REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] I 5

Poslovni broj: Us I-1267/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Adriane Tokić, u upravnom sporu tužitelja Mikonos d.o.o. (OIB: 43510044127), [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici Nikola Pranjić i Martina Pavičić, odvjetnici u Rijeci, Verdieva 9, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta (OIB: 87892589782), Zagreb, Prisavlje 14, radi ukidanja rješenja za nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti, 24. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta KLASA: UP/II-335-06/24-01/63, URBROJ: 529-06-03-02-01/1-24-3 od 5. srpnja 2024., kao i radi poništenja prvostupanjskog rješenja Primorsko-goranske županije Upravnog odjela za turizam poduzetništvo i ruralni razvoj KLASA: UP/I-335-02/20-02/96, URBROJ: 2170-08-02/17-24-64 od 11. travnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva turizma i sporta KLASA: UP/II- 335-06/24-01/63, URBROJ: 529-06-03-02-01/1-24-3 od 5. srpnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za turizam poduzetništvo i ruralni razvoj KLASA: UP/I-335-02/20-02/96, URBROJ: 2170-08- 02/17-24-64 od 11. travnja 2024. kojim je u tč. 1. izreke ukinuto rješenje Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostava Krk, KLASA: UP/I-335-02/16-02/60, URBROJ: 2170-10-02/3-16-2 od 2. svibnja 2016. za objekt Bistro del Mal na adresi [adresa], dok je u tč 2. izreke rješenja određeno da će se rješenje upisati u Središnji registar za ugostiteljsku djelatnost i usluge u turizmu pod jedinstvenim identifikatorom objekta pobliže preciziran u toj točci izreke rješenja.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva turizma i sporta KLASA: UP/II-335-06/24-01/63, URBROJ: 529-06-03-02-01/1-24-3 od 5. srpnja 2024., tužitelj je podnio tužbu koja je kod ovoga Suda zaprimljena 13. kolovoza 2024. zbog povreda odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U svezi s tim tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, da je osporavano rješenje tuženika nerazumljivo, jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je proturječno odlučnim činjenicama koje se odnose na sadržaj materijalne dokumentacije, a čime tužitelj ukazuje na postojanje povrede iz odredbe čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09, 110/21, u nastavku teksta ZUP). Također, da su pogrešno primijenjene i odredbe ZUP-a, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17) te odredbe Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine", broj 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21 u nastavku teksta Zakon). U svezi s tim istaknuo je, da se tužitelju osporavanim rješenjem ukida pravo na obavljanje ugostiteljske djelatnosti koju vrši godinama temeljem valjanih pravnih osnova, poštujući sve obveze koje su mu Zakonom nametnute, kao i tuđa prava i interese, a da pritom trpi štetne posljedice loših odnosa suvlasnika zgrade u kojoj obavlja ugostiteljsku djelatnost. Tvrdi, da je upravni postupak proveden manjkavo, jer strankama nije data mogućnost da se na raspravi usmeno očituju o predmetnom pravnom problemu, čime ukazuje na povredu odredaba čl. 8. i 9. ZUP-a te čl. 51. i 54. ZUP-a. Navodi da postoje okolnosti koje utječu na konačan ishod upravnog postupka, a koje se mogu utvrditi neposredno opažanjem na terenu provođenjem uviđaja na licu mjesta, usmenim saslušanjem tužitelja i suvlasnika te sudjelovanjem vještaka odgovarajuće struke, pa tužitelj smatra da je prvostupanjsko tijelo trebalo održati usmenu raspravu, jer se u konkretnom predmetu pojavljuju stranke sa suprotstavljenim interesima i pravima i na taj način bi se zaštitila vlasnička i poduzetnička prava i interese. Napomenuo je, da se već vodi parnični postupak u odnosu na predmetnu nekretninu radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, koja je u naravi već izvršena, a osim što je izrađen geodetski elaborat koji bi bio temelj upisa samovlasništva određenog realnog djela nekretnine te provedbe izdvojenog etažiranja, tužitelj posebno navodi da se u parnici koja trenutno teče ima provesti novo mjerničko vještačenje i izraditi novi nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke. Tužitelj je ukazao da obavlja ugostiteljsku djelatnost isključivo na onim dijelovima nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čiji je vlasnik IE temeljem valjanog ugovora o zakupu, a da je u postupcima pred Općinskim sudom u Crikvenici, kroz nalaz i mišljenje sudskog vještaka nedvojbeno utvrđeno, da su izdvojeni dijelovi nekretnine koje je ZE kupio i koje posjeduje poslovni prostor u suterenu označen zelenom bojom i oznakom D, sa pripadajućom terasom predočenom na nalazu mjernika vještaka Roberta Slobode, plavom i narančastom bojom te ljubičastom bojom, da je stan u prizemlju označen žutom bojom i oznakom B, te pripadajućeg zemljišta predočenog na nalazu mjernika vještaka Roberta Slobode svjetlo zelenom bojom i sivom bojom, ljubičastom bojom, pri čemu stan u opsegu pristupa participira u svom suvlasničkom djelu u svim dijelovima dvorišta označenim žutom, narančastom i zelenom bojom, te oznakom "zajedničko" i stan u prizemlju i na prvom katu označen crvenom bojom i oznakom A-kat te pripadajuće zemljište predočeno na nalazu mjernika vještaka Roberta Slobode sivom bojom, dok se o opsegu eventualnog ostalog dijela pripadajućeg zemljišta raspravlja u postupku kod naslovnog suda koji se vodi pod poslovnim brojem P-2113/2019, pri čemu stan u opsegu pristupa participira u svom suvlasničkom dijelu u svim dijelovima dvorišta označenim žutom, narančastom i zelenom bojom te oznakom "zajedničko", a koji dijelovi su neodvojivo povezani sa 7708/10000 dijela cijelih nekretnina. Naveo je, da na terenu ne postoji suvlasnički zajednica budući da je izvršeno faktično razvrgnuće pa slijedom toga da ne postoje niti ovlasti drugih suvlasnika na dijelovima nekretnine čiji je isključivi vlasnik IE. Stoga, tužitelj tvrdi da je trebalo izvršiti očevid na licu mjesta, jer je prvostupanjsko tijelo izvršilo očevid 27. siječnja 2021. i da je već tada utvrdilo da je IE samovlasnik točno određenog izdvojenog dijela nekretnine, među kojima je dio u kojemu obavlja ugostiteljsku djelatnost, a za nekretninu u kojoj se obavlja ugostiteljska djelatnost izdana je Uporabna dozvola Općinskog komiteta za urbanizam građevinarstvo i stambeno-komunalne poslove od 17. ožujka 1989., kao i Građevinska dozvola Općine Krk Općinskog komiteta za urbanizam, građevinarstvo i stambeno komunalne poslove od 17. travnja 1989. kojima se odobrava adaptacija i prenamjene suterena objekta u ugostiteljski prostor u mjestu [adresa] na zč. 33/7 u k. o. [katastarska općina], a u suterenu da je još od 1989. poslovni prostor čiji je isključivi vlasnik IE čime objekt ispunjava uvjete iz članka 24. st. 1. tč. 5. Zakona. Nastavno, tužitelj je istaknuo da je IE dostavio presliku kupoprodajnog ugovora od **.**.1994. sa CE, a koji ugovor se odnosi na stjecanje prava vlasništva na zč. 33/3 i dio zč. 33/7 u k. o. [katastarska općina], odnosno 1/8 kuće i dvora u prizemlju kuće površine 120 m², što se sastoje od sale za smještaj gostiju, kuhinje i dva sanitarna čvora te skladište i terase, a isto tako isti je potom dostavio presliku ugovora o kupoprodaji nekretnina od 5. studenog 2004. sklopljenog sa VE, a čime je stekao vlasništvo 312 m² zemljišta i objekt od 160 m² sa stanom i terasom, sve to na z.č. 33/7 i 33/3 k. o. [katastarska općina] te treći pravni posao odnosi se na Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 7. svibnja 2018. zaključen s IEŠ kojim je IE konačno stekao u vlasništvo stambeno poslovni prostor, prizemlje, ulazni hol, stepenice, dvije prostorije od kojih svaki ima svoj vanjski ulaz, stan na I. katu, cijelo zemljište na z.č. 33/7 i 33/3 k. o. [katastarska općina], te svi navedeni dijelovi nekretnina koje je IE stekao na brojnim kupoprodajnim ugovorima, a potom predao u zakup ovdje tužitelju danas predstavljaju prostor u kojem tužitelj obavlja ugostiteljsku djelatnost, a opisani pravni poslovi da su dokaz da ostali suvlasnici ne posjeduju niti koriste odnosno nemaju pravnog temelja niti interesa polagat ikakva vlasnička prava u dijelu nekretnine koje danas predstavlja bistro Del Mar, jer je faktična podjela izvršena na terenu unatoč zemljišnoknjižnom upisu. Naposljetku, tužitelj je naveo da je ugovor o zakupu sklopljen između tužitelja i ZE zaključen na razdoblje od godine dana, što ukazuje da se sukladno članku 41. ZV-a može raditi jedino o poslovima redovite uprave za koja je potrebna većina glasova, kao i da odredbe članka 24.i 27. Zakona ne daju pravo prvostupanjskom tijelu da ocjenjuje da li se nakon što je izdano rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, takvo obavljanje vrši uz suglasnost svih suvlasnika, jer u konkretnom slučaju u primjenu dolazi odredba članka 24. stavak 5. Zakona, budući se radi o prostoru u kojem se ugostiteljska djelatnost već obavljala i samo se nastavlja, pa se isključuje utvrđivanje i primjena odredbi stavka 1. točka 3.,4. i 5. istog članka tog Zakona. Slijedom svega navedenog, tužitelj je u tužbenom zahtjevu predložio, da se poništi osporavano rješenje tuženika od 5. srpnja 2024., kao i prvostupanjsko rješenje od 11. travnja 2024., uz nadoknadu troškova upravnog spora, dok je na okolnosti navedene u tužbi predložio svoje saslušanje i saslušanje ZE te provođenje očevida na licu mjesta uz prisustvo vještaka odgovarajuće struke, kao i vršenje uvida u spis Općinskog suda u Crikvenici poslovnog broja R1-21/00 i R1-349/19 te uvide u ugovore koje prileže spisu predmeta upravnog postupka.

3. Tužitelj je u tužbi podnio i prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe sukladno članku 42. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, u nastavku teksta ZUS), čime bi se odgodilo izvršenje rješenja tuženika od 5. srpnja 2024. do pravomoćnog okončanja ovog upravnog spora, a o kojem prijedlogu tužitelja je odlučeno izvan raspravnim rješenjem suda od 7. studenog 2024. na način da je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe, uz obrazloženje pobliže navedeno u tom rješenju.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 4. listopada 2024. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, jer tužitelj više ne ispunjava uvjete iz članka 24. stavak 1. tč. 2. Zakona, zbog uskrate suglasnosti suvlasnika poslovnog prostora u kojem se nalazi ugostiteljski objekt te prostora za posluživanje na otvorenom, pa je tuženik odgovarajući na tužbene navode tužitelja, što će u nastavku presude biti detaljnije obrazloženo, predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

5. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 25. studenoga 2024. tužitelj je očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

6. U ovom upravnom sporu 19. prosinca 2024. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a odsutnosti uredno pozvane službene osobe tuženika pa je opunomoćenici tužitelja u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu opunomoćenica tužitelja je u cijelosti ostala kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja predloženi u tužbi koji se odnose na saslušanje tužitelja, vršenje uvida u spis Općinskog suda u Crikvenici poslovnog broja R1-21/00 i R1-349/19, vršenje očevida na licu mjesta uz prisustvo vještaka odgovarajuće struke te saslušanje ZE, jer izvođenje istih nije bilo nužno za rješavanje ovog upravnog spora kraj činjeničnog stanja utvrđenog u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu i materijalnih dokaza koji prileži spisu predmeta upravnog postupka kojeg je tuženik dostavio ovome sudu uz odgovor na tužbu pa je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

7. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Naime, nije sporno da je ŠE podnio 6. srpnja 2020. prvostupanjskom tijelu Zahtjev za utvrđivanje zakonske osnove po kojoj je odobren rad restoranu Del Mar, [adresa], bez suglasnosti suvlasnika nekretnine. Istaknuo je, da je suvlasnik spomenute nekretnine od 1999. do 2011. bila njegova supruga, nakon toga da je isti suvlasnik u omjeru 2/8 cjelokupne nekretnine na česticama Bogovići 33/3 i 33/7, te nikad nije dao niti ga se pitalo za pisani pristanak za rad restorana, da je nekretnina na kojoj se nalazi restoran na dvije navedene čestice te nije etažirana i predmetom je suvlasništva u određenim omjerima te kako ZE ima udio u nekretnini i nije etažni vlasnik prostora na kojem se obavlja restoranska djelatnost pa istom nije bilo jasno temeljem čega današnji vlasnik restorana bez dozvole suvlasnika obavlja djelatnost restorana te je prostor dao u najam i proširio djelatnost na prostor zajedničke zemlje, zbog čega moli prvostupanjsko tijelo da utvrdi činjenično stanje i o tome istog obavijesti. Napomenuo je, da ovdje tužitelj trgovačko društvo Mikonos d.o.o. nema dokaza o pravu korištenja prostora, a uzimajući u obzir postupak pred sudom R1-349/19 u kojem stranke nastoje urediti način korištenja sporne nekretnine, predlaže da se poništi rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti tužitelju. Nije sporno da je prvostupanjsko tijelo po zahtjevu ŠE pokrenulo upravni postupak ukidanja rješenja od 2. svibnja 2016. kojim je utvrđen nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu naziva Del Mar na adresi [adresa], u kojem posluje ovdje tužitelj, da je zaključkom od 3. rujna 2020. od tužitelja zatraženo da u roku od 8 dana od dana primitka zaključka dostavi prvostupanjskom tijelu dokaz o pravu korištenja prostora na adresi [adresa], u kojemu obavlja ugostiteljsku djelatnost, vrste bistro naziva Del Mar, da je tužitelj dostavio ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljenog 14. travnja 2020. između ZE i ovdje tužitelja u kojem je definirano da se poslovni prostor koji se daje u zakup sastoji od uslužnog prostora kuhinje, sanitarnog čvora, skladišta i terase u površini od 70 m² i 130 m² . Također, nije sporno da je 27. siječnja 2021. prvostupanjsko tijelo izvršilo očevid u objektu na adresi [adresa] u kojoj se nalazi ugostiteljski objekt smješten na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji se sastoje od suterena, prizemlja i kata te se u suterenu nalazi ugostiteljski objekt, a ispred njega pripadajuća terasa koja je ujedno i prilazni put ugostiteljskom objektu. U prizemlju građevine kojim se prilazi bočno nalazi se stambeni prostor koji u dijelu koristi suvlasnik IE, a preostali dio prizemlja koji ima prilaz sa stražnje strane građevine, koristi drugi suvlasnik ĐE. Prvi kat građevine također je stambeni prostori i prilazi mu se bočno i unutarnjim stepeništem i koristio ga je treći suvlasnik, sada pokojni ŠE, a tijekom očevida odvjetnica Kristina Miklić Dminić je izjavila da je korištenje same građevine sporno i predmet spora sudskog postupka te da je u ovoj upravnoj stvari bitno da suvlasnici nisu suglasni glede korištenja nekretnine, a sporni je i posjed, što je predmet sudskog postupka te da je sklapanje Ugovora o zakupu bez suglasnosti suvlasnika poslovodstvo bez naloga i nezakonito je, a nakon čega je prvostupanjsko tijelo 5. veljače 2021. donijelo rješenje kojim se odbija zahtjev ŠE za ukidanje rješenja kojim je utvrđen nastavak obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu naziva Del Mar na adresi [adresa], u kojem posluje trgovačko društvo Mikonos d.o.o., a protiv kojeg rješenja je ŠE izjavio tuženiku žalbu, kao i ĐE, o kojoj je odlučeno rješenjem tuženika od 4. svibnja 2021. na način da je poništeno prvostupanjsko rješenje i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak sa uputom da se u ponovnom postupku pozove tužitelja ŠE da precizira svoj zahtjev te utvrdi nastupa li ĐE sa svojim zahtjevom u predmetnom upravnom postupku zajednički sa ŠE ili će se o njegovom zahtjevu odlučiti u drugom upravnom postupku.

9. Postupajući po uputi tuženika navedenoj u rješenju 4. svibnja 2021., dostavljeno je očitovanje odvjetnice Draženke Horvat koja je zastupala ĐE i koja se izjasnila da spomenuti u predmetu nastupa zajednički sa ŠE, kojem se ujedno priznaje i svojstvo zajedničkog predstavnika te traži priznavanje svojstva stranke i za ĐE pa je rješenjem od **.**.2021. ĐE priznato svojstvo stranke u predmetu pokrenutom po zahtjevu ŠE zastupano po odvjetnici Kristini Miklić Dminić iz Krka, za poništenjem odnosno ukidanjem rješenja, kojim je utvrđen nastavak obavljene ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu naziva Del Mar na adresi [adresa] u kojem posluje ovdje tužitelj. Također, je Kristina Miklić Dminić dostavila pojašnjenje Zahtijeva od 2. srpnja 2020. na način da je precizirala Zahtjev ŠE od 2. srpnja 2020. Utvrđeno je, da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 16. rujna 2021. odbijen zahtjev ŠE i ĐE za ukidanjem rješenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostava Krk, KLASA: UP/I-335-02/16-02/60, URBROJ: 2170- 10-02/3-16-2 od 2. svibnja 2016., a protiv kojeg rješenja su izjavili žalbu AE, ČE i KE koja je rješenjem prvostupanjskog tijela od 21. listopada 2021. odbačena, jer je izjavljena od neovlaštenih osoba, a u kasnijem tijeku postupka žalba je odbijena rješenjem tuženika od 11. siječnja 2022., nakon čega je ovaj Sud presudom poništio rješenje tuženika od 11. siječnja 2022., kao i rješenje prvostupanjskog tijela od 21. listopada 2021. o odbacivanju žalbe, a u izvršenju koje presude je rješenjem tuženika od 25. srpnja 2022. poništeno prvostupanjsko rješenje od 16. rujna 2021. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Prvostupanjsko tijelo je po okončanju upravnih sporova pred Upravnim sudom u Rijeci i Visokim upravnom sudu Republike Hrvatske utvrdilo, da u ugostiteljskom objektu naziva Del Mar na adresi [adresa] kojim posluje trgovačko društvo Mikonos d.o.o., [adresa], temeljem rješenja Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za gospodarstvo i Ispostava Krk od 2. svibnja 2016., tužitelj kao dokaz o ispunjavanju uvjeta propisanih člankom 24. stavak 1. točke 2. Zakona dostavio Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljenog 14. travnja 2020. između ZE i ovdje tužitelja.

10. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici Zemljišnoknjižnog odjela Krk od 28. ožujka 2024., za k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška] utvrđeno je, da je upisana kuća, garaža, dvor i oranica ukupne površine 985 m², a da su na navedenoj čestici upisani slijedeći suvlasnici: ĐE, suvlasnički dio 1/8, KE suvlasnički dio 1/12, ČE suvlasnički dio 1/12, AE suvlasnički dio 1/12 i IE suvlasnički dio 5/8, a uvidom u izvadak iz Zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici Zemljišnoknjižnog odjela Krk od 28. ožujka 2024., za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk. uložak br. [broj ZK uloška] upisani su suvlasnici: ĐE u 1/8 dijela, KE 1/12 dijela, Jasmina Čuljak 1/12 dijela, AE u 1/12dijela i IE u 5/8 dijela.

11. Utvrđeno je, da tijekom upravnog postupka nije dostavljen dokument kojim se utvrđuje etažno vlasništvo, a kako nije sporno da su predmetne čestice u vlasničkom listu upisane kao suvlasništvo u idealnim dijelovima, to je za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na tim česticama potrebna suglasnost svih suvlasnika, a obzirom da su među suvlasnicima predmetnih čestica u tijeku sporovi radi razvrgnuća suvlasničke zajednice i uspostave etažnog vlasništva, to sporazuma oko faktičkog korištenja predmetnih nekretnina nema, nakon čega je prvostupanjskim rješenjem od 11. travnja 2024. ukinuto rješenje Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za gospodarstvo i Ispostava Krk od 2. svibnja 2016. te je odlučeno kao u izreci rješenja.

12. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj izjavio tuženiku žalbu, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 5. srpnja 2024. na način da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 11. travnja 2024., a koje rješenje je predmetom ocjene zakonitosti u ovom upravnom sporu.

13. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio, da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

14. Nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kojima ističe da su u postupku koji je prethodio upravnom sporu povrijeđene odredbe upravnog postupka, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a da je na takvo činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je osporavanim rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskoga rješenja, kojim je ukinuto rješenje Ureda državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Službe za gospodarstvo, Ispostava Krk, KLASA: UP/I-335-02/16-02/60, URBROJ: 2170-10-02/3-16-2 od 2. svibnja 2016. za objekt Bistro Del Mal na adresi [adresa], budući je uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka (kojeg je tuženik dostavio ovome Sudu uz odgovor na tužbu razvidno), da nije počinjena niti jedna povreda odredaba upravnog postupka pa niti ona na koju tužitelj ukazuje tužbu iz članka 98. stavak 5. ZUP-a, jer je osporavano rješenje tuženika u cijelosti sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. ZUP-a, a njegovo obrazloženje u skladu s odredbom članka 98. st. 5. ZUP-a. Naime, isto je doneseno, zato jer je tužitelj prestao ispunjavati uvjet iz članka 24. stavak 1. tč. 2. Zakona, točnije zbog uskrate suglasnosti suvlasnika poslovnog prostora u kojem se nalazi ugostiteljski objekt te prostora za usluživanje na otvorenom, a na kojem tužitelj obavlja ugostiteljsku djelatnost, dok je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno te je na takvo činjenično stanje pravilno primijenjeno i materijalno pravo.

15. U predmetnom upravnom sporu nije sporno da tužitelj ugostiteljsku djelatnost obavlja u poslovnom prostoru koji se nalazi u suterenu kuće izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te prostoru za usluživanje na otvorenom koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje katastarske čestice su ne podijeljene u suvlasništvu te da tužitelj nema suglasnost svih suvlasnika tih čestica za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u bistrou Del Mar pa ne ispunjava niti uvjet iz članka 24. st.1. tč. 2 Zakona. Naime, za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na nekretninama u suvlasništvu, u njegovim idealnim dijelovima kao što je to u konkretnom predmetu slučaj, a koji nisu etažirani potrebna je suglasnost svih suvlasnika te nekretnine, iz kojeg razloga ovaj Sud nije izveo dokaz očevidom na licu mjesta, vještačenjem niti saslušanjem tužitelja i suvlasnika, jer nije sporno da suglasnosti suvlasnika nema i da se u odnosu na predmetnu nekretninu vodi parnični postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice i uspostave etažnog vlasništva te nema sporazuma oko faktičnog korištenja nekretnine, pa je i izvođenje gore navedenih dokaznih prijedloga predloženih u tužbi, kao i u upravnom postupku suvišno, jer nekretnine na kojima se obavlja ugostiteljska djelatnost nisu etažirane, a za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na nekretninama u suvlasništvu u idealnim dijelovima koje nisu etažirane, potrebna je suglasnost svih suvlasnika te nekretnine, koju suglasnost tužitelj nije ishodio, a navedena utvrđenja se ne mogu oboriti provođenjem očevida i usmene rasprave, kako je to razvidno iz pravnog stajališta Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi poslovni broj Usž:2209/19 od 8. listopada 2020.

16. Također, nisu od utjecaja na drukčije rješenje ovog upravnog spora niti tužbeni navodi tužitelja o utvrđenjima iz postupaka vođenih pred Općinskim sudom u Crikvenici, jer je iz Zemljišnoknjižnih uložaka broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] razvidno, da su katastarske čestice koje su predmet zakupa, temeljem Ugovora o zakupu sklopljenim na određeno vrijeme sa ZE, odnosno katastarske čestice na kojima tužitelj obavlja ugostiteljsku djelatnost, u nepodijeljenom suvlasništvu te da etažiranje istih nije provedeno, a za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na nekretninama u suvlasništvu u idealnim dijelovima koje nisu etažirane, potrebna je suglasnost svih suvlasnika te nekretnine.

17. Osim toga, niti tužbeni navodi kojima tužitelj navodi da je za nekretnine u kojima se obavlja ugostiteljska djelatnost izdana Uporabna dozvola Općinskog komiteta za urbanizam, građevinarstvo i stambeno komunalne poslove od 17. ožujka 1989., kao i Građevinska dozvola Općine Krk Općinskog komiteta za urbanizam, građevinarstvo i stambeno komunalne poslove od 17. travnja 1989. nisu od utjecaja na rješavanje ovog upravnog spora, jer se navedenim aktima ne stječe pravo vlasništva te navedeno ne utječe na činjenicu da tužitelj ugostiteljsku djelatnost obavlja na nekretninama u nepodijeljenom suvlasništvu. Također, nisu od utjecaja na drukčije rješavanje ovog upravnog spora niti Kupoprodajni ugovori koje je ZE sklopio s CE, VE i IEŠ, a koji se odnose na dijelove nekretnina koje je IE predao tužitelju u zakup, jer su među suvlasnicima i dalje u tijeku sporovi radi razvrgnuća suvlasničke zajednice i uspostave etažnog vlasništva, jer je za obavljanje ugostiteljske djelatnosti na nekretninama u suvlasništvu u idealnim dijelovima koji nisu etažirani potrebna suglasnost svih suvlasnika nekretnine.

18. Naposljetku, ukazuje se tužitelju, da se rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti izdaje na neodređeno vrijeme, odnosno bez roka i važi sve dok ugostitelj ispunjava sve uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisane člankom 24. stavak 1. Zakona.

19. Nisu osnovani navodi tužitelja iz tužbe kojima ističe da odredbe članka 24. i 27. Zakona ne daju pravo prvostupanjskom tijelu da ocjenjuje da li se nakon što je izdano rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti takvo obavljanje vrši uz suglasnosti svih suvlasnika, jer u konkretnom slučaju u primjenu dolazi odredba članka 24. stavak 5. Zakona, budući se radi o prostoru u kojemu se ugostiteljska djelatnost već obavljala i samo se nastavlja pa se isključuje utvrđivanje i primjena odredbi stavka 1. tč. 3.,4. i 5 istog članka tog Zakona.

20. Također, nije osnovan niti navod tužitelja iz tužbe da pitanje suglasnosti suvlasnika zgrade za davanje u zakup određenog dijela zgrade može biti predmet samo redovnog postupka pred nadležnim Općinskim sudom, o kojem ne može raspravljati upravno tijelo što proizlazi iz članka 18. i 34. Zakona o sudovima, jer je upravo sudskom praksom zauzet stav da ukoliko se radi o ne etažiranoj nekretnini, potrebno pribaviti suglasnost svih suvlasnika te da u protivnom ugostitelj prestaje ispunjavati uvjet prava korištenja predmetnim poslovnim prostorom, odnosno prestaje ispunjavati uvjet iz članka 24. stavak 1. tč. 2. Zakona, a slijedom čega su ispunjeni uvjeti iz čl. 27. stavak 1. točke Zakona.

21. Kako je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, to tužitelj nema pravo ni na nadoknadu troška upravnog spora, sukladno članku 147. stavak 1. ZUS- pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude sukladno čl. 148. ZUS-a.

U Rijeci 24. prosinca 2024.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja, Nikoli Pranjiću i Martini Pavičić, odvjetnicima u Rijeci - tuženiku Ministarstvu turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14