REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4859/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u stečajnoj pravnoj stvari tužitelja VIOLA SERVIS d.o.o., Ližnjan, Valtura 25A, OIB: 72686794323, kojeg zastupa punomoćnica Biljana Grozdanić Pilat, odvjetnica iz Pule, Kapitolinski trg 10, protiv tuženika STEČAJNA MASA IZA KOMICRO d.o.o. u stečaju, Zagreb, Radnička cesta 173L, OIB: 89720022828, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Sury, odvjetnica iz Zagreba, Trnjanska cesta 73/II, radi utvrđenja osporene tražbine u iznosu od 3.984,34 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-749/2022 od 28. listopada 2024., 24. prosinca 2024.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-749/2022 od 28. listopada 2024. u točkama I., II. i III. njene izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-749/2022 od 28. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj od suda zatražio da utvrdi osnovanost njegove u stečaju osporene tražbine prema tuženiku u iznosu od 3.984,34 EUR; odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.400,00 EUR; naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.750,00 EUR i odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 451,00 EUR.

2. Tužitelj je protiv tuženika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave. Kako je nad tuženikom otvoren stečajni postupak, to je tužitelj upućen u parnicu radi utvrđenja osnovanosti njegove prijavljene i osporene tražbine. Tužitelj i tuženik tijekom 2012. godine sklopili dva ugovora o zajmu i u oba su ugovorili kamatu od 6% godišnje, odnosno 10% u slučaju prekoračenja roka povrata duga. Tuženik je vratio tužitelju najveći dio duga, međutim ostao mu je dužan manji dio glavnice duga, kamate na tu glavnicu, troškove ovršnog postupka, kamate na te troškove i predvidive troškove ovršnog postupka i zatezne kamate na te predvidive troškove. Sve to je sadržano u tužiteljevoj prijavi tražbine u stečajnom postupku otvorenom nad tuženikom.

3. Prvostupanjski sud je ocijenio da su tužiteljeve tražbine zastarjele, pa je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Tužitelj je protiv točaka I., II. i III. izreke pobijane presude i rješenja podnio žalbu osporavajući njihovu osnovanost. Tužitelj drži da je prvostupanjski sud pogrešno prihvatio prigovor zastare tužiteljevih tražbina. Zato je predložio drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu i rješenje u njegovu korist.

5. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

6. Nakon što su presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu i rješenje ispitani na temelju odredbi čl. 381. i čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da su i presuda i rješenje pravilni i zakoniti.

7. Uvažavajući rezultate provedenog dokaznog postupka (čl. 8. ZPP-a), pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo, te opširno i detaljno obrazloženje razloga za donošenje pobijane presude koje ovaj sud prihvaća u cijelosti, pa zato i dijeli ocjenu prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva i time o neosnovanosti tužiteljeve žalbe.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za utvrđenjem tražbine u iznosu od 3.984,34 EUR prijavljene u stečajnom postupku otvorenom nad tuženikom.

9. Tužitelj je preinačio tužbu na način da umjesto održavanja na snazi platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi traži utvrđenje tražbine osporene u stečajnom postupku, to je sukladno odredbi čl. 452. st. 1. ZPP-a platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ukinut i odlučeno o tužbenom zahtjevu.

10. Iz sadržaja računa broj 11/1/1 od 26. srpnja 2018., koji je priložen uz prijedlog za ovrhu, proizlazi da je u njime obračunata kamata po ugovoru od 12. lipnja 2012. u iznosu od 8.226,26 eura i kamata po ugovoru od 18. srpnja 2012. u iznosu od 14.537,30 kn. Rješenje o ovrsi doneseno je radi naplate te tražbine sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

11. U tijeku ovog parničnog postupka otvoren stečajni postupak nad tuženikom i u tom stečajnom postupku je prijavio tražbinu koja je osporena.

12. Iz rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu St-2889/2018 od 25. srpnja 2019. proizlazi da je tim rješenjem utvrđeno kako je osporena tužiteljeva tražbina u iznosu od 30.020,00 kn, pa je tužitelj upućen na parnicu protiv stečajnog dužnika radi utvrđenja osporene tražbine. Iz potvrde pravomoćnosti proizlazi da je kao datum pravomoćnosti rješenja naveden 13. kolovoza 2019.

13. Tužitelj je u stečajnom postupku prijavio tražbinu koja je predmet ovog parničnog postupka. Utuženo i prijavljeno potraživanje odnosi se na kamate po ugovoru o kratkoročnom kreditu od 12. lipnja 2012. u iznosu od 8.226,26 kn, kamate po ugovoru o kratkoročnom kreditu od 18. srpnja 2012. u iznosu od 14.537,30 kn, zatezne kamate na te kamate u iznos od 1.078,13 kn, troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.009,53 kn, kamate na troškove ovršnog postupka u iznosu od 74,78 kn, predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.259,50 kn i kamate na predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 84,08 kn. To ukupno iznosi 28.269,58 kn. Nije jasno na što bi se odnosio ostatak prijavljene tražbine do iznosa od 30.020,00 kn (dakle, iznos od 1.750,42 kn). Sam tužitelj u podnesku od 4. listopada 2019. (list 22. spisa) navodi upravo ove vidove tražbine u ovim iznosima, dakle, ukupno 28.269,58 kn te niti sam tužitelj ne navodi na što bi se onda odnosio ostatak prijavljene tražbine u iznosu od 1.750,42 kn.

14. Iz ugovora o kratkoročnom kreditu br. 1/07-12 od 18. srpnja 2012. proizlazi da su ga sklopili tužitelj i tuženik. Na temelju tog ugovora tužitelj je uplatio tuženiku iznos od 165.000,00 kn (čl. 1. ugovora), a tuženik se obvezao vratiti zajam do 20. listopada 2012. (čl. 3. ugovora). Čl. 4. ugovora ugovoreno je da tuženik plaća i ugovorne kamate po stopi od 6% godišnje, a ako zakasni s povratom zajam, onda se kamatna stopa povećava na 10% godišnje.

15. Tuženik je zakasnio s povratom zajma pa se ugovorna kamata obračunava po stopi od 10% sukladno čl. 4. u oba ugovora o kratkoročnom kreditu. Ugovorna kamata obračunava se od ispate zajma do ugovorenog roka povrata zajma.

16. Tužitelj je u prijedlogu za ovrhu obračunao kamate u apsolutnom iznosu i utužio ih kao glavno potraživanje. U takvom slučaju tražbina kamata zastarijeva u roku od tri godine sukladno odredbi čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08; dalje: ZOO).

17. Prema odredbi čl. 240. st. 1. ZOO-a zastara se prekida kad dužnik prizna dug. Prema odredbi čl. 240. st. 2. ZOO-a dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.

18. Prema odredbi čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

19. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu 30. kolovoza 2018.

20. Iz nalaza i mišljenja vještaka Zdravka Brestovca i kartice partnera proizlazi kako je tuženik po osnovi povrata zajma po ugovoru o kratkoročnom kreditu od 12. lipnja 2012. izvršio uplate u iznosu od 82.500,00 kn 3. svibnja 2013., 45.000,00 kn 19. srpnja 2013. i 37.500,00 kn 12. rujna 2013. Te uplate tužitelj navodi u podnesku od 4. listopada 2019.

21. Plaćanje glavnice doista ne predstavlja priznanje duga po osnovi ugovornih kamata, jer su glavnica zajma i ugovorne kamate zasebne tražbine, kako je to pravilno ocijenio prvostupanjski sud. To što je zajmoprimac platio glavnicu zajma ne znači da priznaje svoj dug po osnovi ugovornih kamata.

22. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a.

23. Tužitelj je imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (isplate ugovornih kamata) na dan koji su stranke ugovorile kao dan povrata zajma. Stoga, po ugovoru o kratkoročnom kreditu od 12. lipnja 2012. zastara je počela teći 15. srpnja 2012. te je protekom trogodišnjeg roka iz čl. 226. st. 1. ZOO-a nastupila zastara 15. srpnja 2015. Valja istaknuti, da čak i u slučaju kada bi plaćanje glavnice predstavljalo priznanje duga po osnovi ugovornih kamata i dalje bi nastupila zastara tražbine po osnovu ugovornih kamata iz ugovora o kratkoročnom kreditu od 12. lipnja 2012., jer je zadnja uplata glavnice po tom ugovoru izvršena 12. rujna 2013., pa bi u svakom slučaju zastara nastupila 13. rujna 2016., dakle prije nego što je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu 30. kolovoza 2018. Zastarom tražbine ugovornih kamata prestalo je tužiteljevo prvo zahtijevati ispunjenje obveze sukladno odredbi čl. 214. st. 1. ZOO-a pa je u tom dijelu prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

24. Iz nalaza i mišljenja vještaka Zdravka Brestovca i kartice partnera proizlazi kako je tuženik po osnovi povrata zajma po ugovoru o kratkoročnom kreditu od 18. srpnja 2012. izvršio uplate u iznosu od 15.000,00 kn 7. listopada 2013., 7.500,00 kn 15. listopada 2013., 48.000,00 kn 12. lipnja 2014., 50.000,00 kn 13. svibnja 2015., 44.500,00 kn 6. srpnja 2015., 6.000,00 kn 2. prosinca 2015., 6.000,00 kn 3. prosinca 2015. i 12.634,02 kn 16. kolovoza 2016. Te uplate i tužitelj navodi u podnesku od 4. listopada 2019. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako se uplate iznosa od 6.000,00 kn 2. prosinca 2015., 6.000,00 kn 3. prosinca 2015. i 12.634,02 kn 16. kolovoza odnose se na plaćanje kamata.

25. Prvostupanjski su je pravilno ocijenio da plaćanje glavnice ne predstavlja priznanje duga po osnovi ugovornih kamata, jer su glavnica zajma i ugovorne kamate zasebne tražbine. To što je zajmoprimac platio glavnicu zajma ne znači da priznaje svoj dug po osnovi ugovornih kamata. Stoga, plaćanjima glavnice na dane 7. listopada 2013., 15. listopada 2013., 12. lipnja 2014., 13. svibnja 2015. i 6. srpnja 2015. nije došlo do prekida zastare.

26. Tužitelj je doista imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (isplate ugovornih kamata) na dan koji su stranke ugovorile kao dan povrata zajma. Stoga, po ugovoru o kratkoročnom kreditu od 18. srpnja 2012. zastara je počela teći 21. listopada 2012. te je protekom trogodišnjeg roka iz čl. 226. st. 1. ZOO-a nastupila zastara 21. listopada 2015.

27. Tuženik je po ugovoru o kratkoročnom kreditu platio i iznose od 6.000,00 kn 2. prosinca 2012., 6.000,00 kn 3. prosinca 2012. i 12.634,02 kn 16. kolovoza 2016., koje uplate i tužitelj navodi u svom podnesku od 4. listopada 2019., a iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se radi o plaćanju kamata.

28. Zastarom tražbine ugovornih kamata prestalo je tužiteljevo pravo zahtijevati ispunjenje obveze sukladno odredbi čl. 214. st. 1. ZOO-a, pa je i u ovom dijelu prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

29. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da zatezne kamate na tražbinu po ugovoru o kratkoročnom kreditu od 12. lipnja 2012. obračunate od dospijeća pa do plaćanja svakog pojedinog iznosa glavnice iznose ukupno 14.548,60 kn. Međutim, i za ovu tražbinu nastupila je zastara jer je protekao trogodišnji zastarni rok iz čl. 226. st. 1. ZOO-a. Posljednji, iznos glavnice po ovom ugovoru plaćen je 12. rujna 2013., kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, a što i sam tužitelj navodi u podnesku od 4. listopada 2019. Zastara tražbine zateznih kamata po ovom ugovoru u cijelosti je nastupila 13. rujna 2016., a tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu 30. kolovoza 2018., dakle, nakon što je zastara već nastupila.

30. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako zatezne kamate na tražbinu po ugovoru o kratkoročnom kreditu od 18. srpnja 2012. obračunate od dospijeća pa do plaćanja svakog pojedinog iznosa glavnice iznose ukupno 27.698,92 kn. Međutim, i za ovu tražbinu nastupila je zastara jer je protekao trogodišnji zastarni rok iz čl. 226. st. 1. ZOO-a. Posljednji, iznos glavnice po ovom ugovoru plaćen je 6. srpnja 2015. u iznosu od 44.500,00 kn, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Zastara tražbine zateznih kamata po ovom ugovoru u cijelosti je nastupila 7. srpnja 2018., a tužitelj je prijedlog za ovrhu podnio 30. kolovoza 2018. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da ja tuženik po ovom ugovoru platio još iznose od 6.000,00 kn 2. prosinca 2015., 6.000,00 kn 3. prosinca 2015. i 12.634,02 kn 16. kolovoza 2016. Međutim, ove uplate ne odnose se na plaćanje glavnice, već na plaćanje kamate kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka (list 198. spisa). Prema tome, zatezne kamate ne teku do dana ovih plaćanja jer zatezne kamate teku na glavnicu, a posljednji iznos glavnice tuženik je platio 6. srpnja 2015. Djelomičnim plaćanjem kamata tuženik nije priznao u cijelosti dug po osnovi zateznih kamata pa da bi time došlo do prekida zastare tražbine zateznih kamata u smislu odredbe čl. 240. st. 2. ZOO-a. Time što je tuženik platio dio tražbine doista ne znači da priznaje ostatak dugovanja.

31. Pored navedenog, tužitelj je u prijedlogu za ovrhu zahtijevao isplatu iznosa od 22.763,56 kn po osnovi kamata, i to 8.226,26 kn po ugovoru od 12. lipnja 2012. i 14.537,30 kn po ugovoru od 18. srpnja 2012., kako to proizlazi iz računa broj 11/1/1 priloženog uz prijedlog za ovrhu, ne navodeći koji iznos se odnosi na ugovorne kamate (obračunate od dana isplate zajma tuženiku pa do dospijeća tražbine na povrat zajam), a koji dio na zatezne kamate. Tužitelj to nije naveo niti u daljnjem tijeku postupka, već je samo naveo da prijavljena tražbina u stečajnom postupku obuhvaća „glavnicu“ u iznosu od 22.763,56 kn. Kako je za tražbinu ugovornih kamata nastupila zastara, a tužitelj nije iznio određeno činjenicu koji dio prijavljene tražbine se odnosi na ugovorne, a koji na zatezne kamate, to se iznos zateznih kamata ne može niti utvrditi, jer se u parničnom postupku može utvrditi samo ona tražbina koja je prijavljena u stečajnom postupku u određenoj osnovi i visini sukladno odredbi čl. 270. SZ-a.

32. Tužitelj nije iznio činjenice da je u prijavi tražbine naveo konkretan iznos zateznih kamata, to nije iznio ni u ovom postupku. Stoga je čak i neovisno o zastari tražbine zateznih kamata, taj tužbeni zahtjev neosnovan. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako zatezne kamate po ugovoru o kratkoročnom kreditu od 18. srpnja 2012. iznose ukupno 27.698,92 kn, a tužitelj nije u tom iznosu prijavio zatezne kamate, jer je cjelokupnu tražbinu ugovornih i zateznih kamata po oba ugovora o kratkoročnom kreditu prijavio u manjem iznosu od toga (22.763,56 kn). Tužitelj nije iznio činjenicu koji iznos prijavljene tražbine se odnosi na zatezne kamate.

33. Tužitelj je naveo da je u stečajnom postupku prijavio i tražbinu zateznih kamata na glavnicu u iznosu od 1.078,13 kn obračunatih do dana otvaranja stečajnog postupka. Kako tužitelj iznos od 22.763,56 kn naziva glavnica (iako se radi o tražbini kamata), to je očito da je tu tražbinu prijavio kao tražbinu zateznih kamata obračunatih na tražbinu kamata u iznosu od 22.763,56 kn. S obzirom na to da je nastupila zastara tražbine kamata u iznosu od 22.763,56 kn, to je zastarjela i tražbina zateznih kamata na kamate jer sukladno odredbi čl. 223. ZOO-a kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine, kao što su tražbine kamata. Stoga je i u tom dijelu prvostupanjski sud pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev neosnovan. 34. Nadalje, tužitelj doista nije dokazao visinu ovih kamata, jer iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da zatezne kamate obračunate od 30. kolovoza 2018. (dana podnošenja prijedloga za ovrhu) do dana otvaranja stečajnog postupka iznose 1.697,22 kn, ali nalazom i mišljenjem vještaka ove kamate nisu obračunate na tražbinu od 22.763,56 kn, već na tražbinu zateznih kamata u ukupnom iznosu od 42.247,52 kn, pa prema tome ne radi se o obračunu kamata na istu tražbinu koju je tužitelj prijavio u stečajnom postupku.

35. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da ne postoji tužiteljeva tražbina po osnovi troškova ovršnog postupka. Iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Zorke Čavajde iz Zagreba, Radnička cesta 48, poslovni broj Ovrv-375/2018 od 6. rujna 2018. proizlazi da su tužitelju određeni troškovi ovršnog postupka u iznosu od 2.009,53 kn. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da zatezne kamate obračunate od dana donošenja rješenja o ovrsi do dana otvaranja stečajnog postupka iznose 74,67 kn.

36. Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a tražbina troškova ovršnog postupka ovisi o uspjehu u parnici, odnosno tužitelju bi imao tu tražbinu samo kada bi s glavnim zahtjevom uspio u parnicu ili ako bi uspio djelomično, onda bi imao pravo na naknadu troškova postupka u razmjernom iznosu sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Kako je u ranijim točkama ovog obrazloženja navedeno, ne postoji tužiteljeva tražbina koja je kao glavna tražbina bila predmet spora prije otvaranja stečajnog postupka pa ne postoji niti njegova tražbina po osnovi troškova ovršnog postupka i zateznih kamata na troškove ovršnog postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je i u ovom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan.

37. Također, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da ne postoji tužiteljeva tražbina po osnovi predvidivih troškova ovršnog postupka (2.259,50 kn/299,89 eura) i zateznih kamata na predvidive troškove (84,08 kn/11,16 eura). Iz prijedloga za ovrhu i rješenja o ovrsi Ovr-375/18 od 6. rujna 2018. proizlazi da se predvidivi troškovi odnose na pribavu klauzule pravomoćnosti, izdavanje potvrde ovršnosti, sastav zahtjeva za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima Financijskoj agenciji, naknade za provedbu osnove za plaćanje, troškove pribave potvrde o redoslijedu naplate od Financijske agencije, dostave pravomoćnog rješenja o ovrsi ovrhovoditelju. Međutim, niti jedan od ovih troškova tužitelju nije nastao, jer je tuženik podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi povodom kojeg se i vodi ovaj parnični postupak. Prema tome, niti jedan od zatraženih vidova „predvidivih“ troškova ovršnog postupka tužitelju nije nastao, pa je stoga prvostupanjski sud pravilno ocijenio da ne postoji njegova tražbinu po toj osnovi. Zbog toga je i tužbeni zahtjev za iznos od 2.259,50 kn/299,89 eura i 84,08 kn/11,16 eura, neosnovan.

38. Tužitelj je u podnesku od 4. listopada 2019. naveo da se prijavljena i osporena tražbina odnosi na glavnicu (što znači utužene kamate po oba ugovora u iznosu od 22.763,56 kn), zatezne kamate na te kamate u iznosu od 1.078,13 kn, troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.009,53 kn, kamate na troškove ovršnog postupka u iznosu od 74,78 kn, predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.259,50 kn i kamate na predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 84,08 kn. To ukupno iznosi 28.269,58 kn. Tužitelj ne iznosi činjenice sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a na što bi se odnosio ostatak prijavljene tražbine do iznosa od 30.020,00 kn (dakle, iznos od 1.750,42 kn). Kako te činjenice niti ne iznosi to tužitelj nije dokazao postojanje tražbine u daljnjem iznosu od 1.750,42 kn pa je iz tog razloga tužbeni zahtjev neosnovan i u dijelu koji se odnosi na tražbinu od 1.750,42 kn/232,32 eura.

39. Tuženik na ročištu od 17. ožujka 2021. i u podnesku od 29. kolovoza 2024. navodi kako se taj dio prijavljene tražbine tužitelja odnosi na sudsku pristojbu za prijavu tražbine u stečajnom postupku i trošak sastava prijave tražbine u stečajnom postupku po punomoćniku odvjetniku. Tužitelj niti potvrđuje, niti osporava ove navode, već jednostavno uopće ne iznosi činjenice na što se odnosi ostatak prijavljene tražbine u iznosu od 1.750,42 kn. Ako se taj dio prijavljene tražbine odnosi na troškove stečajnog postupka kako to navodi tuženik, tada je u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan i iz razloga što troškovi stečajnog postupka ne spadaju u tražbinu drugog višeg isplatnog reda, već u niži isplatni red sukladno odredbi čl. 139. st. 1. t. 2. SZ-a i prijavljuju se samo na poseban poziv suda sukladno odredbi čl. 257. st. 6. SZ-a.

40. Slijedom navedenoga, i ovaj sud dijeli ocjenu prvostupanjskog suda da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, pa je odlučeno kao u izreci (čl. 168. st. 1. ZPP-a) i riješeno kao u izreci (čl. 380. t. 2. ZPP-a).

Zagreb, 24. prosinca 2024.

Sudac

dr. sc. Srđan Šimac