Poslovni broj: UsI-2551/24-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: LG iz [adresa] ([adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Dini Galić, odvjetnici iz Varaždina, Tome Blažeka 3, protiv tuženika: Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poništavanja rješenja, 24. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/20- 01/669, URBROJ: 513-04-24-2 od 22. ožujka 2024. godine i poreznog rješenja Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin, KLASA: UP/I-410-23/20-02/15, URBROJ: 513-07-05-01/20-5 od 28. kolovoza 2020. godine, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava rješenja o utvrđivanju godišnjeg dohotka i poreza na dohodak za 2017. godinu, na temelju ostvarenog inozemnog dohotka iz Austrije. Tužitelj u tužbi i u toku upravnog spora prvenstveno ukazuje na to da je austrijski rezident te da ima austrijsku potvrdu o rezidentnosti. Navodi da u Austriji živi i radi, ima registrirano vozilo i zdravstveno osiguranje te tamo pretežno boravi tokom godine, s obzirom na to da u Republici Hrvatskoj (RH) ne može boraviti više od 90 dana godišnje jer više nema u RH prijavljeno prebivalište. Ističe da je kuća u [adresa] vlasništvo njegove supruge te da nema ključ pa time ni posjed navedene kuće. Smatra da nisu utvrđivani njegovi gospodarski odnosi, koje ima samo s Austrijom, dok obiteljske, odnosno osobne odnose ima i u Austriji, jer tamo živi sa sinom. Tužitelj dalje navodi da su u utvrđeni iznos inozemnog dohotka od 203.578,01 kn uključeni i neoporezivi primici koji mu nisu uzeti u obzir ni u Austriji ni u RH, a radi se o božićnici, regresu za godišnji odmor, trinaestoj plaći, odnosno godišnjoj nagradi, toplom obroku i daru za djecu. Ističe i da mu nisu priznate olakšice na koje bi imao pravo po domaćim propisima, a radi se o odbicima za uzdržavanje nezaposlene supruge i mlt. kćeri u RH. Poziva se na sudsku praksu Suda Europske unije (Sud EU) i tvrdi da je diskriminiran.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Domaće porezno tijelo je u ožujku 2019. godine steklo saznanje o tome da je tužitelj ostvario dohodak u Austriji, pa je na traženje tog tijela austrijsko porezno tijelo 19. studenog 2019. godine dostavilo austrijsko porezno rješenje od 04. listopada 2018. godine o utvrđenom dohotku i porezu na dohodak tužitelju u Austriji za 2017. godinu.

Primjenom posebnog postupka utvrđivanja godišnjeg poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak iz čl. 51. Zakona o porezu na dohodak (NN 115/16 - ZPD), domaće porezno tijelo je 24. siječnja 2020. godine donijelo porezno rješenje kojim je tužitelju za 2017. godinu na temelju podataka iz austrijskog rješenja od 04. listopada 2018. godine utvrdilo inozemni dohodak u iznosu od 203.578,01 kn, što je razlika tužiteljevog bruto ostvarenog dohotka u Austriji i plaćenih doprinosa u Austriji. Potom je tužitelju utvrđen domaći ukupni godišnji osobni odbitak od 45.600,00 kn te mu je uračunat konačno plaćen porez na dohodak u Austriji za 2017. godinu od 5.108,23 kn. Tužitelju je na koncu za 2017. godinu utvrđena razlika poreza na dohodak i prireza za uplatu od 36.597,96 kn.

Osporavanim poreznim rješenjem domaćeg poreznog tijela od 28. kolovoza 2020. godine je odbijen tužiteljev prigovor protiv ranije spomenutog rješenja od 24. siječnja 2020. godine, uz dodatan navod u obrazloženju da tužitelj u poreznoj kartici nije imao upisane uzdržavane članove obitelji.

Tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 22. ožujka 2024. godine odbio tužiteljevu žalbu.

U ovoj pravnoj stvari je prvenstveno sporno pitanje tužiteljeve rezidentnosti, s obzirom na to da tužitelj smatra da je austrijski rezident i da stoga nije bilo pravne osnove da mu domaće porezno tijelo kao rezidentu RH utvrđuje inozemni dohodak i na temelju toga poreznu obvezu.

Sud napominje da se u ovoj pravnoj stvari radi o utvrđivanju tužiteljevog inozemnog dohotka i porezne obveze za 2017. godinu, što znači da se pitanje njegove rezidentnosti treba utvrđivati na razini 2017. godine.

Sud prihvaća tvrdnje tužitelja kojima upućuje na pojedine okolnosti koje bi ukazivale na to da uže gospodarske odnose ostvaruje u Austriji, s obzirom na to da tamo radi, pretežno boravi, ima registrirano vozilo i zdravstveno osiguranje. S druge strane, tužitelj je tokom 2017. godine nesporno svojim inozemnim prihodom ostvarenom u Austriji uzdržavao svoju obitelj (suprugu i dvoje djece) u RH, pri čemu sud posebno ističe da se tužitelj neosnovano poziva na činjenicu da u Austriji živi sa sinom, jer je iz njegovog zahtjeva za utvrđivanje statusa nerezidenta u RH od 17. siječnja 2020. godine vidljivo da je tada naveo kako mu je sin u Austriji tek od 2018. godine.

