Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-108/2017-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu toga suda, Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DĐ, Ružić [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Dejanu Đuriću, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, nakon zaključane glavne i javne rasprave, održane dana 16. listopada 2024. godine u nazočnosti punomoćnika tuženika Dejana Đerića, odvjetnika iz Bjelovara, te zz. tuženika BĐ, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, po objavi 24. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj za Ministarstvo obrane da tužitelju HĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati bruto iznos od 735,34 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje se obračunavaju od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te od 01. siječnja 2023. godine pa sve do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim na iznos:

- 22,02.- EUR od 15.01.2012. godine do isplate,

- 113.31.- EUR od 15.02.2012. godine do isplate,

- 108,82.- EUR od 15.08.2012. godine do isplate,

- 33,89.- EUR od 15.06.2013. godine do isplate,

- 28.61.- EUR od 15.07.2013 godine do isplate,

- 188,02.- EUR od 15.08.2013. godine do isplate,

- 9,83.- EUR od 15.01.2014. godine do isplate,

- 55,65.- EUR od 15.02.2014. godine do isplate,

- 9,76.- EUR od 15.05. 2014. godine do isplate,

- 85,47.- EUR od 15.08.2014 godine do isplate,

- 6,69.- EUR od 15.09.2014. godine do isplate,

- 73,27.- EUR od 15.01.2015. godine do isplate, uz naknadu troška postupka u iznosu od 826,88 eur, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto plaće i razlike naknade plaće iz točke I. i II. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen u Ministarstvu obrane, Hrvatskoj kopnenoj vojsci sa sjedištem u [adresa], kao djelatna vojna osoba s mjestom službe u Kninu, na ustrojbenom mjestu zapovjednika desetine. Nadalje navodi da je organizirano obavljao posao i bio radno angažiran prekovremeno, noću, neradnim danima; subotom, nedjeljom, blagdanom, u smjenama, turnusima, stražarskoj službi i službi dežurstva, te ostvarivao dodatke na plaću. No, tužena mu unazad pet godina t.j. od 01.prosinca 2011. do 01.lipnja 2015.g. nije isplaćivala naknade plaće za godišnji odmor sukladno propisima u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, već mu je isplaćivala znatno manje naknade od pripadajuće. Stoga tvrdi da mu je u navedenom razdoblju isplaćeno manje oko 5.000,00 kn bruto i napominje da se u mirnom postupku obraćao Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu radi mirnog rješenja spora, ali nije došlo do realizacije zahtjeva. Slijedom toga predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da mu isplati iznos od 5.000,00 kn bruto naknade zajedno sa zakonskom zateznom kamatom uz naknadu troška postupka. Nakon provedenog vještačenja i nalaza financijsko-knjigovodstvenog vještaka tužitelj u podnesku od 03.veljače 2024.godine precizira tužbeni zahtjev i potražuje naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg u ukupnom iznosu od 735,34 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kao u izreci i troškovima parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev, navodeći da je u utuženom periodu na snazi bilo više propisa. U razdoblju do 01.lipnja 2014. primjenjivao se Zakon o službi u oružanim snagama RH, NN 33/02, u daljnjem tekstu ZOSOS 02, Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 50/08, u daljnjem tekstu Pravilnik 08, te Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09. Dana 26.lipnja 2013. stupio je na snagu novi Zakon o oružanim snagama Republike Hrvatske, NN 73/13, temeljem kojeg su donesena Odluka o rasporedu radnog vremena, NN 66/14 i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba NN 33/14, 41/14 i 53/14. Prema članku 4. stavku 2 spomenutog Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 140/02, NN 68/11, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje se naknada plaće u istom iznosu kao da radi. Prema čl. 4. st. 3. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika objavljenog u NN 68/11 djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav posla da mora raditi prekovremeno, noću, nedjeljom ili blagdanom odnosno u druge zakon predviđene neradne dane pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Tužitelj je obavljao straže i dežurstva, što se ne smatra prekovremenim radom sukladno čl. V i VIII Odluke NN 118/12, kojima je određeno da se isplata novčane naknade može izvršiti kad djelatnik nije koristio preraspodjelu radnog vremena. Dana 01.lipnja 2014. stupio je na snagu Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 54/14, a prema tom Pravilniku i Zakonu o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje se naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u istom iznosu kao u redovnom radnom vremenu. Redovnim pak radnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s Odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (čl. 4. st. 2 i 3).

2.1. Naime, na tužitelja su se kako tuženik dalje navodi u utuženom vremenu primjenjivali podzakonski akti doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, glede radnog vremena, isplate na plaću i dodataka na plaću, a to su Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće te Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09. Člankom 153. Zakona službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske propisano je da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan. Radno vrijeme je razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove i dužnosti koje obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe. Raspored radnog vremena Odlukom određuje ministar obrane. Člankom 155. id. Zakona propisano je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona, koji dodaci su određeni Pravilnikom o dodacima na plaću. djelatnih vojnih osoba, NN 33/14 41/14 i 53/14. Točkom IV Odluke o rasporedu radnog vremena iz 2014. također je propisano da djelatnoj vojnoj osobi ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na plaću djelatnih vojnih osoba. Puno radno vrijeme utvrđuje se u pravilu od 40 sati tjedno i raspoređeno je u pet radnih dana. Prema članku 154. i 155. Zakona o službi u oružanim snagama iz 2013. radno vrijeme zbog specifičnosti vojne službe ne mora biti ravnomjerno raspoređeno po tjednima, te se može izvršiti preraspodjela unutar razdoblja koje ne može biti dulje od 4 mjeseca tako da u jednom razdoblju radno vrijeme traje duže a u drugom kraće od propisanog punog radnog vremena. Kada je radno vrijeme preraspodijeljeno na način iz stavka 2 ovog članka, ne smije biti dulje od 48 sati tjedno. Odredbe iz stavka 1 do 3 id. članka ne odnose na rad u vrijeme vojnih vježbi, funkcionalnih tečaja, školovanja, izobrazbe i obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstava, stražarske službe, unutarnje službe, operacija potpore u miru, rada na terenu, taborovanja i obvezatnog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potrebe službe, te sl. Rad iz stavka 4 ovog članka uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i u turnusima. Radno vrijeme može se za pojedine ustrojstvene jedinice Oružanih snaga rasporediti na način da djelatne vojne osobe kontinuirano borave na vježbalištu, poligonu i u vojarni zbog specifičnosti vojne službe, a određeno vrijeme izvan službe u stanju pripravnosti. Pri tom djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. ovoga Zakona. Budući su prekovremeni rad tužitelja kao djelatne vojne osobe, raspored radnog vremena, organiziranje rada, dodaci na plaću i iznosi dodataka regulirani spomenutom Odlukom NN 66/14 i Pravilnikom koji su doneseno temeljem članka 153. Zakona iz 2013.g., te predstavljaju propise lex specialis u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima, potonji propisi se ne mogu supsidijarno primijeniti u pogledu plaća djelatnih vojnih osoba, već se isti primjenjuju samo u odnosu na plaće vojnih službenika i namještenika. Navedeni stav je donio Vrhovni sud RH u odluci Revr-1845/12 i Revr-1902/12. Stoga je po tuženiku neosnovano pozivanje tužitelja na primjenu povoljnijeg prava po članku 12. Zakona o radu, jer do primjene najpovoljnijeg prav dolazi ako je neko pravo uređeno ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, Sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, Kolektivnim ugovorom, ali samo u slučaju kad Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Ova odredba primjenjuje se kada je neko pravo drukčije uređeno Zakonom o radu u odnosu na neki drugi zakon, pa slijedom navedenog tuženik ustraje kod navoda da je tužba neosnovana i potražuje da mu se dosudi trošak parničnog postupka.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u Odluku o rasporedu MORH-a, OSRH, HKoV-a, Gardijska motorizirana brigada od 04.06.2014., u zahtjev za isplatu na listu 4 spisa, uvid u podnesak vještaka na listu 105, 110, 141 i 164 spisa, uvid u podnesak tužitelja na listu 146 spisa, te uvid u Troškovnik tužitelja i tuženika. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu, podnesak tužitelja od 29.11.2017. i 14.12.2017., podnesak tuženika od 15.10.2019., 14.05.2021. i 02.06.2022. s dokument. u privitku, Nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka RKR d.o.o. od 13.01.2024., podnesak tužitelja od 03.02.2024., podnesak tuženika od 22.04.2024. i podnesak tužitelja od 02.05.2024.godine.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati naknade plaće odnosno razliku naknade neisplaćene plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora plaće za razdoblje od 01.prosinca 2011.god. do 01.lipnja 2015.god., kako navodi u tužbi i ustraje tijekom postupka, s time da tužbu podnosi dana 07.ožujka 2017.god., a prethodno je podnio zahtjev za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu kao na listu 4 spisa i time ispunio zakonsku obvezu iz čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku. Ujedno je prekinuo zastarni rok za potraživanje iz tužbe i tužbenog zahtjeva, koji se obzirom na zastoj u takvom slučaju od 3 mjeseca produžuje u odnosu na postavljenu tužbu. U tom smislu je opravdano podnošenje tužbe i postavljanje tužbenog zahtjeva, napose sukladno odredbama Zakona o radu, NN 93/14, prema kojem je produžen rok zastare za novčana potraživanja iz radnog odnosa s tri na pet godina. A propo, na takav način izjednačen je zastarni rok za id. potraživanja s općim zastarnim rokom prema propisima koji uređuju obvezne odnose i doprinose za obvezna socijalna osiguranja. No, kod zastare doprinosa drugačije je uređen trenutak od kada zastara počinje teći. Zastara novčanog potraživanja radnika računa se od dana kada je određeni novčani primitak trebalo isplatiti, pa ako je izvorima radnoga prava propisan kao rok isplate plaće 10. mjesecu za određeni mjesec, zastara počinje teći slijedećeg 11. u tom mjesecu. Novi rok zastare od pet godina odnosi se na potraživanja radnika koja su dospjela na naplatu nakon stupanja novog Zakona o radu, ali i na potraživanja koja su dospjela prije njegova stupanja na snagu, uz uvjet da do 7.kolovoza 2014.g. nisu pala u zastaru prema starom zakonu. To bi značilo da plaća za srpanj 2011.g. s rokom dospijeća 15.kolovoza 2011.g. neće biti u zastari, dok će zastara nastupiti za plaću ili dio plaće u lipnju, koja je trebala biti isplaćena do 15.srpnja 2011.g. Tužbeni zahtjev se odnosi na potraživanje u razdoblju od prosinca 2011.g. do zaključno svibnja 2015.g., s time da posljednji anuitet razlike dospijeva na naplatu u lipnju 2015., te je tužba podnesena 07.ožujka 2017.g. a zahtjev za mirno rješenje spora koji je upućen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, Općinskom državnom odvjetništvu Karlovac datiran je 29. studenog 2016., pa je razvidno da za potraživanje tužitelja iz tužbe i preciziranog tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara.

5. U odnosu na predmet postupka, između stranaka je sporno je li tuženik isplatio tužitelju naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora sukladno zakonskim propisima važećim u navedenom periodu. Pri tome tužitelj upire da mu je trebala biti isplaćena naknada u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca i predlaže provesti vještačenje, a tuženik upire da je naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pravilno obračunata i isplaćena.

6. Obzirom je dakle tuženik izrazio protivljenje tužbi i tužbenom zahtjevu, bilo je potrebno provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje i to prvenstveno radi utvrđenja visine potraživanja, a podredno i utvrđenja osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva ukoliko se dakle utvrdi postojanje predmetne razlike plaće u određenoj visini. Navedeno vještačenje provedeno je na prijedlog tužitelja, a po stalnom sudskom vještaku po izboru suda RKR d.o.o. za reviziju, kontrolu i porezno savjetovanje, [adresa], te je isto vještačenje pokazalo postojanje predmetne razlike plaće u određenoj visini odnosno postojanje razlike plaće u visini koja je kao osnovana dosuđena u točki I. izreke ove presude.

7. Navedeni financijsko knjigovodstveni vještak RKR d.o.o. u svezi izračuna predmetne razlike plaće u utuženom razdoblju od 01.prosinca 2011. do 01.lipnja 2015. najprije daje pregled zadataka i dostavljene dokumentacije u spisu o radnoj angažiranosti tužitelja, a potom u Nalazu i mišljenju od 13.siječnja 2024. obrazlaže na koji je način izvršio vještačenje te koje propise t.j. članke id. propisa primijenio. U tom smislu obrazlaže da je izračun predmetne razlike plaće izradio na način da je:

- u razdoblju od 07.kolovoza 2011. do 07.svibnja 2014. istu razliku računao u visini prosječne mjesečne plaće koja je isplaćena tužitelju u prethodna tri mjeseca, a

- u razdoblju od 08.svibnja 2014. do 30.lipnja 2015. izračun je radio prema čl. 4 st. 2 Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, NN 54/14, kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu.

8. Vještak se u odnosu na razdoblje od 07.kolovoza 2011. do 01.06.2014. godine poziva na odredbu članka 60. stav 1 Zakon o radu, NN 149/09, sukladno kojoj radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo za naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Nastavlja da je Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike, NN 93/08, 89/12, u članku 14. određeno da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

9. Potom uvažavajući Zaključke Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora o primjeni članka 14. Kolektivnog ugovora, obračunava naknadu koja je tužitelju trebala biti isplaćena za korištenje godišnjeg odmora na način kako doslovno navodi u nastavku:

"- pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koje su isplaćene u prethodna 3 mjeseca;

- satnica za obračun naknade plaće za godišnji odmor iz članka 14. stavka 2. Kolektivnog ugovora izračunava se na način da se visina prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca podijeli s mjesečnim fondom sati, u mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor;

- u slučaju kad službenik i namještenik nije ostvario plaću u prethodna tri mjeseca, nego naknadu plaće, odnosno kad je cijeli mjesec ili dio mjeseca ostvario naknadu plaće za bolovanje, ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini tri posljednje prosječne mjesečne plaće koje je ostvario za puno radno vrijeme prije mjeseca u kojem je koristio bolovanje;

- u izračun prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavaju se sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad (dodaci vezani za rad: dodatak za stražarsku službu, dodatak za dežurstvo, vojno-policijski dodatak, zapovjedni dodatak i slično, osim dodatka za minuli rad);

- dodatak na minuli rad posebno je obračunat na novo izračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, množenjem naknade sa postotkom uvećanja za minuli rad."

10. Za razdoblje od 08.svibnja 2014. do 01.lipnja 2015. godine obrazlaže kako djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, sukladno odredbi čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 54/2014) pripada pravo na naknadu plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, s time da je st. 3. istog članka propisano kako se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena. Vještak id. razliku naknade plaće za godišnji odmor računa na način da satnica za obračun naknade za godišnji odmor izračunava tako da plaću ostvarenu u mjesecu u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru dijeli s fondom sati tog istog mjeseca. Napominje da u izračun plaće uračunava osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnova plaće bilo koje vrste, koju poslodavac izravno ili neizravno isplaćuje u novcu ili naravi. Dodatak na minuli rad posebno obračunava na novo izračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, množenjem naknade s postotkom uvećanja za minuli rad.

11. Slijedom takvog izračuna dolazi do rezultata da razlika između obračunatih i isplaćenih naknada plaća za vrijeme godišnjeg odmora u odnosu na naknadu obračunatu prema izračunu vještaka iznosi 5.112,91 kn bruto, u varijanti bez uračunavanja minulog rada. U varijanti pak u kojoj vještak u izračun uključuje minuli rad takva razlika plaće iznosi 5.540,29 kn / 735,34 eur.

12. Tužitelj je nakon takvog nalaza precizirao tužbeni zahtjev i potraživao da mu tuženik isplati potonji iznos od 735,34 eur (5.540,34 kn), u koji je dakle uračunat minuli rad, kojem nalazu je tuženik uopće prigovarao, a napose u dijelu izračunate neisplaćene razlike plaće u razdoblju od 08.svibnja 2014. nadalje. Međutim, prigovor tuženika nije uvažen kao osnovan tim više što je vještak u id. nalazu naveo da je razliku u razdoblju od 08.svibnja 2014. do 30.lipnja 2015. izračunao prema čl. 4. st. 2 Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, NN 54/14, u kojem je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a tužitelj štoviše ima pravo i u tom vremenu na izračun razlike plaće u koji je uključena tromjesečna prosječna plaća.

13. U odnosu na sam izračun treba reći da je napravljen od strane stručne osobe na temelju zakonskih propisa i u skladu s valjanom dokumentacijom, te je isti pokazao postojanje razlike plaće u određenoj visini, a po odredbi čl. 14. st. 2 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, NN 93/08, službeniku ili namješteniku, čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno u dr. zakonom predviđene neradne dane, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca.

14. Id. člankom ugovorena je i visina naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, a na sjednicama Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora raspravljalo se o primjeni čl. 14. Kolektivnog ugovora i Zaključcima od 8.5.2009.g., 5.3.2010.godine, 9.4.2010.godine, 21.5.2010.godine, 8.11.2010.godine, te je utvrđeno da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnicima u svojstvu tužitelja treba isplatiti naknadu plaće obračunatu u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, na temelju izračunate prosječne satnice, koja se dobije kada se prosječna plaća u prethodna tri mjeseca podijeli fondom sati mjeseca u kojem se koristi godišnji odmor (tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora od 8.5.2009. godine). Pri tom u prosječnu mjesečnu plaću isplaćenu u prethodna tri mjeseca, ne ulazi plaća isplaćena u mjesecu u kojem je djelatna vojna osoba bila na bolovanju, već se taj mjesec izostavlja i uzima prethodni mjesec u kojem radnik nije bio na bolovanju (Tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje primjene kolektivnog ugovora od 21.5.2010.godine).

15. Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, koji je u primjeni od 2. kolovoza 2012.godine, NN 89/12, na isti je način propisao način obračuna naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora. Prema čl. 60. st. 1 Zakona o radu, NN 149/09, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Zato se u iznos mjesečne plaće trebaju uvrstiti svi dodaci vezani za rad kao npr. dodatak za stražarsku službu, dodatak za dežurstvo, vojno policijski dodatak i sl. koje je radnik ostvario tijekom mjeseca.

16. Također je člankom 14. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07.

88/08. i 124/09, koji je stupio na snagu 6. ožujka 2002.g., određeno da se o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju njega primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima. Prema čl. 170. st. 4 ZSOSRH-a iznos dodatka na plaću i način isplate plaće utvrđuje ministar obrane posebnim propisom.

17. Temeljem ovlasti iz odredbe čl. 200. u svezi čl. 96. st. 1 i čl. 170. st. 4 ZSOSRH-a, Ministarstvo obrane je donijelo Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika Narodne novine br. 118/09, te Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine 140/02. i 68/11.

18. Odredbom članka 4. stavka 2 id. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 140/02, propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi, a člankom 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 68/11.), propisano je: “Djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca“.

19. Prema odredbi čl. 142. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine br. 73/13., 75/15. i 50/16., u daljnjem tekstu:

ZSOSRH /13, koji je na snazi od 26. lipnja 2013., djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Međutim, provedbeni propisi prema tom zakonu doneseni su kasnije (zakon je odredio u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona), a potraživanje razlike plaće datira u vremenu prije (i poslije) vremena donošenja te primjene Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 54/14, pa je slijedom svega toga tužitelju u vremenu do 08.svibnja 2014. dosuđena izračunata naknada plaće odnosno razlika naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Također bi imao pravo i na izračunatu razliku nakon tog vremena, jer je člankom 4. stavak 2. Pravilnika o uvjetima u načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj: 54/14.), propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a člankom 3. je propisano da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena.

20. Nadalje je člankom II. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine", broj: 66/14.) propisano da je radno vrijeme razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe. Člankom III. je propisano da se radnim vremenom podrazumijeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu.

21. Radno vrijeme, koje se pak u smislu Oduke o rasporedu radnog vremena smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno, te za vrijeme rada prema posebnom rasporedu, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Slijedom toga se djelatnoj vojnoj osobi isplaćuje dodatak na vojnu službu i kada radi samo u redovnom radnom vremenu (ne i u radnom vremenu prema posebnom rasporedu). Stoga bi tužitelj imao pravo i na izračunatu naknadu za godišnji odmor u daljnjem vremenu, pa mu je ukupno dosuđen zatraženi iznos od 735,34 eur sa zakonskom zateznom kamatom kao u točki I. izreke cit. presude.

22. Tužitelju je naime priznata sukladno čl. 90. st. 4 Zakona o radu od dospjelosti do isplate, i to za svaki izračunati mjesečni iznos razlike plaće od 15.-tog u mjesecu do isplate, po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima. Izuzetno, nije mu dosuđena kamata kako je naznačeno u točki II. Izreke presude iz razloga jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14. i članka 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14, zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Slijedom toga proizlazi da bruto plaća, koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela, pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate kao u točki II. izreke odbijen kao neosnovan i donesena je odluka kao u točki II. izreke presude.

23. Tužitelj je obzirom na osnov i visinu potraživanja uspio u cijelosti, a nije uspio u samo manjem i neznatnom dijelu potraživanja kamate kako je to navedeno u točki II. Izreke presude. No, budući se dakle radi o manjem dijelu potraživanja nije mu srazmjerno umanjivan trošak postupka. Tužitelj je trošak postupka potraživao prema Troškovniku predanom na zaključnom ročištu, i to trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, za sastav tužbe i zastupanje na dva ročišta, sve u visini od po 75 bodova. Zatraženi trošak utvrđuje se u pravilu opravdanim pa mu je navedeni trošak od po 150,00 eur dosuđen za predložene radnje uz pripadajući pdv, izuzev troška za zastupanje na pripremnom ročištu od 21.11.2017. koji je dosuđen u polovičnom iznosu. Naime, na istom ročištu se samo procesno raspravljalo, a slijedom navedenog za izvršene radnje kao naprijed tužitelju je dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 337,50 eur, odnosno uvećan za pripadajući pdv. u iznosu od 421,88 eur, te je tom trošku pridodan još trošak vještačenja u iznosu od 405 eur. Stoga je sveukupno tužitelju dosuđen trošak postupka u iznosu od 826,88 eur kao u dijelu točke I. Izreke ove odluke.

U Karlovcu 24. prosinca 2024.

Sutkinja:

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1.Tužitelju po punom. Dejanu Đeriću, odvjetniku u Bjelovaru.

2.Tuženiku po punom. ODO u Karlovcu na br. P-DO-190/2017