REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ž 5

Poslovni broj: Us I-1292/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Tokić, u upravnom sporu tužitelja ŽC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Lara Celić, odvjetnica u Rijeci, A. Starčevića 13, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova (OIB: 36162371675), Policijske uprave ličko-senjske, Postaji granične policije Korenica, Korenica, Ulica Pere Šnjarića 5, radi odbijanja ulaska u Republiku Hrvatsku, 24. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja Odluke Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava ličko-senjske, Postaja granične policije Korenica, KLASA: UP/I- 212-02/24-03/3377 od 22. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Odlukom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijsko uprave ličko-senjske, Policijske granične postaje Korenica, KLASA: UP/I-212-02/24-03/3377 od 22. srpnja 2024. odbijen je ulazak tužitelja u Republiku Hrvatsku pozivom da isti predstavlja prijetnju javnom poretku, unutarnjoj sigurnosti, javnom zdravlju ili međunarodnim odnosima jedne ili više država članica EU. Tužitelj je državljanin treće zemlje (Bosne i Hercegovine).

2. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke u bitnome navodeći da je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Krk od 2. prosinca 2019. protjeran iz Republike Hrvatske na vrijeme od tri godine, a te tri godine da su protekle, zbog čega da pogrešno tuženik u osporavanoj odluci navodi da tužitelj kao stranac ima na snazi važeću zabranu ulaska. Istaknuo je, da je ima maloljetno dijete LC koji živi sa majkom na otoku Krku, a s kojim tužitelj ima poteškoća glede ostvarivanja susreta i druženja. Napominje, da nije vidio sina od prosinca 2023., a da mu bivša supruga ne dozvoljava ni ostvarivanje kontakata sa sinom putem video poziva. Istaknuo je, da je nakon donošenja rješenja od 2. prosinca 2019., kojim se tužitelja protjeruje iz Republike Hrvatske na vrijeme od 3 godine, tužitelj 24. siječnja 2024. na graničnom prijelazu Stara Gradiška pokušao ući u Republiku Hrvatsku kako bi došao po sina, ali mu je uručena zabrana ulaska u Republiku Hrvatsku, iako mu je prethodnim rješenjem zabrana u trajanju od 3 godine istekla. Tužitelju da nitko nije objasnio iz kojeg razloga se ne pušta u Republiku Hrvatsku i do kad neće moći ući u Republiku Hrvatsku. Naveo je, nakon što mu je na graničnom prijelazu Stara Gradiška 24. siječnja 2024. odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku, da mu je ponovno na graničnom prijelazu Korenica 22. srpnja 2024. odbijen ulazak u Republiku Hrvatsku iz razloga što predstavlja prijetnju javnom poretku, unutarnjoj sigurnosti i javnom zdravlju ili međunarodnim odnosima jedne ili više država članica EU. Smatra da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu povrijeđena odredba članka 8. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21 u nastavku teksta ZUP), jer činjenično stanje nije pravilno niti potpuno utvrđeno, a na takvo činjenično stanje je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je osporavanom odlukom tuženika odbijen ulazak tužitelja u Republiku Hrvatsku. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavana odluka tuženika od 22. srpnja 2024., uz nadoknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 10. rujna 2024. u bitnome naveo, da je 22. srpnja 2024. u 20,06 sati na graničnom prijelazu Ličko Petrovo selo na ulazu u Republiku Hrvatsku, graničnoj kontroli, u svojstvu vozača osobnog vozila Renault Master nacionalne oznake Bosne i Hercegovine, registarske oznake broja E45- A-147, kontroliran ovdje tužitelj, državljanin Bosne i Hercegovine, rođen **.**.1986. u [adresa], Bosna i Hercegovina, nositelj putne isprave Bosne i Hercegovine, serijskog broja B2640006 sa prebivalištem u [adresa], BiH te je izvršenom graničnom kontrolom i provjerom u raspoloživim policijskim evidencijama utvrđeno, da tužitelj ima na snazi mjeru zabrane ulaska u Republiku Hrvatsku, zbog čega je donesena Odluka o odbijanju ulaska tužitelja u Republiku Hrvatsku, a prilikom izdavanja obrasca odbijanja ulaska u Republiku Hrvatsku, tužitelj je obaviješten da mu se odbija ulazak u Republiku Hrvatsku jer predstavlja prijetnju javnom poretku, unutarnjoj sigurnosti, javnom zdravlju ili međunarodnim odnosima jedne ili više država članica EU, a ovdje osporavana odluka tužitelju je uredno uručena i istu je ovjerio svojim potpisom na za to predviđenom mjestu.

4. Ovaj Sud je 27. studenog 2024. izvršio uvid u spis Sigurnosno obavještajne agencije (mišljenje od 8. prosinca 2023. i 7. prosinca 2023. označene stupnjem tajnosti – „povjerljivo“) te utvrdio da je tužitelj imao u vrijeme pokušaja ulaska u Republiku Hrvatsku na snazi važeću zabranu ulaska u RH koja je bila na snazi od 8. prosinca 2023. do 8. prosinca 2024. zbog povezanosti s islamskim radikalistima što predstavlja prijetnju javnom poretku, unutrašnjoj sigurnosti, javnom zdravlju ili međunarodnim odnosima jedne ili više država članica EU, odnosno što predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti Republike Hrvatske.

5. U podnesku od 9. prosinca 2024. tužitelj je ostao kod navoda iznesenih u tijeku upravnog spora ustrajući pri tužbi i tužbenom zahtjevu.

6. U ovom upravnom sporu 19. prosinca 2024. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, a nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Članak 50. stavci 1. i 2. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22 i 151/22) glase:

„(1) Državljaninu treće zemlje koji ne ispunjava uvjete za ulazak propisane Zakonikom o schengenskim granicama ili Uredbom EU 2018/1240 odbit će se ulazak u Republiku Hrvatsku o čemu Ministarstvo, putem policijske postaje nadležne za kontrolu prelaska državne granice, donosi rješenje.

(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se bez saslušanja državljanina treće zemlje, osim ako se radi o maloljetniku bez pratnje.“

9. U predmetnom slučaju ulazak tužitelja u Republiku Hrvatsku odbijen je po osnovi koja se odnosi na prijetnju javnom poretku i unutarnjoj sigurnosti. Riječ je o osnovi predviđenoj člankom 6. stavkom 1. točkom (e) Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (kodifikacija). Uz to, člankom 8. stavkom 3. točkom (a) podtočkom VI. navedenog Zakonika propisano je da državljani trećih zemalja prilikom ulaska i izlaska podliježu temeljitim kontrolama, između ostalog, provjeri predstavlja li dotični državljanin treće zemlje opasnost za javni poredak, unutarnju sigurnost, javno zdravlje ili međunarodne odnose.

10. Prije svega, Sud utvrđuje da tuženik osnovano naglašava da osporavanom odlukom od 22. srpnja 2024. tužitelju nije zabranjen ulazak u Republiku Hrvatsku na bilo koje razdoblje, već je tom odlukom tužitelju odbijen konkretni ulazak u Hrvatsku.

11. Odredba članka 50. Zakona o strancima pozicionirana je među odredbe o ulasku i izlasku državljanina treće zemlje (IV. dio Zakona), a ne među mjere za osiguranje povratka (XI. dio Zakona), koje mjere obuhvaćaju i zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku.

12. Usto, pravo na slobodu kretanja (čl. 2. Protokola br. 4 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda) obuhvaća: (1) slobodu kretanja i izbora boravišta na području države u kojoj se osoba zakonito nalazi, te (2) slobodu napuštanja zemlje. Navedeno podrazumijeva pravo otići u onu zemlju u koju mu može biti dozvoljen ulaz (npr. Europski sud za ljudska prava, „Napijalo protiv Hrvatske“, zahtjev 66485/01, presuda od 13. lipnja 2022.).

13. Sloboda napuštanja zemlje postavlja ograničenja prema tijelima zemlje iz koje osoba želi izaći (npr. u pogledu uskrate ili zapljene putovnice, i dr.), a ne ograničenja prema tijelima zemlje u koju osoba želi ući. Pravo na slobodu kretanja ne obuhvaća pravo na slobodu ulaska u druge države po vlastitom nahođenju. Štoviše, zakonodavstvo Europske unije sadržava veći broj propisa čiji je cilj kontrola i ograničavanje ulaska državljana trećih zemalja na područje Unije i njihova boravka na tom području.

14. U pogledu razine obavješćivanja tužitelja o razlozima odbijanja ulaska u Republike Hrvatske Sud je suglasan s izlaganjem tuženika u odgovoru na tužbu. Sud ujedno utvrđuje da pri tome nije došlo do nerazmjernog ograničavanja prava tužitelja na obrazloženu odluku. Na umu je, povezano s time, potrebno imati i da je tužitelj sa cjelinom konkretnih razloga upoznat u ovome sporu, u kojem je iskoristio mogućnost osvrnuti se na te razloge. Sam tužitelj je na stranici drugoj tužbe naveo, da je nakon isteka roka utvrđenog u rješenju o protjerivanju od 2. prosinca 2019., tužitelj 24. siječnja 2024. na graničnom prijelazu Stara Gradiška pokušao ući u RH kako bi došao po sina, ali mu je uručena zabrana ulaska u Republiku Hrvatsku, iako mu je prethodnim rješenjem zabrana u trajanju od 3 godine istekla. Dakle, upravo se radi o navedenoj zabrani ulaska u RH koja je na snazi od 8. prosinca 2023. do 8. prosinca 2024., pa je suprotno navodima tužitelja, pravilno tuženik u obrazloženoj odluci utvrdio da stranac ima na snazi važeću zabranu ulaska i sve to zbog povezanosti s islamskim radikalistima.

15. Naposljetku, pri normativnom okviru mjerodavnom za rješavanje ove vrste predmeta, tužiteljevi navodi o prirodi spornih odnosa između tužitelja i drugih osoba ne mogu utjecati na rješavanje ovog upravnog spora.

16. Tuženik je, dakle, u dotičnom slučaju osnovano odbio ulazak tužitelja u Republiku Hrvatsku.

17. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom.

18. Želi li tužitelj prikupiti dodatne opće obavijesti o mogućnosti ulaska u Republiku Hrvatsku, može to učiniti, između ostalog, podnošenjem zahtjeva za dostavu obavijesti o uvjetima ostvarivanja i zaštite prava nadležnom javnopravnom (upravnom) tijelu (čl. 155. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), ili drugim oblicima pisane komunikacije s nadležnim tijelima. To, međutim, ne utječe na ocjenu zakonitosti osporavane tuženikove odluke od 22. srpnja 2024. godine.

19. Kako je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, to tužitelj nema pravo ni na nadoknadu troškova upravnoga spora sukladno čl. 147. stavak 1. ZUS-a.

20. Uzevši u obzir navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, zbog čega je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

U Rijeci 24. prosinca 2024.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja Lari Celić, odvjetnici u Rijeci, A. Starčevića 13

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi ličko-senjskoj, Postaji granične policije Korenica, Korenica, Ulica Pere Šnjarića 5