Nadalje, tužiteljeva austrijska potvrda o rezidentnosti datira tek od 24. siječnja 2022. godine, a tužitelj je trajno odjavio svoje prebivalište u [adresa] tek u siječnju 2020. godine.

Iz navedenog slijedi da je - gledano u cjelini - tužitelj ipak tokom 2017. godine središte svojih životnih interesa, odnosno uže osobne i gospodarske odnose imao u RH, u skladu s čl. 4. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Austrije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu (NN MU 3/01), kao temeljnog propisa koji regulira pitanje utvrđivanja rezidentnosti. Osim toga, tužitelju je pravomoćno (odlukama upravnih tijela u oba stupnja upravnog postupka i presudama upravnih sudova u oba stupnja upravnog spora) već u istovrsnim slučajevima utvrđena domaća rezidentnost prilikom utvrđivanja inozemnog dohotka ostvarenog u Austriji za 2013., 2014. i 2016. godinu, a tužitelj nije dokazao nikakvu bitnu promjenu relevantnih okolnosti koja bi utjecala na to da mu se za 2017. godinu u odnosu na navedene prethodne godine utvrdi domaća nerezidentnost.

Štoviše, kao što je već rečeno, tužitelj je tek 17. siječnja 2020. godine domaćem poreznom tijelu podnio zahtjev za utvrđivanje statusa nerezidenta, nakon što je trajno odjavio prebivalište u [adresa]. Taj zahtjev mu je međutim bio odbijen rješenjima donesenim u oba stupnja upravnog postupka, a tužbeni zahtjev za poništavanje tih rješenja mu je pravomoćno odbijen presudom ovog suda UsI- 3132/20 od 22. ožujka 2022. godine, potvrđenom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-2303/22 od 12. listopada 2022. godine.

S obzirom na to da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari, tužitelj ne može osnovano ukazivati na svoju nerezidentnost u RH na razini 2017. godine. U odnosu na tužiteljeve prigovore vezane uz činjenicu da mu se u iznos inozemnog dohotka uračunao i skupni iznos za koji tvrdi da se radi o nizu neoporezivih primitaka, sud napominje da su temeljni podaci za donošenje osporavanih rješenja utvrđeni iz austrijske javne isprave, odnosno priloženog rješenja austrijskog poreznog tijela od 04. listopada 2018. godine, u kojem su utvrđeni tužiteljevi prihodi ostvareni po osnovi nesamostalnog rada u Austriji tokom 2017. godine, a iz tog rješenja ne proizlaze nikakvi neoporezivi primici koje tužitelj spominje u ovom upravnom sporu. Stoga domaće porezno tijelo te neoporezive primitke niti nije moglo uzeti u obzir, kada uopće nisu navedeni u spomenutom rješenju austrijskog poreznog tijela od 04. listopada 2018. godine.

Također se neosnovano tužitelj poziva na nepriznavanje poreznih olakšica, odnosno uvećanog godišnjeg osnovnog odbitka za uzdržavanu nezaposlenu suprugu i tada mlt. kćer (rođenu 2005. godine), s obzirom na to da se radi o podacima koje je sâm tužitelj morao predočiti domaćem poreznom tijelu i u vezi toga priložiti vjerodostojne isprave - do kraja veljače 2018. godine za 2017. godinu, kako proizlazi iz čl. 53. st. 1. ZPD-a, u kojem je propisano da porezni obveznici na koje se primjenjuje poseban postupak iz čl. 51. ZPD-a, ako žele iskoristiti propisana prava za koja porezno tijelo ne raspolaže podacima bitnim za utvrđivanje prava na umanjenje dohotka, mogu do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu podnijeti poreznom tijelu obrazac za priznavanje prava u posebnom postupku i uz to priložiti vjerodostojne isprave.

Nesporno je da tužitelj do kraja veljače 2018. godine domaćem poreznom tijelu nije priložio nikakve isprave niti uopće podnio zahtjev za priznavanje poreznih olakšica za uzdržavane članove svoje uže obitelji. Stoga se tužitelju doista za 2017. godinu te olakšice nisu niti mogle utvrditi.

S obzirom na sve navedeno, tužitelj se neosnovano poziva na pojedinu sudsku praksu Suda EU i na tvrdnju o svojoj diskriminaciji, jer je sud u ovom upravnom sporu kao sporu pune jurisdikcije utvrdio da je tužitelj bio domaći rezident tokom 2017. godine i da su mu razlike poreznih obveza za tu godinu pravilno utvrđene osporavanih rješenjima.

Stoga je sud na raspravnom ročištu odbio prijedlog za saslušanje tužitelja, kao i prijedlog za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu EU, jer je ocijenio provođenje tih postupaka u konkretnom slučaju nepotrebnim za donošenje konačne odluke.

Osporavana rješenja su u cijelosti pravilna i zakonita pa je tužbeni zahtjev za njihovo poništavanje kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).

Tužitelj je izgubio ovaj upravni spor pa je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a odbijen i njegov zahtjev za naknadu troška.

U Zagrebu, 24. prosinca 2024. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Dina Galić

2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV