REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-3952/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja ELECTRONIC CENTER PROMET d.o.o. iz Zagreba, Kopernikova 5, OIB: 34537627590, kojeg zastupaju punomoćnice Jadranka Sloković, odvjetnica u Zagrebu, Opatička 4, i Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu, Horvaćanska 168, protiv tuženika MK HVAR j.d.o.o. iz Osijeka, Jagerova 14, OIB: 24575012867, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Rešetar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rešetar & Partneri d.o.o. iz Osijeka, Šetalište Petra Preradovića 7, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv dopunskog rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2089/2021 od 31. srpnja 2024., 24. prosinca 2024.

r i j e š i o  j e

I. Preinačuje se dopunsko rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2089/2021 od 31. srpnja 2024. i rješava:

Svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 146,84 EUR, dok se tužiteljev zahtjev za naknadu troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 2.217,34 EUR odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Dopunskim rješenjem označenim u izreci ovog rješenja prvostupanjski sud je naložio tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR. Tako je prvostupanjski sud odlučio primjenom odredbe članka 339. stavka 1. u vezi s člankom 347. Zakona o parničnom postupku, a s obzirom na to da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Pž-1023/24 od 24. svibnja 2024. ukazao prvostupanjskom sudu da treba donijeti dopunsku odluku o troškovima postupka. Sukladno tome, a s obzirom na to da je ovaj postupak pravomoćno obustavljen primjenom odredbe članka 215.b stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19, 80/20 i 114/22), to je sud prvog stupnja primjenom odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku tuženiku dosudio trošak sastava odgovora na tužbu s porezom na dodanu vrijednost.

2. Protiv dopunskog rješenja žalbu je podnio tužitelj pobijajući ga zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlažući žalbene razloge žalitelj u žalbi u bitnom navodi prvostupanjski sud selektivno i arbitrarno primjenjuje postupovna pravila kraj odlučne činjenice da je predmetni parnični postupak obustavljen temeljem odredbe članka 215.b Zakona o parničnom postupku. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud morao primijeniti kogentnu odredbu članka 215.b stavka 7. Zakona o parničnom postupku prema kojoj u rješenju o obustavi postupka sud će odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove u postupku koji je prethodio donošenju rješenja o obustavi, a troškove postupka u povodu rješenja o obustavi snosi ona stranka koja je dala povoda za provedbu tog postupka. Žalitelj ističe da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 154. Zakona o parničnom postupku te da je pogrešno zaključio da je morao usvojiti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka budući da to ne proizlazi iz obrazloženja rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1023/24 od 24. svibnja 2024. Naime, drugostupanjski je sud samo ukazao da nije odlučeno o zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka, a ne da je takav zahtjev osnovan, što nije jer to proizlazi iz odredbe članka 215.b stavka 7. Zakona o parničnom postupku. U nastavku žalbe žalitelj se poziva na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1061/21 od 16. ožujka 2021. (koju je dostavio u prilogu žalbe) te predlaže Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske da usvoji žalbu i preinači pobijano rješenje na način da svaka stranka snosi svoje troškove postupka koji je prethodio obustavi, a podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak; žalitelj potražuje trošak sastava žalbe s porezom na dodanu vrijednost u iznosu od 1.036,90 EUR te trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 1.327,28 EUR.

3. Tužiteljeva žalba je osnovana.

Ispitavši pobijano rješenje temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije primijenio odredbu članka 215.b stavka 7. Zakona o parničnom postupku na što u žalbi osnovano ukazuje tužitelj.

4. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem poslovni broj P-2089/21 od 11. prosinca 2023., a sukladno odredbi članka 215.b stavka 2. Zakona o parničnom postupku, ovaj parnični postupak koji je do tada bio u prekidu nastavljen i obustavljen (str. 70. - 71. spisa); Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-1023/24 od 24. svibnja 2024. odbio žalbu tužitelja i potvrdio pobijano prvostupanjsko rješenje (str. 105.-109. spisa). Međutim, s obzirom na to da je tuženik prije donošenja drugostupanjske odluke u podnesku od 27. prosinca 2023. predložio donošenje dopunskog rješenja o njegovu zahtjevu za naknadu troškova postupka o čemu prvostupanjski sud nije odlučio, to je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u obrazloženju navedene drugostupanjske odluke naveo da je potrebno odlučiti o tom tuženikovu prijedlogu. Postupajući prema toj uputi drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je donio pobijano dopunsko rješenje.

5. Odredbom članka 215.b stavka 2. Zakona o parničnom postupku je propisano da postupak koji je prekinut zbog razloga navedenog u članku 212. točki 4. Zakona o parničnom postupku sud će nastaviti i istodobno obustaviti ako pravni sljednik pravne osobe ne preuzme postupak ili protivna stranka ne predloži da ga sud pozove da to učini u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti rješenja o prekidu postupka. Nadalje, prema članku 215.b stavku 7. Zakona o parničnom postupku sud će u rješenju o obustavi postupka odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove u postupku koji je prethodio donošenju rješenja o obustavi, a troškove postupka u povodu rješenja o obustavi snosi ona stranka koja je dala povoda za provedbu tog postupka.

Prema tome, iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da će sud u slučaju kada je postupak prekinut iz razloga propisanog člankom 212. točkom 4. Zakona o parničnom postupku donijeti rješenje kojim će nastaviti i istodobno obustaviti postupak ako pravni sljednik pravne osobe ne preuzme postupak ili protivna stranka ne predloži da ga sud pozove da to učini u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti rješenja o prekidu postupka, s time da u tom rješenju sud mora odlučiti i o troškovima postupka i to na način da svaka stranka snosi svoje troškove u postupku koji je prethodio donošenju rješenja o obustavi, a troškove postupka u povodu rješenja o obustavi (sukladno načelu culpae) snosi ona stranka koja je dala povoda za provedbu tog postupka.

Slijedom navedenog, a upravo zbog toga što je sud prvog stupnja u rješenju kojim je nastavio i obustavio postupak propustio odlučiti o troškovima postupka i što je tuženik pravovremeno predložio donošenje dopunske odluke, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u obrazloženju ranijeg svog rješenja poslovni broj Pž-1023/24 od 24. svibnja 2024. ukazao prvostupanjskom sudu na potrebu donošenja dopunskog rješenja odnosno pozvao je prvostupanjski sud da donese odluku o tuženikovu prijedlogu za donošenjem dopunskog rješenja. Upravo je to sud prvog stupnja i učinio pobijanim rješenjem, no time je pogrešno primijenio materijalno pravo jer je umjesto odredbe članka 215.b stavka 7. Zakona o parničnom postupku primijenio odredbu članka 154. stavka 1. tog Zakona.

6. Naime, upravo zbog toga što je ovaj postupak pravomoćno obustavljen prema odredbi članka 215.b stavka 2. Zakona o parničnom postupku, to sukladno stavku 7. toga članka Zakona o parničnom postupku svaka stranka snosi sve svoje troškove postupka koji su nastali u postupku koji je prethodio donošenju rješenja o obustavi; samo one troškove postupka koji su nastali u povodu rješenja o obustavi snosi ona stranka koja je dala povoda za provedbu tog postupka.

Prema tome, budući da su obje stranke u ovom sporu potraživale naknadu troška za postupovne radnje koje su poduzele u postupku koji je prethodio donošenju rješenja o obustavi, to za te postupovne radnje (pa tako i za tuženikov trošak sastava odgovora na tužbu s porezom na dodanu vrijednost) svaka stranka snosi svoje troškove postupka sukladno odredbi članka 215.b stavka 7. Zakona o parničnom postupku. Naime, ta je zakonska odredba lex specialis u odnosu na ostale odredbe Zakona o parničnom postupku koja sadrže pravila o naknadi troškova postupka, a što je ovaj sud naveo i u odluci poslovni broj Pž-1061/21 od 16. ožujka 2021. na koju se odluku osnovano u žalbi pozvao žalitelj.

Slijedom navedenog, tužiteljevu žalbu je valjalo uvažiti kao osnovanu i preinačiti pobijano dopunsko rješenje, a na temelju odredbe članka 380. točke 2. Zakona o parničnom postupku.

7. Nadalje, s obzirom na to da je tužitelj uspio u žalbenom postupku, to on prema vrijednosti predmeta spora u drugostupanjskom postupku (1.250,00 EUR) i uzimajući u obzir da pobija prvostupanjsko rješenje o trošku osnovano potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 75,00 EUR sukladno Tbr. 10. točki 4. u vezi s Tbr. 7. točkom 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj 138/23). Osim ovog troška tužitelju valja priznati i trošak poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 18,75 EUR prema Tbr. 46. navedene Tarife, kao i trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 53,09 EUR, a prema Tbr. 3. točki 4. Tarife sudskih pristojbi („Narodne novine” broj 37/23).

Slijedom navedenog, sukladno članku 166. stavku 2. Zakona o parničnom postupku tužitelju valja priznati trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 146,84 EUR, dok je njegov preostali zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.217,34 EUR valjalo odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 24. prosinca 2024.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak