REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-3475/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987 (za Podružnicu Robni terminali Zagreb, Zagreb, Jankomir 25), kojeg zastupa Tomislav Orehovec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Orehovec, Vinter, Kiš, Šimunović d.o.o., Zagreb, Smičiklasova 18, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB. 26187994862, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 21. studenog 2024. u prisutnosti odvjetničke vježbenice KF, zamjenice punomoćnika tužitelja i KFZ, punomoćnice po zaposlenju tuženika, dana 24. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.141,44 EUR s zateznim kamatama od 20. lipnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.065,41 EUR s zateznim kamatama od 24. prosinca 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 220,15 EUR s zateznim kamatama od 24. prosinca 2024. do isplate, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na zahtjev za isplatu glavnice u iznosu od 3.598,59 EUR.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je Grad Zagreb, temeljem prethodno provedenog postupka javne nabave, sklopio 3. lipnja 2019. s tuženikom Okvirni sporazum za uslugu za osiguranja, na razdoblje od 3 godine, i to za osiguranje imovine, osiguranje od odgovornosti te kasko osiguranje cestovnih i tračnih vozila (grupa 1) te za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode), osiguranje od automobilske odgovornosti i osiguranje od odgovornosti iz upotrebe tračnih vozila (grupa 2). Temeljem navedenog Okvirnog sporazuma da su tužitelj (i njegova ovisna društva) kao naručitelj i tuženik kao izvršitelj sklopili tri ugovora o pružanju usluga, a temeljem tih ugovora i Okvirnog sporazuma da su izdane, između ostalog, generalne police osiguranja od rizika potresa (za razdoblje od 1. travnja 2019. do 1. travnja 2020. te od 1. travnja 2020. do 1. travnja 2021.). Iz navedenih polica osiguranja da proizlazi da je tuženik dužan naknaditi osiguraniku štetu uzrokovanu potresom jačine 5 stupnjeva po Mercalli-Cancani Siebergovoj ljestvici i veće, pri čemu se pod jednim osiguranim slučajem smatraju sve štete koje su nastale unutar razdoblja od 72 sata, računajući od početka potresanja tla. Ugovoreni limit pokrića po jednom štetnom događaju da iznosi 500.000.000,00 kn/66.361.404,21 EUR. Nadalje, da je ugovorena i odbitna franšiza u omjeru od 5% od iznosa nastale štete, a minimalno 100.000,00 kn/13.272,28 EUR te maksimalno 5.000.000,00 kn/663.614,04 EUR po jednom štetnom događaju. Odbitna franšiza da se primjenjuje na ukupnu štetu koja je nastala u jednom štetnom događaju tužitelju i njegovim podružnicama.

2. Tužitelj dalje navodi da se je 29. prosinca 2020. u 6 sati i 28 minuta dogodio jak potres magnitude M=5,0 s epicentrom kod Petrinje, a narednog dana u 12 sati i 19 minuta da je uslijedio razoran potres magnitude M=6,2, nakon kojeg da su uslijedili brojni naknadni potresi. U tom potresu da je došlo do oštećenja imovine tužitelja, slijedom čega da je tužitelj 7. siječnja 2021., temeljem police osiguranja 078700060743, podnio tuženiku prijavu štete na objektu – skladišnoj hali VII., koja se nalazi u Zagrebu, Slavonska avenija 52E, izgrađenoj na zk. č. 142/14 k. o. [katastarska općina] te koja je evidentirana u poslovnim knjigama tuženika. Predmetna šteta da je procijenjena od strane FF, dipl. ing. građ., na iznos od 35.520,00 kn/4.714,31 EUR. Budući da je tuženik procijenio istrošenost navedenog objekta u omjeru o 46,41%, to je razmjerno umanjio potraživani iznos osigurnine te tužitelju isplatio osigurninu u iznosu od 18.633,28 kn (preostalih 53,59% umanjeno za 5% franšize).

3. Tužitelj isplaćeni iznos osigurnine smatra neodgovarajućim te ukazuje na odredbe Tehničke specifikacije, koja da čini sastavni dio sklopljenog ugovora o osiguranju (Okvirnog sporazuma i temeljem njega sklopljenih ugovora o pružanju usluga) i čije odredbe imaju prednost pred svim ostalim uvjetima osiguranja, prema kojima da se visina osigurnine za oštećene građevine utvrđuje ovisno o sadašnjoj knjigovodstvenoj vrijednosti osigurane stvari, a u slučaju oštećenja da se osigurnina isplaćuje u visini troškova popravka potrebnih da se osigurani predmet dovede u stanje u kojem je bilo prije oštećenja, pri čemu se naknada ne umanjuje za iznos procijenjene istrošenosti ili poboljšanja do kojih je došlo zbog popravka oštećenog predmeta.

4. Stoga smatra da mu je tuženik neosnovano odbio isplatiti preostali iznos naknade štete, do zahtijevanog iznosa od 36.597,50 kn, pozivajući se na istrošenost objekta. Pored toga, tužitelj navodi da je od dana isplate dijela osigurnine do dana podnošenja predmetne tužbe, došlo do povećanja vrijednosti radova potrebnih za otklanjanje štete za 25%, slijedom čega da tražbina naknade štete nakon revalorizacije iznosi 45.746,88 kn/6.469,82 EUR, a kako mu je tuženik dobrovoljno uplatio tek iznos od 18.633,28 kn, to da u ovom postupku potražuje isplatu preostalog iznosa od 27.113,60 kn/3.598,59 EUR s zateznim kamatama od 8. siječnja 2021.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne osporava da je u vrijeme predmetnog štetnog događaja, 29. prosinca 2020., između stranaka postajao ugovorni odnos osiguranja imovine, sa sadržajem kako to navodi tužitelj u tužbi, ali smatra da je isplatom iznosa od 18.633,28 kn/2.473,06 EUR namirena sva šteta koja je nastala na osiguranom objektu tužitelja u tzv. petrinjskom potresu, uzimajući u obzir odbitak franšize od 5%. Osporava da bi daljnja šteta čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku nastala upravo kao posljedica tzv. petrinjskog potresa, osporava da je u razdoblju do podnošenja predmetne tužbe došlo do povećanja vrijednosti građevinskih radova za 25% pa da bi tužitelju po toj osnovi pripadala uvećana naknada te osporava zatraženi tijek zateznih kamata, jer smatra da je u cijelosti postupio sukladno odredbi čl. 943. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., dalje u tekstu: ZOO).

6. Nakon što je odlučeno da će se izvesti dokaz građevinskim vještačenjem radi utvrđenja visine štete nastale na imovini tužitelja i to skladišnoj hali broj VII. u Zagrebu, Slavonska avenija 52E, kao posljedice tzv. petrinjskog potresa od 29. prosinca 2020. , tužitelj je obavijestio sud da su stranke odlučila spor riješiti mirnim putem te da je tuženik 11. lipnja 2024. zaprimio uplatu tuženika u iznosu od 3.598,59 EUR. Time da je tuženik podmirio glavnicu utuženog potraživanja, ali ne i zatezne kamate, a na koje da tuženik ima pravo od dana kada je tuženika obavijestio o nastalom osiguranom slučaju, sve sukladno odredbi čl. 943. st. 4. ZOO-a i čl. 29. ZOO-a.

7. Stoga je podneskom od 20. lipnja 2024. tužitelj povukao tužbu u odnosu na zahtjev za isplatu glavnice u iznosu od 3.598,59 EUR, a ostao je kod zahtjeva za isplatu zateznih kamata na navedeni iznos za razdoblje od 8. siječnja 2021. do 11. lipnja 2024., koje da iznose 1.141,44 EUR, na koje potražuje daljnje (procesne) zatezne kamate od 20. lipnja 2024. do isplate

8. Tuženik je izjavio da tužitelj nije cjelokupni iznos štete čiju je naknadu potraživao tužbom u ovom postupku, potraživao već u obavijesti o nastalom osiguranom slučaju od 8. siječnja 2021., već da je u obavijesti o osiguranom slučaju zahtijevao isplatu ukupno 36.597,50 kn, od kojih da mu je tuženik isplatio 18.633,28 kn pa da je preostalo neplaćenih 17.964,22 kn, a u ovom postupku da je utužen povećani iznos od 27.113,60 kn/3.598,59 EUR. Smatra da je tužitelj kod obračuna zateznih kamata trebao razlučiti iznos kojeg je potraživao već u odštetnom zahtjevu od iznosa kojeg je potraživao tek u tužbi, budući da tuženik ne može pasti u zakašnjenje prije nego li je saznao za opseg i visinu svoje obveze.

9. Sud je naložio tužitelju dostaviti obračun zateznih kamata na onaj dio tražbine čiju je isplatu zahtijevao već u odštetnom zahtjevu, za razdoblje od podnošenja odštetnog zahtjeva do dana plaćanja dijela te tražbine do strane tuženika te poseban obračun zateznih kamata na onaj dio tražbine koji je zahtijevan tek u tužbi, za razdoblje od podnošenja tužbe do dana podmirenja te tražbine.

10. Tužitelj je dostavio posebne obračune zateznih kamata, međutim, u istima nije uzeo u obzir djelomično namirenje koje je tuženik izvršio prije podnošenja predmetne tužbe, stoga je tuženik ostao kod osporavanja pravilnosti dostavljenih obračuna zateznih kamata.

11. Tijekom dokaznog postupka pročitani su podaci koji se tiču osigurane imovine i svote osiguranja u odnosu na pojedinu podružnicu tužitelja (list 10. – 15. spisa), Okvirni sporazum za uslugu osiguranja (Grupa 1 i Grupa 2) sklopljen 3. lipnja 2019. između Grada Zagreba kao središnjeg tijela za nabavu i tuženika kao ugovaratelja (list 16. – 23. spisa), Tehnička specifikacija – sastavni dio Okvirnog sporazuma (list 24. – 83. spisa), tuženikovi Opći uvjeti za osiguranje imovine (list 84. – 88. spisa), tuženikove Klauzule za osiguranje imovine od svih opasnosti – industrijske i neke druge tvrtke (list 89. – 96. spisa), Ugovor o pružanju usluge 4-19/NOS-113-A/18 sklopljen 11. listopada 2019. između tužitelja kao naručitelja i tuženika kao izvršitelja (list 97. – 107. spisa), Ugovor o pružanju usluge 1-20/NOS-113-A/18 sklopljen 4. kolovoza 2020. između tužitelja kao naručitelja i tuženika kao izvršitelja (list 108. – 120. spisa), Ugovor o pružanju usluge 1-21/NOS-113-A/18 sklopljen 25. kolovoza 2021. između tužitelja kao naručitelja i tuženika kao izvršitelja (list 121. – 133. spisa), generalna polica 078700042024 za grupu 1 – osiguranje od rizika potresa izdana od strane tuženika (list 134. – 136. spisa), generalna polica 078700060743 za grupu 1 – osiguranje od rizika potresa (list 137. – 139. spisa), ispis sa stranice www.hgi-cgs.hr – preliminarno izvješće Hrvatskog geološkog instituta o potresu u Petrinji (list 140. – 154. spisa), kartica osnovnog sredstva (list 155. – 156. spisa), fotografije oštećenja (list 157. – 167. spisa), procjena nastale štete izrađena od strane i-Program d.o.o. – FF (list 168. – 186. spisa), ispis iz tuženikovog informacijskog programa (list 187. i 199. spisa), tuženikova obavijest o isplati odštete od 13. srpnja 2021. (list 188. – 189. i 2021. – 202. spisa), mišljenje o vrijednosti radova sanacije od 4. prosinca 2023. – i-Program d.o.o. (list 190. – 191. spisa), tuženikova izjava o prijeboju 3618/21 od 15. srpnja 2021. (list 203. spisa), tuženikov nalog za doznaku po šteti (list 205. spisa), potvrda i izvršenom bankovnom nalogu (list 207. spisa), kartica osnovnog sredstva (list 214. spisa), obračun zateznih kamata od 13. lipnja 2024. (list 223. spisa) i obračuni zateznih kamata od 9. listopada 2024. (list 230. – 231. spisa).

12. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan. 13. Budući da je podneskom od 20. lipnja 2024. tužitelj povukao tužbu u odnosu na zahtjev za isplatu glavnice u iznosu od 3.598,59 EUR, kojoj dispoziciji se tuženik nije protivio, valjalo je utvrditi da je tužba u tom dijelu povučena (čl. 193. st. 2. ZPP-a).

14. Nakon djelomičnog povlačenja tužbe, predmet spora u ovom predmetu jest osnovanost zahtjeva za isplatu zateznih kamata na plaćenu glavnicu utuženog potraživanja u iznosu od 3.598,59 EUR, po osnovi neisplaćene osigurnine za štetu na objektu tužitelja uzrokovanu u tzv. petrinjskom potresu od 29. prosinca 2020.

15. Među strankama je sporna pravilnost obračuna zateznih kamata.

16. Prije svega, tuženik je plaćanjem glavnice utuženog potraživanja u iznosu od 3.598,59 EUR na posredan način priznao postojanje duga prema tužitelju, po utuženoj činjeničnoj i pravnoj osnovi te u utuženoj visini (arg. iz čl. 240. st. 2. ZOO-a).

17. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate (čl. 29. st. 1. ZOO-a).

18. S obzirom da su predmetne parnične stranke bile međusobno u ugovornom odnosu osiguratelja (tuženik) i osiguranika (tužitelj), na njihov odnos ima se primijeniti odredba čl. 943. ZOO-a.

19. Prema odredbi čl. 943. ZOO-a kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio (stavak 1.). Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan (stavak 2.). Ako iznos osigurateljeve obveze ne bude utvrđen u tim rokovima, osiguratelj je dužan bez odgađanja isplatiti iznos nespornog dijela svoje obveze na ime predujma (stavak 3.). Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u tim rokovima, duguje osiguraniku odnosno korisniku osiguranja zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala (stavak 4.).

20. Tužitelj je obavijestio tuženika o osiguranom slučaju podnošenjem odštetnog zahtjeva kojim je zahtijevao isplatu ukupno 36.597,50 kn/4.857,32 EUR dana 7. siječnja 2021. (tako to tvrdi tužitelj u tužbi /strana 3. i 6. tužbe/, a tuženik potvrđuje u obavijesti o isplati štete od 13. srpnja 2021. – list 188. – 189. spisa).

21. Tuženik je djelomično udovoljio navedenom odštetnom zahtjevu, priznajući tužitelju pravo na isplatu osigurnine u iznosu od 18.633,28 kn/2.473,06 EUR (19.613,97 kn umanjeno za 5% odbitne franšize), koju je podmirio tako da je tužitelju za iznos od 5.670,74 kn dana 15. srpnja 2021. izjavio prijeboj dana (izjava o prijeboju 3618/21 s lista 23. spisa), dok mu je iznos od 12.962,54 kn dana 16. srpnja 2021. isplatio na račun (potvrda o izvršenom bankovnom nalogu s lista 207. spisa).

22. Nakon djelomičnog podmirenja obveze po osnovi isplate osigurnine, tuženiku je preostalo za platiti još 17.964,22 kn (potraživanih 36.597,50 kn umanjeno za isplaćenih 18.633,28 kn).

23. S obzirom na protek vremena od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, 7. siječnja 2021., do dana podnošenja predmetne tužbe, 28. prosinca 2023., tužitelj je neplaćeni iznos osigurnine uvećao za 25% po osnovi povećanja cijena građevinskih radova. Do tog iznosa tužitelj je došao tako što je prvotno zahtijevani iznos od 36.597,50 kn uvećao za 25% te je dobio iznos od 45.746,88 kn, koji je umanjio za plaćenih 18.633,28 kn, slijedom čega je tužbom u ovoj parnici tužitelj zahtijevao plaćanje preostalih 27.113,60 kn ili 3.598,59 EUR.

24. Taj iznos od 3.598,59 EUR tuženik je nesporno platio tek 11. lipnja 2024.

25. Pogrešno tuženik smatra da nije dužan tužitelju platiti zatezne kamate na cjelokupnih 3.598,59 EUR od dana obavijesti o osiguranom slučaju (7. siječnja 2021., iako tužitelj potražuje zatezne kamate od 8. siječnja 2021.) do dana izvršenog plaćanja, 11. lipnja 2024., jer da iznos od 1.214,33 EUR/9.149,38 kn nije bio potraživan već u obavijesti o osiguranom slučaju, nego po prvi puta tek u tužbi, tako da bi zatezne kamate na taj iznos trebalo obračunati od dana podnošenja tužbe, budući da prije toga tuženik niti nije mogao biti upoznat s opsegom i visinom svoje obveze pa nije niti mogao biti u zakašnjenju s ispunjenjem iste.

26. Naime, kao što to proizlazi iz citirane odredbe čl. 943. ZOO-a, tužitelj nije bio dužan sam izračunati iznos nastale štete, niti je bio dužan od tuženika odštetnim zahtjevom potraživati konkretni iznos osigurnine.

27. Tužitelj je bio samo dužan obavijestiti tuženika o nastupu osiguranog slučaja, što je tužitelj nesporno i učinio, a dužnost je tuženika bila da utvrdi iznos nastale štete, a time i iznos osigurnine koju je dužan isplatiti tužitelju.

28. Propust tuženika da tako postupi (tuženik je pogrešno obračunao iznos osigurnine, pogrešno umanjujući naknadu troškova popravka oštećene stvari za iznos procijenjene istrošenosti stvari te je tužitelju isplatio premali iznos osigurnine) može ići samo na teret tuženiku, a ne i tužitelju.

29. Dakle, valja ponoviti, ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu isplate cjelokupne osigurnine u rokovima iz čl. 943. ZOO-a, duguje osiguraniku odnosno korisniku osiguranja zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala (čl. 943. st. 4. ZOO-a).

30. Stoga i tuženik duguje tužitelju zatezne kamate na zakašnjelo plaćenih 3.598,59 EUR, od 8. siječnja 2021. (prvi dan nakon dostave obavijesti o osiguranom slučaju) do 11. lipnja 2024. (dan kada je izvršeno zakašnjelo plaćanje).

31. Budući da je potraživanje isplate osigurnine proizlašlo iz trgovačkog ugovora, u smislu odredbe čl. 14. st. 2. ZOO-a, zatezne kamate obračunavaju se po stopi koja je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a određena za potraživanja iz trgovačkih ugovora, dakle, za razdoblje od 8. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

32. Iz dostavljenog obračuna zateznih kamata od 13. lipnja 2024. (list 223. spisa) proizlazi da je tužitelj obračunao zatezne kamate na glavnicu u iznosu od 27.113,58 kn/3.598,59 EUR upravo za razdoblje zakašnjenja od 8. siječnja 2021. do 11. lipnja 2024., primjenom upravo gore navedenih kamatnih stopa (prosječna kamatna stopa za razdoblje od 8. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. iznosila je 2,75% /Narodne novine, broj: 1/2021./ pa je stopa zateznih kamata iznosila 7,75%, prosječna kamatna stopa za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. iznosila je 2,61% /Narodne novine, broj: 74/2021./ pa je stopa zateznih kamata iznosila 7,61%, prosječna kamatna stopa za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. iznosila je 2,49% /Narodne novine, broj: 1/2022./ pa je stopa zateznih kamata iznosila 7,49%, prosječna kamatna stopa za razdoblje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. iznosila je 2,31% /Narodne novine, broj: 75/2022./ pa je stopa zateznih kamata iznosila 7,31%, kamatna stopa Europske središnje banke za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. iznosila je 2,5% /Narodne novine, broj: 1/2023./ pa je stopa zateznih kamata iznosila 10,50%, kamatna stopa Europske središnje banke za razdoblje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. iznosila je 4,00% godišnje /Narodne novine, broj: 69/2023./ pa je stopa zateznih kamata iznosila 12,00%, kamatna stopa Europske središnje banke za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 11. lipnja 2024. iznosila je 4,50% godišnje /Narodne novine, broj: 156/2023./ pa je stopa zateznih kamata iznosila 12,50%).

33. Uvrštavanjem poznatih podataka u zakonom propisanu matematičku formulu za izračun zateznih kamata za obračunsko razdoblje kraće od jedne godine (čl. 3. st. 3. Zakona o kamatama /Narodne novine, broj: 34/2004./ - zatezne kamate = glavnica • stopa zatezne kamate • broj dana zakašnjenja : 36500 – ako godina nije prijestupna ili zatezne kamate = glavnica • stopa zateznih kamata • broj dana zakašnjenja : 36600 – ako je godina prijestupna, kao što je to 2024.; pri čemu glavnica iznosi 27.113,58 kn/3.598,59 EUR, stopa zateznih kamata za svako polugodišnje razdoblje kako je navedeno u prethodnom odlomku, a broj dana zakašnjenja onoliko koliko je bilo dana zakašnjenja u svakom polugodišnjem razdoblju), dobije se upravo iznos kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku na ime zateznih kamata, dakle, iznos od 1.141,44 EUR. 34. Valja napomenuti da ako bi se zauzeo drugačiji stav u pogledu primjenjive stope zateznih kamata, dakle, ako bi se smatralo da se zatezne kamate u konkretnom slučaju trebaju u konkretnom slučaju obračunavati kao da se radi o izvanugovornom potraživanju, budući da se potraživanom osigurninom tužitelju namiruje nastala šteta na njegovoj stvari (s kojim pravnim stajalištem se ovaj sud ne slaže, ali koje pravno pitanje je predmet raspravljanja u revizijskom postupku pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske), tada bi se zatezne kamate za razdoblje od 8. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022. obračunavale po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

35. To bi značilo da je stopa zateznih kamata za razdoblje zakašnjenja od 8. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. iznosila 5,75%, za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. iznosila je 5,61%, za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. iznosila je 5,49%, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. iznosila je 5,31%, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. iznosila je 5,5%, od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. iznosila je 7% te je od 1. siječnja 2024. do 11. lipnja 2024. iznosila 7,5% godišnje.

36. Uvrštavanjem te stope zateznih kamata u zakonom propisanu formulu za izračun stope zateznih kamata za razdoblje kraće od jedne godine dolazi se do zaključka da bi zatezne kamate na glavnicu u iznosu od 3.598,59 EUR za razdoblje od 8. siječnja 2021. do 11. lipnja 2024. iznosile 739,31 EUR.

37. Međutim, kao što je već navedeno, ovaj sud ne smatra da se u konkretnom slučaju zatezne kamate obračunavaju po stopi propisanoj za ostale (izvanugovorne) odnose, već po stopi propisanoj za trgovačke ugovore te da zatezne kamate u konkretnom slučaju iznose 1.141,44 EUR.

38. Valja napomenuti da ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica (čl. 172. ZOO-a).

39. Međutim, tužitelj je izvršenom uplatom od 3.598,59 EUR najprije namirio glavnicu, čime je postupio u korist tuženika, a na vlastitu štetu, budući je imao pravo najprije namiriti zatezne kamate i dio glavnice, što znači da bi preostao neotplaćen dio glavnice na koji bi i dalje tekle zatezne kamate od dana obavještavanja tuženika o nastupu osiguranog slučaja.

40. Na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu (čl. 31. st. 2. ZOO-a).

41. Stoga tužitelj osnovano na neisplaćene zatezne kamate u iznosu od 1.141,44 EUR potražuje daljnje zatezne kamate od 20. lipnja 2024., kada je sudu podnio zahtjev za njihovu isplatu, do isplate.

42. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti prihvatiti.

43. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnoj parnici (tužba povučena u odnosu na glavnicu neposredno nakon podmirenja, a tužitelj je u cijelosti uspio i u odnosu na zatezne kamate), pripada mu naknada troškova parničnog postupka (čl. 158. st. 2. ZPP-a i čl. 154. st. 1. ZPP-a).

44. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 3.598,59 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za tužbu u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za sudsku pristojbu za tužbu u plaćenom iznosu od 41,22 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 37/2023., dalje u tekstu: Uredba/ u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama /Narodne novine, broj: 118/2018., 51/2023./) i za ročište od 27. ožujka 2024. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 42 OT-a).

45. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.141,44 EUR tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za podnesak od 20. lipnja 2024. u iznosu od 187,50 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 42 OT-a), za ročište od 3. listopada 2024. u iznosu od 187,50 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a), za podnesak od 18. listopada 2024. u iznosu od 46,87 EUR (Tbr. 8/4 i Tbr. 42 OT-a), za ročište od 21. studenog 2024. u iznosu od 187,50 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 42 OT-a) i za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 39,82 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe).

46. Dakle, tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka u iznosu od 1.065,41 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a), po stopi koja se obračunava sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na ostala potraživanja (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske), kao što to tužitelj i potražuje u ovom postupku.

47. Tužitelju ne pripada naknada troškova za pristup na ročište za objavu presude, jer taj trošak nije potreban za vođenje parnice, s obzirom da ako stranka koja je uredno pozvana na navedeno ročište na isto ne pristupi, može istog dana preuzeti sadržaj presude s e-oglasne ploče suda i na taj način na vrijeme biti upoznata s istom, kako bi u roku podnijela žalbu, a ukoliko nema namjere podnijeti žalbu, tada ionako ne bi mogla postići ovrhu presude bez otisnute potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, a koja se iskazuje tek nakon proteka žalbenog roka te koju sud dostavlja strankama zajedno s presudom putem informacijskog sustava e-Komunikacija.

48. Stoga je preko iznosa od 1.065,41 ER do zahtijevanog iznosa od 1.285,56 EUR, za iznos od 220,15 EUR s zateznim kamatama, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

49. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 24. prosinca 2024.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćnici