REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1707/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja TRIGLAV OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Heinzelova 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui u Zagrebu, Zelinska 4, protiv tuženika BINA – ISTRA d.d., iz Lupoglava, Zrinščak 57, OIB: 13439120211, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o. u Zagrebu, Ilica 1/A/III, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Tulija Zele Janjanin, odvjetnica u Rijeci, Školjić 8, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-156/2022-58 od 27. ožujka 2024., 24. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-156/2022-58 od 27. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška drugostupanjskog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u izreci ove presude prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan kondemnatorni tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tužitelj tražio od suda da naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.990,84 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 28. srpnja 2021. do isplate prema stopi tih kamata pobliže navedenoj u izreci presude (točka I. izreke presude). Rješenjima o troškovima postupka prvostupanjski je sud naložio tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 27. ožujka 2024. do isplate prema stopama tih kamata pobliže navedenima u izreci presude, a umješaču na strani tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 27. ožujka 2024. do isplate prema stopama tih kamata pobliže navedenima u izreci presude (točke II. i III. izreke presude). Tako je prvostupanjski sud presudio, jer premda odredba članka 50. Zakona o cestama („Narodne novine” broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14) propisuje pretpostavljenu krivnju pravne osobe koja upravlja javnom cestom uz pretpostavku da je na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije javnu cestu označila prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima, tuženik je poduzeo sve potrebne mjere radi sprječavanja nastanka prometne nezgode uključujući i postavljanje katadioptera koji svjetlosnim i zvučnim signalima odbijaju divljač s prometnice. Slijedom navedenog, premda je došlo do štetnog događaja naleta divljači na vozilo, tuženik je dokazao postojanje razloga koji isključuju njegovu krivnju za nastalu štetu. Odluke o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio primjenom odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj u žalbi u bitnom navodi da je sud odbio tužbeni zahtjev jer tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao odgovornost tuženika za štetu nastalu od divljači. Naime, sud je mišljenja da tužitelj nije dokazao propust tuženika u održavanju prometnice na kojoj se zbio štetni događaj (prometna nezgoda) odnosno nije dokazao nikakve nedostatke glede postavljene zaštitne ograde uz prometnicu na mjestu nezgode. Žalitelj smatra da je u konkretnom slučaju učinjen propust od strane tuženika jer tuženik nije adekvatno osigurao onemogućavanje ulaska i kretanja životinja po autocesti te je propustio autocestu održavati na način da je ista sigurna za korištenje svim sudionicima u prometu. Sud u obrazloženju presude je pogrešno zaključio kako je tuženik dokazao da je poduzeo sve potrebne radnje radi osiguravanja nesmetanog i sigurnog prometovanja po predmetnoj cesti kao i da tužitelj nije dokazao štetnu radnu odnosno propust tuženika koji su doveli do štetnog događaja; pri tome, sud navedeni zaključak temelji na činjenici da je tuženik na predmetnom dijelu ceste postavio žičanu obradu i katadioptere te da cesta ima sve potrebne dozvole i suglasnosti nadležnih tijela. Tužitelj smatra da je taj zaključak suda pogrešan te da evidentno postoji propust tuženika u postavljanju i održavanju zaštitne ograde oko ceste u konkretnom slučaju, a koja proizlazi već iz same činjenice da je divljač istrčala na kolnik autoceste. Nadalje, nejasno je zašto sud navodi da se predmetna prometna nezgoda dogodila na dionici brze ceste premda je i zaposlenik tuženika ĆŽ u svom iskazu naveo da se radi o autocesti. Predmetni štetni događaj se dogodio zbog iznenadnog i neočekivanog istrčavanja divljači na kolnik autoceste koju održava i kojom upravlja tuženik, a pri tome je nebitan način na koji je divljač (srna) ušla u zonu ceste odnosno je li preskočila zaštitnu ogradu ili se provukla ispod nje ili je ušla u zaštićeno područje na mjestu gdje nije postavljena zaštitna ograda. Prema tome, već sama činjenica da se divljač iznenada pojavila na kolniku autoceste upućuje na propust tuženika odnosno potvrđuje tvrdnju tužitelja da tuženik nije adekvatno osigurao onemogućavanje ulaska i kretanja životinja po autocesti te je propustio održavati predmetnu ogradu na način da je svim sudionicima u prometu omogućeno sigurno korištenje iste pa je stoga odgovoran tužitelju naknaditi iznos isplaćen oštećenom u prometnoj nezgodi. Žalitelj se poziva na više odluka županijskih sudova i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x-230/12 od 8. studenoga 2012. te smatra da je evidentno da je za nastanak predmetnog štetnog događaja i štete isključivo odgovoran tuženik i to uslijed propusta da adekvatno osigura onemogućavanje ulaska divljači na kolnik autoceste. Žalitelj predlaže drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te naloži tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak uvećan za trošak sastava žalbe u iznosu od 523,36 EUR, podredno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba je dostavljena tuženiku na odgovor. Tuženik u odgovoru na tužiteljevu žalbu u bitnom navodi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje te pravilno primijenio materijalno pravo, kao i da donošenjem presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se tužitelj poziva u žalbi. Tuženik ističe da je prvostupanjski sud osnovano zaključio da nije učinjen propust tuženika u odnosu na održavanje prometnice odnosno da tuženik nije odgovoran za predmetnu prometnu nezgodu, a s obzirom da je tuženik postupio sukladno svim zakonskim propisima te je poduzeo i dodatne i veće mjere od onih koje su zakonski propisane kako bi osigurao nesmetano i sigurno odvijanje prometa. Tuženik je i bez postavljenog zahtjeva lovačkog društva predmetnu dionicu označio prometnom signalizacijom i opremom, postavio katadioptere koji svjetlosnim i zvučnim signalima odbijaju divljač od prometnice (unatoč nepostojanju bilo kakve zakonske obveze tuženika za postavljanjem katadioptera) te je cijelo vrijeme vršio ophodnju ceste i pregledavao zaštitnu žičanu ogradu te svu opremu u češćim intervalima od onih propisanih pozitivnim propisima. Nadalje, osnovano je sud zaključio da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu iz odredbe članka 50. Zakona o cestama te ističe da je tuženik poduzeo sve zakonske propisane mjere, kao i dodatne veće mjere za sigurno odvijanje prometa na koje nije ni bio zakonski obvezan. Tuženik se poziva na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3404/21 i Pž-4322/22 u kojima je jasno zauzet stavi da je dokazanim obavljanjem propisane ophodnje i kontrole žičane ograde, kao Pravilnikom propisanog načina zaštite autoceste od ulaska divljači, tuženik dokazao da je do štete došlo bez njegove krivnje u predmnijevanom stupnju dok je u predmetnom postupku uz propisane provodio i veće mjere za sigurno odvijanje prometa. Zato tužitelj neosnovano smatra da je pogrešan zaključak suda o nepostojanju propusta tuženika odnosno da su postojali propusti u održavanju zaštitne opreme obzirom da je sud na izvedene personalne i materijalne dokaze osnovano zaključio da nije postojao propust tuženika u održavanju prometnice. Tuženik stoga predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i paušalna te da se potvrdi prvostupanjska presuda, a tužitelja obveže da tuženiku naknadi troškove odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 250,00 EUR.

3. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

Ispitavši pobijanu presudu temeljem odredbe članka 365. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

4. Između parničnih stranaka je nesporno da se 18. lipnja 2021. dogodila prometna nezgoda na način da je na Istarskom ipsilonu na dionici Lupoglav-Cerovje na 38 km + 250 m došlo do udara motornog vozila reg. oznake [registarska oznaka] (koje je tad bilo osigurano kod tužitelja) na divljač (srnu) koja je preskočila zaštitnu ogradu i našla se na kolniku ceste (tada još brze ceste budući da se prema iskazu svjedoka ĆŽ sa str. 195. spisa predmetna prometna nezgoda dogodila oko mjesec dana prije otvaranja nove dionice Istarskog ipsilona - dakle, prije završetka izgradnja punog profila autoceste). Jednako tako, premda je iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Studio Monas d.o.o. (u čije ime je vještačenje proveo vještak Saša Monas) sa str. 257. spisa visina štete iznosila 31.123,58 kn, tužitelj je oštećeniku (svom osiguraniku) isplatio štetu u iznosu od 15.000,00 kn koju potražuje u ovom sporu; naime, premda je tuženik tijekom postupka osporavao i činjenicu da je tužitelj naknadio štetu oštećeniku u tom iznosu, tuženik je u podnesku od 14. studenoga 2023. povukao osporavanje činjenice isplate štete od strane tužitelja osiguraniku (str. 301. spisa). Slijedom navedenog, između stranaka je sporno postoji li odgovornost tuženika za nastalu štetu do koje je došlo uslijed naleta vozila na divljač. Prvostupanjski je sud radi utvrđivanja postojanja tuženikove odgovornosti za nastanak štete proveo dokaz saslušanjem svjedoka CŽ (str. 194. spisa) i ĆŽ (str. 194.-196. spisa), prometno vještačenje po vještaku Studio Monas d.o.o. (str. 247.-257. i 277.-279. spisa) te je izvršio uvid u isprave koje se nalaze u spisu. Na temelju tako provedenog postupka, prvostupanjski je sud donio pobijanu presudu.

5. Prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost tuženika za nastalu štetu. Naime, ovaj sud prvenstveno ističe da tuženik kao trgovačko društvo koje nositelj koncesije za predmetnu dionicu Istarskog ipsilona na kojoj se dogodila prometna nezgoda odgovara po načelu krivnje - dakle, njegova odgovornost za štetu nije objektivna; uostalom, takvo pravno shvaćanje je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Rev x-230/12 od 8. studenog 2012. (na koju se odluku tužitelj pozvao još u tužbi), Rev-1436/12 od 25. travnja 2017. i Rev-873/17 od 16. veljače 2021. Prema tome, tuženik je mogao odgovarati za štetu nastalu na vozilu tužiteljeva osiguranika ako nije poduzeo sve mjere potrebne za siguran i nesmetan promet cestom, konkretno ako nije poduzeo sve potrebne razumne mjere kojima bi spriječio dolazak divljači na predmetnu cestu.

Međutim, u konkretnom predmetu sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da je tuženik poduzeo sve potrebne mjere za sigurno odvijanje prometa propisane Zakonom o cestama i Pravilnikom o održavanju cesta, a s čime se slaže i ovaj sud. Naime, za razliku od tužitelja koji smatra da sama činjenica što se divljač našla na predmetnoj dionici brze ceste ukazuje na propust tuženika da poduzme sve potrebne mjere za sigurno odvijanje prometa, ovaj sud smatra da tome nije tako. Naprotiv, kao što i Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra u odluci poslovni broj Rev-340/23 od 29. kolovoza 2023., premda činjenica da se divljač (srna) našla na kolniku ceste ukazuje na postojanje pretpostavljene krivnje tuženika za propust u smislu održavanja zaštitne ograde, to ne isključuje pravo tuženika da dokazuje da nema njegova propusta za sigurno odvijanje prometa - dakle, tuženik može osporavati svoju odgovornost za štetu ističući da je poduzeo sve potrebne razumne mjere u svrhu odvijanja sigurnog i neometanog prometa na cesti odnosno da je učinio sve potrebne radnje kojima bi spriječio dolazak divljači na cestu.

Odredbom članka 50. stavka 1. Zakona o cestama je određeno da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, dok prema članku 1049. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) krivnja postoji kad je štetnik prouzročio štetu namjerno ili nepažnjom.

U konkretnom slučaju, tuženik je, a što uostalom, proizlazi i iz iskaza svjedoka ĆŽ, postavio prometni znak „opasnost od divljači”, ali je ujedno cestu ogradio žičanom ogradom radi zaštite od naleta divljači. Naime, s obzirom na to da niti jednom zakonskom odredbom nije propisano da pravna osoba koja upravlja brzom cestom mora postaviti zaštitnu žičanu ogradu u cijeloj dužini brze ceste (ovo je uostalom Visoki trgovački sud Republike Hrvatske naveo i u odluci poslovni broj Pž-536/23 od 31. kolovoza 2023.; str. 313. spisa) te je, kako je to i svjedok ĆŽ naveo u svom iskazu sa str. 195. spisa, nemoguće (žičanom ogradom) zatvoriti sva križanja, to je unatoč postavljenoj zaštitnoj ogradi moguće da divljač dođe na kolnik brze ceste. Upravo zbog toga, tuženik je još u odgovoru na tužbu naveo da je još tijekom 2015. godine to jest šest godina prije nastanka predmetne prometne nezgode, duž cijele dionice „u poluprofilu autoceste” (dakle, tada nedovršene autoceste odnosno postojeće brze ceste) postavio katadioptere koji svjetlosnim i zvučnim signalima odbijaju divljač od prometnice (str. 91. spisa). Prema tome, iako postavljanje katadioptera nije bila njegova obveza, tuženik je upravo postavljanjem tih sprava nastojao spriječiti dolazak divljači na predmetnu dionicu brze ceste.

Jednako tako, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo i da je uredno obavljana ophodarska služba te da u vrijeme predmetne prometne nezgode nisu utvrđeni nikakvi nedostaci u odnosu na signalizaciju i opremu, a ni pregledima dionice od stane nadležnih inspekcijskih tijela nisu uočeni nikakvi nedostaci u odnosu na opremu uključujući zaštitnu žičanu ogradu kao i da je predmetna prometnica izgrađena u skladu s pozitivnim propisima što proizlazi iz uporabne dozvole sa str. 175.-177. spisa. Sve navedene činjenice tužitelj nije osporio do zaključenja glavne rasprave, pa ih stoga ovaj sud smatra nespornima.

Slijedom navedenog, budući da je tuženik poduzeo sve potrebne razumne mjere kojima bi spriječio dolazak divljači na predmetnu brzu cestu, to ne postoji njegova krivnja za nastanak predmetne prometne nezgode odnosno za nastanak štete na vozilu tužiteljeva osiguranika nastale u predmetnoj nezgodi, a što pravilno smatra i prvostupanjski sud. Upravo zbog navedenog, sud prvog stupnja je pravilno odbio kondemnatorni tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Jednako tako, budući da je tužitelj parnična stranka koja je izgubila spor, to je sud prvog stupnja pravilno obvezao tužitelja da tuženiku i umješaču na strani tuženika naknadi prouzročeni parnični trošak potreban za vođenjem ovog spora.

Slijedom navedenog, tužiteljevu žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

6. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na žalbu je valjalo odbiti kao neosnovan jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje ovog spora (članak 166. u vezi članka 155. stavka 1. Zakona o parničnom postupku).

Zagreb, 24. prosinca 2024.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak