REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3760/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Ivana Mlinarić, u pravnoj stvari tužitelja Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, radi isplate iznosa od 3.017,74 eura, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1621/2021 od 26. lipnja 2023., 24. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1621/2021 od 26. lipnja 2023.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1621/2021 od 26. lipnja 2023. odlučeno je:

„I. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina ulica 4, OIB: 57500462912, da u roku od 15 dana plati tužitelju CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, iznos od 3.017,74 eura (tri tisuće sedamnaest eura i sedamdeset četiri centa) / 22.737,17 kuna (dvadeset dvije tisuće sedam sto trideset sedam kuna i sedamnaest lipa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 5,89% do 31. prosinca 2020., a od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75%, a od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61%, a od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49%, a od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31%, a od 1. siječnja 2023. po stopi od 5,50% odnosno dalje do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, tekućim - na iznos od 2.816,35 eur/21.219,82 kuna od 24. prosinca 2020. do isplate - na iznos od 201,39 eur/1.517,35 kuna od 18. prosinca 2020. do isplate.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu 76,63 eur / 577,37 kn.“

2. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/11, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev ili je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda je ispitana u granicama razloga određenih u žalbi sukladno odredbi članka 365. stavka 1. ZPP pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Pobijana presuda nije zahvaćena niti jednom bitnom povredom odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti onima na koje se poziva tuženik u žalbi. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni, a niti je presuda zahvaćena bitnom povredom iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju sadržajem žalbe posebno upućuje tuženik.

7. Uvodno se ističe da je predmetni spor, spor male vrijednosti, a pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u sporu male vrijednosti, nije predmet ispitivanja u žalbenom postupku, pa su takvi žalbeni navodi neprihvatljivi kao žalbena osnova za ispitivanje prvostupanjske presude, budući da odredba članka 467. stavka 2. ZPP-a ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu članka 370. ZPP-a provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Slijedom navedenog ovaj sud nije odlučivao o tuženikovim žalbenim navodima kojima osporava ocjenu izvedenih dokaza i pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Tužitelj je svom osiguraniku PS na temelju kasko police osiguranja isplatio štetu koja je nastala na osiguranikovom vozilu naletom na divljač (čagalj) koji se dogodio 5. prosinca 2020. na autocesti A3 P Bregana na 233km + 900m na način da je vozilo naletio na čaglja koji se zatekao na autocesti A3. Tužitelj tvrdi da mu je zbog isplate predmetnog iznosa nastala šteta za koju je odgovoran tuženik koji nije održavao cestu na način da je sigurna za promet. Tužitelj tvrdi da to što se divljač zatekla na kolniku autoceste upućuje na činjenicu da je tuženik propustio održavati autocestu na način da je sigurna za promet radi čega je tuženik odgovoran za nastalu štetu sukladno odredbama Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19; dalje: ZC) i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO). Predmet postupka je tužiteljev zahtjev na isplatu iznosa od 21.219,82 kn na ime naknade štete nastale na vozilu registarske oznake [registarska oznaka] zbog naleta vozila na divljač (čagalj) na autocesti A3 te iznos od 1.517,35 kn na ime troška vuče vozila. Između stranka nije sporna dinamika događaja kao niti visina tužbenog zahtjeva.

9. Prvostupanjski sud je ocjenom iskaza svjedoka IS, PS, OS i BS utvrdio da su IS i PS IS vozili iz smjera Velike Kopanice prema Slavonskom Brodu, da je pao mrak, da su na autocesti naletjeli na čaglja koji se tamo našao, posljedica naleta čaglja je šteta na vozilu, da zaštitna ograda na mjestu naleta nije bila oštećena i da u trenutku naleta na čaglja nisu uočili vozilo tuženika, nastalu štetu na vozilu su naknadili od osiguravajuće kuće, tužitelja. Iz iskaza djelatnika tuženika OS i BS prvostupanjski sud je utvrdio da se ophodnja vrši pješice i putem vozila, da u vremenu od 12 sati dva puta vrši ophodnja dionice, da se provjerava žičana ograda,da kada se utvrdi oštećenje ili nepravilnosti da se manja oštećenja odmah saniraju, a kod većih oštećenja da se mijenja cijela žičana ograda, da u vozilu uvijek imaju oko 50 m žičane ograde. Uobičajena procedura prilikom prometne nesreće naletom na divljač na autocesti je da se tada pješke provjerava dionice auto ceste, odnosno žičana ograda i to 1 km prije i poslije mjesta nesreće s jedne i s druge strane. Prokopi tijekom dana mogu vidjeti iz ophodarskog vozila prilikom ophodnje, ali da se tijekom noći ne mogu pa da se iz toga razloga vrši provjera ograde pješke s tim da je moguće da divljač prođe kroz navedeni prokop. U konkretnom slučaju nalet vozila na divljač upisano je u dnevniku rada i u ophodarski dnevnik, u dnevnik rada upisuju se uočena oštećenja na žici ili prokopima. Što se tiče mogućnosti uočavanja oštećenja na ogradi prilikom ophodnje u noćnoj smjeni, utvrđeno je da se vozilo ophodnje kreće brzinom od oko 35 kn/h te da ophodar, koji sjedi na suvozačkom mjestu, s reflektorom obasjava žicu i provjerava ima li eventualnih oštećenja.

10. Prema stavu prvostupanjskog suda tuženik je bio dužan dokazati da su bile poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa, a činjenica da se divljač (čagalj) našla na kolniku autoceste ukazuje ili da je rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi postojao ili da se zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena jer da je bila tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste, za što po načelu pretpostavljene krivnje odgovara tuženik. Slijedom navedenog, na temelju članka 1045. stavka 1. ZOO-a, članka 1090. ZOO-a, članka 17. stavaka 1. i 2. ZC-a te članka 6. stavaka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19) prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev. Pravo na zatezne kamate od dospijeća do isplate određene su sukladno članku 29. stavku 1. i članku 183. stavku 1. ZOO-a, a stopa zatezne kamate na glavnicu određena je sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, za ostale odnose.

11. U skladu s člankom 1045. stavkom 1. ZOO-a krivnja za prouzročenu štetu se presumira zbog čega je na tuženiku teret dokazivanja činjenice da je šteta nastala bez njegove krivnje.

12. Pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da sama činjenica što je tuženik obavio redovitu ophodnju spornog dijela autoceste i što tom prilikom nisu nađena oštećenja na zaštitnoj ogradi, ne znači da nema tuženikovog propusta u održavanju ili postavljanju zaštitne ograde, a time niti tuženikove odgovornosti za štetu. To iz razloga što je tuženik kao osoba koja upravlja autocestom bio dužan postaviti i održavati žičanu ogradu koja bi spriječila izlazak divljači na autocestu, a u konkretnom slučaju na kolniku autoceste našla se divljač (čagalj), što ukazuje na to da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena, u suprotnom se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika autoceste. Pri tome treba imati u vidu i da se na autocesti postižu vrlo velike brzine vozila (130 km/h) pa izbjegavanje divljači može imati kobne posljedice zbog čega je tuženik dužan po potrebi poduzimati i mjere koje su veće od onih propisanih pravnim propisima na koje se poziva tuženik. Stoga činjenica što je postojala zaštitna ograda, da tuženik obavlja redovite kontrole žičane ograde, kako pješke tako i vozilom,kako o svemu vodi dnevnik nisu dovoljne za zaključak da je do predmetne prometne nezgode došlo bez tuženikove krivnje, dok tuženik, na kome je u konkretnom slučaju teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa na autocesti, nije dokazao suprotno.

13. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako u konkretnom slučaju postoji tuženikov propust da poduzme mjere radi sigurnog neometanog prometa i mjere održavanja sigurnosti autoceste, pa i postavljanjem ograde koja će spriječiti izlazak divljači (konkretno čaglja) na autocestu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-873/2017-2 od 16. veljače 2021. i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2737/2022-2 od 12. travnja 2023.). Posljedično, a kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik nije poduzeo sve potrebne radnje na predmetnoj autocesti kako bi ju na siguran način mogli koristiti svi korisnici kojima je namijenjena, odnosno da nije osigurao siguran promet zbog čega postoji tuženikova odgovornost za štetu u smislu odredbe članka 1045. stavka 1. ZOO-a.

14. S obzirom na to da je za štetu na predmetnom vozilu tužiteljevog osiguranika odgovoran tuženik, tužitelj je ovlašten potraživati od tuženika štetu koju je tužitelj, po osnovi predmetnog štetnog događaja nesporno isplatio svom osiguraniku na temelju police osiguranja u smislu članka 963. stavka 1. ZOO-a.

15. Pravilna je i odluka o parničnom trošku donesena prema odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, članka 155. ZPP-a, Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 53/19) koje tako pojedinačno određene troškove tuženik konkretnim žalbenim navodima nije osporavao.

16. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 24. prosinca 2024.

Sudac

Ivana Mlinarić