Poslovni broj: UsI-2558/24-26

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Marini Sabljić, odvjetnici iz Zagreba, F. Vrbanića 20, protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi poništavanja rješenja, 24. prosinca 2024. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/22-01/03307410598, URBROJ: 341-99-05/3-22-3789 od 14. rujna 2022. godine i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I-141- 02/21-01/03307410598, URBROJ: 341-25-05/3-21-146497 od 27. svibnja 2022. godine.

II. Tužitelju se počevši od 05. rujna 2024. godine priznaje pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, čiji je uzrok 50% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 50% bolest izvan tih okolnosti.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava rješenja iz oba stupnja upravnog postupka, kojima mu je u povodu njegovog zahtjeva za ponovnu ocjenu radne sposobnosti (konkretno, uzročnika njegove radne nesposobnosti) i dalje priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, uzrokovane 40% bolešću iz Domovinskog rata, a 60% ostalim bolestima.

Tužitelj u tužbi i u toku upravnog spora ukazuje na svoj ratni put te navodi da je prve psihičke smetnje dobio još za vrijeme Domovinskog rata. U tom smislu ukazuje na svoje nalaze, dijagnoze i na farmakoterapiju. Tužitelj navodi da mu je status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (HRVI) povećan na 40%. Ističe da mu je osnovna dijagnoza PTSP, a ne tegobe depresivnog kruga, kako se navodi u vještačenjima iz upravnog postupka. Smatra da treba utvrditi promjene u njegovom zdravstvenom stanju od 2007. godine, kada mu je priznato postojeće pravo.

Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev.

Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela, a također je proveo vještačenje po vještakinji medicine rada Mariji Zavalić.

Tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanih rješenja je neosnovan, ali u sporu pune jurisdikcije tužitelju sada treba priznati izmijenjeno pravo.

U ovoj pravnoj stvari je nesporno da je tužitelju od 2007. godine bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, čiji je uzrok 40% bolest iz Domovinskog rata, a 60% ostale bolesti.

Nakon toga je bio proveden cijeli niz novih vještačenja, ali su sva ona rezultirala istim zaključcima o stupnju i uzrocima tužiteljeve nesposobnosti za rad. Tužitelj je naknadno ishodio i rješenje o priznavanju statusa Ć VIII. skupine, s 40% oštećenja organizma.

Tužitelj je 10. prosinca 2021. godine podnio novi zahtjev za ocjenu radne sposobnosti.

Prvostupanjsko tijelo vještačenja je pregledalo tužitelja te je 16. svibnja 2022. godine utvrdilo da najnoviji ambulantni nalazi opisuju tužiteljevo stacionarno psihičko stanje, pri čemu je tužitelj opterećen komorbiditetnim somatskim tegobama, uz postojanje psihosomatizacija.

Stoga je osporavanim prvostupanjskim rješenjem od 27. svibnja 2022. godine tužitelju i dalje priznato isto pravo kao i ranije.

I drugostupanjsko tijelo vještačenja je u nalazu i mišljenju od 09. rujna 2022. godine zaključilo da kod tužitelja nema promjene njegove invalidnosti niti uzroka te invalidnosti.

Stoga je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 14. rujna 2022. godine tužiteljeva žalba odbijena.

Sud je u ponovljenom upravnom sporu na temelju izričite procesne upute žalbenog suda proveo vještačenje, koje je povjerio nezavisnoj sudskoj vještakinji medicine rada Mariji Zavalić, s prvenstvenim zadatkom utvrđenja je li (i eventualno kada) kod tužitelja nastupila promjena omjera uzroka njegove radne nesposobnosti. Vještakinja Marija Zavalić je najprije dostavila nalaz i mišljenje u kojem je - nakon analize tužiteljeve medicinske dokumentacije kojom su raspolagala i tijela vještačenja iz upravnog postupka, a uzimajući u obzir i zadnje poslove prodavača povrća i voća koje je tužitelj obavljao - zaključila da kod tužitelja nije došlo do promjene omjera uzroka njegove opće nesposobnosti za rad, utvrđene 2007. godine. Vještakinja je bila zaključila da je uzrok te opće nesposobnosti za rad 40% ratni PTSP, odnosno sada trajne promjene osobnosti, a 60% ostale tužiteljeve bolesti (depresija, nesanice, smanjena cirkulacija u moždanim arterijama koja dovodi do vrtoglavica i omaglica, kronični sindromi vratne i lumbosakralne kralježnice, kronični periartritis oba ramena i postkomocioni sindrom).

Tužitelj je nakon toga u spis i neposredno vještakinji Mariji Zavalić dostavio noviju medicinsku dokumentaciju, koju tijela vještačenja iz upravnog postupka nisu imala priliku analizirati.

Vještakinja Marija Zavalić je na temelju te novije medicinske dokumentacije izradila novi nalaz i mišljenje, sada i nakon neposrednog kliničkog pregleda tužitelja. Vještakinja je zaključila da je njezina ranija ocjena na temelju tada dostupne dokumentacije bila ispravna, ali je utvrdila da je kod tužitelja naknadno došlo do bitnog pogoršanja ireverzibilnih simptoma vezanih uz trajne promjene osobnosti, kao posljedice ratnog PTSP-a, te da navedena bolest sada u kumulativnom iznosu čini 50% uzročnika tužiteljeve opće nesposobnosti za rad. Vještakinja smatra da je do promjene omjera uzročnika tužiteljeve radne nesposobnosti došlo s datumom kada ga je pregledala - 05. rujna 2024. godine - uz naznaku da kontrolni pregled nije potreban.

Stranke u konačnici nisu imale primjedbi na ovaj nalaz i mišljenje vještakinje Marije Zavalić pa je i sud to vještačenje u cijelosti prihvatio kao stručno, jasno, detaljno i obrazloženo te je na njemu utemeljio svoju odluku u ovoj pravnoj stvari, a imajući u vidu relevantnu odredbu čl. 30. st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji (NN 121/17, 98/19 i 84/21 - ZHB) po kojoj se Ćju kod kojeg je potpuni gubitak radne sposobnosti djelomično prouzročen bolešću ili pogoršanjem bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a djelomično bolešću izvan tih okolnosti, invalidska mirovina određuje razmjerno utjecaju pojedinih uzroka na potpuni gubitak radne sposobnosti.

Tužitelj nesporno ima opću nesposobnost za rad, odnosno potpuni gubitak radne sposobnosti u smislu čl. 30. st. 2. ZHB-a.

Na temelju nalaza i mišljenja vještakinje Marije Zavalić proizlazi da su tijela vještačenja u upravnom postupku u realno vrijeme provedbe tih vještačenja na temelju tada postojeće medicinske dokumentacije tužitelja pravilno utvrdila da tada još uvijek nije bilo došlo do promjene ranije utvrđenog omjera uzročnika tužiteljeve opće nesposobnosti za rad.

Stoga su i posljedična rješenja upravnih tijela u cijelosti pravilna i zakonita pa je tužbeni zahtjev za njihovo poništavanje kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS).

Međutim, s obzirom na to da je u okviru ovog upravnog spora vještakinja Marija Zavalić potvrdila da je naknadno (s danom 05. rujna 2024. godine) došlo do promjene omjera uzročnika tužiteljeve opće nesposobnosti za rad (potpunog gubitka radne sposobnosti), tužitelju je ovom presudom u sporu pune jurisdikcije počevši od 05. rujna 2024. godine priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti, čiji je uzrok 50% bolest iz Domovinskog rata, a 50% bolesti izvan okolnosti Domovinskog rata (čl. 117. st. 1. ZUS-a).

Sud posebno napominje da stranke nisu imale primjedbi na iznesene konačne zaključke vještakinje Marije Zavalić.

Prvostupanjsko upravno tijelo će u naknadnom primjerenom roku od 30 dana donijeti posebnu odluku o određivanju visine tužiteljeve invalidske mirovine, počevši od 05. rujna 2024. godine.

Sud je na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a u cijelosti odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troška ovog upravnog spora, jer tužitelj nije uspio sa svojim tužbenim zahtjevom (u smislu poništavanja osporavanih rješenja iz upravnog postupka). Tužitelju je u sporu pune jurisdikcije radi svrhovitosti i ekonomičnosti rješavanja pravne stvari presudom priznato novo pravo koje mu ide u korist, ali se radi o pravu koje je tužitelj na temelju nove medicinske dokumentacije trebao pokušati ostvarivati posebnim, naknadnim zahtjevom u redovnom upravnom postupku. U tom slučaju bi se u redovnom upravnom postupku provelo i vještačenje tužiteljeve novije medicinske dokumentacije na temelju koje mu je i priznato novo pravo, ali to vještačenje ne bi iziskivalo troškove koji su nastali vještačenjem provedenim po nezavisnoj sudskoj vještakinji u upravnom sporu.

Stoga tuženik nije dužan snositi tužiteljeve troškove vještačenja u upravnom sporu, kao ni općenito njegove odvjetničke troškove zastupanja u ovom upravnom sporu, u kojem tužitelj nije uspio kao nezakonita osporiti rješenja iz upravnog postupka.

U Zagrebu, 24. prosinca 2024. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Marina Sabljić

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića