radnja koju je tuženik mogao poduzeti da spriječi nailazak fazana na kolnik autoceste A11 u konkretnom slučaju pa nema govora da je do naleta vozila osiguranika tužitelja na fazana došlo uslijed skrivljene radnje ili propusta tuženika, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke tuženikove odgovornosti za štetu (nema štetne radnje/propusta niti uzročno – posljedične veze).

28. Pri tome valja napomenuti da je program zaštite divljači kojeg je trebao izraditi tuženik, na koji upire tužitelj, usmjeren na zaštitu divljači na cesti, u smislu odredbe čl. 47. st. 1. Zakona o lovstvu (Narodne novine, broj: 99/2018., 32/2019., 32/2020., 127/2024.), dakle, na zaštitu divljači od prometa, a ne obrnuto, na zaštitu sigurnosti prometa od divljači, slijedom čega se donošenje programa zaštite divljači na može smatrati jednom od mjera učinkovitog sprečavanja dolaska divljači na kolnika autocesta.

29. Protivno navodima tužitelja, tuženik ne može za predmetnu štetu odgovarati prema pravilima o objektivnoj odgovornosti, po kojima odgovaraju vlasnici opasne stvari i osobe koje obavljaju opasnu djelatnost, sukladno odredbama čl. 1063., 1064. i 1067. ZOO-a, zato jer niti je tuženik vlasnik divljači (divljač je dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, a o njoj brine lovoovlaštenik prava lova na odgovarajućem području te je lovoovlaštenik taj koji odgovara za štete koje nastanu od divljači i to ako je do štete došlo naletom vozila na divljač uslijed provođenja lova - po načelu krivnje, a u svim ostalim situacijama po načelu uzročnosti/objektivne odgovornosti sukladno odredbama ZOO-a), niti je djelatnost upravljanja i održavanja autocesta, koju tuženik obavlja, opasna djelatnost (takva koja po svojoj prirodi predstavlja povećanu opasnost za ljude i okolinu).

30. Iako ne postoji odgovornost tuženika za štetu koja je nastala na vozilu osiguranom kod tuženika naletom na fazana, sud je prometnim vještačenjem ipak utvrdio visinu nastale štete na predmetnom vozilu.

31. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za promet, Igora Jakoplića, proizlazi da isti nema primjedbi na opseg štete koji je utvrđen tužiteljevim osnovnim i dopunski izvidom štete od 2. i 3. travnja 2020., jer da su sva oštećenja koja se u istima opisuju ili vidljiva na dostavljenim fotografijama ili su s obzirom na opisanu dinamiku nastanka nezgode mogla nastati u predmetnom štetnom događaju. Na vozilu da nije nastala totalna šteta, jer troškovi popravka nisu premašivali 75% vrijednosti neoštećenog vozila. Vještak je naveo da bi visina troškova popravka prema cijenama dijelova kod ovlaštenih koncesionara za Ford vozila na dan izrade nalaza i mišljenja i prema satnici od 16,32 EUR s uključenim PDV-om iznosila oko 1.938,66 EUR/14.606,83 kn. Vještak nije imao primjedbi na račun za popravak vozila na kojem se temelji tužbeni zahtjev.

32. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka Jakoplića.

33. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka, jer su isti jasni i logični i, stoga, objektivno provjerljivi te izrađeni u skladu s pravilima konkretne znanosti i struke.

34. Dakle, utvrđeno je da je na vozilu osiguranom kod tužitelja prilikom naleta na fazana na kolniku autoceste A11 nastala šteta koja odgovara iznosu kojeg je tužitelj isplatio svom osiguraniku (tužitelj je dana 12. svibnja 2020. isplatio osigurninu u iznosu od 1.041,41 EUR bez PDV-a, a na dan izrade nalaza i mišljenja, 30. srpnja 2024., troškovi popravaka bili su i viši te su iznosili 1.938,66 EUR s uključenim PDV-om).

35. Međutim, kako ne postoji propisani način apsolutne zaštite sigurnosti prometa na kolniku autoceste od leteće divljači, kao što je fazan, niti je tuženik objektivno mogao onemogućiti pristup kolniku letećoj divljači, to on ne može odgovarati za otklanjanje predmetne štete, niti izvorno, niti regresno, jer je šteta posljedica slučaja, a slučaj pogađa samo onog kojemu se je i dogodio, a to je tužitelj, odnosno njegov osiguranik. 36. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan.

37. Budući da je u cijelosti izgubio predmetnu parnicu, tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka, a dužan je iste naknaditi tuženiku (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

38. Tuženiku pripada naknada troškova parničnog postupka za ročište od 23. studenog 2023. u iznosu od 93,75 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za ročište od 23. listopada 2024. u iznosu od 93,75 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 42 OT-a) i za ročište od 21. studenog 2020. u iznosu od 187,50 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), dakle, ukupno mu pripada 375,00 EUR, dok je preko tog iznosa do zahtijevanog iznosa od 572,46 EUR, za iznos od 197,46 EUR, zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

39. Tuženiku ne pripada naknada troška za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu, budući da mu takav trošak nije niti nastao (taj trošak snosi ona stranka koja pravomoćno izgubi parnicu, što znači da još niti nije nastala obveza snošenja tog troška, a da obveznik plaćanja tog troška isti ne može prevaliti na protivnu stranku po načelu uspjeha u parnici, jer je upravo on stranka koja je izgubila parnicu – čl. 4. t. 2. Zakona o sudskim pristojbama /Narodne novine, broj: 118/2018., 51/2023./).

40. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 24. prosinca 2024.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku