REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Poslovni broj: K-919/2020-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Mili Kragić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marine Lukić kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenika UH, zbog kaznenih djela iz članka 311. stavka 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.), nakon javne rasprave održane 20. studenog 2024. u nazočnosti okrivljenika i njegovog branitelja odvjetnika Hrvoja Krište i Karmen Brkić, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Splitu, a presude javno objavljene 25. studenog 2024., donio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju odredbe čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09., 80/11., 91/11.,– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje u tekstu: ZKP/08.) stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, broj: K-37/2014 od 27. veljače 2014.

Okrivljeni: UH OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. EH i U, rođen **.**.1984. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin BiH, sa završenom srednjom školom prometnom, vozač, zaposlen s mjesečnim primanjima od 900,00 KM, oženjen, otac jednog malodobnog djeteta, vojsku nije služio, neosuđivan, drugi kazneni postupak se ne vodi,

k r i v  j e

II. što je tijekom svibnja 2009. godine, na području Ljubuškog, Bosna i Hercegovina, prethodno nabavio na za sada neutvrđen način, zemljišno-knjižni izvadak broj: 502/09 od 24. travnja 2009., navodno izdanog od Općinskog suda u Ljubuškom u kojem su navedene oznake nekretnina odnosno brojeva čestica zemlje: [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina]-Dole, Bosna i Hercegovina, a kao vlasnik za cijelo odnosno 1/1 svih nekretnina upisan on sa adresom Imotski, Zmijavci bb, iako je znao da nije vlasnik tih nekretnina i da zemljišno- knjižni izvadak nije izdao Općinski sud u Ljubuškom, s ciljem oslobađanja od plaćanja carine i oreza na dodanu vrijednost, takav neistinit zemljišno-knjižni izvadak uz zahtjev temeljem Sporazuma o pograničnom prometu i suradnji između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine za unos poljoprivrednih proizvoda preko Carinske ispostave Vinjani Donji, predao Carinarnici Split, Carinskoj ispostavi Imotski, nakon čega su službenici navedene ispostave ne sumnjajući u istinitost podataka izdali Evidentni list u pograničnom prometu Klasa: UP/1-212-03/09-001/07 od 04. svibnja 2009., koju je koristio kao carinsku povlasticu iz članka 187. stavak 1. točke 9. Carinskog zakona tijekom 2009. godine, kada je unosio poljoprivredne proizvode u Republiku Hrvatsku,

III. dakle, nabavio lažnu ispravu i uporabio lažnu ispravu kao pravu, a kazneno djelo je počinjeno glede javne isprave, te dovođenjem u zabludu nadležnog tijela učinio da ovo u javnoj ispravi ovjeri štogod neistinito što ima služiti kao dokaz u pravnom prometu,

čime je u stjecaju počinio dva kaznena djela protiv vjerodostojnosti isprava i to jedno kazneno djelo – krivotvorenje isprave - opisano i kažnjivo u članku 311. stavku 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/0.7, 152/08. i 57/11. - dalje u tekstu: KZ/97.) i jedno kazneno djelo ovjerovljavanja neistinitog sadržaja - opisano i kažnjivo po članku 315. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/97, a sve u vezi s člankom 60. KZ/97.

IV. Stoga se okrivljeniku UH najprije utvrđuju pojedinačne kazne za svako kazneno djelo kako slijedi:

- za kazneno djelo iz čl. 311. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97., temeljem iste zakonske odredbe, kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci,

- za kazneno djelo iz čl. 315. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97., a temeljem iste zakonske odredbe, kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci,

nakon čega se na temelju čl. 311. st. 2., uz primjenu čl. 60. KZ/97. okrivljeniku UH izriče jedinstvena kazna zatvora u trajanju 9 (devet) mjeseci.

V. Na temelju čl. 67. KZ/97. prema okrivljeniku se primjenjuje

UVJETNA OSUDA

na način da se jedinstvena kazna zatvora 9 (devet) mjeseci koja mu je prethodno izrečena, neće izvršiti ako okrivljenik u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

VI. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. dužan je okrivljeni UH platiti trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu 250,00 e (dvjesto pedeset eura).

Obrazloženje

Općinsko državno odvjetništvo u Sinju, podiglo je pred Općinskim sudom u Sinju optužnicu, broj: K-DO-239/2013 od 24. veljače 2014., protiv okrivljenika UH, zbog kaznenih djela iz čl. 311. st. 2., u svezi st. 1. i čl. 315. st. 1. KZ/97., počinjenih u stjecaju, u vezi s čl. 60. KZ/97., s prijedlogom za izdavanje kaznenog naloga protiv okrivljenika zbog navedenih kaznenih djela.

Postupajući po navedenoj optužnici, tadašnji Općinski sud u Sinju je donio presudu, pod brojem: K-59/2014 od 27. veljače 2014., kojom je protiv okrivljenika izdan kazneni nalog kojim je proglašen krivim zbog naprijed navedenih kaznenih djela, za koja mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci, a potom primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja 2 (dvije) godine. Protiv navedenog kaznenog naloga okrivljenik je po branitelju, u zakonskom roku, podnio prigovor.

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su-IV-272/14-9 od 20. svibnja 2014., Općinski sud u Splitu određen je kao drugi stvarno nadležni sud za postupanje u ovom kaznenom predmetu Općinskog suda u Sinju.

U nastavku postupka Općinski sud u Splitu potvrdio je predmetnu optužnicu kao osnovanu, nakon čega je u predmetu zakazana rasprava.

Rasprava od 20. studenog 2024., je započela iznova u skladu s odredbom čl. 407. st. 3. ZKP/08.

Izjašnjavajući se o osnovanosti optužnice okrivljeni UH je naveo da se ne smatra krivim za djela koja mu se stavljaju na teret i da će iznijeti obranu i odgovarati na pitanja.

U dokaznom postupku pregledani su i pročitani zahtjev temeljem sporazuma o pograničnom prometu i suradnji između RH i [adresa] UH (list spisa 9), specifikacija proizvoda Carinarnice od 4. svibnja 2009. (list spisa 10), preslika osobne iskaznice okrivljenika (list spisa 11), uvjerenje o prebivalištu Policijske postaje Imotski od 20. travnja 2009., (list 12), prijepis posjedovnog lista općine Ljubuški, Odjela za katastar (list spisa 13-14), uvjerenje Službe za gospodarstvo i financije Općine Ljubuški (list spisa 15), zemljišno-knjižni izvadak broj 502/09 (list 16-17), zahtjev Središnjeg ureda prema Carinarnici Split (list spisa 18), obavijesti Uprave za indirektno – neizravno oporezivanje Regionalnog centra Mostar, broj: 05/5-3/III-INT-3/12 od 4. siječnja 2012. (list spisa 19-20), popis robe u evidentnom listu u pograničnom prometu koju je prevozio sa područja BIH na područje RH (list spisa 18-24), Evidentni list u pograničnom prometu ovjeren po carinskim službenicima prilikom prijevoza (list spisa 21-35), obavijest Carinske uprave Carinarnice Split upućena okrivljeniku (list spisa 36), Rješenja Carinske uprave, Carinarnice Split, broj: UP/I 415-02/13-12/176 (list spisa 37- 38), Evidentni list na ime HH, [adresa] (list spisa 39-52), popis adresa prebivališta na ime HH od 11. lipnja 1993. do 30. siječnja 2012. (list 53 spisa) dopisi Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, KLASA: 470-01/12-01/181 od 13. studenoga 2013. sa zemljišno-knjižnim izvacima (list spisa 56-60), dopis BIH, Federacija Bosne i Hercegovine, Županije Zapadno hercegovačke, Općinskog suda u Ljubuškomu uz prilog (124-125, 127-144 spisa). Na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08 pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedokinje AH pred ovim sudom od 26. ožujka 2018. (list spisa 118). Na temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 7. i 2. ZKP/08 pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka EH pred ovim sudom od 20. ožujka 2017. (list spisa 112-113). Pročitan je i pregledan posjedovni list 689 i 770 Federacije BiH, Zapadno-hercegovačka županija, Grada Ljubuškog, Službe za prostorno uređenje, Službe za imovinsko-pravne i katastarske poslove, Odsjek za imovinsko-pravne i katastarske poslove, oba od 20. studenoga 2024., rješenje Općinskog suda u Ljubuškomu, broj: Dn-069-0-20-009368, Dn: 063-0-DN-20-009 368, Dn: 063-0-DN-20-009 423, Dn: 063-0-DN-20-008 394, Dn: 063-0-DN-20-009 191, Dn: 063-0-DN-20-008 257, Dn: 063-0-DN-20-009 188, Dn: 063-0-DN-20-010 713, Dn: 063- 0-DN-20-010 666, Dn: 063-0-DN-20-010 718, Dn: 063-0-DN-20-010 730, Dn: 063-0- DN-20-010 711, Dn: 063-0-DN-20-011 142, Dn: 063-0-DN-20-010 363, Dn: 063-0-DN- 20-009 102, Dn: 063-0-DN-20-011 053, Dn: 063-0-DN-20-008 951, Dn: 063-0-DN-20- 009 438, svi od 23. lipnja 2021. te izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije na ime okrivljenog.

Na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljeni UH. Iznoseći obranu okrivljeni je naveo da ostaje kod obrane koju je dao pred sudom na raspravi od 25. veljače 2020. Tada se branio kako nije kriv i da je sve papire pribavljao njegov otac sada pokojni EH, a on s tim nije imao nikakve veze, niti je znao gdje se ti papiri vade, sve je otac radio. Tu zemlju obrađuju, sade krumpire, luk, trude se da ne moraju otići raditi u inozemstvo. Nije "švercer", ne preprodaje ništa, prodaje samo ono što proizvede. Pokojni otac je radio svu papirologiju. Ponekad, kad otac nije mogao, sam je robu prevozio preko granice. Zemlja je očeva, on ju je naslijedio od tetke. Nakon smrti oca, zemlju je naslijedila majka.

Na raspravi 20. studenog 2024. naveo je kako nije počinio kaznena djela za koja se tereti. Još 1984. godine njegova obitelj je u posjedu nekretnina iz činjeničnog opisa kaznenih djela. Ta zemlja u formalnom smislu u vrijeme počinjenja djela nije bila upisana na njegovog pokojnog oca i majku, no s upisanim vlasnicima nikada nije bilo spora čija je to zemlja i s kojim pravom je njegova obitelj koristi i obrađuje. Nije bilo, jer su svi znali da je ta zemlja vlasništvo njegovog oca. Njegova obitelj se bavi poljoprivredom i od toga se uzdržavaju. Dio uroda ostvarenog na ovim zemljama otac je izvozio u Republiku Hrvatsku koristeći tzv. carinsku povlasticu. U postupku ishođenja takve povlastice, navodi se nekakav evidencijski list, o tome ne zna ništa i u taj postupak nije upućen, jer nikada nije podnio takav zahtjev, niti je na ičije, pa ni na očevo traženje potpisivao ikakvu dokumentaciju za dobivanje tog evidentnog lista u pograničnom prometu. Njegova majka i njegov brat bi posvjedočili ono što je rekao njegov otac, jer je očev iskaz istinit.

Na upit zastupnice optužbe okrivljeni je naveo kako svome ocu nikada nije predao svoje osobne dokumente, niti je na njegovo traženje potpisivao ikakve zahtjeve i isprave.

Na upit suca, s obzirom da u iskazu navodite da je iskaz vašeg oca istinit, a iz njega proizlazi da je vaš zatražio sporni izvadak iz zemljišne knjige koji se navodi u činjeničnom opisu i da je sam podnio zahtjev za izdavanje evidentnog lista u pograničnom prometu, zašto je tražio izdavanje ovog evidentnog lista na vaše ime (okrivljenikovo), okrivljeni je naveo kako to ne zna. Ne zna je li obračunat porez i carina na proizvode koji su temeljem evidencijskog lista uneseni u Republiku Hrvatsku i ne zna je li povodom rješenja Carinske uprave Carinarnice Split od 26. lipnja 2022. (u spisu list 37-38) podnio žalbu. Ne zna ni je li takvu žalbu podnio njegov otac. U obitelji nitko, pa niti otac nije spominjao da je rješenjem Carinarnice Split njemu utvrđena obaveza na plaćanje carine i poreza kako se u toj odluci i navodi i on o tome ne zna ništa. U Policijskoj postaji Imotski nije zatražio izdavanje uvjerenja o prebivalištu. Poznat mu je postupak podnošenja zahtjeva za izdavanje osobnih dokumenata ili isprava. Kada je u pitanju izdavanje osobnih dokumenata potrebno je osobno otići u nadležnu policijsku postaju i osobno zatražiti izdavanje tražene isprave i ti se zahtjevi osobno potpisuju. Ne zna koje su isprave bile potrebne u situacijama kada je umjesto oca prevozio robu i ne zna koje je isprave tada predavao carinskim službenicima na pregled. Sve potrebne isprave bi pripremio njegov otac i odložio u vozilo, a sam nije posebno gledao što je to. Zna da je davao svoje osobne dokumente. On je s potpunim povjerenjem postupao u sve ono što je otac od njega tražio i slušao ga je u svemu. Oženio se 12. lipnja 2010. i od tada se odselio iz obiteljske kuće i sa suprugom je najprije živio u podstanarskom stanu u [adresa], a kasnije su kupili svoj stan. Na daljnji upit, uvažavajući njegovo pravo da ne iznosi obranu, a s obzirom na njegovu obranu pred sudom, pitalo ga se zašto prilikom prvog ispitivanja nije kazao da je njegov otac postupao kako se njega tereti u ovom postupku, okrivljeni se branio da tada nije znao što se zbiva i zašto ga se tereti i zato nije želio ništa kazati.

Oženjen je i otac je jednog djeteta u dobi 13 godina, živi u gradu Ljubuški sa suprugom i sinom. Zaposlen je u Džajić Commerce d.o.o. kao skladištar s plaćom 900,00 KM, supruga je zaposlena. Vlasnik je stana u kojem stanuju i za njega otplaćuje kredit u mjesečnom iznosu 570,00 KM. Vlasnik je osobnog vozila Passat, godina proizvodnje 2005.

Potom je pročitan i pregledan zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika od 4. veljače 2014. te je reproducirana DVD snimka (list spisa 66-70). Prilikom prvog ispitivanja okrivljeni je naveo da nije počinio kaznena djela za koja se tereti i dalje nije iznosio obranu.

Na temelju odredbe čl. 421. st. 1. toč. 2. i 4. ZKP/08 odbijeni su dokazni prijedlozi obrane za ispitivanjem svjedoka JH i RH, kao odugovlačeći i nevažni. Uvažavajući rezultate provedenog dokaznog postupka i činjenice koje su izvedenim dokazima utvrđene, ispitivanje svjedoka na okolnost vremena i osobe koja je ishodila zemljišnoknjižni izvadak postupak bi se nepotrebno odugovlačio, pri čemu, uvažavajući činjenični opis kaznenog djela iz optužnice nije važno na koji način i tko je sudjelovao u ishođenju zemljišnoknjižnog izvatka iz činjeničnog opisa, zbog čega su ti dokazni prijedlozi i odbijeni.

S obzirom na okrivljenikovu obranu, u postupku nije sporno vrijeme i mjesto događaja. Nije sporno ni da je zemljišno knjižni izvadak iz činjeničnog opisa lažna isprava. Nije sporno ni da izvadak iz zemljišne knjige predstavlja javnu ispravu koju u zakonom propisanom obliku izdaje državno ili drugo ovlašteno tijelo, odnosno u konkretnom slučaju sud u okviru svoje nadležnosti. Nije sporno ni da je ovaj zemljišno knjižni izvadak, uz zahtjev temeljem Sporazuma o pograničnom prometu i suradnji između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine za unos poljoprivrednih proizvoda preko Carinske ispostave Vinjani Donji, predan Carinarnici Split, Carinskoj ispostavi Imotski. Nije sporno ni da su službenici navedene ispostave izdali Evidentni list u pograničnom prometu Klasa: UP/1-212-03/09-001/07 od 4. svibnja 2009. na ime okrivljenog. Nije sporno ni da je na okrivljenikovo ime korištena carinska povlastica iz članka 187. stavak 1. točke 9. Carinskog zakona tijekom 2009. godine, kada su unošeni poljoprivredni proizvodi u Republiku Hrvatsku, a niti da je osobno prevozio te proizvode u Republiku Hrvatsku.

To okrivljeni ne osporava, a to proizlazi iz zahtjeva temeljem sporazuma o pograničnom prometu i suradnji između RH i [adresa] UH (list spisa 9), specifikacija proizvoda Carinarnice od 4. svibnja 2009. (list spisa 10), prijepisa posjedovnog lista općine Ljubuški, Odjela za katastar (list spisa 13-14), zemljišno- knjižni izvadak broj 502/09 (list 16-17), zahtjeva Središnjeg ureda prema Carinarnici Split (list spisa 18), obavijesti Uprave za indirektno – neizravno oporezivanje Regionalnog centra Mostar, broj: 05/5-3/III-INT-3/12 od 4. siječnja 2012. (list spisa 19- 20), popis robe u evidentnom listu u pograničnom prometu koju je prevozio sa područja BIH na područje RH (list spisa 18-24), Evidentni list u pograničnom prometu ovjeren po carinskim službenicima prilikom prijevoza (list spisa 21-35), obavijest Carinske uprave Carinarnice Split upućena okrivljeniku (list spisa 36), Rješenja Carinske uprave, Carinarnice Split, broj: UP/I 415-02/13-12/176 (list spisa 37-38), Evidentni list na ime HH, [adresa] (list spisa 39-52), dopisa Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Split, KLASA: 470-01/12-01/181 od 13. studenoga 2013. sa zemljišno-knjižnim izvacima (list spisa 56-60), dopisa BIH, Federacija Bosne i Hercegovine, Županije Zapadno hercegovačke, Općinskog suda u Ljubuškomu uz prilog (124-125, 127-144 spisa) te iskaza svjedokinje LH.

Ono što je kao sporno, s obzirom na okrivljenikovu obranu trebao utvrditi jest je li okrivljeni nabavio zemljišno knjižni izvadak iz činjeničnog opisa i je li taj izvadak uz zahtjev temeljem Sporazuma o pograničnom prometu i suradnji između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine za unos poljoprivrednih proizvoda preko Carinske ispostave Vinjani Donji, predao Carinarnici Split, Carinskoj ispostavi Imotski i je li on koristio carinsku povlasticu iz članka 187. stavak 1. točke 9. Carinskog zakona tijekom 2009. godine.

Na okolnosti ovog kaznenog djela ispitan je svjedok EH na raspravi 20. ožujka 2017. Ovaj svjedok je naveo kako je 2009. godine došao u Zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Ljubuškomu te izvadio izvatke iz zemljišne knjige koji se odnose na čestice u Vojnićima u Bosni i Hercegovini. Došao je s osobnom iskaznicom svoga sina UH te mu je službenica AH dala predmetne izvatke. Otišao u Carinarnicu Imotski gdje je predao te izvatke i rečeno mu je da će nakon 15 dana izdati Evidentni list kako bi mogli izvesti robu koju su proizvodili u Hercegovini, a radi se o povrću: paprika, paradajz, krumpir i slično. To povrće su vozili na tržnicu u Zagreb i Metković te prodavali. Nakon 2009. godine više se nije moglo prevoziti preko granice, nije se mogao više dobiti Evidentni list. Robu su prevozili preko granice Vinjani Donji. Svjedok navodi da je on vlasnik ove zemlje i da je pribavio papire, a ne njegov sin UH. Prijevozom robe su se bavili on i njegov sin UH.

Odgovarajući na pitanje zastupnice optuže gdje je pribavio papire, svjedok je izjavio da ih je pribavio u sudu u Ljubuškomu, u gruntovnici. Papiri su glasili na ime UH, njegovog sina, vidio je dokumentaciju koju je dobio. Njegov sin UH nije znao da je išao po te isprave. Nitko u to vrijeme nije plaćao carinu. Na daljnji upit zašto u dokumentaciji iz Carine stoji da je UH vozio predmetnu robu, svjedok je izjavio da ne zna, oboje su vozili robu. Kada on ne bi bio kući, onda bi UH prevozio robu.

Na upit branitelja od kada je u posjedu predmetnih čestica, svjedok je naveo da je od 1984. predmetna zemljišta naslijedio je od svoje babe te od tada do danas obrađuje predmetna zemljišta. Misli da ima taj ugovor. I danas se bavi obrađivanjem te zemlje i od toga se uzdržava obitelj. Danas tu robu plasira unutar BiH te je ne izvoze u Republiku Hrvatsku. Poznato mu je da su se protiv drugih osoba vodili kazneni postupci vezano za evidentne listove. Okrivljenik nije činio ništa za pribavljanje zemljišno knjižnog izvatka, niti je podnio zahtjev za izdavanje evidentnog lista. Svjedok navodi da je on podnio taj zahtjev. Predmetne čestice se nalaze u pograničnom području.

Svjedokinja AH u svojem iskazu je navela da je radila u zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Ljubuškom, sve do mirovine u koju je otišla 2012. Ne zna osobe UH i EH i o njima nema nikakva saznanja. Svjedokinji je predočen zemljišno knjižni izvadak br. 502/09, te je izjavila da ga je popunila i to na temelju izvatka iz posjedovnog lista.

Na pitanje suda kako je moguće da ga je popunila, a druga osoba ga je potpisala izjavila je da ga je popunila, ali ne zna je li to njen potpis. Godine 2009. elektronski su vršili obradu podataka. Kada je došla u zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Ljubuškom, njihove knjige nisu bile sređene. Izvaci iz zemljišne knjige su se izdavali na temelju izvatka iz posjedovnog lista. Kada je počeo elektronski način obrade podataka, tada se prestao davati izvadak iz zemljišne knjige na temelju izvoda iz posjednog stanja.

Na upit suda kako je moguće da je elektronska obrada postojala 2007., a 2009. je izvadak popunjavala, svjedokinja je izjavila da predmetni izvadak nije tada izdala, to je najvjerojatnije neka kopija. Izvadak iz zemljišne knjige je moguće ranije popunila, ali datum s nadnevkom 24. travnja 2009., Ljubuški, nije pisala, odnosno potpisala. Moguće da se taj izvadak sastojao od više stranica i da je treća strana naknadno ubačena. Više puta odlazila je u ODO u Metkoviću i Policijsku postaju Metković gdje se vidjela hrpa izvadaka koji su pisani strojno, na kojima je imitiran njen potpis, a koje nikad nije vidjela. Bila je šefica zemljišno knjižnog odjela do odlaska u mirovinu 2012.

Na pitanje tužitelja je li protiv nekog od službenika ili sudaca vođen kazneni postupak, odgovorila je da je vođen kazneni postupak koji se nalazi u žalbenom postupku. Taj postupak se vodi i protiv nje, jer je izdala zemljišno knjižni izvadak ĐH i GH.

Nakon ovako provedenog dokaznog postupka te detaljne i kritičke ocjene svih izvedenih dokaza, ovaj sud je pod točkom I. izreke stavio izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju, broj: K-37/2014 od 27. veljače 2014., protiv okrivljenika UH, zbog kaznenih djela iz čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. i čl. 315. st. 1. počinjenih u stjecaju i u svezi čl. 60. KZ/97, a pod točkom II. izreke, sud je okrivljenika UH proglasio krivim za počinjenje dva kaznena djela protiv vjerodostojnosti isprava i to jednog kaznenog djela - krivotvorenje isprave - iz članka 311. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/97. i kaznenog djela - ovjerovljavanje neistinitog sadržaja - iz članka 315. stavak 2. KZ/97., počinjena u stjecaju i sve u svezi članka 60. KZ/97.

U odnosu na kazneno djelo krivotvorenje isprave iz čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97. za koje se tereti okrivljenik, u postupku je valjalo utvrditi je li okrivljenik pribavio zemljišno knjižni izvadak i je li bio svjestan i je li znao da je navedeni zemljišnoknjižni izvadak krivotvoren. Naime, predmetno kazneno djelo krivotvorenje isprave iz čl. 311. st. 2. KZ/97. može se počiniti samo s namjerom, pri čemu je počinitelj svjestan da se radi o neistinitoj ispravi, a koju kao takvu pribavlja ili uporabljuje kao pravu i hoće tako postupiti.

U odnosu na kazneno djelo ovjerovljivanja neistinitog sadržaja iz čl. 315. st. 1. KZ/97., trebalo je u tvrditi je li okrivljeni nadležnom javnom tijelu iz činjeničnog opisa podnio zahtjev za izdavanje evidentnog lista i je li uz to priložio zemljišno knjižni izvadak i je li okrivljenomu izdan Evidentni list u pograničnom prometu, Klasa: UP-I- 212-03/09-001/07, od 4. svibnja 2009. i je li na temelju te isprave kao carinske povlastice unosio poljoprivredne proizvode u Republiku Hrvatsku. Dakle, u odnosu na ovo kazneno djelo u postupku je valjalo utvrditi je li se u ovakvom postupanju okrivljenika, kako je to pobliže opisano u optužnici, ostvaruju sva bitna obilježja utuženog kaznenog djela iz čl. 315. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97.

Nakon detaljne analize izvedenih dokaza, te kritičke analize okrivljenikove obrane, sud je utvrdio da se u činjeničnom opisu iz optužnice, a sada opisanom pod II. izreke ove presude, u postupanju okrivljenika ostvaruju sva bitna obilježja utuženih kaznenih djela krivotvorenje isprave iz čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97. i ovjerovljivanje neistinitog sadržaja iz čl. 315. st. 1. KZ/97., počinjenih u stjecaju, u vezi s čl. 60. KZ/97.

Ocjenjujući vjerodostojnost iskaza svjedoka EH, sud ga nije prihvatio jer njegovi navodi da je vlasnik i posjednik nekretnina sadržanih u zemljišno knjižnom izvatku iz izreke nisu potkrijepljeni nikakvim materijalnim dokazima. Osim toga iz podataka u spisu i pribavljenih obavijesti Općinskog suda u Ljubuškom i izvadaka iz zemljišne knjige (list 98-124) za nekretnine navedene u izvatku iz zemljišne knjige (u spisu list 12-15) razvidno je da su vlasnici zemljišta navedenih u tim izvadcima iz zemljišne knjige, druge osobe, a ne svjedok. Njegov navod da je koristeći okrivljenikovu osobnu iskaznicu zatražio i u njegovo ime pribavio zemljišnoknjižni izvadak broj 502/09 te isti priložio uz zahtjev za izdavanje Evidentnog lista Carinarnici Split, Ispostavi Imotski, temeljem kojeg je okrivljeniku izdan Evidentni list kao carinska povlastica, uvažavajući materijalne dokaze u spisu i iskaz svjedokinje AH sudu nije prihvatljiv. Svjedok je okrivljenikov otac i kao takav motiviran mu je pomoći i zato je dao takav iskaz. Takav iskaz je nelogičan i u suprotnosti je sa materijalnim dokazima i iskonstruiran je za potrebe obrane okrivljenika.

Iskaz svjedokinje AH sud je prihvatio i ocijenio istinitim. Svjedokinja ne poznaje okrivljenog i njegovog oca i nema razloga lažno iskazivati, a njena ocjena vjerodostojnosti predmetnog zemljišno knjižnog izvatka je u skladu s ostalim izvedenim dokazima.

Dokumentacija (osim zemljišno-knjižnog izvatka broj: 502/09 od 24. travnja 2009. koji je lažna isprava) koja je pročitana tijekom dokaznog postupka cijenjena je vjerodostojnom i prihvaćena kao istinita, obzirom stranke nisu imali primjedbe na istu, niti je njihova vjerodostojnost ičim dovedena u pitanje.

Okrivljeni UH, u bitnom se brani da je sve "sporne papire vadio" njegov sada pokojni otac EH, koji je i nabavio predmetni zemljišnoknjižni izvadak u Općinskom sudu u Ljubuškom i koji je predao zahtjev za Evidentni list u Carinarnici u Imotskom, a da on niti ne zna gdje se ti papiri vade, te da je predmetna zemlja pokojnog oca. Njegova obitelj još od 1984. godine obrađuje nekretnine iz činjeničnog opisa koje u formalnom smislu nisu upisane kao vlasništvo bilo koga iz njegove obitelji.

Isprave koje je okrivljeni dostavio na raspravi od 20. studenoga 2024. i koje su dokazne svrhe pročitani, svjedoče da je 21. lipnja 2021. izvršen upis prava vlasništva nekretnina označenih kao kat. čest. br. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina]-Dole, na ime JH kći EH, ud. EH, koja je okrivljenomu majka. Navedene nekretnine su navedene i u izvatku iz zemljišne knjige iz činjeničnog popisa. U dopisu Federacije Bosne i Hercegovine, Županije Zapadno hercegovačke, Općinskog suda u Ljubuškomu (list 27 spisa) navodi se Katastar zemljišta općine Ljubuški vodi po podacima izmjere uspostavljene 1980., a nakon avionskog snimanja područja općine Ljubuški iz 1974. i izlaganja na javni uvid podataka izmjere i katastarskog klasiranja zemljišta koje je obavljeno 1976. putem popisnih listova. Katastar zemljišta vodi evidenciju o korisnicima nekretnina, a ne o vlasnicima i nositeljima drugih prava na nekretninama. Pri izlaganju na javni uvid u [adresa], općina [adresa], UHV iz [adresa] upisan je u popisnom listu broj 102 k. o. [katastarska općina]-Dole kao korisnik (posjednik) s dijelom 1/1 predmetnih parcela k. č. br. [katastarska čestica]. EHV u odnosu na ova zemljišta u katastru nije upisan kao korisnik, odnosno posjednik. Iz navedenog jasno proizlazi da nekretnine koje su navedene u predmetnom zemljišno knjižnom izvatku u vrijeme počinjenja kaznenog djela nisu vlasništvo okrivljenog (niti bilo kojeg člana njegove obitelji), a niti je u katastarskoj evidenciji njegov sada pokojni otac EH bio upisan kao njihov posjednik.

Iz iskaza svjedoka EH proizlazi da je on, koristeći osobnu iskaznicu svoga sina UH pribavio u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Ljubuškom na ime UH zemljišnoknjižni izvadak broj 502/09 za čestice zemlje u k. o. [katastarska općina] – Dole i da je osobno podnio i zahtjev za Evidentni list u Carinarnici u Imotskom, te da je on vlasnik predmetnih nekretnina koje sadrži zemljišnoknjižni izvadak, a ne njegov sin. Iz iskaza svjedoka AH, nekadašnje voditeljice u Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Ljubuškom ne proizlazi da je EH zatražio i pribavio prijeporni zemljišnoknjižni izvadak na ime UH. Ova svjedokinja sama izražava sumnju u istinitost ove isprave, s obzirom da su se zemljišno knjižni izvaci na datum izdavanja "spornog" zemljišno knjižnog izvatka izdavali elektronski i nisu se pisali ručno. S obzirom da zemljišnoknjižni pod brojem 502/09 izvadak za k. o. [katastarska općina] – Dole nije vjerodostojan (što nije ni sporno, a proizlazi iz obavijesti Uprave za indirektno – neizravno oporezivanje Regionalnog centra Mostar, broj: 05/5-3/III-INT-3/12 od 4. siječnja 2012.) i da iz posjedovnog lista za iste čestice koje su sadržane u navedenom zemljišnoknjižni izvatku, a temeljem kojeg posjedovnog lista je po iskazu AH izdan zemljišnoknjižni izvadak pod brojem 502/09 upisana druga osoba kao nositelj prava posjeda i to PH, onda je upravo okrivljeni UH imao interes pribavljanja zemljišnoknjižnog izvatka broj 502/09 za nekretnine kako bi od Carinarnice u Imotskom zatražio izdavanje tzv. Evidentnog lista koji mu omogućava oslobođenje od plaćanja carine u pograničnom prometu za unos poljoprivrednih proizvoda sa područja Bosne i Hercegovine na područje Republike Hrvatske.

Odredbom čl. 187. st. 1. t. 9. Carinskog zakona je propisano da je oslobođen od plaćanja carine pri uvozu proizvoda poljodjelstva, ratarstva, stočarstva, šumarstva, ribogojstva i pčelarstva dobivenih na posjedima koje državljani Republike Hrvatske koji žive u pograničnom području, posjeduju u području susjedne države. Prema tom zakonu Evidencijski list u pograničnom prometu izdaje ovlašteni granični carinski u red, a na zahtjev korisnika oslobođenja koji ima prebivalište u pograničnom prometu [adresa]. Uz zahtjev za izdavanje evidencijskog lista u pograničnom prometu za uvoz dobara iz pograničnog područja susjedne zemlje potrebno je priložiti osobnu iskaznicu ili putovnicu s naznačenim prebivalištem u pograničnom području [adresa] i zemljišno knjižni izvadak, izvadak iz katastra ili drugu ispravu kojom utemeljuje pravo na obradu dijela svojeg poljoprivrednog gospodarstva koje se nalazi u pograničnom području susjedne treće zemlje.

U postupku nije sporno da je okrivljeni državljanin Republike Hrvatske. On je, u inkriminirano vrijeme imao prebivalište u [adresa], što proizlazi iz uvjerenja o prebivalištu (list 12 spisa) te vanjskog uvida u podatke JRO MUP RH (list 53 spisa). Pregledom Zahtjeva temeljem sporazuma o pograničnom prometu i suradnji između RH i BiH (dalje: Zahtjev) proizlazi da je upravo okrivljeni UH predao zahtjev za izdavanje Evidentnog lista Carinarnici Split, Carinskoj ispostavi Imotski, s obzirom da je on naznačen kao podnositelj i da su uz njega priložene njegove osobne isprave (osobna iskaznica i uvjerenje o prebivalištu). Osim toga okrivljenik je u svrhu podnošenja zahtjeva i da bi ishodio carinsku povlasticu, pribavio uvjerenje o svom prebivalištu, izvršio presliku svoje osobne iskaznice. S obzirom da se uvjerenje o prebivalištu dobiva u nadležnoj policijskoj postaji na osobni zahtjev koji stranka potpisuje i uz predočenje osobne iskaznice, onda sudu nije prihvatljiva njegova obrana da takvu ispravu nije zatražio, štoviše, sud zaključuje da ju je zatražio, a kako bi je priložio uz Zahtjev, pri čemu se i na toj ispravi navodi da je svrha njenog izdavanja "reguliranje carine". Naime, prema Uredbi Vijeća Europske unije br. 1186/2009 o uspostavi sustava za oslobođenja od carina u Europskoj uniji (SL L 324 11. 10. 1993. str. 23.- u daljnjem tekstu; Uredba 1186/2009) u susjednu državu zahtijeva i vrši sam poljoprivredni proizvođač ili izvoz za njegov račun obavlja treća osoba, uz punomoć. Stoga uvažavajući Uredbu 186/2009., ali i navod iz okrivljenikove obrane da ocu nije davao svoje osobne dokumente i da na njegov zahtjev nije potpisivao nikakve isprave, nema govora da je EH koristeći osobne isprave svoga sina zatražio izdavanje Evidentnog lista na njegovo ime, jer takav zahtjev poljoprivredni proizvođač mora osobno podnijeti (a po trećoj osobi, uz punomoć). Stoga, sud utvrđuje da je ovaj Zahtjev podnio okrivljeni i da je uz njega priložio i zemljišnoknjižni izvadak broj 502/09. Taj zemljišno knjižni izvadak je lažna javna isprava, a okrivljeni je znao da nije vlasnik nekretnina iz te javne isprave, odnosno znao je da je riječ o lažnoj javnoj ispravi.

Njegovu obranu kojom negira izvršenje kaznenih djela ukazujući na oca kao počinitelja istih, sud ocjenjuje neosnovanom i danom s ciljem otklanjanja svoje kaznene odgovornosti. Njegov navod da prilikom dokazne radnje prvog ispitivanja nije želio govoriti o ulozi svojeg oca u ovim djelima, jer nije znao što se zbiva i zašto ga se tereti i da zato nije želio ništa kazati, kod činjenice da je okrivljenomu prethodno bila uručena pouka o pravima i da je poučen o svojim pravima i da je njegovo ispitivanje izvršeno u skladu sa važećim odredbama ZKP/08., takav njegov navod je paušalan. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je utvrdio da je okrivljeni UH svojim postupanjem, prilaganjem lažnog zemljišno knjižnog izvatka uz zahtjev za ostvarivanje prava na carinsku povlasticu i za koji zemljišno knjižni izvadak znao da je lažan, ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97., za koje ga je proglasio krivim.

Sud je precizirao činjenični opis. U petom retku optužnice iza brojki "3552" navedena je brojka "39593959". Očito je brojka 3959 dva puta navedena, s obzirom da u izvatku broj: 502/09 od 24. travnja 2009., u listu "A", ne postoji nekretnina označena oznakom "39593959", nego s oznakom 3959. Preciziranje činjeničnog navoda je u skladu sa rezultatima dokaznog postupka, a izmjena se odnosi samo na okolnost koja konkretizira djelo, ali nije pravno relevantna za izmjenu predmeta optužbe. Niti jedna odlučna činjenica nije izmijenjena. Izmjene ne utječu na sastavnice kaznenog djela, bez utjecaja su na subjektivnu i objektivnu istovjetnost činjeničnog opisa optuženja i presuđenja i ne predstavljaju nepovoljno preinačenje za okrivljenog. Sud je primijenio KZ/97. koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, nakon što je utvrdio da Kazneni zakon ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. 101/17., 118/18., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje u tekstu; KZ/11.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013. te je u više navrata potom izmijenjen, sve kako se i navodi ni u čemu nije blaži za okrivljenika. Pri tome je navesti da nije bilo sporno da postoji pravni kontinuitet između utuženog kaznenog djela krivotvorenje isprave iz čl. 311. st. 2. KZ/97. i kaznenog djela pod istim nazivom iz čl. 278. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11.

Što se tiče subjektivnog odnosa okrivljenika prema ovom kaznenom djelu za koje ga je sud proglasio krivim, zaključak je suda je postupao s izravnom namjerom, to jest da je bio svjestan svog protupravnog ponašanja i htio takvo počinjenje. Okrivljenik je bio svjestan da nije vlasnik zemljišta navedenog u zemljišnoknjižnom izvatku kojeg je priložio uz zahtjev za izdavanje carinske povlastice utužene prigode, pa je stoga znao i bio svjestan i da je taj zemljišno knjižni izvadak krivotvoren i lažan, a tako je postupao u nakani da ga uporabio kao pravi i sve u cilju ishođenja carinske povlastice - evidentnog lista na svoje ime.

Nadalje, sud je okrivljenika proglasio krivim i za počinjenje kaznenog djela ovjerovljivanja neistinitog sadržaja iz čl. 315. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97.

Naime, nakon kritičke analize njegove obrane i ocjenom izvedenih materijalnih dokaza, sud je utvrdio nespornim da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo. Ovo stoga što je u postupku utvrđeno da je okrivljenik nakon prilaganja zahtjeva za izdavanje carinske povlastice ishodio izdavanje evidencijskog lista na svoje ime, a prema materijalnoj dokumentaciji je u nastavku od 4. svibnja 2009. i tijekom 2009. i korišten za uvoz poljoprivrednih proizvoda iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku preko Carinske ispostave Vinjani Donji.

U postupku nije bilo sporno da je evidencijski list koje je u konkretnom slučaju izdala Carinska ispostava Imotski, Klasa: UPI-212-03/09-001/07, od 4. svibnja 2009., javna isprava koju je izdalo nadležno državno tijelo u okviru svoje ovlasti.

Kao sporno u postupku je valjalo utvrditi i je li okrivljeni UH utužene prigode doveo u zabludu nadležno tijelo da u javnoj ispravi ovjeri štogod neistinito što ima služiti kao dokaz u pravnom prometu. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da evidencijski list koji je izdan u konkretnom slučaju javna isprava koju donosi nadležno tijelo. U ovom slučaju nadležno tijelo - Carinarnica Split, Carinska isprava Imotski u javnu ispravu neposredno je prenijela neistinite podatke primljene od okrivljenog UH (u konkretnom slučaju podatke iz spornog zemljišnoknjižnog izvatka o osobi tko je vlasnik nekretnina navedenih u tom izvatku), kao isitnite, te je na takav način ostvareno biće navedenog kaznenog djela iz čl. 315. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97. Ovakvim postupanjem upravo je okrivljeni UH doveo u zabludu nadležno tijelo da ovo u javnoj ispravi – Evidentnom listu ovjeri štogod neistinito što ima služiti kao dokaz u pravnom prometu. S tim u vezi ističe se da predmetni zemljišno knjižni izvadak u svojoj formi sadrži sve što jedna takva isprava uobičajeno i sadrži (list A, B i C) te je ovjerena pečatom izdavatelja – Općinskog suda u Ljubuškomu i potpisana, a riječ je o javnoj ispravi koju i izdaje Općinski sud u ovom slučaju u Ljubuškom, a što je pregledom istog sud i utvrdio. Za sud nije dvojbeno da se u postupku izdavanja evidentnog lista očito nije vršila provjera istinitosti i vjerodostojnosti priloženih isprava, jer ova isprava, u formalnom smislu sadrži sve što jedna takva javna isprava i treba sadržavati. Za javnu ispravu vrijedi presumpcija istinitosti i tek u sumnji u istinitost te isprave dozvoljeno je dokazivati drugačije. Carinska uprava očito nije vršila provjeru dokumenata i priloženih isprava, jer očito nije postojala sumnja da se radi o neistinitim podacima. Isto tako, navesti je da Carinski zakon ne sadrži odredbe o tome da se evidentni list izdaje nakon što nadležno tijelo provede upravni postupak, provjeri vjerodostojnost i istinitost sadržaja priloženih isprava, utvrdi jesu li ispunjeni uvjeti za izdavanje istog i nakon toga donese odluku na temelju kojeg će biti izdan evidentni list. Provjera vjerodostojnosti i istinitosti isprava priloženih uz zahtjev za izdavanje evidentnog lista se na temelju navedenog zakona doduše mogla vršiti, pa se dakle, radi samo o mogućnosti, ali ne i o obvezi. Osim toga istaknuti je da je stranka uz zahtjev za izdavanje evidentnog lista morala priloži sve potrebne isprave u izvorniku, a što ukazuje na to da nije bilo ni potrebe ni razloga za sumnju u istinitost priloženih isprava i što je još jedan razlog koji potvrđuje zaključak suda da se u ovom slučaju na temelju priloženih isprava Carinska isprava Split, Carinarnica Imotski izdala evidentni list koja je služilo za oslobađanje od plaćanja carine. S obzirom na sve naprijed iznijeto, izdani evidentni list u konkretnom slučaju predstavlja i javnu ispravu u kojoj je nadležno tijelo ovjerilo nešto neistinito što ima služiti kao dokaz u pravnom prometu.

Sud je stoga utvrdio da je okrivljenik svojim postupanjem, opisanim u izreci, bio svjestan da prilaganjem krivotvorenog zemljišno knjižnog izvatka dovodi u zabludu nadležno tijelo glede istinitosti sadržaja istog i da izdavanjem evidentnog lista ovjeri nešto neistinito što ima služiti kao dokaz u pravnom prometu. Okrivljenik je u navedenom i uspio, nakon čega je u nastavku izdani evidentni list koji je koristio i time ostvario sva bitna obilježja utuženog kaznenog djela. Okrivljenik je nakon prilaganja zahtjeva za izdavanje carinske povlastice ishodio izdavanje evidencijskog lista na svoje ime, a prema materijalnoj dokumentaciji je u nastavku kroz nekoliko mjeseci i to od 4. svibnja 2009 . i tijekom 2009. korišten za uvoz poljoprivrednih proizvoda iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku preko Carinske ispostave Vinjani Donji.

Stoga je sud okrivljenika proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela ovjerovljivanja neistinitog sadržaja iz čl. 315. st. 1. KZ/97.

I u odnosu na ovo kazneno djelo sud je primijenio KZ/97. koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, nakon što je ocijenio da KZ/11. koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013. te je u više navrata izmijenjen, nije blaži za okrivljenika. Pri tome je sud nesporno utvrdio da postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela ovjerovljivanja neistinitog sadržaja iz čl. 315. st. 2. i 1. KZ/97. i kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11.

Što se tiče subjektivnog odnosa okrivljenika UH prema ovom kaznenom djelu, ovaj sud smatra da je postupao s izravnom namjerom. Okrivljenik je bio svjestan da dovodi u zabludu nadležno tijelo da ovjeri neistinitu činjenicu koja ima vrijednost za pravne odnose i pravni promet, a što je i htio. Okrivljeni je nadalje bio svjestan da potom takvu ispravu u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj, koristi kao pravu, a što je i htio.

Što se tiče ubrojivosti okrivljenika u odnosu na oba kaznena djela, navesti je da u postupku nije isticana kao sporna, a niti su izvedeni dokazi koji bi ukazivali na njegovu neubrojivost i koji bi isključivali njegovu krivnju, pa je stoga sud okrivljenika proglasio krivim za oba utužena kaznena djela.

Nakon što je na ovaj način utvrđena krivnja i protupravno ponašanje okrivljenika, valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije, uzimajući u obzir sve okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene na strani okrivljenika, a koje su od značenja za donošenje ove odluke. Zakonski okvir predviđene kazne, stupanj krivnje i jačina ugrožavanja zaštićenog dobra određuju nužnost izricanja kazne radi ispunjenja svrhe kažnjavanja. Kazna, naime, mora biti takva da utječe na okrivljenog, ali i na sve ostale da ne čine kaznena djela, da se okrivljenik, a i svi ostali ubuduće ponašaju sukladno zakonu. Ona mora utjecati na svijest okrivljenog, ali i svih ostalih da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanja počinitelja pravedno.

Okrivljeni nije kazneno osuđivan i nije prekršajno kažnjavan. Otac je jednog malodobnog djeteta. Navedeno su olakotne okolnosti.

Kao otegotne okolnosti na strani okrivljenika, sud je cijenio upornost u počinjenju kaznenog djela ovjerovljivanja neistinitog sadržaja koje je vršeno kroz dulje vremensko razdoblje, a što je za posljedicu prouzročilo štetu za državni proračun zbog uskraćene carine na proizvode uvezene iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku, organiziranost okrivljenika, a u odnosu na oba kaznena djela je cijenio i raširenost te društvenu pogibeljnost ove vrste kaznenih djela.

Imajući u vidu sve naprijed navedeno, stupanj krivnje, jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, svrhu kažnjavanja, osobu počinitelja te količinu kriminalne aktivnosti za koju je proglašen krivim, sud smatra da je se svrha kažnjavanja može ostvariti i bez izvršenja kazne zatvora. Stoga je sud okrivljeniku ponajprije utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo i to kaznu zatvora u trajanju od po 6 mjeseci, nakon čega mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 9 mjeseci, a potom primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 godine.

Sud smatra da će se uvjetnom osudom izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela tako da svi uočavaju nedopuštenost istih, utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela kao i na sve ostale da ne čine kaznena djela te na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njegovih počinitelja.

Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. dužan je okrivljeni UH naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 250,00 eura. Ocjena je suda da su navedeni iznos trošak primjereni duljini, trajanju i složenosti ovog postupka, kao i obiteljskim i materijalnim prilikama okrivljenika, koji je zaposlen i koji će ovaj iznos moći podmiriti, a da time ne ugrozi svoje uzdržavanje, kao ni osobe (malodobnog djeteta) koje je po Zakonu dužan uzdržavati.

U Splitu, 25. studenog 2024.

SUDAC

Mila Kragić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerovljenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje Županijski sud.

DNA!

- okrivljenom

- branitelju

- ODO Split

- u spis.