REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj: Gž R-211/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Biljani Pamić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice LĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Pavičić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola, iz Pule, Santoriova ulica - Via Santorio Santorio 24A, OIB: 16089706543, zastupanog po punomoćnici Tea Tončić, odvjetnici iz Pule, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka sadržanoj u presudi na temelju odricanja Općinskog suda u Puli- Pola, poslovni broj Pr-54/2023-9 od 30. kolovoza 2024., 24. prosinca 2024.
r i j e š i o j e
I.Uvažava se djelomično žalba tužiteljice te se preinačava odluka o troškovima postupka sadržana u presudi na temelju odricanja Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Pr-54/2023-9 od 30. kolovoza 2024. – točka II. izreke u pobijanom dijelu u iznosu 250,00 eura (odnosno dijelu kojim je naloženo tužiteljici platiti parnični trošak preko iznosa od 250,00 eura) na način da se glede toga pobijanog dijela odbija zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu 187,50 eura, a u preostalom dijelu glede iznosa od 62,50 eura odbija se djelomično žalba tužiteljice kao neosnovana te se u tom dijelu, za taj iznos, potvrđuje odluka o troškovima postupka u pobijanom dijelu.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu 23,44 eura u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu od 7,81 eura odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom na temelju odricanja suđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola, iz [adresa], OIB: 16089706543 isplatiti tužitelju LĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.300,00 eura bruto sa zateznom kamatom tekućem od 16.05.2018. do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po stopi koja se obračunava uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena sve u roku od 15 dana, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima. Nalaže se tuženiku Opća bolnica Pula - Ospedale Generale di Pola, iz [adresa], OIB: 16089706543 da tužitelju LĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] plati parnični trošak u iznosu kojeg utvrdi sud zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom od dana presuđenja pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 500,00 eura u roku od 15 dana.“
2. Protiv dijela točke II. prvostupanjske presude kojim je tužiteljici naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 250,00 eura (za sastav podneska), pravovremenu i dopuštenu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog podnosi tužiteljica. U žalbi, u bitnom navodi da je prvostupanjski sud tuženiku, osim sastava odgovora na tužbu, priznao i trošak za sastav podneska u iznosu od 250,00 eura koji sud nije u obrazloženju presude datirao, čime je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP jer se rješenje o trošku ne može ispitati. Navodi da ukoliko se radi o podnesku tuženika od 16. srpnja 2024. tada odluku pobija iz razloga što je tužiteljica odmah nakon saznanja za odluku Vrhovnog suda, podnijela podnesak kojim povlači tužbu 2. srpnja 2024., a 11. srpnja 2024. podnijela je podnesak kojim se i odriče tužbenog zahtjeva, znajući za stav tuženika u drugim sličnim predmetima, a sve kako ne bi nastajao daljnji trošak, a tuženik je tek 16. srpnja 2024. dostavio podnesak u jednoj rečenici da ne pristaje na povlačenje i da traži odreknuće od tužbe te je ujedno u istom podnesku popisao trošak. S obzirom da se tužitelj pet dana ranije podneskom odrekao tužbenog zahtjeva, smatra da je podnesak tuženika kojim to isto traži bespredmetan, a osim toga taj podnesak ne predstavlja podnesak iz Tbr 8.t.1. važeće odvjetničke tarife jer se ne radi o obrazloženom podnesku pa je sud priznajući trošak u zatraženom iznosu pogrešno utvrdio činjenično stanje i time pogrešno primijenio materijalno pravo, na štetu tužiteljice-radnika. Predlaže prihvatiti žalbu te preinačiti rješenje o troškovima postupka na način da se odbije zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 250,00 eura, a podredno u tom dijelu ukinuti dio rješenja o trošku postupka ili predmet vrati na ponovno odlučivanje, uz obvezu naknade troška sastava žalbe.
3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19., 80/22., 155/23. – dalje u tekstu: ZPP).
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. S obzirom da se tužiteljica podneskom od 9. srpnja 2024. odrekla tužbenog zahtjeva prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 3.300,00 eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom od 16. svibnja 2018. do isplate te je tužiteljici naloženo pozivom na odredbu čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka i to za sastav odgovor na tužbu i sastav jednog pisanog podneska po 200 bodova, što imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 eura i PDV od 25% iznosi 500,00 eura.
7. Ispitujući odluku o troškovima postupka sadržanu u prvostupanjskoj presudi u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tom - dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP time što u obrazloženju presude nije datirao podnesak za koji je priznao trošak jer je iz spisa predmeta razvidno da je tuženik osim odgovora na tužbu dostavio u spis samo jedan podnesak, i to onaj od 16. srpnja 2024., pa stoga nema sumnje da se priznati trošak za sastav podneska odnosi upravo na podnesak od 16. srpnja 2024. te se suprotno žalbenim navodima žaliteljice pobijana odluka o trošku može ispitati. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je prvostupanjski sud, priznajući tuženiku trošak za sastav podneska od 16. srpnja 2024., prema Tbr.8. t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj:138/23. – dalje: Tarifa) pogrešno primijenio materijalno pravo.
9. Naime, odredbom Tbr. 8. t. 1. Tarife je propisano da odvjetniku pripada nagrada za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku - nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7.
10. Odredbom čl. 155. st. 1. ZPP je propisno da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.
11. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica 8. lipnja 2024. dostavila podnesak kojim povlači tužbu u ovoj pravnoj stvari a o kojem je povlačenju prvostupanjski sud obavijestio tuženika te ga pozvao da se u roku od 8 dana od obavijesti očituje o povlačenju tužbe te je navedenu obavijest od 3. srpnja 2024. tuženik zaprimio 12. srpnja 2024. Tužiteljica je potom, 9. srpnja 2024. dostavila podnesak kojim se odriče tužbenog zahtjeva u ovom predmetu, međutim kako za odricanje od tužbenog zahtjeva tuženik nije znao, budući mu taj podnesak nije dostavljen, tuženik se u ostavljenom roku (8 dana), podneskom od 16. srpnja 2024. očitovao na povlačenje tužbe na način da na isto nije pristao te je predložio da se tužiteljica odrekne tužbenog zahtjeva.
11.1. Dakle, podnesak tuženika od 16. srpnja 2024. bio je potreban u smislu čl. 155. ZPP budući da tuženik nije obaviješten o odricanju od tužbenog zahtjeva, međutim, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tuženiku za sastav tog podneska priznao „punu“ nagradu budući se ne radi o obrazloženom podnesku iz Tbr.8. t.1. Tarife te je pravilnom primjenom materijalnog prava tuženiku za sastav istog valjalo priznati 25 bodova sukladno Tbr. 8. t. 4. Tarife odnosno 50,00 eura (Tbr.54) što uvećano za PDV 25% (Tbr.46.) iznosi 62,50 eura slijedom čega je odluku o troškovima sadržanu u točki II. prvostupanjske presude valjalo preinačiti i odbiti zahtjev tuženika za naknadu troška povrh priznatih 62,50 eura (do zatraženih 250,00 eura) odnosno za daljnji iznos od 187,50 eura.
12. Slijedom navedenog, primjenom čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP u vezi s člancima 381. i 373. ZPP valjalo je odlučiti kao u izreci.
13. Tužiteljica je sa žalbom uspjela sa 75 % pa joj je u tom omjeru dosuđen trošak žalbe u iznosu 23,44 eur (vrijednost predmeta spora koja se pobija žalbom je 250,00 eur -12,5 bodova za sastav žalbe na rješenje) prema Tbr. 10.t.4 Tarife u vezi s Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife dok je za više zatraženi iznos odnosno daljnji iznos od 7,81 eur zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan.
Pula – Pola, 24. prosinca 2024.
S u d a c:
Biljana Pamić
