REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] O 5

Poslovni broj: Us I-695/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Bačić, u upravnom sporu tužitelja Terra Dolimar d.o.o. (OIB: 65076963331) iz Vojnića, Rajić Brdo 24, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Ravlić i partneri, odvjetnici u Zagrebu, Gundulićeva ulica 31, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede (OIB: 76767369197), Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi odbijanja prigovora, 24. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se odluka Ministarstva poljoprivrede, KLASA: 323-05/24-01/21, URBROJ: 525-10/610-24-4 od 21. ožujka 2024. godine.

II. Nalaže se tuženiku da novu odluku (rješenje) doneseno u ovom predmetu potpiše za to ovlaštena osoba, polazeći od toga da to ne može biti državni tajnik iz članka 56. stavka 2. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj 66/19 i 155/23), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva da tužitelju Terra Dolimar d.o.o. iz Vojnića, nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 2.500,00 (slovima: dvije tisuće petsto eura), PDV uključen, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora, dok se u preostalom dijelu do 5.000,00 eura zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj osporava zakonitost odluke Ministarstva poljoprivrede, KLASA: 323- 05/24-01/21, URBROJ: 525-10/610-24-4 od 21. ožujka 2024. godine. Tom odlukom nije prihvaćen prigovor tužitelja na obavijest o neispunjavanju uvjeta natječaja za sufinanciranje zaštitnih sredstava za sprječavanje štete od divljači u 2022. i 2023. godini. Tužitelj predlaže poništiti osporavanu odluku tuženika, uz vraćanje predmeta na ponovni postupak. Traži i naknadu troškova spora, u iznosu od 1.250,00 eura (PDV uključen).

2. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Osporavana odluka ovom je presudom poništena, jer ju je potpisala neovlaštena osoba, što ovdje čini bitnu postupovnu povredu. Zbog toga se dodatno ne izlažu ostali navodi stranaka izneseni u tužbi i podnesku tužitelja od 26. rujna 2024., u odgovoru na tužbu i podnescima tuženika od 14. lipnja 2024., 18. srpnja 2024. i 18. listopada 2024. Navodi svake stranke poznati su protivnoj stranci.

4. U ovom upravnom sporu 19. prosinca 2024. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika na temelju članka 91. stavak 3. ZUS-a u svezi s člankom 89. stavak 4. ZUS- a pa je opunomoćeniku tužitelja u skladu sa odredbom članka 6. ZUS-a data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu opunomoćenik tužitelja je u cijelosti ostao kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

5. Prema članku 98. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, u nastavku teksta: ZUP), rješenje sadržava, između ostalog, potpis službene osobe. Stavcima 7. i 8. navedenoga članka propisano je da rješenje potpisuje ovlaštena službena osoba vlastoručno ili kvalificiranim elektroničkim potpisom, te da se rješenje izdano iz informacijskog sustava javnopravnog tijela može ovjeriti samo kvalificiranim elektroničkim pečatom.

6. Članak 23. ZUP-a glasi:

„(1) U upravnom postupku postupa službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje o upravnim stvarima, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela.

(2) U javnopravnim tijelima službena osoba koja vodi postupak ili rješava o upravnim stvarima mora imati odgovarajuću stručnu spremu, potrebno radno iskustvo i položen državni ispit.

(3) Ako u javnopravnom tijelu nema osobe ovlaštene za rješavanje o upravnoj stvari, rješenje donosi čelnik tijela.“

7. Sljedeće su glavne pravne implikacije odredaba članka 23. ZUP-a:

7.1. vođenje upravnog postupka i rješavanje upravne stvari zasebne su ovlasti, pri čemu je ovlast potpisivanja upravnog akta (rješenja) odraz ovlasti za rješavanje upravne stvari;

7.2. ovlast rješavanja upravne stvari u sebi sadržava ovlast vođenja upravnog postupka, ali ovlast vođenja upravnog postupka sâma po sebi ne obuhvaća i ovlast rješavanja upravne stvari;

7.3. navedene ovlasti u pravilu se određuju ustrojstvenim propisima, uglavnom pravilnikom o unutarnjem redu javnopravnog tijela;

7.4. rečene se ovlasti ni u kojem slučaju ne mogu temeljiti na pojedinačnim aktima čelnika tijela o povjeravanju ovlasti pojedinim službenim osobama (u tom je pogledu prije više od 14 godina u potpunosti napuštena koncepcija individualiziranog ovlašćivanja službenika iz članak 35. stavak 2. i 3. prijašnjeg Zakona o općem upravnom postupku, „Narodne novine“, broj 53/91 i 103/96);

7.5. podredna ovlast rješavanja upravne stvari pripada čelniku tijela, neovisno o tome ima li čelnik tijela odgovarajuću stručnu spremu, potrebno radno iskustvo i položen državni ispit.

8. Nadalje, rješavanje u upravnim stvarima, tj. vođenje upravnog postupka, pripada u neposrednu provedbu zakona (članak 19. podst. 1. Zakona o sustavu državne uprave, „Narodne novine“, broj 66/19 i 155/23, u nastavku teksta: ZSDU), kao jednu od skupina poslova državne uprave (čl. 3. ZSDU-a). Među drugim, zasebnim poslovima državne uprave je i provedba državne politike (čl. 3. st. 1. ZSDU-a, vezano uz čl. 17. toga Zakona).

9. Mjerodavan je i članak 56. ZSDU-a, koji glasi:

„(1) Čelnik ministarstva je ministar.

(2) Ministarstvo može imati jednog ili više državnih tajnika koji provode utvrđenu politiku Vlade u jednom ili više upravnih područja, sukladno ovlaštenju i nalozima ministra.

(3) Ministar odlukom određuje državnog tajnika koji ga zamjenjuje u slučaju odsutnosti ili spriječenosti.

(4) Državni tajnik za svoj rad odgovara ministru i Vladi.

(5) Ako ministru prestane dužnost prije isteka mandata, predsjednik Vlade određuje državnog tajnika koji upravlja ministarstvom do stupanja na dužnost novoga ministra.“

10. Članak 56. stavak 2. ZSDU-a odnosi se na podjelu područja rada / resorâ unutar ministarstva pri provedbi utvrđene politike Vlade Republike Hrvatske u jednom ili više upravnih područja. Ovdje nije riječ o pravnom temelju za rješavanje upravnih stvari niti za potpisivanje rješenja (upravnih akata).

11. Nasuprot tome, člankom 56. stavkom 3. ZSDU-a uređeno je zamjenjivanje ministra u slučaju njegove odsutnosti ili spriječenosti, što obuhvaća cjelinu ovlasti ministra kao čelnika tijela, uključujući ovlast iz članka 23. stavka 3. ZUP-a. Državni tajnik ovlašten je, dakle, potpisati upravni akt na temelju članka 56. stavka 3. ZSDU-a, ali posrijedi je samo jedan državni tajnik u svakome ministarstvu, neovisno o unutarnjoj podjeli zaduženja prema članku 56. stavku 2. toga Zakona.

12. Prema izjašnjenju tuženika tijekom spora, osporavanu odluku tuženika potpisao je državni tajnik na temelju Odluke o ovlaštenju za upravna područja Ministarstva poljoprivrede (KLASA: 023-03/21-01/53, URBROJ: 525-04/91-23-8 od 17. svibnja 2023.). Riječ je o ovlasti iz članka 56. stavka 2. ZSDU-a, a ne o ovlasti iz stavka 3. toga članka.

13. Sud, pritom, ne nalazi pravo uporište za stajalište tuženika prema kojem je u ovoj vrsti predmeta potrebno izjaviti dva prigovora, najprije u odnosu na obavijest o neispunjavanju uvjeta natječaja, a potom u odnosu na odluku o potonjem prigovoru. Postupak u kojem je donesena navedena obavijest još nije upravni postupak, ali postupak nakon izjavljivanja prigovora to jest, pri čemu ovdje nema drugostupanjskog tijela (članak 122. stavak 3. i 4. ZUP-a).

14. Sud, stoga, utvrđuje da osporavano rješenje tuženika nije potpisala za to ovlaštena osoba, u smislu prethodno citiranih odredaba ZUP-a i ZSDU-a.

15. Sukladno prethodnom, Sud je poništio osporavano rješenje tuženika (članak 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS). Sud je ujedno naložio tuženiku da novo rješenje doneseno u ovom predmetu potpiše za to ovlaštena osoba, polazeći od toga da to ne može biti državni tajnik iz članka 56. stavka 2. ZSDU-a, te je tuženiku za to odredio rok. U tom je pogledu Sud točkom II. izreke presude sam riješio stvar. Jednako je odlučeno i u pravomoćnim presudama ovog Suda poslovnog broja UsI-244/24 od 9. kolovoza 2024. i presudi ovog Suda poslovnog broja UsI-483/24 od 9. kolovoza 2024. Naime, iz šire ovlasti upravnog suda da u cijelosti sam riješi stvar proizlazi i njegova uža ovlast da to učini djelomično. Dopuštenost ove varijante izreke presude upravnog suda potvrđena je i praksom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (primjerice, presude donesene u predmetima poslovnih brojeva Usž-3220/2020, Usž-1388/2020, Usž-2881/2021, Usž- 1919/2022, Usž-3216/2022, Usž-1319/2023 i Usž-2082/2023). Uzgredno, za rješavanje ovoga spora ključno je načelno pravno pitanje, u odnosu na koje je svrhovito omogućiti zauzimanje stajališta drugostupanjskog suda, ako neka od stranaka žalbom odluči osporiti stajališta ovog Suda, što zasad ne bi bilo moguće u slučaju donošenja kasacijske presude (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

16. U izvršenju ove presude tuženik je dužan postupiti sukladno izreci presude, te je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda (članak 151. ZUS-a).

17. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članaka 144. i 147. ZUS-a u svezi s člankom 148. ZUS-a te Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 38/23), u okviru troškovnika iskazanog u tužbi, polazeći od toga da je tuženik izgubio spor. Kao radnja u odnosu na koju tužitelj može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (1.000,00 eura), što uvećano za PDV iznosi ukupno 1.250,00 eura i pristupa na ročište za raspravu održano 19. prosinca 2024. u istom iznosu (1.000,00 eura), što uvećano za PDV iznosi ukupno 1.250,00 eura, odnosno sveukupno 2.500,00 eura. Ovaj Sud nije priznao tužitelja trošak sastava dvaju podnesaka, jer ih ne smatra opravdanim izdatkom budući se u istom ponavljaju navodi iz tužbe. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a, slijedom čega je odlučeno kao u točki II izreke presude.

U Rijeci 24. prosinca 2024.

S u d a c

Marija Renner Jakovljević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Ravlić i Partneri u Zagrebu, Gundulićeva ulica 31

- tuženiku Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78