Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-702/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Blanke Pervan, predsjednice vijeća, Katije Hrabrov, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ani Srok Lopar, odvjetnici u Rijeci, Pomerio 2/II, protiv tuženice ABC, [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima-odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1125/2019-32 od 21. svibnja 2024., u sjednici održanoj dana 24. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice ABC kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1125/2019-32 od 21. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu broj 5103447627 koji je sklopljen dana 2. ožujka 2007. godine između tužitelj AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj], kao kreditora solemniziran kod Javnog bilježnika Ermine Radić pod brojem OV- 1473/2007 dana 9. ožujka 2007. godine u dijelu koji glasi: "(...) u skladu s važećim odukama Banke (...)" pa kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane.

II Nalaže se tuženiku ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude, tužitelju AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 818,18 EUR (slovima: osamstoosamnaesteuraiosamnaestcenti) / 6.164,58 kn (slovima: šesttisućastošezdesetičetirikuneipedesetiosamlipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 15% godišnje od dana 2. svibnja 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2008. godine do dana 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2011. godine do dana 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14% godišnje tekućim od dana 1. kolovoza 2015. godine do dana 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2016. godine do dana 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2016. godine do dana 31. prosinca 2016. godine, po stopi od 7,68% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2016. godine do dana 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,41% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2016. godine do dana 31. prosinca 2016. godine, po stopi od 7,09% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2018. godine do dana 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2018. godine do dana 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% godišnje tekućim od 1. siječnja 2019. godine do dana 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% godišnje tekućim od 1. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% tekućim od 1. siječnja 2020. godine do dana 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% godišnje tekućim od 1. srpnja 2020. godine do dana 31. prosinca 2020. godine, po stopi od 5,75% godišnje tekućim od 1. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% godišnje tekućim od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. godine, po stopi od 5,49% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2022. godine do dana 30. lipnja 2022. godine, po stopi od 5,31% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2022. godine do dana 31. prosinca 2022. godine, po stopi od 5,50% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine, po stopi od 7,00%godišnje tekućim od 1. srpnja 2023. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na iznose kako slijedi:

na iznos od 0,01 E / 0,04kn od dana 02. 05. 2007 pa do isplate na iznos od 0,01 E / 0,04kn od dana 02. 06. 2007 pa do isplate na iznos od 0,01 E / 0,04 kn od dana 12. 07. 2007 pa do isplate na iznos od 0,01 E / 0,04 kn od dana 11. 08. 2007 pa do isplate na iznos od 0,01 E / 0,04 kn od dana 13. 09. 2007 pa do isplate na iznos od 0,01 E / 0,04 kn od dana 13. 10. 2007 pa do isplate na iznos od 0,01 E / 0,04 kn od dana 02. 12. 2007 pa do isplate na iznos od 0,01 E / 0,04 kn od dana 02. 01. 2008 pa do isplate na iznos od 15,99 E / 120,49kn od dana 02. 02. 2008 pa do isplate na iznos od 16,19 E / 121,97kn od dana 02. 03. 2008 pa do isplate na iznos od 16,38 E / 123,39kn od dana 02. 04. 2008 pa do isplate na iznos od 15,90 E / 119,81kn od dana 02. 05. 2008 pa do isplate na iznos od 15,77 E / 118,83kn od dana 02. 06. 2008 pa do isplate na iznos od 15,75 E / 118,70kn od dana 11. 07. 2008 pa do isplate na iznos od 15,61 E / 117,63kn od dana 02. 07. 2008 pa do isplate na iznos od 15,67 E / 118,07kn od dana 02. 09. 2008 pa do isplate na iznos od 16,26 E / 122,54kn od dana 11. 10. 2008 pa do isplate na iznos od 16,63 E / 125,30kn od dana 12. 11. 2008 pa do isplate na iznos od 16,25 E / 122,42kn od dana 02. 12. 2008 pa do isplate na iznos od 17,43 E / 131,34kn od dana 02. 01. 2009 pa do isplate na iznos od 17,65 E / 132,98kn od dana 14. 02. 2009 pa do isplate na iznos od 17,83 E / 134,31kn od dana 11. 03. 2009 pa do isplate na iznos od 17,32 E / 130,52kn od dana 02. 04. 2009 pa do isplate na iznos od 29,11 E / 219,36kn od dana 13. 05. 2009 pa do isplate na iznos od 28,68 E / 216,12kn od dana 11. 06. 2009 pa do isplate na iznos od 28,85 E / 217,40kn od dana 11. 07. 2009 pa do isplate na iznos od 28,55 E / 215,11kn od dana 02. 08. 2009 pa do isplate na iznos od 28,89 E / 217,69kn od dana 02. 09. 2009 pa do isplate na iznos od 28,53 E / 214,94kn od dana 02. 10. 2009 pa do isplate na iznos od 30,86 E / 232,54kn od dana 02. 11. 2009 pa do isplate na iznos od 18,48 E / 139,23kn od dana 02. 12. 2009 pa do isplate na iznos od 18,68 E / 140,72kn od dana 02. 01. 2010 pa do isplate na iznos od 18,94 E / 142,74kn od dana 02. 02. 2010 pa do isplate na iznos od 18,87 E / 142,19kn od dana 02. 03. 2010 pa do isplate na iznos od 19,34 E / 145,71kn od dana 02. 04. 2010 pa do isplate na iznos od 19,22 E / 144,83kn od dana 02. 05. 2010 pa do isplate na iznos od 19,33 E / 145,63kn od dana 02. 06. 2010 pa do isplate na iznos od 20,57 E / 155,00kn od dana 02. 07. 2010 pa do isplate na iznos od 20,29 E / 152,85kn od dana 02. 08. 2010 pa do isplate na iznos od 21,30 E / 160,45kn od dana 02. 09. 2010 pa do isplate na iznos od 20,78 E / 156,57kn od dana 02. 10. 2010 pa do isplate na iznos od 14,55 E / 109,64kn od dana 02. 11. 2010 pa do isplate na iznos od 15,48 E / 116,62kn od dana 02. 12. 2010 pa do isplate na iznos od 15,95 E / 120,15kn od dana 02. 01. 2011 pa do isplate na iznos od 15,57 E / 117,29kn od dana 02. 02. 2011 pa do isplate na iznos od 15,67 E / 118,06kn od dana 02. 03. 2011 pa do isplate na iznos od 15,36 E / 115,76kn od dana 02. 04. 2011 pa do isplate na iznos od 15,40 E / 116,01kn od dana 02. 05. 2011 pa do isplate na iznos od 8,58 E / 64,62kn od dana 02. 06. 2011 pa do isplate na iznos od 8,64 E / 65,11kn od dana 02. 07. 2011 pa do isplate na iznos od 9,21 E / 69,36kn od dana 02. 08. 2011 pa do isplate na iznos od 9,12 E / 68,69kn od dana 02. 09. 2011 pa do isplate na iznos od 8,67 E / 65,30kn od dana 02. 10. 2011 pa do isplate

III Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 7. st. 10. Ugovora o kreditu broj 5103447627 koji je sklopljen dana 2. ožujka 2007. godine između tužitelja AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj], kao kreditora solemniziran kod Javnog bilježnika Ermine Radić pod brojem OV- 1473/2007 dana 9. ožujka 2007. godine kojom se otplata kredita vezuje uz valutu švicarski franak u dijelu koji glasi: „Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro – računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i eventualnim rizicima promjene tečaja.“ pa kao takva ne proizvode pravne učinke za ugovorne strane.

IV Nalaže se tuženiku ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove Presude, tužitelju AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 10.175,14 EUR (slovima: desettisućastosedamdesetipeteuraičetrnaestcenti) / 76.664,59kn(slovima:sedamdesetišesttisućašestošezdesetčetirikuneipedesetidevetlip a) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim po stopi od 14% godišnje od dana 2. travnja 2008. godine do dana 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2011. godine do dana 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14% godišnje tekućim od dana 1. kolovoza 2015. godine do dana 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2016. godine do dana 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% godišnje tekućim od dana 1.srpnja 2016. godine do dana 31. prosinca 2016. godine, po stopi od 7,68% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2016. godine do dana 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,41% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2016. godine do dana 31. prosinca 2016. godine, po stopi od 7,09% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2018. godine do dana 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2018. godine do dana 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% godišnje tekućim od 1. siječnja 2019. godine do dana 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,30% godišnje tekućim od 1. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% tekućim od 1. siječnja 2020. godine do dana 30. lipnja 2020. godine, po stopi od 5,89% godišnje tekućim od 1. srpnja 2020. godine do dana 31. prosinca 2020. godine, po stopi od 5,75% godišnje tekućim od 1. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% godišnje tekućim od 1. srpnja 2021. do 31.prosinca 2021. godine, po stopi od 5,49% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2022. godine do dana 30. lipnja 2022. godine, po stopi od 5,31% godišnje tekućim od dana 1. srpnja 2022. godine do dana 31. prosinca 2022. godine, po stopi od 5,50% godišnje tekućim od dana 1. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine, po stopi od 7,00%godišnje tekućim od 1. srpnja 2023. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na iznose kako slijedi:

na iznos od 2,55 E /19,21 kn

od dana 02. 04. 2008

pa do isplate

na iznos od 1,58 E /11,87 kn

od dana 11. 10. 2008

pa do isplate

na iznos od 6,38 E /48,05 kn

od dana 12. 11. 2008

pa do isplate

na iznos od 1,53 E /11,53 kn

od dana 02. 12. 2008

pa do isplate

na iznos od 16,87 E /127,12kn od dana 02. 01. 2009

pa do isplate

na iznos od 19,86 E /149,60kn od dana 14. 02. 2009

pa do isplate

na iznos od 22,23 E /167,48kn od dana 11. 03. 2009

pa do isplate

na iznos od 15,90 E /119,80kn od dana 02. 04. 2009

pa do isplate

na iznos od 14,08 E /106,07kn od dana 13. 05. 2009

pa do isplate

na iznos od 10,99 E /82,78kn

od dana 11. 06. 2009

pa do isplate

na iznos od 12,36 E /93,15 kn

od dana 11. 07. 2009

pa do isplate

na iznos od 10,16 E /76,56 kn

od dana 02. 08. 2009

pa do isplate

na iznos od 12,84 E /96,78 kn

od dana 02. 09. 2009

pa do isplate

na iznos od 10,23 E /77,11 kn

od dana 02. 10. 2009

pa do isplate

na iznos od 686,30E /5.170,92kn od dana 02. 11. 2009

pa do isplate

na iznos od 7,91 E /59,63kn

od dana 02. 12. 2009

pa do isplate

na iznos od 9,42 E /70,99 kn

od dana 02. 01. 2010

pa do isplate

na iznos od 11,39 E /85,84 kn

od dana 02. 02. 2010

pa do isplate

na iznos od 10,92 E /82,925kn od dana 02. 03. 2010

pa do isplate

na iznos od 14,31 E /107,81kn od dana 02. 04. 2010

pa do isplate

na iznos od 13,57 E /102,28kn od dana 02. 05. 2010

pa do isplate

na iznos od 14,38 E /108,36kn od dana 02. 06. 2010

pa do isplate

na iznos od 23,41 E /176,38kn od dana 02. 07. 2010

pa do isplate

na iznos od 21,41 E /161,33kn od dana 02. 08. 2010

pa do isplate

na iznos od 28,76 E /216,72kn od dana 02. 09. 2010

pa do isplate

na iznos od 25,12 E /189,27kn od dana 02. 10. 2010

pa do isplate

na iznos od 22,16 E /166,95kn od dana 02. 11. 2010

pa do isplate

na iznos od 31,63 E /238,31kn od dana 02. 12. 2010

pa do isplate

na iznos od 36,46 E /274,71kn od dana 02. 01. 2011

pa do isplate

na iznos od 32,85 E /247,52kn od dana 02. 02. 2011

pa do isplate

na iznos od 33,97 E /255,93kn od dana 02. 03. 2011

pa do isplate

na iznos od 30,94 E /233,12kn od dana 02. 04. 2011

pa do isplate

na iznos od 31,28 E /235,66kn od dana 02. 05. 2011

pa do isplate

na iznos od 41,29 E /311,10kn od dana 02. 06. 2011

pa do isplate

na iznos od 42,90 E /323,22kn od dana 02. 07. 2011

pa do isplate

na iznos od 53,94 E /406,44kn od dana 02. 08. 2011

pa do isplate

na iznos od 52,38 E /394,69kn od dana 02. 09. 2011

pa do isplate

na iznos od 43,71 E /329,37kn od dana 02. 10. 2011

pa do isplate

na iznos od 44,03 E /331,72kn od dana 02. 11. 2011

pa do isplate

na iznos od 43,41 E /327,09kn od dana 02. 12. 2011

pa do isplate

na iznos od 45,68 E /344,19kn od dana 02. 01. 2012

pa do isplate

na iznos od 48,22 E /363,31kn od dana 02. 02. 2012

pa do isplate

na iznos od 48,28 E /363,75kn od dana 02. 03. 2012

pa do isplate

na iznos od 3.034,43 E /22.862,93kn od dana 02. 04. 2012

pa do isplate

na iznos od 5.433,12 E /40.935,88kn od dana 04. 05. 2012

pa do isplate

V. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju i to u iznosu od 91,39 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- kn 3,41 / EUR

0,45 od 02.04.2007.

pa do isplate,

- kn 42,23 / EUR

5,60 od 02.05.2007.

pa do isplate,

- kn 45,89 / EUR

6,09 od 02.06.2007.

pa do isplate,

- kn 60,61 / EUR

8,04 od 02.07.2007.

pa do isplate,

- kn 40,93 / EUR

5,43 od 02.08.2007.

pa do isplate,

- kn 38,66 / EUR

5,13 od 02.09.2007.

pa do isplate,

- kn 72,14 / EUR

9,57 od 02.10.2007.

pa do isplate,

- kn 62,71 / EUR

8,32 od 02.11.2007.

pa do isplate,

- kn 48,66 / EUR

6,46 od 02.12.2007.

pa do isplate,

- kn 50,19 / EUR

6,66 od 02.01.2008.

pa do isplate,

- kn 19,72 / EUR

2,62 od 02.02.2008.

pa do isplate,

- kn 0,14 / EUR

0,02 od 02.03.2008.

pa do isplate,

- kn 0,00 / EUR

0,00 od 02.04.2008.

pa do isplate,

- kn 26,16 / EUR

3,47 od 02.05.2008.

pa do isplate,

- kn 38,76 / EUR

5,14 od 02.06.2008.

pa do isplate,

- kn 39,89 / EUR

5,29 od 02.07.2008.

pa do isplate,

- kn 52,45 / EUR

6,96 od 02.08.2008.

pa do isplate,

- kn 46,28 / EUR

6,14 od 02.09.2008.

pa do isplate

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena.

VI. Tuženik je dužan tužiteljicama naknaditi prouzročeni parnični trošak postupka u iznosu 2.682,94 EUR od sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 7,00% godišnjetekućom od dana presuđenja pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice te da se tuženici naknadni parnični trošak zajedno s troškom sastava žalbe koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Prvenstveno smatra da je potrebno razmotriti postoje li okolnosti u smislu odredbe čl. 71. st. 7. Zakona o parničnom postupku radi donošenja odluke o izuzeću. U žalbi ističe kako je sud prvog stupnja trebao uputiti zahtjev za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije, sukladno prijedlogu tuženice. Nadalje, ističe kako sud prvog stupnja ni na koji način nije utvrdio niti obrazložio da bi se u konkretnom slučaju tužitelj imao smatrati potrošačem, te je radi utvrđenja statusa potrošača tužiteljica bila dužna predložiti dokaze na kojima temelji svoje zahtjeve, budući da se takav status ne presumira. Pogrešan je stav suda prvog stupnja vezan uz nerazumljivost odredbe o promjeni kamatne stope, kao i pozivanje na utvrđenja iz kolektivnog spora, posebno što je tuženica o svakoj promjeni kamatne stope o tome pravovremeno obavijestila korisnicu kredita. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je pročitala ugovor i kako je znala da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi, ali joj nije bilo jasno prema kojim parametrima i koliko, međutim, nije tražila dodatna pojašnjenja prije sklapanja predmetnog ugovora. U odnosu na obrazloženje da bi se odredba o valutnoj klauzuli imala smatrati nepoštenom, odnosno ništetnom, ističe kako je isto manjkavo, nedostatno i promašeno, a posebno što je odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti, kako to proizlazi iz odluke Suda Europske unije u predmetu C-81/19, koja se u duhu prava Europske unije ima primijeniti i na predmetni postupak. Sud prvog stupnja nerazumljivost odredbi isključivo obrazlaže pozivajući se na iskaz tužiteljice, a da se niti jednom riječju nije osvrnuo na brojnu dokumentaciju i materijale koje je dostavila tuženica. Sud prvog stupnja je postupajući na navedeni način počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupka, kao i onu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. istoga Zakona. Smatra kako je potraživanje tužiteljice zastarjelo jer je ista mogla, neovisno od kolektivnog spora, u zastarnim rokovima pokrenuti postupak za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora te ostvarivati zahtjev za naknadu štete u tom postupku, čime je isključivo tužiteljica, a ne treća osoba, jedina mogla prekinuti tijek zastare u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima. Također ističe kako tužiteljica nije ovlaštena potraživati zakonske zatezne kamate od plaćanja svakog anuiteta, nego slijedeći dan od pravomoćnosti presude kojom je pružena kolektivna zaštita. Čak i da je neosnovano navedeno stajalište tuženice, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio kamate na pojedinačne iznose od dana dospijeća pojedinih iznosa anuiteta, budući da se tuženica ima smatrati savjesnim stjecateljem. Neosnovano je odbijen prigovor tuženice radi prijeboja, jer u slučaju utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora ugovorni odnos između parničnih stranaka sveden je na početno ugovorene parametre (početni tečaj), što bi značilo da i tuženica ima potraživanje prema tužiteljici, jer je tijekom otplate kredita tužiteljica plaćala anuitete i po nižem tečaju od onoga po kojem je kredit bio isplaćen. Pobija i odluku o troškovima postupka ističući kako je pogrešno sud prvog stupnja primijenio Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je stupila na snagu u studenom 2023. na sve radnje u postupku, budući da ista ne može imati povratno djelovanje. Pogrešno je dosuđen tužiteljici trošak za zastupanje na ročištu za objavu presude, budući da nije riječ o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14

- dalje ZPP).

6.1. Međutim, iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio. Stoga nije utemeljen prigovor tuženice da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

1. u vezi čl. 8. ZPP.

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tuženica, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

8. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

9. U odnosu na navode tuženice kako je sud prvog stupnja trebao uputiti zahtjev za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije, valja reći kako sud u smislu odredbe čl. 213. st. 1. toč. 2. ZPP nije dužan podnijeti takav zahtjev, tek ako ga podnese dužan je odrediti prekid postupka, što u konkretnome nije slučaj.

10. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu broj 5103447627 zaključenog 2. ožujka 2007. između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženice, kao kreditora, i to u dijelu u kojem je tužiteljica obvezana platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženice, a preko ugovorene kamatne stope i u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, kao i zahtjev da joj tuženica isplati razliku preplaćenih iznosa do kojih je došlo zbog takvih ništetnih odredaba za razdoblje od svibnja 2007. do svibnja 2012., kao i zahtjev tuženice da se utvrdi da postoji njezina tražbina prema tužiteljici u iznosu od 91,39 EUR.

11. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, ocijenivši neosnovanim po tuženici istaknuti prigovor zastare potraživanja, utvrdio da je predmetnim ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa i vezana za određenu valutnu klauzulu, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke, da se o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo, već ju je unaprijed na standardnom ugovoru, na čiji sadržaj tužiteljica nije imala utjecaj, formulirala banka, da tuženica, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o kreditu kod ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, pa kako promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, tuženice, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužiteljice, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP), slijedom čega su odredbe o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora ništetne.

12. Što se tiče prigovora zastare prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci broj Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., kojeg prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

13. Tužiteljica je u konkretnom slučaju podnijela tužbu 30. svibnja 2019., dakle, prije isteka petogodišnjeg roka iz čl. 225. ZOO u kojem nastupa zastara u konkretnom slučaju, a koji rok se računa od pravomoćnosti presuda donesenih po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare.

14. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13, a koja je djelomično u tom dijelu potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 249/14-2, a ona odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2105, utvrđeno je da na ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženica, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive niti jasne kao ni razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne. Ta presuda donesena je na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

15. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 2221/2018-11 je odbijena revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7 izreke) kojim je utvrđeno i da je, između ostalih, i tuženica u ovom postupku povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP, kao i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, 110/15 i 14/19 – dalje ZZP/07), te odredbama ZOO, zbog čega je i naloženo tuženici da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.

16. Odredbe čl. 502.c ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

17. Osim toga, u postupku je saslušana tužiteljica kao stranka, koja je iskazala da je predmetni Ugovor potpisala, a da nije bila upoznata s nikakvim rizicima, odnosno da je banka nije informirala o svim rizicima u kreditnom odnosu, te da nije shvaćala značenje promjenjive kamatne stope, slijedom čega je prvostupanjski sud odluku u postupku utemeljio i na individualizirano utvrđenim relevantnim činjenicama koje se odnose na predmetni ugovor o kreditu, pri tome pravilno smatrajući neosnovanim navode tuženice da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarala o spornim odredbama, odnosno da su joj objašnjene pravne posljedice ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Naime, odabir valute u kojoj će se kredit uzeti, kao ni odluka da li će se kredit uzeti ili ne pod ponuđenim uvjetima banke i uz promjenjivu kamatnu stopu, ne znači da je postojala mogućnost pregovaranja, a sama ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF prosječnom potrošaču je nerazumljiva, te nepoštena i ništetna, jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama koje se odnose na rizik vezan uz valutnu klauzulu. Prosječnom potrošaču, a kakvim se može okarakterizirati i tužiteljica, nije bio poznat rizik tečaja CHF, a on očito nije bio jednak kao svaki opći valutni rizik, već je bio veći iz razloga što je ugovoreno da se i ugovorna (promjenjiva) kamata naplaćuje u kunama prema tečaju CHF.

18. Iz nespornih činjenica vidljivo je da je tužiteljica sa tuženicom Ugovor o kreditu zaključila kao fizička osoba za kupnju stana u kojem živi, što joj u odnosu na banku kojoj je davanje kredita, kao jednog od proizvoda bankarske djelatnosti kojom se tuženica bavi, daje status prosječnog potrošača, posebno stoga što iz stanja spisa ne proizlazi da je predmetni Ugovor sklopljen u svrhu trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti korisnice kredita.

19. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu tužiteljice postavljenom radi utvrđenja ništetnosti odredaba o jednostranoj promjeni kamatne stope i ugovaranju valutne klauzule.

20. Provedenim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku financijsko- knjigovodstvene struke, koje je izvršeno na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, obrazloženo po stavkama i argumentirano, na koje vještačenje u smislu matematičkog izračuna nije bilo primjedbi, je utvrđeno da je tužiteljica zbog ugovorene promjene kamatne stope platila veći iznos od ukupno 818,18 EUR (6.164,58 kn), a zbog primjene valutne klauzule tijekom otplate kredita platila veći iznos od ukupno 10.175,14 EUR (76.664,59 kn) za utuženo razdoblje, pa joj je taj iznos pravilno dosuđen zajedno sa zateznom kamatom od datuma dospijeća pojedinog anuiteta do isplate, sukladno čl. 29. ZOO.

21. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

22. Prema odredbi čl. 1111. st. ZOO kad bio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonom, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

23. Sukladno čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

24. Kako je u konkretnom slučaju tuženica nepoštena od dana stjecanja, to je tužiteljici zakonsku zateznu kamatu valjalo dosuditi na svaki pojedini preplaćeni iznos od dana kada ga je preplatila, a kako je to obračunato u nalazu i mišljenju vještaka knjigovodstveno-financijske struke.

25. Pobijanom presudom utvrđeno je da ne postoji potraživanje tuženice prema tužiteljici u iznosu od 91,39 EUR na ime manje plaćenih anuiteta zbog tečajne razlike, u pogledu čega žalbeni navodi nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

25.1. Naime, žaliteljici je odgovoriti da su pravne posljedice ništetnosti propisane odredbom čl. 323. st. 1. ZOO tako da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

25.2. Osim navedene odredbe na koju se poziva tuženica u žalbi, posljedice ništetnosti uređene su i odredbom čl. 323. st. 2. ZOO, kojom je propisano da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženica je kao jača ugovorna strana povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnice kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način kako je to ranije obrazloženo, slijedom čega tuženica, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, nema pravo od tužiteljice kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu niti u konkretnom slučaju ima osnove prijebojem iznosa negativnih tečajnih razlika umanjivati preplate tužiteljice.

26. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu tužiteljice, te utvrdio da ne postoji tražbina tuženice prema tužiteljici, kao i odredbu čl. 154. st. 1. ZPP te Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 - dalje Tarifa) prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

26.1. Neosnovano tuženica u žalbi ističe kako je pogrešno sud prvog stupnja primijenio navedenu Tarifu. Naime, prema Tbr. 52. toč. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstva primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. U konkretnom slučaju odluka o trošku postupka donesena je 21. svibnja 2024., dakle, u vrijeme kada je navedena Tarifa stupila na snagu.

26.2. Pravilno je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima, tužiteljici priznao trošak za pristup na ročište za objavu presude sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife, koji je bio potreban za vođenje parnice.

27. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

Zadar, 24. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Blanka Pervan