Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-1014/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, po sucu toga suda, Vesni Stokrp, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 02958272670, protiv tuženika SS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-6114/2021-17 od 1. prosinca 2023., 24. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

Usvaja se žalba tuženika, te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6114/2021-17 od 1. prosinca 2023. i sudi: Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se tuženom SS, iz [adresa], da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3 iznos od 281,43 eura[1] / 2.120,42 kune (dvjestoosamdesetjedaneuroičetrdesettricenta) sa zateznim kamatama koje teku od 3. veljače 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.".

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P- 6114/2021-17 od 1. prosinca 2023. tuženik je obvezan isplatiti tužitelju iznos od 281,43 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos počam od 3. veljače 2022. pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tuženik. Žalbu ulaže zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi ističe da je pobijana odluka donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP) jer je presuda nerazumljiva i nema razloga o odlučnim činjenicama. Navodi kako prvostupanjski sud utvrđuje da se radi o sredstvima koje je stekao bez osnove u smislu odredbe iz članka 1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23

– u daljnjem tekstu: ZOO), a potom obrazlaže da se radi o naknadi štete koja zastarijeva u trogodišnjem zastarnom roku od saznanja za štetu i štetnika. Ističe kako mu je rješenjem tužitelja od 17. kolovoza 2018. retroaktivno utvrđen prestanak statusa osigurane osobe s datumom 28. veljače 2010.. Upućuje na odredbu iz članka 138. stavak 1. točka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, smatra da nije u obvezi nadoknaditi prouzročenu štetu obzirom je šteta nastala uslijed propusta njegovog poslodavca. Osporava i pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na istaknuti prigovor zastare, predlaže žalbu usvojiti, pobijanu odluku preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva, podredno predlaže odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za platež novčanog iznosa od 281,43 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Tužitelj ovaj iznos potražuje, a pozivom na odredbu iz članka 137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, te pozivom na odredbu iz članka 1111. stavak 3. ZOO-a.

5. U predmetu nema spora da je tuženik bio zaposlenik pri poslodavcu KAPITOL GRADNJA, d.o.o., na punom radnom vremenu, te da je njegov poslodavac brisan iz sudskog registra s danom 16. prosinca 2014. Nema spora da odjava (za tuženika) iz obveznog zdravstvenog osiguranja nije dostavljena tužitelju po brisanu subjekta iz sudskog registra, a ni ranije po prestanku radnog odnosa tužitelja (28. veljače 2010.).

6. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno je je li tuženik u obvezi podmiriti utuženu tražbinu. Prijeporna je i pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na istaknuti prigovor zastare.

7. U ovom predmetu, obzirom na vrijednost predmeta spora (281,43 eura), u smislu odredbe iz članka 458. ZPP-a radi se o sporu male vrijednosti.

8. U smislu odredbe iz članka 467. ZPP-a u sporovima male vrijednosti žalba se može uložiti zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. (izuzev povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3.) ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

- da je tuženik u utuženom vremenskom periodu koristio prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja,

- da je rješenjem tužitelja oznake klase: UP/I-503-01/17-01/1025 od 17. kolovoza 2018. utvrđeno kako je tuženiku s danom 28. listopada 2010. prestao status osigurane osobe pri tužitelju kao osobi u radnom odnosu kod poslodavca KAPITOL GRADNJA, d.o.o., a koji je radni odnos zasnovan s danom 1. lipnja 2003. ,

- da je rješenjem tužitelja od 17. kolovoza 2018. ujedno ukinuto i privremeno rješenje od 8. veljače 2017. (kojim je za tuženika privremeno utvrđen prestanak statusa osigurane osobe s danom 16. prosinca 2014.).

10. Sva ova činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda među strankama nisu sporna.

11. Prvostupanjski sud smatra pozivom na odredbu iz članka 135. stavak 1. i 2. točka 1. i 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine 80/13, 137/13, 98/19 - u daljnjem tekstu: ZOZO), te pozivom na odredbu iz članka 138. stavak 1. točka 3. i članka 135. istog propisa, da je tuženik u obvezi nadoknaditi štetu koju je tužitelj pretrpio.

12. Ujedno nalazi da tražbina tužitelja nije zastarjela obzirom je rješenje tužitelja od 17. kolovoza 2008. pravomoćno s 29. kolovoza 2018. pa je tužba podnesena u okviru trogodišnjeg zastarnog roka.

13. Odredbom iz članka 135. ZOZO-a normirano je da je osigurana osoba dužna Zavodu prijaviti svaku promjenu od nastanka okolnosti koje utječu na korištenje priznatog prava po tom Zakonu, te da je dužna Zavodu nadoknaditi štetu uslijed propuštanja prijavljanja promjene.

14. Međutim, prema odredbi iz članka 120. ZOZO-a status osigurane osobe utvrđuje Zavod na osnovu prijave na obvezno zdravstveno osiguranje koje prema odredbama tog Zakona podnosi obveznik plaćanja doprinosa, osigurana osoba kada je ona obveznik plaćanja doprinosa, odnosno pravna ili fizička osoba za osiguranu osobu (stavak 1.) Prema stavku 2. istog članka status osigurane osobe, odnosno prestanak statusa osigurane osobe Zavod utvrđuje u pravilu bez donošenja rješenja, na osnovi prijave iz stavka 4. tog članka, odnosno po službenoj dužnosti na osnovu podataka dostavljenih od nadležnih tijela koji imaju ovlasti prikupljanja i dostave podatka radi prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, odnosno odjave s obveznog zdravstvenog osiguranja. Prema stavku 4. istog članka prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje, prijava promjene u obveznom zdravstvenom osiguranju, te odjava s obveznog zdravstvenog osiguranja podnose se u roku od 8 dana od dana nastanka, promjene ili prestanka okolnosti na osnovu kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe.

15. Prema odredbi iz članka 138. stavak 1. ZOZO-a za štetu koja je nastala zato što je isplata osiguranoj osobi izvršena jer nije podnesena prijava o promjenama koje utječu na gubitak ili na opseg prava radnika odnosno prijave o istupanju radnika s posla odgovara pravna osoba koja je bila obveznik podnošenja prijave za zdravstveno osiguranje i koja je bila i obveznik plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje. Prema odredbi iz članka 138. stavak 2. ZOZO-a samo osigurane osobe koje su bile dužne same podnositi prijave ili davati podatke u vezi sa svojim pravima i obvezama obvezne su nadoknaditi Zavodu štetu koja je nastala obzirom prijava nije podnesena ili su dati neistiniti podaci.

16. Drugim riječima, poslodavac je obveznik podnošenja prijave za zdravstveno osiguranje (i plaćanje doprinosa za zdravstveno osiguranje), te upravo poslodavac odgovara za štetu koja je nastala uslijed nepodnošenja prijave o promjenama koje utječu na gubitak ili opseg prava radnika. U konkretnom slučaju tužitelju je nastala šteta jer poslodavac tuženika nije izvršio odjavu iz obveznog zdravstvenog osiguranja niti po prestanku radnog odnosa (a ni kasnije prije brisanja iz sudskog registra).

17. Slijedom navedenog, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, obzirom na citiranu odredbu iz članka 138. stavak 1. točka 3., te stavak 2. ZOZO-a tuženik nije odgovoran za štetu koju je tužitelj nesporno pretrpio.

18. Valja još napomenuti kako se prvostupanjski sud pogrešno poziva i na odredbu iz članka 230. stavak 1. ZOO-a kada nalazi da prigovor zastare nije osnovan.

19. Člankom 147. ZOZO-a normirano je kako tražbine naknade štete u smislu tog zakona zastarijevaju istekom zastarnih rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima. Po stavku 2. navedenog članka rokovi zastare tražbine naknade štete počinju teći u slučajevima iz članka 135. i 138. stavak 1. od dana pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđeno da isplaćeno primanje nije pripadalo ili je pripadalo u manjem opsegu, u slučajevima iz članka 137. i 139. tog Zakona od dana kada je postalo ovršno rješenje kojim je priznato pravo na primanje iz sredstava Zavoda (stavak 2.), dok prema stavku 3. u svim ostalim slučajevima zastara počinje teći od dana izvršene isplate svakog pojedinog davanja.

20. Rješenje tuženika od 17. kolovoza 2018. (list 3 prvostupanjskog spisa) ne predstavlja rješenje na koje se odnosi odredba iz članka 147. stavak 2. točka 1. ZOZO- a pa se za odlučivanje o osnovanosti prigovora zastare u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba iz članka 147. stavak 2. točka 3. ZPP-a. Kako iz stanja spisa proizlazi da tužitelj potražuje troškove liječenja koji dospijevaju zaključno sa 6. ožujka 2018. to je, obzirom na vrijeme podnošenja tužbe, protekao i trogodišnji zastarni rok u smislu odredbe iz članka 230. ZOO-a.

21. Slijedom svega navedenog, obzirom pobijana odluka nije donesena uz počinjenje bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a, valjalo je usvajanjem žalbe tuženika pobijanu odluku preinačiti, te na temelju odredbe iz članka 373. točka 3. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Karlovcu 24. prosinca 2024.

Sudac

Vesna Stokrp