REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
Poslovni broj: Us I-2464/2021-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković, uz sudjelovanje zapisničarke Ankice Zorić, u upravnom sporu tužitelja ĐĐ, rođenog **.**.1981., državljanina Bosne i Hercegovine, protiv tuženog I. povjerenstva za žalbe, Zagreb, Ilica 335, radi privremenog boravka, 24. prosinca 2024.
p r e s u d i o j e
Poništava se rješenje I. povjerenstva za žalbe KLASA: UP/II-217-02/20-06/98, URBROJ: 317-20-4 od 1. lipnja 2021. te se predmet vraća na ponovni postupak u kojem je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.
Obrazloženje
1. Rješenjem I. povjerenstva za žalbe KLASA: UP/II-217-02/20-06/98, URBROJ: 317-20-4 od 1. lipnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Zaprešić broj: 511-19-37/9-PB-1042-UP/I-280/3-2018. od 26. svibnja 2020. kojim je, među ostalim, odbijen njegov zahtjev za izdavanje privremenog boravka te mu prestaje zakonit boravak u Republici Hrvatskoj s danom izvršnosti tog rješenja.
2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da pobija rješenje tuženika zbog apsolutno bitnih povreda odredba postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Dodaje da mu se zbog lažne prijetnje odbija zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak te da mu prestaje zakonit boravak u Republici Hrvatskoj nakon dvanaest godina braka sa suprugom JĐ. Predlaže poništiti rješenje tuženika i vratiti predmet na ponovni postupak.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da je na temelju podataka u spisu predmeta utvrđeno da je tužitelj kažnjavan radi počinjenja kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 4. Kaznenog zakona, prijetnja, te zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona, razbojništvo. Dodaje da navedeno čini zapreku za usvajanje zahtjeva odnosno žalbe, utvrđenu člankom 54. stavkom 1. točkom 6. Zakona o strancima, koja se odnosi na opasnost za javni poredak. Ističe da tužbeni navod da je tužitelj lažno prijavljivan da je počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. i 4. Kaznenog zakona, nije mogao biti od utjecaja na drugačiju odluku, imajući u vidu spisu predmeta, priložene podatke Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije. Slijedom rečenog, predlaže da se tužba odbije iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja.
4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis, u spis tuženika te je održano ročište na kojem su saslušani tužitelj i njegova supruga JĐ.
5. Tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Nesporno je da je tužitelj 5. lipnja 2018. podnio zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji.
7. Sporno je, je li pravilno i zakonito odbijen taj njegov zahtjev. 8. Člankom 47. stavkom 1. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 130/11., 74/13., 69/17. i 46/18.) propisano je da se privremeni boravak odobrava državljaninu treće zemlje koji namjerava boraviti ili boravi u [adresa] u svrhu:
1. spajanja obitelji,
2. srednjoškolskog obrazovanja i studiranja,
3. istraživanja,
4. humanitarnog razloga,
5. životnog partnerstva,
6. rada i
7. rada upućenog radnika.
9. Nadalje, člankom 54. stavkom 1. Zakona o strancima propisano je da će se državljaninu treće zemlje odobriti privremeni boravak ako:
1. dokaže svrhu privremenog boravka,
2. ima valjanu putnu ispravu,
3. ima sredstva za uzdržavanje,
4. ima zdravstveno osiguranje,
5. nema zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj,
6. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.
10. U upravnom postupku odbijen je zahtjev tužitelja za odobravanje privremenog boravka radi spajanja obitelji, jer je tužitelj pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: K-15/19-16 od 4. srpnja 2019. proglašen krivim i osuđen zbog kaznenog djela prijetnja te jer je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu KO- 1470/2013 od 18. studenog 2013. proglašen krivim zbog kaznenog djela razbojništvo pa smatra da su ispunjene pretpostavke iz članka 54. stavka 1. točke 6. Zakona o strancima.
11. Iz iskaza tužitelja danog na ročištu 12. prosinca 2024. proizlazi da je tužitelji izjavio da živi od 2010. na adresi [adresa], sa svojom suprugom. Dodao je da sada žive sami u kući, jer su majka i otac supruge preminuli, s time da je njegova supruga jedina nasljednica te da će ona naslijediti tu kuću. Naveo je da on ne može raditi, a da ne radi ni supruga, da žive od zajamčene minimalne naknade koju dobiva supruga u iznosu od 157,00 eura, a da mu njegova majka pomože i financijski i u odjeći. Nastavio je da on pomaže nekad susjedima, primjerice cijepanjem drva, uređivanjem vrtova, pa da im je to dodatni prihod. Iznio je da mu supruga ima tu zdravstveno osiguranje, a da ga on nema, a da ga nema ni u Bosni. Izjavio je da u Hrvatskoj osim supruge nemam nikoga, a da u Bosni ima brata i majku, s time da mu je otac preminuo. Naveo je da u Bosni ne dobiva nikakvu naknadu, a da je kuća u kojoj žive majka i brat u Bosni u vlasništvu njegove majke. Dodao je da u Bosni nije bio tri godine te da se je u ove tri godine od kada je zaprimio osporavano rješenje javio više puta u MUP PU Zaprešić, a da su mu rekli da čekaju rješavanje ovog spora. Iznio je da u ove tri godine nije imao problema sa zakonom, ali da je imao problema sa majkom svoje supruge i njezinim partnerom. Izjavio je da se nema gdje vratiti u Bosnu, jer kuća ima samo dvije spavaće sobe, od kojih je jedna napravljena iz kuhinje, s time da kuća ima oko 35 m2. Dodao je da kuća gdje sada živi ima oko 60 m2 te da bi se zaposlio kad bi mogao dobiti radnu dozvolu.
12. Iz iskaza svjedoka JĐ, supruge tužitelja, danog na ročištu 12. prosinca 2024. proizlazi da je ona izjavila da živi od 2010. na adresi [adresa], sa svojim suprugom. Navela je da sada žive sami u kući, jer su njezini majka i otac preminuli. Dodala je da je ona jedina nasljednica te da će naslijediti tu kuću. Opisala je da žive od zajamčene minimalne naknade koju dobiva u iznosu od 157,00 eura te da nekad dobiva jednokratnu novčanu naknadu u iznosu od oko 300,00 eura koju isplaćuje pola Grad Zaprešić, a pola Centar za socijalnu skrb u Zaprešiću. Iznijela je da je radno sposobna, ali da je trenutno nezaposlena. Nastavila je da planira raditi od Nove godine, jer netko mora plaćati račune. Izjavila je da nemaju djece, a da u Bosni ima daljnju rodbinu, ali da ih ne posjećuje, da su u slabim kontaktima, skoro nikakvim. Navela je da joj suprug nije imao problema sa zakonom, osim događaja vezano uz njezinu majku. Istaknula je da je njezin suprug jedino pozitivno što joj se je dogodilo.
13. Imajući u vidu da u upravnom postupku uopće nije ispitivano i cijenjeno kako će odbijanje zahtjeva za privremeni boravak utjecati na JĐ, suprugu tužitelja i državljanku Republike Hrvatske, osporavano rješenje se nije moglo ocijeniti zakonitim.
14. U ponovnom postupku će se utvrditi je li tužitelj nakon donošenja osporavanog rješenja nastavio činiti kaznena djela te će se imati u vidu pravo tužitelja na obiteljski život. Stoga će tuženik prilikom odlučivanja cijeniti i to kako će odbijanje zahtjeva za privremeni boravak utjecati na JĐ, suprugu tužitelja i državljanku Republike Hrvatske, da tužitelj živi već duži niz godina u Republici Hrvatskoj te njegovu vezu s Republikom Hrvatskom odnosno s Bosnom i Hercegovinom.
15. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 117. stavka 1. u vezi članka 119. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 24. prosinca 2024.
Sutkinja
Vanja Crnković
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nije dopuštena žalba.
Dna:
1. ĐĐ, [adresa]
2. I. povjerenstvo za žalbe, Zagreb, Ilica 335 – uz spis
3. U spis
