Poslovni broj: UsI-2590/24-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice: CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po opunomoćenici Slađani Čanković, odvjetnici iz Zagreba, Preradovićeva 18/1, protiv tuženika:

Ministarstvo hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, radi poništavanja rješenja, 24. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništava rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/II-562-05/24-01/51, URBROJ: 522-4/1-1-2-24-2 od 09. travnja 2024. godine.

II. Poništava se rješenje Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, KLASA: UP/I-562-05/22-05/47, URBROJ: 2176-07-02/14-24-21 od 07. ožujka 2024. godine.

III. Tužiteljici se kao udovici priznaje status člana obitelji HK, civilne osobe nestale u Domovinskom ratu, kao i pravo na obiteljsku invalidninu.

IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici isplati trošak od 2.500,00 €.

Obrazloženje

Tužiteljica tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 09. travnja 2024. godine, kojim je odbijena njezina žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 07. ožujka 2024. godine. Tim prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice, kao udovice pok. HK, za priznavanje statusa člana obitelji civilne osobe nestale u Domovinskom ratu, kao i zahtjev za ostvarivanje prava na obiteljsku invalidninu.

Tužiteljica u tužbi navodi da se HK i dalje vodi u Knjizi nestalih Ministarstva hrvatskih branitelja, s naznakom da je nestao na području Županje. Tužiteljica ističe da se njezinom suprugu HK i njegovom susjedu gubi svaki trag 04. srpnja 1991. godine, nakon čega je idući dan dobila dojavu da je vozilo kojim su se vozili nađeno u žitu u mjestu Orolik u zapadnom Srijemu. Tužiteljica navodi da je suprugov nestanak odmah prijavila, ali istraga o tome nikad nije provedena.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela, a također je saslušana tužiteljica.

Osporavano drugostupanjsko rješenje je nezakonito, a nezakonito je i prvostupanjsko rješenje upravnog tijela.

Tužiteljica je 20. prosinca 2022. godine podnijela zahtjev za priznavanje statusa člana obitelji civilnog stradalnika Domovinskog rata, u odnosu na supruga HK koji je nestao u srpnju 1991. godine i proglašen umrlim sudskom odlukom s danom 07. srpnja 1991. godine.

Prvostupanjskim rješenjem od 07. ožujka 2024. godine je tužiteljičin zahtjev odbijen, uz obrazloženje da se nestanak HK ne može dovesti u vezu s Domovinskim ratom.

Tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 09. travnja 2024. godine odbio tužiteljičinu žalbu.

Na temelju čl. 10. st. 2. i čl. 10. st. 1.a) Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata (NN 84/21 - ZCS) prava iz tog zakona mogu ostvariti članovi obitelji osobe nestale u Domovinskom ratu pod okolnostima iz čl. 9. ZCS-a, nakon što im bude priznat taj status. U čl. 9. st. 1.a) ZCS-a je pak navedena i osoba koja je lišena slobode u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata.

Imajući u vidu cjelinu odredbi čl. 10. st. 1.a) i čl. 9. st. 1.a) ZCS-a sud smatra da se navedene odredbe mogu primijeniti na civila koji je nestao u okolnostima Domovinskog rata. Iz toga slijedi da i supruga navedenog civila na temelju čl. 10. st. 2. ZCS-a može ostvariti pravo na priznavanje statusa člana obitelji civilne osobe nestale u Domovinskom ratu, a time i prava koja proizlaze iz ZCS-a.

Iako se tuženik u upravnom postupku dopisom prvostupanjskom tijelu od 13. veljače 2024. godine očitovao na način da HK nije evidentiran u Evidenciji osoba nestalih u Domovinskom ratu, tužiteljica je uz žalbu u upravnom postupku dostavila dokaz o tome da se HK nalazi evidentiran kao osoba nestala 04. srpnja 1991. godine na području Županje u Knjizi osoba nestalih na području Republike Hrvatske Hrvatskog crvenog križa (pod rednim brojem 1406) te u još jednoj evidenciji nestalih osoba (pod rednim brojem 1529), a koju je tužiteljica pronašla na web stranici tuženika.

Nesporno je da je HK nestao početkom srpnja 1991. godine kraj Orolika u zapadnom Srijemu te da je odlukom suda proglašen umrlim s danom **.**.1991..

Tužiteljica je u svom iskazu pred sudom navela da je sa suprugom HK živjela na svojoj današnjoj adresi u mjestu [adresa] (na Baniji). Suprug je nju i djecu 28. lipnja 1991. godine otpratio na željezničku stanicu u Sunji te je ona s djecom tada otputovala za Beograd, a suprug je još ostao kod kuće. Dana 03. srpnja 1991. godine je suprug zajedno sa susjedom DK koji je bio iz mjesta Umetić došao autom kod njih u Beograd i donio jednu zaklanu svinju. Suprug i taj susjed su prenoćili u Beogradu i idućeg dana 04. srpnja 1991. godine su autom krenuli natrag za Hrvatsku. Nakon toga se suprugu i spomenutom susjedu DK gubi svaki trag. Ona je još istog dana telefonom zvala kući i tako saznala da suprug nije došao, a u noći s 05. na 06. srpanj 1991. godine je u Beogradu dobila poziv od nekog čovjeka koji se tada bio i predstavio, ali mu nije zapamtila ime, i koji je pitao je li to obitelj HK. Nakon što mu je tužiteljica potvrdno odgovorila, taj čovjek je rekao da su joj suprug i njegov susjed mrtvi kraj mjesta Orolik. Tužiteljica je ostala u šoku, a poslije toga se obratila Crvenom križu u Beogradu, gdje su joj objasnili da joj je zbog ratnih zbivanja bolje da ne ide na lice mjesta i da je bolje da barem jedan roditelj djeci ostane živ. Tužiteljica je ipak 07. srpnja 1991. godine sjela na vlak s namjerom da se iskrca u Oroliku, ali kad je došla na tu stanicu tamo su bili naoružani vojnici te se nije usudila izaći pa je vlakom produžila do Sunje, nakon čega je prespavala u kući svojih roditelja. Drugi dan je otišla u policijsku postaju u Hrvatskoj Kostajnici, gdje je razgovarala s načelnikom MK kojem je objasnila slučaj, a on je rekao da će joj se javiti. S obzirom na to da joj se nije javio, tužiteljica je treći dan opet otišla u Hrvatsku Kostajnicu, a tada je tamo već bila i naoružana vojska. MK ju je tada odbio, govoreći da se puca po mjestu. Nakon toga joj više policija nije ništa pomogla u pronalasku supruga, a njegov nestanak je poslije prijavljen i Međunarodnom komitetu Crvenog križa. Tužiteljica je konačno 25. srpnja 1991. godine otišla za Beograd. Nikad poslije ništa nije saznala o suprugu, koji je poslije proglašen umrlim s danom **.**.1991.. Tužiteljica je navela da joj suprug u kritično vrijeme nije bio pripadnik nikakve vojne jedinice te je napomenula da su tada u [adresa] imali kafić. Suprug u to vrijeme nije bio ni s kim u sukobu. Suprug i njegov susjed DK su po njihovim navodima u Beograd bili došli autoputem, a tužiteljica ne zna kuda su se vraćali, ali zna da je supruga susjeda DK iz nekog od sela u blizini Orolika, pa su možda tamo svratili. Tužiteljica nije ni od susjedove supruge saznala jesu li oni tamo bili. Prije desetak godina jedan drugi poznanik joj je rekao da je bio vidio vozilo DK u kanalu kraj Tovarnika.

Sud navedeni iskaz tužiteljice ocjenjuje u potpunosti vjerodostojnim, iskrenim, istinitim, detaljnim i preciznim, a iz njega proizlazi da je HK kao civilna osoba nestao kraj mjesta Orolik u zapadnom Srijemu 04. srpnja 1991. godine u okolnostima vezanim uz Domovinski rat.

Naime, tužiteljica je uvjerljivo iskazivala o postojanju naoružanih formacija kada je vlakom 07. srpnja 1991. godine bila u Oroliku te se upravo zbog prisutnosti tih naoružanih formacija odlučila da se ne iskrca iz vlaka u tom mjestu. Osim toga, notorno je da se u početku srpnja 1991. godine već vodio oružani sukob na području istočne Slavonije i zapadnog Srijema, na što ukazuje i činjenica da je u tim okolnostima još **.**.1991. ubijen i načelnik osječke policije. Iz svega navedenog sud zaključuje da je HK kao civilna osoba kraj mjesta Orolik 04. srpnja 1991. godine lišen slobode u smislu čl. 9. st. 1.a) ZCS-a i nestao (a potom izgleda i lišen života), u ratnim okolnostima vezanim uz Domovinski rat, zbog čega je naknadno sudskom odlukom i proglašen umrlim.

Nadalje, tužiteljica je detaljno iskazivala o tome kada je, kako, kome i na koji način policiji prijavila nestanak supruga HK.

Postaja granične policije Hrvatska Kostajnica je 30. prosinca 2022. godine potvrdila da je nestanak HK bio prijavljen, što je i u skladu s iskazom tužiteljice, a Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku se 26. veljače 2024. godine očitovalo o tome da se ne može na nedvojben način utvrditi okolnost stradavanja HK. Međutim, iz tog dopisa bi proizlazilo da je nestanak HK povezan s djelovanjem neke od strana u oružanom sukobu.

Kao što upravna tijela nisu osporila da bi HK u vrijeme nestanka bio civil, tako ta ista upravna tijela nisu dokazala da je do danas provedena bilo kakva relevantna istraga vezana uz okolnosti nestanka HK.

U takvim okolnostima sud ne može osporiti tvrdnje tužiteljice da je HK u vrijeme nestanka bio civilna osoba i da je za njegov nestanak odgovorna jedna od strana u oružanom sukobu, odnosno u Domovinskom ratu koji je tada već bio započeo na području istočne Slavonije i zapadnog Srijema, pa tako i na području mjesta Orolik.

Tužiteljica je u upravnom postupku s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja dostavila dovoljnu dokumentaciju (isprave) u smislu čl. 75. st. 2.a) ZCS-a i čl. 23. Pravilnika o načinu ostvarivanja statusa i prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata (NN 118/21) u svrhu utvrđivanja činjenice da je HK kao civil nestao u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata; tužiteljica je tako bila dostavila rješenje suda o proglašenju HK umrlim, izvode iz dviju evidencija nestalih osoba i potvrde policijskog tijela i državnog odvjetništva o tome da je nestanak HK prijavljen u realnom vremenu.

Istovremeno upravna tijela nisu dokazala da je u vezi toga ikada provedena potpuna istraga.

Stoga sud zaključuje da je HK početkom srpnja 1991. godine u okolnostima Domovinskog rata kao civil lišen slobode i nestao (a potom po svemu sudeći i usmrćen) na području mjesta Orolik, što je u smislu čl. 10. st. 1.a) i čl. 9. st. 1.a) ZCS-a pretpostavka za utvrđenje da je HK civilna osoba nestala u Domovinskom ratu.

Iz toga dalje slijedi da je tužiteljica kao tadašnja supruga HK u smislu čl. 10. st. 2. ZCS-a član obitelji civilne osobe nestale u Domovinskom ratu. Stoga su osporavana rješenja (kojima je tužiteljici odbijeno priznavanje statusa člana obitelji civilne osobe nestale u Domovinskom ratu) nepravilna i nezakonita pa su usvajanjem tužbenog zahtjeva poništena, na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).

Sud je na temelju utvrđenih činjenica i na temelju čl. 10. st. 2. ZCS-a u sporu pune jurisdikcije tužiteljici priznao status člana obitelji civilne osobe nestale u Domovinskom ratu, pa time i pravo na obiteljsku invalidninu - u vezi čega će nadležno upravno tijelo u daljnjem roku od 30 dana donijeti posebnu odluku. S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužiteljica na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i trošku zastupanja na raspravnom ročištu, po profesionalnoj opunomoćenici - odvjetnici, u vezi čega tužiteljici na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 2.500,00 €.

U Zagrebu, 24. prosinca 2024. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Slađana Čanković

2. Ministarstvo hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1