Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž-743/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Leonardu Troskotu, odvjetniku iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 63/V, protiv tuženika ER, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Iris Missoni De Both, odvjetnici iz Zagreba, Vinogradska 4, radi utvrđenja prava služnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj P-312/2022-32 od 1. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 24. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice HR kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj P-312/2022-32 od 1. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

»I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

1. "Utvrđuje se da u korist čestice br. 1816/3, površine 472 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasnog dobra, postoji pravo služnosti prilaznog kolnika na teret čestice 1816/11, površine 178 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao poslužnog dobra, koja služnosti ide sjeveroistočnim dijelom navedene čestice u površini 15,00 m2, na skici Dopune nalaza i mišljenja iz lipnja 2023. godine izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Tihani Artič, označeno točkama 9-C-7-11-14-C1-9A-12-8-9, u širini od 1,25 metara od točke 9 do točke C, u širini od 1,15 m od točke C1 do točke 9A, te u duljini od 13 metra između točaka 9 i 9A i točaka C i C1, što je tuženi dužan trpjeti.

2. Nalaže se tuženom kao vlasniku čestice 1816/11, površine 178 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao poslužnog dobra da tužiteljici HR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku 15 dana izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis u zemljišnim knjigama prava služnosti prilaznog kolnika opisanog u točki 1. ove presude u korist čestice br. 1816/3, površine 472 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao povlasnog dobra, koju će ispravu za slučaj neizdanja zamijeniti ova presuda.

3. Nalaže se tuženom da tužiteljici nadoknadi troškove ovog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, obračunato po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za tri postotna poena, sve u roku 15 dana".

II. Nalaže se tužitelju HR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku MR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 587,85 eura/4.429,16 kn od dana 1. rujna 2023. godine do isplate obračunato po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećano za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.«

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tužiteljica iz svih žalbenih razloga. Tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom njezina donošenja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, iz razloga što ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, posebno stoga što nisu navedeni razlozi o odlučnoj činjenici, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama postoji li u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra u vlasništvu tužiteljice, pravo služnosti prilaznog kolnika na teret čest. zem. [katastarska čestica] iste k.o., kao poslužnog dobra u vlasništvu tuženika. Sud prvog stupnja je samo naveo da iz iskaza svjedoka i tuženika proizlazi da tužiteljica s javnog puta ima pristup na svoju nekretninu i da sa svim poljoprivrednim strojevima može pristupiti na stražnji dio svoje nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bez korištenja poslužne nekretnine. Sud nije dao razloge u pogledu činjenice postoji li opisana služnost koja je predmetom toč. 1. tužbenog zahtjeva, odnosno da li ju je tužiteljica osobno i putem prednika izvršavala na način opisan u tužbi. Presuda ne sadrži razloge o odlučnoj činjenici je li širina tužiteljičine čestice po onom dijelu kuda se mora kretati strojevima, traktorom ili cisternom da bi pristupila stražnjem dijelu svoje čestice 1816/3 k. o. [katastarska općina] dovoljna kako bi strojevi mogli nesmetano i sigurno proći bez da prelaze preko nekretnine u vlasništvu tuženika. Presuda nije cijenila činjenicu koja ukazuje na to da su osnovane i istinite tvrdnje tužiteljice da ona izvršava služnost koja je predmetom spora u korist čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na teret čestice 1816/11 iste k.o. U pogledu druge sporne činjenice postoji li potreba za pravom služnosti, činjenično je stanje pogrešno utvrđeno, jer sud prvog stupnja nije mogao utvrditi iz izvedenih dokaza, budući da tužiteljica s javnog puta ima pristup na svoju nekretninu, može li s poljoprivrednim strojevima pristupiti na stražnji dio svoje nekretnine, bez da se koristi poslužnom nekretninom. Između nekretnine tužiteljice i nekretnine tuženika ne postoji ograda kojom bi se jasno razgraničavale granice dviju nekretnina. Svjedoci koji su iskazivali u postupku nisu mogli znati kreće li se tom prilikom stroj ili vozilo po površini tužiteljičine čestice ili pak one u vlasništvu tuženika. Sud prvog stupnja nije ni od vještaka mjernika zatražio pojašnjenja u pogledu činjenice je li širina tužiteljičine nekretnine dovoljna kako bi po svojim dimenzijama bilo koji stroj kojim tužiteljica pristupa na stražnji dio svoje čestice traktorom ili cisternom mogao nesmetano proći bez da se koristi poslužnom nekretninom tuženika. U postupku je nesporno utvrđeno da je jedini pristup nekretnini tužiteljice s javnog puta upravo put koji paralelno prolazi uz među tužiteljičine čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika. Isto je tako utvrđeno da je tuženik parkiranjem na južnom dijelu svoje čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz među s tužiteljičinom česticom onemogućavao je u prolasku prema stražnjem dijelu njezine čest. zem. [katastarska čestica] iste k. o. [katastarska općina] prvog stupnja je pravilno utvrdio da je za gospodarenje nekretninom tužiteljice nužan prolaz vozilima uz među između nekretnina stranaka radi obrade vinograda i pražnjenja septičke jame, pa je u konkretnome valjalo u korist povlasne nekretnine osnovati sporno pravo služnosti. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev te obvezati tuženika da joj naknadi parnične troškove, odnosno istu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tuženik je u odgovoru na žalbu naveo da žalbeni razlozi tužiteljice nisu osnovani. Prvostupanjski je sud, suprotno navodima žalbe, detaljno i opširno utvrdio i obrazložio da tužiteljica nije dokazala da na stražnji dio svoje nekretnine ne može doći preko svoje nekretnine i da joj za prolaz treba nekretnina tuženika. Saslušani su svjedoci ŽR, ER, DR, GR i SR iskazivali istovjetno i naveli da tužiteljica s ceste može doći do svojeg vinograda pješke i vozilima, uključujući i traktor te cisternu za pražnjenje septičke jame, pa je sud prvog stupnja osnovano prihvatio navode tuženika i primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a na koju ukazuje žalba, jer je u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se ista presuda može ispitati.

6. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice je utvrđenje da u korist čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao povlasnog dobra postoji pravo služnosti prilaznog kolnika na teret čest. zem. [katastarska čestica] iste k.o. kao poslužnog dobra i to u dijelu ove nekretnine označene točkama u Dopuni nalaza i mišljenja sudskog vještaka za geodeziju Tihane Artič te nalaganje tuženiku, kao vlasniku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kao poslužnog dobra) da tužiteljici izda tabularnu ispravu radi upisa prava služnosti u zemljišnu knjigu.

8. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom utvrdio da tužiteljica nije dokazala da je dosjelošću stekla pravo stvarne služnosti smatrajući da takvo što ne proizlazi iz izvedenih dokaza. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka naveo da su netočni navodi tužiteljice da bi se ona i njeni pravni prednici koristili prilaznim putem preko čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u njegovom vlasništvu te da ne postoji "nikakav prilazni put niti nužni prolaz", kao i to da tužiteljica oduvijek nesmetano i direktno pristupa na svoju nekretninu oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s ceste.

9. Iako prvostupanjski sud u toč. 29. pobijane presude obrazlaže da tužiteljica nije dokazala u postupku da na stražnji dio svoje nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne može doći preko svoje nekretnine i da joj treba nekretnina tuženika oznake čest. zem. [katastarska čestica] iste k.o., kao poslužno dobro, sud prvog stupnja, premda je njegov akcent i pretežiti dio obrazloženja presude temelji se na činjenici da tužiteljici poslužno dobro i nije nužno za dolazak na stražnji dio svojeg zemljišta, odbija postavljeni tužbeni zahtjev radi utvrđenja prava služnosti u korist njezine nekretnine.

10. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice i po ocjeni ovog suda drugog stupnja prvostupanjski je sud pravilno zaključio da u konkretnome nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava služnosti dosjelošću, kao originarnom načinu stjecanja prava služnosti, na koji se poziva tužiteljica.

11. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZVDSP) određuje više pravnih osnova stjecanja prava služnosti, među kojim osnovama se pravo služnosti može steći, osim pravnog posla i na temelju samog zakona.

12. Prema odredbi čl. 229. ZVDSP stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio. 13. Iz iskaza saslušanog svjedoka ŽR proizlazi da tužiteljica na cijelu svoju nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] "može doći sa ceste i po svojoj nekretnini" te da joj nije poznato da bi tužiteljica preko nečije tuđe nekretnine dolazila na svoju. U svom je iskazu navela da ona (svjedokinja) obrađuje vinograd tužiteljice te da između zida kuće tužiteljice i klijeti tuženika prolazi i tri puta mjesečno traktorom, međutim, jasno je navela: "nikada nismo išli preko nekretnine tuženika nego po nekretnini tužiteljice" (l.s. 39).

13.1. Svjedok ER u svom je pak svjedočkom iskazu naveo da mu je poznato gdje se nalazi međa između nekretnina stranaka te da je i prošle godine u ljeto kada je tuženik parkirao auto ispred svoje klijeti, iako je bilo teško proći, on (svjedok) "prošao sa traktorom Univerzalom" (l.s. 41).

13.2. Svjedok DR, susjeda stranaka, također je u svom iskazu jasno navela da tužiteljica do svojeg vinograda može doći po svojoj nekretnini s javnog puta te da "ima dovoljno prostora" (l.s. 41), dok je svjedok SR u svom iskazu naveo slijedeće: "puno puta sam bio kod tuženika, ali nisam vidio da netko prolazi sa bilo kakvim prijevoznim sredstvom uz kuću tužiteljice." (l.s. 43).

14. Kraj iznesenih svjedočkih iskaza te uz činjenicu da se žalbeni navodi tužiteljice svode isključivo na osporavanje ocjene dokaza suda prvog stupnja te činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda te prigovora da prvostupanjski sud u obrazloženju presude obrazlaže mogućnost, odnosno potrebu tužiteljice za utvrđenjem prava služnosti, a ne vodi računa o ispunjenju pretpostavki za stjecanjem tog stvarnog prava, za kazati je da se doista prvostupanjski sud u svom obrazloženju pretežito bavio ocjenom potrebe tužiteljice za povlasnim dobrom, međutim, iz obrazloženja presude, time što sud prvog stupnja smatra da tužiteljici i nije bilo potrebno povlasno dobro za prilaz stražnjem dijelu svoje nekretnine, ukazuje da tužiteljica i nije posjedovala dio nekretnine tuženika čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kroz vrijeme od 20 godina, u označenom dijelu, pri čemu žalbeni navodi tužiteljice ne sadrže argumentirane i vjerodostojne tvrdnje koje bi mogle dovesti u sumnju činjenični supstrat na kojem se temelji prvostupanjska presuda.

15. Naime, za osnivanje prava služnosti dosjelošću, na koji način stjecanja prava služnosti se tužiteljica u tužbi poziva, potrebno je faktično vršenje stvarne služnosti kroz vrijeme od 20 godina, pri čemu je potrebno, odnosno dovoljno da se vlasnik poslužnog dobra vršenju takve služnosti nije protivio, o čemu saslušani svjedoci ne govore, već upravo suprotno, svjedoče o tome da tužiteljica ima dovoljno prostora te "…može samo po svojoj nekretnini doći…" (l.s. 42).

16. Glede žalbenog prigovora tužiteljice da saslušani svjedoci i nisu mogli znati kreće li se vozilo i strojevi po površini tužiteljičine nekretnine ili dijelom po čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tuženika, za istaći je da je odredbom čl. 229. st. 2. ZVDSP propisano da se ne može dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva.

17. Da bi se stvarna služnost stekla dosjelošću, potrebno je da ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno i neprekidno posjedovao, izvršavajući njezin sadržaj kroz vrijeme od 20 godina, a da se vlasnik poslužne nekretnine tome nije protivio. 18. Glede žalbenih navoda tužiteljice da prvostupanjski sud od svjedoka nije zatražio "nikakva dodatna pojašnjenja te s tim u svezi nije ni mogao utvrditi da tužiteljica može na stražnji dio svoje nekretnine pristupiti bez da se koristi poslužnom nekretninom, budući da niti iskazi saslušanih svjedoka nisu svjedočili u tom pravcu", za istaći je da je teret dokaza radi utvrđenja činjenica na kojima temelje svoje zahtjeve na strankama, u smislu odredbe čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP, a ne na sudu, pa je upravo tužiteljica bila ta koja je bila dužna od svjedoka zatražiti dodatna pojašnjenja u cilju utvrđenja činjenica na kojima temelji svoj zahtjev.

19. Osim toga, za istaći je da je i sama tužiteljica u svom stranačkom iskazu navela da do stražnjeg dijela svoje nekretnine može doći pješke, s automobilom teško, ali da ne može doći cisterna za čišćenje septičke jame "koja dolazi po potrebi kada se septička jama napuni", te da se "septička jama čisti jedan put godišnje" (l.s. 65). Osim toga, u svom je stranačkom iskazu navela da je prijašnjih godina na stražnji dio predmetne nekretnine "dolazila samo preko svoje nekretnine".

20. Ovdje je za kazati i to da kada se uslijed dobrosusjedskih odnosa ponekad i dopusti prolaz nekretninom vlasnika, time nisu ostvareni uvjeti da bi se osnovano tvrdilo kako je time stečena služnost pojedinih susjeda na prolaz. Tek ako je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao služnost, izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, tek tada bi mogao tražiti utvrđenje da takva služnost postoji, što u konkretnome nije slučaj.

21. Prvostupanjski je sud stoga, suprotno žalbenim navodima, ocjenjujući stranačke iskaze tužiteljice i tuženika (l.s. 65 i 66) te iskaze saslušanih svjedoka, tako i ostale izvedene dokaze, po slobodnom uvjerenju svoju ocjenu dokaza opravdao uvjerljivim razlozima dajući jasne argumente za donošenje odbijajuće presude u toč. I.1. izreke.

22. Imajući u vidu da je dosjelost originarni način stjecanja prava služnosti, temeljem zakona, to po ocjeni ovog suda drugog stupnja, za razliku od stjecanja prava služnosti temeljem pravnog posla ne postoji obveza tuženika kao vlasnika poslužne nekretnine da tužiteljici izda tabularnu ispravu radi upisa služnosti u zemljišnu knjigu, već je u slučaju utvrđenja da je predmetna stvarna služnost stečena dosjelošću tužiteljica u smislu odredbe čl. 228. st. 2. ZVDSP ovlaštena zahtijevati samo upis stečenog prava služnosti u zemljišnu knjigu, pa je stoga neosnovan i tužbeni zahtjev tužiteljice iz toč. I.2. izreke.

23. Sud prvog stupnja je također pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP kada je u toč. II. izreke tužiteljicu obvezao da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

24. Stoga žalba tužiteljice nije osnovana.

25. Na osnovi iznesenog, trebalo je, po čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

U Zadru, 24. prosinca 2024.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov