REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2047/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja EKO-RENT j.d.o.o. iz Vrbovca, Zagrebačka ulica 84, OIB: 10531218323, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Šooš Maceljski, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 6/III, protiv tuženika HAMBURGER RECYCLING CROATIA d.o.o. iz Svete Helene, Sveta Helena 167, OIB: 23091759855, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Hačić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Hačić & Bošnjak d.o.o. u Zagrebu, Jurišićeva ulica 2, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-594/2023 od 14. ožujka 2024., 24. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-594/2023 od 14. ožujka 2024.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 266,59 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u izreci ove presude prvostupanjski sud je u cijelosti ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Krešimira Copića iz Dugog Sela poslovni broj 2197/21 od 21. veljače 2022. kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 1.811,67 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 7. prosinca 2021. do isplate prema stopama tih kamata pobliže navedenima u izreci te presude kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju ovršni trošak u iznosu od 190,79 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 21. veljače 2022. do isplate prema stopama tih kamata pobliže navedenima u izreci presude te je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan (točka I. izreke presude). Rješenjem o troškovima postupka sadržanim u presudi prvostupanjski je sud naložio tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.503,86 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 14. ožujka 2024. do isplate prema stopi tih kamata pobliže navedenima u izreci presude (točka II. izreke presude). Tako je prvostupanjski sud presudio jer je nakon provedenog postupka ocijenio nespornim da je tuženik dobio od tužitelja na korištenje 6 kontejnera i 2 cisterne za potrebe preuzimanja i odvoza otpada s lokacija Carlsberg, Podravka i Hipp i to za najamninu u iznosu od 950,00 kn uvećanu za porez na dodanu vrijednost (za svaki kontejner) i u iznosu od 1.200,00 kn uvećanu za porez na dodanu vrijednost (za svaku cisternu), no između stranaka je sporno da li je tužitelj predao tuženiku i 4 kontejnera na lokacijama Dunapack, Hipp, Jamnica i Fragaria. Međutim, neovisno o tome koliko je kontejnera tužitelj predao tuženiku (a za koje, kao i za cisterne, u ovom sporu potražuje iznos najamnine), sud je nakon provedenog postupka utvrdio da je treća osoba – trgovačko društvo Lumini-Benz d.o.o. u stečaju - polagala pravo na stvari koje su predmet najma te je zahtijevala od tuženika da mu preda te stvari, i to 2. rujna 2021. i 23. rujna 2021. Stoga je tuženik o tome obavijestio tužitelja (štoviše, tuženik je najamninu za rujan 2021. godine predao u javnobilježnički depozit), no kako tužitelj nije otklonio zahtjeve treće osobe pa su predmetne stvari predane trećoj osobi čime je u smislu članka 560. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) ugovor o najmu raskinut po samom zakonu, to tužitelj računom broj 15/EB2/1 od 7. prosinca 2021. neosnovano potražuje najamninu u iznosu od 13.650,00 kn (1.811,67 EUR). Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja je donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku.

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj u žalbi u bitnom navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je izreka nerazumljiva i proturječni razlozima presude te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku te samih tih isprava i zapisnika. Žalitelj navodi dio obrazloženja presude u kojem sud prvog stupnja zaključuje da nije mogao sa sigurnošću utvrditi je li tužitelj dao u najam tuženiku opremu u količini i cijeni kako je navedeno u utuženom računu te da nije razvidno za koje se razdoblje odnosi, budući da je izdan u prosincu 2021. Međutim, sud je u točkama 11. i 12. obrazloženja presude utvrdio nespornim da je tuženik dobio od tužitelja na korištenje 6 kontejnera i 2 cisterne za potrebe preuzimanja i odvoza otpada s lokacija Carlsberg, Podravka i Hipp i to za kontejnere po cijeni od 950,00 kn i za cisterne po cijeni od 1.200,00 kn (oba iznosa uvećana za porez na dodanu vrijednost). Prilikom utvrđivanja nespornih činjenica sud je propustio utvrditi da se radilo o cijenama za mjesečnu najamninu za korištenje predmetnih abrol kontejnera i cisterni, a kako se radilo o računu ispostavljenom u prosincu 2021., sud je mogao zaključiti da se radi o ispostavljenom računu za uslugu najma kontejnera i cisterni za prosinac 2021. U odnosu na količine i cijene kontejnera i cisterni, žalitelj ukazuje na iskaz g. JP s ročišta od 20. prosinca 2023. iz kojeg proizlazi da je on kao fizička osoba bio vlasnik kontejnera i cisterni, a koju uslugu prijevoza su pružali društvo Lumini benz d.o.o. u stečaju do travnja 2020., a nakon toga pa do 1. srpnja 2021. društvo Eco-biogas d.o.o. Isto u svom iskazu potvrđuje i zastupnik po zakonu tuženika EP s time da uz uslugu prijevoza navodi da se radi i o usluzi zbrinjavanja biootpada, a koje usluge se od lipnja 2021. nije bilo moguće pružati tuženiku od društva Eco-biogas d.o.o.. Žalitelj se u žalbi poziva i na dopis odvjetnika tuženika od 8. listopada 2021. te ističe da je za pružanje usluga društvima Fragaria d.o.o. i Jamnica plus d.o.o. tuženik koristio kontejnere temeljem ugovora o najmu s tužiteljem, a što je tužitelj isticao tijekom cijelog postupka. Zato je sud mogao sa sigurnošću utvrditi da je tužitelj dao u najam tuženiku barem 8 abirol kontejnera i 2 abirol cisterne, no sud je mogao zaključiti i da je tužitelj dao u najam tuženiku upravo 10 abirol kontejnera i 2 cisterne sukladno utuženom računu i s cijenama mjesečne najamnine za najam istih iskazane na predmetnom računu. Zato pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. U nastavku žalbe žalitelj ukazuje na mail odvjetnika Hačića od 8. listopada 2021. iz kojeg proizlazi da je upravo tuženik bio taj koji je obavještavao stečajnu upraviteljicu Lumini benz d.o.o. u stečaju Ines Jukić o lokacijama gdje se nalaze kontejneri i cisterne u vlasništvu tužitelja (što je tužitelj dokazao dostavom kartice stanja dugotrajne imovine) te je upravo tuženik organizirao predaju istih stečajnoj upraviteljici. Dakle, predmeti najma nisu samovlasno oduzeti već su predani stečajnoj upraviteljici upravo od strane tuženika. Žalitelj ukazuje na to da time što je tuženik predmete najma predao stečajnoj upraviteljici, postupio je protivno odredbi članka 561. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da je najmoprimac dužan rabiti stvar u skladu s ugovorom i namjenom stvari kao dobar gospodarstvenik, odnosno dobar domaćin. Žalitelj se u žalbi poziva i na odredbe članaka 562. i 563. Zakona o obveznim odnosima te ističe da on nije otkazao ugovor o najmu, a niti je to učinio tuženik koji je predmetnu opremu dragovoljno predao Ines Jukić, stečajnoj upraviteljici društva Lumini benz d.o.o. u stečaju kao trećoj osobi premda ni na koji način nije utvrđeno da bi tom društvu pripadalo bilo kakvo pravo na abrol kontejnerima i cisternama koje su predmeti ugovora o najmu. Zato je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio da je ugovor raskinut po samom zakonu primjenom odredbe članka 560. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, upravo zbog toga što je ugovor o najmu i dalje na snazi, to tužitelj osnovano potražuje najamninu za prosinac 2021. pa žalitelj predlaže Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske da prihvati tužiteljevu žalbu te preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka, podredno da ukine tu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje; tužitelj potražuje trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 312,50 EUR.

Žalba je dostavljena tuženiku na odgovor. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da je sud potvrdio ono što je nesporno, a to je da je tuženik koristio 6 kontejnera i 2 cisterne i to do trenutka kada je istu opremu oduzela stečajna upraviteljica društva Lumini benz d.o.o. u stečaju. Međutim, tužitelj na kojem je teret dokazivanja nije ničime dokazao da bi tužiteljevo potraživanje za prosinac 2021. bilo osnovano, što je u konačnici pravilno utvrdio i prvostupanjski sud svojom presudom. Tuženik ističe da su navodi tužitelja iz žalbe pokušaj manipulacije protivno članku 467. Zakona o parničnom postupku te da je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Tužitelj koji je osnovan tek 26. srpnja 2021. bez ikakvih dokaza tvrdi da je tuženik na različitim lokacijama koristio opremu još od 2019. godine (J), od 2020. godine (Jamnica) odnosno od travnja 2021. (Dunapack) i da je ta oprema prenijeta u vlasništvo tužitelja. Da je tome tako, tada bi društva kod kojih je bila oprema o tome obavijestili Lumini benz d.o.o. u stečaju i/ili Eco Biogas d.o.o. koji su u dogovoru s tuženikom tu opremu postavljali te o tome obavijestili tuženika. Uostalom, o tome bi tužitelj imao odgovarajuću dokumentaciju kojom bi mogao dokazivati da je navedena oprema njegovo vlasništvo. Ovako, sve ostaje u sferi tužiteljevih insinuacija i manipuliranja činjeničnim stanjem. Tužiteljevo viđenje stvari da je tuženik predmetnu opremu korištenu na lokacijama Carlsberg, Podravka, i Hipp, odnosno 6 kontejnera i 2 cisterne tuženik predao stečajnoj upraviteljici društva Lumini benz d.o.o. u stečaju su sasvim promašeni. Tuženik ističe da je prije oduzimanja predmetne opreme tražio od tužitelja da ga oslobodi od opetovanog zahtjeva stečajne upraviteljice po pitanju vlasništva i koristi od navedene opreme, a tužitelj navedenom zahtjevu nije ni pokušao udovoljiti što je rezultiralo tome da je tuženiku predmetna oprema oduzeta što je uostalom detaljno i logično iskazala i sama stečajna upraviteljica u svom iskazu. Nadalje, tuženik ističe da je, protivno žalbenim navodima tužitelja, postupao kao savjestan gospodarstvenik i prije i nakon što je predmetnu opremu oduzela stečajna upraviteljica Lumini benz d.o.o. u stečaju te navodi da je on u svom dopisu obavijestio tužitelja i društvo Lumini benz d.o.o. u stečaju o zasnivanju javnobilježničkog pologa. Tuženik predlaže odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu; tuženik potražuje trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 266,59 EUR.

3. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

Ispitavši pobijanu presudu temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9. 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

4. Odredbom članka 560. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima je propisano kad treći polaže neko pravo na iznajmljenoj stvari ili njezinu dijelu i obrati se zahtjevom najmoprimcu ili samovlasno oduzme stvar najmoprimcu, ovaj je dužan obavijestiti o tome najmodavca, osim kad to ovaj već zna, inače mu odgovara za štetu. Nadalje, prema članku 560. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima utvrdi li se da trećemu pripada pravo koje sasvim isključuje pravo najmoprimca na uporabu stvari, ugovor se raskida po samom zakonu, a najmodavac je dužan najmoprimcu naknaditi štetu.

5. U konkretnom predmetu prvostupanjski je sud pravilno ocijenio da je ugovor o najmu ex lege raskinut prije razdoblja za kojeg tužitelj u ovom sporu potražuje najamninu (to je studeni 2021., a ne prosinac 2021., kako to smatra žalitelj; ovo stoga jer, premda je račun broj 15/EB2/1 izdan 7. prosinca 2021., iz tom računu priloženog popisa abrol kontejnera na korištenju kod Hamburger Recycung Croatia d.o.o. od 1. - 30. studenoga 2021. sa str. 7. spisa je vidljivo da se radi o najamnini za studeni 2021.) pa da stoga tužitelj neosnovano potražuje utuženu najamninu. Naime, iz tuženikova prigovora protiv rješenja o ovrsi (odgovora na tužbu) proizlazi nespornim da su stranke bile u poslovnom odnosu iz ugovora o najmu, neovisno o tome što sam ugovor u pisanim obliku koji je na str. 49. - 51. spisa tužitelj nije potpisao. Nadalje, iz tog ugovora u pisanom obliku proizlazi da su predmeti najma ukupno 6 kontejnera i 2 cisterne detaljno navedeni u članku 1. stavku 3. tog Ugovora, kao i da je mjesečna najamnina prema članku 2. tog Ugovora bila za svaki kontejner 950,00 kn (uvećan za porez na dodanu vrijednost) i za svaku cisternu 1.200,00 kn (uvećan za dodanu vrijednost). Prema tome, budući da je tužitelj u ovom postupku potraživao (i) najamninu za preostala 4 kontejnera (tužitelj je potraživao najamninu za ukupno 10 kontejnera i 2 cisterne), on je u ovom sporu morao dokazati činjenicu da je i preostala 4 kontejnera predao tuženiku na korištenje, to jest da je i za ta četiri kontejnera s tuženikom sklopio (u usmenoj formi) ugovor o najmu. Međutim, to tužitelj u ovom sporu nije dokazao premda je na njemu u smislu članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku bio teret dokazivanja te činjenice, a što je pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Upravo zbog navedenog, tužitelj u ovom sporu neosnovano potražuje najamninu za ta četiri kontejnera.

6. Međutim, neovisno od navedenog, to jest čak i u slučaju da je tužitelj u ovom sporu dokazao da je s tuženikom sklopio ugovor o najmu i preostala četiri kontejnera, tužbeni zahtjev tužitelja je u cijelosti neosnovan. Naime, iz spisa proizlazi da je treća osoba društvo Lumini benz d.o.o. u stečaju (s kojim je tuženik imao poslovnu suradnju prije osnivanja tužitelja 26. srpnja 2021.) po stečajnoj upraviteljici Ines Jukić dopisima od 2. rujna 2021. sa str. 42. - 43. spisa i 23. rujna 2021. sa str. 44. - 45. spisa obavijestila tuženika da su svi kontejneri i cisterne isključivo vlasništvo društva Lumini benz d.o.o. u stečaju. Navedena stečajna upraviteljica je ujedno tim dopisima pozvala tuženika da sva sredstva usmjeri i uplati u cijelosti na račun stečajnog dužnika, pa je zato tuženik sukladno odredbi članka 560. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima o tome obavijestio tužitelja kao najmodavca dopisom od 8. listopada 2021. sa str. 64. - 65. spisa. Osim toga, tuženik je ranijim dopisom od 4. listopada 2021. sa str. 60. spisa (u kojem se pozvao na obavijesti stečajne upraviteljice od 2. rujna 2021. i 23. rujna 2021.) obavijestio tužitelja da je na ime dotadašnjeg najma opreme zasnovan javnobilježnički polog 29. rujna 2021., a o zasnivanju javnobilježničkog pologa tuženik je dopisom od 4. listopada 2021. sa str. 62. spisa obavijestio i stečajnu upraviteljicu Ines Jukić. Nadalje, iz spisa proizlazi da su kontejneri i cisterne koji su bili u posjedu tuženika i koje je tuženik koristio na temelju ugovora o najmu oduzeti tuženiku 29. rujna 2021. te se od tada nalaze u posjedu društva Lumini benz d.o.o. u stečaju.

Osim toga, neovisno od činjenice što je tuženik tek 4. listopada 2021., odnosno 8. listopada 2021. obavijestio tužitelja kao najmodavca o tome da treća osoba Lumini benz d.o.o. u stečaju polaže pravo na kontejnere i cisterne koje su bile predmeti najma, tužitelj je nesumnjivo i prije tih dopisa znao odnosno morao znati za to pravo treće osobe. Naime, upravo zbog toga što je tužiteljev zastupnik po zakonu AP ujedno bio i zastupnik po zakonu stečajnog dužnika Lumini benz d.o.o. u stečaju do otvaranja stečajnog postupka nad tim društvom (ovo proizlazi iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj St-1815/20 od 4. studenoga 2021. sa str. 93. spisa kojim je on kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 6.000,00 kn jer nije predao stečajnoj upraviteljici nekretnine, pokretnine i svu poslovnu dokumentaciju društva - stečajnog dužnika), on je nesumnjivo morao znati da predmetna imovina koja je predmet ugovora o najmu u vlasništvu društva Lumini benz d.o.o. u stečaju i bez da ga je o zahtjevu tog društva obavijestio tuženik. Nadalje, prema iskazu tužiteljeva zastupnika po zakonu JP sa str. 178. spisa jasno proizlazi da je tuženik tražio od njega dokaze o načinu stjecanja predmetne opreme u vidu računa ili kupoprodajnog ugovora i slično kao i da je tražio od njega da „mu skine s kičme” stečajnu upraviteljicu, no on nije otklonio zahtjeve stečajne upraviteljice nego je odgovorio tuženiku da njemu stečajna upraviteljica dostavi važeću dokumentaciju. Međutim, upravo zbog toga što je AP ujedno i bivši zastupnik po zakonu stečajnog dužnika Lumini benz d.o.o. koji je odbijao predati poslovnu dokumentaciju stečajnoj upraviteljici Ines Jukić, a što je i ona potvrdila u svom iskazu s ročišta za glavnu raspravu održanog 31. siječnja 2024., to je očito da tužitelj nije vlasnik predmeta najma već je to upravo treća osoba Lumini benz d.o.o. u čijem se posjedu od 29. rujna 2021. nalaze ti predmeti najma (kontejneri i cisterne); uostalom, da je tome tako proizlazi i iz činjenice da tužitelj prema zapisniku s ročišta od 20. prosinca 2023. nije pokrenuo postupak radi povrata te imovine od društva Lumini benz d.o.o. u stečaju.

Slijedom navedenog, upravo zbog toga što je treća osoba Lumini benz d.o.o. u stečaju oduzela stvari najmoprimcu – tuženiku 29. rujna 2021., a tužitelj nije otklonio pravo treće osobe koje isključuje pravo najmoprimca na uporabu stvari, to je ugovor o najmu sukladno odredbi članka 560. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ex lege raskinut oduzimanjem stvari od strane društva Lumini benz d.o.o. u stečaju. Upravo zbog toga, tužitelj neosnovano potražuje najamninu za razdoblje nakon raskida ugovora (studeni 2021.) jer za to ne postoji valjana pravna osnova tužiteljeva potraživanja. Stoga je sud prvog stupnja pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i, sukladno odredbi članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, ukinuo izdani platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

Zato je tužiteljevu žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

7. Sukladno odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 155. Zakona o parničnom postupku tuženiku je valjalo priznati trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 10. točke 6. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj 138/23). Osim ovog troška, tuženik osnovano potražuje i trošak poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 46. navedene Tarife, kao i trošak sudske pristojbe za odgovor na žalbu u iznosu od 16.59 EUR prema Tbr. 1. točki 2. Tarife sudskih pristojbi („Narodne novine” broj 37/23) u vezi s člankom 7. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine” broj: 118/18 i 51/23).

Zagreb, 24. prosinca 2024.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak