Posl. broj: P-383/2024-14.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Petroviću, odvjetniku iz Zlatara, protiv tuženika UŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Gajskom odvjetniku iz Zaboka i B2 Kapital d.o.o., Radnička cesta 41, Zagreb, OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Lovriću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon javne glavne rasprave zaključene 15. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i drugotuženika, a odsutnosti punomoćnika prvotuženika, 24. prosinca 2024.

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica ČŽ suvlasnica nekretnina koje odgovaraju k.č.b.r. 623/6 stolarska radiona, kotlovnica, sušara, otkriveni i skladišni prostor te dvorište Doma u Martincima povr. 802 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] Zlatarski pa su tuženika B2 KAPITAL d.o.o. i NŽ dužni trpjeti da se predmetne nekretnine uknjiže u zemljišnim knjigama na ime korist tužiteljice, a tuženik NŽ i B2 KAPITAL d.o.o. dužni su podredno tužiteljici ČŽ naknaditi trošak postupka u roku od 15 dana.".

II. N a l a ž e s e tužiteljici ČŽ da tuženiku B2 Kapital d.o.o. naknadi troškove postupka u iznosu od 4.670,00 EUR (četiritisućešestosedamdeset eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24. prosinca 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužiteljica navodi da k. č. br. [katastarska čestica] dolazi upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Zlatarski, a sastoje se od stolarske radionice, kotlovnice, sušare, otkrivenog i skladišnog prostora i dvorišta ukupne povr. 802 čhv (2885m2) na ime UŽ.

Posl. broj: P-383/2024-14.

Tvrdi da je ona suvlasnica temeljem Obiteljskog zakona u ½ dijela nekretnina koje odgovaraju k. č. br. [katastarska čestica] stolarska radiona, kotlovnica, sušara, otkriveni i skladišni prostor te dvorište Doma u Martincima povr. 802 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Zlatarski pa da je stoga ovrha na istoj nekretnini nedopuštena u ½ dijela. Ona se nalazi u braku sa ovršenikom UŽ više od 40 godina, te je bila u braku sa ovršenikom 11.03.2005.g. u vrijeme kada je isti kupio na svoje ime nekretnine koje odgovaraju k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Zlatarski zajedničkim sredstvima stečenim radom u braku. Navodi da Obiteljski zakon definira bračnu stečevinu kao imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, te su, temeljem Obiteljskog zakona, bračni drugovi suvlasnici bračne stečevine u jednakim dijelovima, ako to nisu drukčije ugovorili. Stoga tvrdi da je suvlasnica naprijed navedenih nekretnina u ½ dijela. Navodi dalje da je bila suvlasnica naprijed navedenih nekretnina i u vrijeme kada su iste nekretnine založene za kredit kod pravnog prednika ovrhovoditelja koji je podigla MB HIDRAULIKA d.o.o., a za koji kredit je ovršenik, bez znanja i pristanka ČŽ, dozvolio uknjižbu hipoteke na naprijed navedene nekretnine iako je znao da su iste u suvlasništvu ČŽ. Ni ovršenik, a ni pravni prednik ovrhovoditelja ERSTE &STEIRMARKISCHE BANK d.d. nisu od nje tražili suglasnost na davanje i uknjižbu hipoteke na nekretnine kojih je ona u vrijeme uknjižbe hipoteke, kao i danas, bila suvlasnica u 1/2 dijela. Ugovorom o doživotnom uzdržavanju sklopljenim 26.ožujka 2019. godine između 2. tuženika UŽ, kao primatelja uzdržavanja i tužiteljice ČŽ UŽ kao davaoca uzdržavanja NŽ ostavlja, između ostalog, u nasljedstvo svojoj ženi ČŽ, između ostalog, nekretnine koje odgovaraju 1/1 dijela k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Zlatarski a sastoje se od stolarske radionice, kotlovnice, sušare, otkrivenog i skladišnog prostora i dvorišta ukupne povr. 802 čhv/ 2885m29. Na istim nekretninama uknjižena je zabilježba istoga ugovora o doživotnom uživanju pod brojem Z-8860/2019. Navodi dalje da se pred Općinskim sudom u Zlataru Stalna služba u Krapini pod brojem Ovr- 5/2021. vodi se ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja, ovdje 2. tuženika B” KAPTAL d.o.o., a da o istoj ovrsi, usprkos naprijed navedenom, tužiteljica nije ni obaviještena. Također je sud temeljem rješenja o dosudbi broj Ovr.5/2021. uknjižio zabilježbu dosudbe u korist kupca B” KAPITAL d.o.o. pod brojem Z-9327/2023. Tužiteljica ističe da je prije dosudbe predmetnih nekretnina B2 KAPITALU d.o.o. u spis Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini broj Ovr-5/2021. dostavila prigovor treće osobe u kojem je istakla činjenicu da se ovrha bez njezina znanja i bez pravnog osnova vodi i na ½ dijela nekretnina upisanih z zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Zlatarski kojeg dijela je ona vlasnica, ali se sud na isti prigovor oglušio, te nastavio sa provođenjem ovrhe i iste nekretnine dosudio 2. tuženiku. Slijedom navedenog, tužiteljica tvrdi da jasno proizlazi da se u spisu Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini broj Ovr- 5/2021. vodi ovrha na ½ dijela nekretnina u vlasništvu tužiteljica bez ikakovog pravnog osnova jer ista nije nikada bila dužnik B2 KAPITALA d.o.o., kao ni njegovog pravnog prednika, pa je stoga postavila tužbeni zahtjev kao u izreci.

2. Tuženik B2 Kapital d.o.o. u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbeni zahtjev kao i činjenične navode iz tužbe. Prije svega ističe kako tužba ne sadrži sve elemente propisane Zakonom o parničnom postupku. Naime, Naslovni sud je samo proslijedio Tužbu 2-Tuženiku na odgovor ne pozivajući tužitelja na ispravak iste. Tuženik naglašava kako tužba ne sadrži podatak o vrijednosti predmeta spora. Članak

Posl. broj: P-383/2024-14.

186. stavak 2. Zakona o parničnom postupku propisuje kad stvarna nadležnost, sastav suda, vrsta postupka, ovlaštenje na zastupanje ili pravo na naknadu troškova postupka ovisi o vrijednosti predmeta spora, a predmet tužbenog zahtjeva nije novčana svota, tužitelj je dužan u tužbi naznačiti vrijednost predmeta spora, a što Tužitelj nije napravio u konkretnom slučaju. Kako tužba nije sastavljena sukladno Zakonu o parničnom postupku (nedostatak vrijednosti predmeta spora), Naslovni sud je trebao sukladno članku 109. Zakona o parničnom postupku vratiti tužbu na izmjenu navodeći na koji način da ispravi istu. Nadalje, tužitelj traži utvrđenje suvlasništva na ½ nekretnine. S obzirom kako je 2-tuženik na temelju rješenja o dosudi stekao Nekretninu u iznosu od 248.106,25 EUR. Tužitelj je u tužbi trebao navesti polovicu navedenog iznos kao vrijednost predmeta spora, odnosno 124.053,16 EUR. Bilo koje drugo određivanja vrijednosti predmeta spora bilo bi netočno te određivanjem niskog iznosa vrijednosti predmeta spora Tužitelj zlorabi tijela sudbene vlasti (u konkretnom slučaju naslovni sud) nastojeći na taj način izbjeći i plaćanje stvarnog iznosa sudske pristojbe koji bi u ovom predmetu s obzirom na pravilno utvrđenu vrijednost predmeta spora Tužitelj morao platiti u znatno višem iznosu. 2-tuženik stoga smatra da je ovakvo postupanje Tužitelja nedopustivo budući da se na taj način u konačnici oštećuje i državni proračun iz kojega se financiraju sudovi i plaće sudaca. Prema tome, ukoliko se Tužitelj već odlučio protiv 2-Tuženika ustati predmetnom tužbom čija je osnovanost bez sumnje neutemeljena, onda je 2-Tuženik mišljenja da Tužitelj mora platiti sudske pristojbe kao i sve ostale troškove koji odgovaraju vrijednosti pravne zaštite koju traže u ovom postupku. Slijedom svega iznesenog, 2-Tuženik predlaže Naslovnom sudu da sukladno članku 40. stavku 3. Zakona o parničnom postupku na brz i prikladan način odredi visinu vrijednosti predmeta spora u visini od 124.053,16 EUR. Tužitelj u bitnome navodi kako je isti vlasnik nekretnine na temelju činjenice sklopljenog braka s 1- tuženikom, odnosno kao posljedica bračne stečevine. Naglašava kako je navedena tvrdnja tužitelja u cijelosti netočna. Naime, tuženik ističe kako je prema zemljišnoknjižnom stanju u trenutku podnošenja tužbe upisan u zemljišnim knjigama kao isključivi samovlasnik nekretnine. Sve i da se usvoji tužbeni zahtjev (što je apsolutno nemoguće) kako ga je postavio tužitelj, ne može se isti provesti u zemljišnim knjigama, budući nije predložena provedba iste na temelju presude u zemljišnim knjigama. Isto tako, 2-tuženik naglašava kako nije u braku sa tužiteljem da bi se u odnosu na njega utvrdila bračna stečevina, a 1-tuženik kao raniji vlasnik je brisan iz zemljišne knjige. Članak 116. Zakona o zemljišnim knjigama propisuje kako za odlučivanje o prijedlogu za upis je mjerodavno stanje u trenutku kada je taj prijedlog stigao na zemljišnoknjižni sud. Kako je u ovom trenutku upisan kao vlasnik nekretnine 2-tuženik, a ne 1-tuženik, to zemljišnoknjižni sud ne može provesti uknjižbu ½ suvlasništva nekretnine u korist Tužitelja. S obzirom na činjenicu kako je 2-tuženik vlasnik nekretnine na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi, slijedom čega istog štiti članak 110. Ovršnog zakona. Naime, predmetni članak propisuje kako ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine ne utječu na pravo vlasništva kupca stečeno na temelju rješenja o dosudi. Budući kako 2- tuženiku nije predan posjed Nekretnine dobrovoljnim putem, isti je bio primoran sudskim putem zahtijevati iseljenje. 2-Tuženik se posebno protivi odgovoru na tužbu kojeg će eventualno podnijeti 1-tuženik, a kojim će sasvim izvjesno u cijelosti priznati tužbeni zahtjev tužitelja te 2-tuženik predlaže da se isti ne uzme u obzir budući je isti pristran i ima koristi od uspjeha u rubriciranom parničnom postupku. Načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige propisuje kako se smatra da zemljišna knjiga istinito i

Posl. broj: P-383/2024-14.

potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu. Pritom valja naglasiti kako stjecatelj postupa u skladu s načelom zaštite povjerenja u pravnom prometu ukoliko iz zemljišnoknjižnog stanja i provedenih upisa u zemljišne knjige nije mogao znati niti je imao razloga posumnjati da se stvarno stanje nekretnine razlikuje od zemljišnoknjižnog stanja. U konkretnom slučaju pri pokretanju ovršnog postupka 2-tuženik je postupao u skladu s načelom zaštite povjerenja u pravnom prometu obzirom da nije imao razloga posumnjati kako Tužitelj kao bračni drug 1- tuženika polaže kakva stvarna prava na Nekretnini. Međutim, za razliku od 2-tuženika, tužiteljica niti u jednom trenutku nije postupala u skladu s navedenim načelom. Naime, 1-tuženik je već od trenutka sklapanja Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 046/05-1 (dalje u tekstu: Okvirni ugovor), potvrđenog (solemniziran) dana 29.11.2005. godine u uredu javnog bilježnika Ignac Vuger, Sesvete, pod poslovnim brojem OU-2014/2005, a na temelju kojeg je zaključen je dana 06.11.2006. godine Ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160 / 510160625103236276, te dana 08.02.2010. godine Aneks br. 01 uz isti (dalje u tekstu: „Ugovor o kreditu“) (koji Ugovor u članku 10. sadrži opću ovršnu klauzulu) znao da je u odnosu na nekretnina bio u braku s tužiteljicome je isti unatoč tome potpisao Ugovor o kreditu. 2-tuženik ukazuje da na isti način pravnu predmnijevu povjerenja u zemljišne knjige regulira članak 8. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama (dalje u tekstu: „ZZK”). S tim u vezi, razvidno je da su u odnosu na 2-tuženika zadovoljeni svi uvjeti iz članka 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u tekstu: „ZV“) i članka 8. ZZK-a jer su sve radnje osnažene provedbom u zemljišnim knjigama temeljem rješenja suda pa ga u potpunosti štite odredbe o povjerenju u zemljišne knjige i s obzirom na cjelokupni slijed uopće nije imao razloga posumnjati da bi nekretnina bila „obuhvaćena i izvanknjižnom pravima.“ Međutim, unatoč činjenici da je tužitelj cijelo vrijeme znao za postojanje tražbine i založnog prava, ista više od devetnaest godina ne poduzima nikakve radnje da bi zaštitila svoje pravo vlasništva nekretnine. Upravo se u tom postupanju očituje razmjer nepoštenja tužitelja, odnosno njezina namjera da ovime onemogući 2-tuženika u ostvarenju njegovih na zakonu osnovanih prava usmjerenih ka namirenju nepodmirenih tražbina. Naime, indikativno je kako tužitelj više od 19 godina od dana sklapanja Ugovora o kreditu nije isticao svoje vlasničkopravne zahtjeve u odnosu na nekretninu da bi tek sada, nakon što je nekretnina prodana u ovršnom postupku i dosuđena 2-tuženiku na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi, istaknuo kako je vlasnik iste u ½. Naprijed izloženo stajalište potvrđuje i praksa Ustavnog suda koji u Odluci donesenoj dana 14. lipnja 2011. godine pod poslovnim brojem U-III-103/2008 (dalje u tekstu: „Odluka“) iz koje je razvidno kako je „za prosudbu o pravnoj valjanosti odnosno nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treće osobe bitna pretpostavka savjesnost i poštenje te treće osobe“. Isto tako, navedenom Odlukom Ustavni sud utvrđuje kako poštivanje načela savjesnosti i poštenja podrazumijeva „ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog odnosa. Svako drugačije postupanje protivno je načelima vladavine prava i pravne sigurnosti kao najviših vrednota ustavnog poretka.“ Primjenom navedenog pravnog stajališta o načelu savjesnosti i poštenja u pravnom prometu na izloženo činjenično stanje, Ustavni sud zaključuje kako je „tužiteljica imala mogućnost zaštiti svoje pravo (izvanknjižno) vlasništva predmetne nekretnine jer je isključivo o njezinoj inicijativi ovisilo hoće li poduzeti odgovarajuće pravne radnje.

Posl. broj: P-383/2024-14.

Međutim, tužiteljica je tužbu za utvrđenje suvlasničkog dijela nekretnine podnijela tek tri godine nakon donošenja rješenja o ovrsi.“ Činjenično stanje Ustavnog suda referira na bračnu stečevinu kao i u ovom slučaju te se navedena Odluka primjenjuje u konkretnom slučaju te se može utvrditi kako je Tužitelj postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja i na istu ne može primijeniti načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Pojednostavljeno rečeno, prednost je dana načelu zaštite povjerenja u zemljišne knjige. 2-tuženik ističe i relevantnu sudsku praksu prema kojoj načelo povjerenja u zemljišne knjige ima prednost ispred načela da nitko ne može prenijeti na drugoga veća prava nego što ih sam ima, a ovaj stav je vidljiv u rješenju Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici posl.br. Gž-218/16-2, presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-1867/2012, Rev-2653/2016, presuda Županijskog suda u Puli pod poslovnim brojem Gž-374/2020. Slijedom navedenog, iz dostavljene prakse je vidljivo koje stajalište prevladava. 2-tuženik posebno naglašava kako iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka nije vidljivo da bi tužitelj ikada podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva, što je još jedan dokaz nesvjesnosti postupanja tužitelja koje ide u korist 2-tuženika za postupanje s načelom povjerenja u zemljišne knjige. 1-tuženik također upućuje na parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koji se vodio pod poslovnim brojem P-11/2021 pred Općinskim sudom u Zlataru, Stalnoj službi u Donjoj Stubici u kojem predmetu odbijajuću presudu predmetnog suda je potvrdio i Županijski sud u Osijeku dana 30. lipnja 2022. godine. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, kao i uzimajući u obzirom činjenicu da su tvrdnje tužitelja kao i tužbeni zahtjevi u cijelosti neosnovani, 2-tuženik ovim putem predlaže odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev uz obvezu naknade troškova ovog postupka.

3. Tuženik NŽ u danom roku nije podnio odgovor na tužbu, a tek podneskom od 13. studenoga 2024. priznaje navode u tužbi te se ne protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

4. Suprotno navodima tuženika B2 Kapital d.o.o., sud je rješenjem posl. broj: P- 383/2024-2. od 3.rujna 2024. pozvao tužiteljicu da dopuni tužbu naznakom vrijednosti predmeta spora, sukladno odredbi čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., proč. tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), a tužiteljica je podneskom od 4. rujna 2024. dopunila tužbu naznačujući vrijednost predmeta spora s iznosom od 10.000,00 eura.

5. Budući da je tuženik B2 Kapital d.o.o. prigovorio ovako naznačenoj vrijednosti spora, sud je, temeljem odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a odredio vrijednost predmeta spora s iznosom od 124.000,00 eura, imajući pri tome u vidu da je rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini posl. broj: Ovr-5/2021-75. od 7. srpnja 2023. predmetna nekretnina dosuđena kupcu za iznos od 248.106,25 eura, a tužiteljica tužbenim zahtjev traži utvrđenja prava vlasništva u ½ dijela predmetne nekretnine.

6. U postupku su pročitani: ispis izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Zlatarski (stanje na dan 3. svibnja 2024.), vjenčani list za tužiteljici i tuženika NŽ, zaključak Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: St-51/97. od 11. ožujka 2005., zaključak Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: St-49/97. od 11. ožujka

Posl. broj: P-383/2024-14.

2005., darovni ugovor sklopljen 29. listopada 2004. između tužiteljice i tuženika NŽ, ugovor o doživotnom uzdržavanja sklopljen 28. ožujka 2019., rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: St-51/97. od 27. siječnja 2005., rješenje Općinskog suda u Zlataru posl. broj: Ovr-5/2021-75. od 7. srpnja 2023., rješenje Općinskog suda u Zlataru posl. broj: Z-4346/2024. od 24. travnja 2024., rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici posl. broj: Gž Ovr- 28/2021-2. od 16. veljače 2021., presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici posl. broj: P-11/2021-24. od 28. veljače 2022., rješenje Županijskog suda u Osijeku posl. broj: Gž-769/2022-3. od 30. lipnja 2022., ispis izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] Zlatarski (stanje na dan 26. rujna 2024.) te ispis izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] Zlatarski (stanje na dan 26. rujna 2024.) – povijesnog prikaza.

7. Na pripremnom ročištu 15. studenoga 2024. odbijen je dokazni prijedlog tužiteljica za saslušanje stranaka budući da to nije potrebno za utvrđivanje odlučnih činjenica.

8. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

9. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

10. Iz isprava u spisu je vidljivo, a nije ni sporno:

- da su tužiteljica i tuženik NŽ vjenčani 18. kolovoza 1979. te su i sada u braku;

- da su rješenjem o dosudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: St-51/97. od 27. siječnja 2005. kupcu NŽ, među ostalim, dosuđene nekretnine ½ dijela nekretnina Stolarije "Đurđek Stjepan", [adresa] i to čkbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površni od 2885 m2 (stolarska radionica, kotlovnica, sušara, otvoreni i natkriveni skladišni prostor, silos za piljevinu i dvorište),

- da je tuženiku NŽ zaključkom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj:

St-51/97. od 11. ožujka 2005. predano, među ostalim ½ dijela nekretnina Stolarije "Đurđek Stjepan", Zlatar i to čkbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u površni od 2885 m2 (stolarska radionica, kotlovnica, sušara, otvoreni i natkriveni skladišni prostor, silos za piljevinu i dvorište), budući da je rješenje o dosudi posl. broj: St-51/97 od 27. siječnja 2005. postalo pravomoćno 14. veljače 2005., a on je platio kupoprodajnu cijenu 3. ožujka 2005.;

- da je tuženiku NŽ zaključkom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj:

St-49/97. od 11. ožujka 2005. predan poslovni prostor u površini od 59,54 m2, a koji se sastoji od dva uredska prostora, čajne kuhinje i sanitarnog čvora sa odvojenim ulazom "kao dio zgrade pogona storalije, sagrađene na čestici kat. br. 623/6 iz zk. ul. [broj ZK uloška], na adresi [adresa], budući da je rješenje o dosudi posl. broj:

St-49/97 od 27. siječnja 2005. postalo pravomoćno 14. veljače 2005., a on je platio kupoprodajnu cijenu 1. ožujka 2005.;

- da je tuženik NŽ kao darodavac s tužiteljicom OŽ **.**.2004. sklopio darovni ugovor kojim joj je darovao "cijeli svoj suvlasni dio nekretnina

Posl. broj: P-383/2024-14.

koje se sastoje od 2/4 dijela k. č. br. [katastarska čestica] oranica Brezje pov. 686 čhv (2467 m2) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Zlatarski i 1/1 dijela k. č. br. [katastarska čestica] dvorište doma u Martinci za svim postoječim objektima i inventarom povr. 1550 čhv (5575 m2) upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Zlatarski";

- da je tuženik NŽ, kao primalac uzdržavanja s tužiteljicom ČŽ, kao davateljicom uzdržavanja 28. ožujka 2019. sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju prema kojem joj "ostavlja u nasljedstvo", među ostalim, 1/1 dijela k. č. br. [katastarska čestica] stolarska radiona, kotlovnica, sušara, otkriveni i natkriveni skladišni prostor, dvorište površine 802 čhv /2885 m2) upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] Zlatarski, a prema članku 5. tog ugovora ČŽ može predmetne nekretnine prenijeti u zemljišnim knjigama na svoje ime i korist tek nakon smrti NŽ;

- da je rješenjem Općinskog suda u Zlataru posl. broj: Ovr-5/2021-75. od 7. srpnja 2023. nekretnina upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] Zlatarski, k. č. br. [katastarska čestica] stolarska radiona, kotlovnica, sušara, otkriveni i natkriveni skladišni prostor i dvorište dosuđena kupcu B2 Kapital d.o.o. te je odlučeno da kupac, ujedno ovrhovoditelji i jedini vjerovnik koji se namiruje iz kupovnine, nije dužna položiti kupovninu jer ona iznosi manje od njegove ovršne tražbine;

- da je navedeno rješenje postalo pravomoćno 26. ožujka 2024. te je rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zlataru posl. broj: Z-4346/2024. dopuštena uknjižba prava vlasništva na predmetnoj nekretnini za korist B2 Kapital d.o.o;

- da je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Zlatarski kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] stolarska radiona, kotlovnica, sušara, otkriveni i natkriveni skladišni prostor, dvorište od 802 čhv/ 2885 m2 upisan upravo tuženik B2 Kapital d.o.o. u 1/1 dijela (a ne tuženik NŽ kao što tužiteljica navodi u tužbi).

11. Sporno je, je li tužiteljica suvlasnica predmetne nekretnine u ½ dijela.

12. Darovni ugovor sklopljen 29. listopada 2004. između tuženika NŽ kao darodavca i tužiteljice OŽ kao daroprimca za ovu parnicu nema nikakvog značenja budući da predmetom tog ugovora nije bila u ovoj parnici sporna kčbr. [katastarska čestica] stolarska radiona, kotlovnica, sušara, otkriveni i natkriveni skladišni prostor, dvorište od 802 čhv/ 2885 m2.

13. Navedena nekretnina, među ostalima, jest predmetom ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 26. ožujka 2019. između tuženika NŽ kao primatelja uzdržavanja i tužiteljice ČŽ kao davateljice uzdržavanja. No, budući da je tuženik NŽ živ, sukladno odredbi čl. 579. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., dalje: ZOO), tužiteljica temeljem tog ugovora nije stekla vlasništvo predmetne nekretnine.

14. Imajući u vidu da je tuženik NŽ vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem pravomoćnih rješenja o dosudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj:

Posl. broj: P-383/2024-14.

St-49/97. od 27. siječnja 2005. (u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom DRVOCOMMERCE d.o.o. u stečaju, [adresa]) odnosno posl. broj: St- 51/97 (u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikovom "Stolarija Đurđek Stjepan" u stečaju, [adresa]), ta je nekretnina, sukladno odredbi čl. 248. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 116/2003., 17/2004. i 136/2004., dalje: ObZ), važećeg u to vrijeme, mogla predstavljati bračnu stečevinu tuženika NŽ i tužiteljice OŽ, a time, sukladno odredbi čl. 249. st. 1. navedenog Zakona o suvlasništvo tužiteljice u ½ dijela (iako je to kontradiktorno ugovoru o doživotnom uzdržavanju kojeg su oni sklopili 26. ožujka 2019., a kojim tuženik NŽ cijelu tu nekretninu "ostavlja u nasljedstvo" tužiteljici ČŽ).

15. No, za ovu parnici niti to nije odlučno.

16. Naime, kao što je navedeno, tuženik B2 Kapital d.o.o.je vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem rješenja o dosudi Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini posl. broj: Ovr-5/2021-75. od 7. srpnja 2023., koje je postalo pravomoćno 26. ožujka 2024.

17. Prema odredbi čl. 108. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020. dalje. OZ), u rješenju o dosudi nekretnine sud će odrediti da se nakon pravomoćnosti toga rješenja i nakon što kupac položi kupovninu u zemljišnu knjigu upiše u njegovu korist pravo vlasništva na dosuđenoj nekretnine te da se brišu prava i tereti na nekretnini koji prestaju njezinom prodajom, a prema stavku 3. tog članka, zemljišnoknjižni sud obavit će upise iz stavka 1. i 2.ovog članka na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi nekretnine i potvrde ovršenog suda da je kupac položio kupovninu u skladu s tim rješenje.

18. Prema odredbi čl. 110. OZ-a, ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine ne utječe na pravo vlasništva kupca stečeno po odredbama čl. 108. ovog Zakona.

19. Prema odredbi čl. 126. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012. i 152/2014., dalje: ZV), odlukom suda ili drugog tijela stječe se vlasništva u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavkama određenim zakonom. Prema stavku 2. tog članka, pravo vlasništva stječe se u trenutku pravomoćnosti sudske, odnosno konačnosti odluke druge vlasti, ako što drugo nije određeno zakonom, niti proizlazi iz cilja radi kojeg se odluka donosi. Prema stavku 3., stjecanjem prava vlasništva odlukom suda ili drugog tijela ne prestaju stvarna prava koja su drugim osobama pripadala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je to određeno tom odlukom ili posebnim zakonom, ili koja po naravi stvari ne mogu dalje postojati.

20. Prema odredbi čl. 127. st. 1. ZV-a, tko stekne pravo vlasništva nekretnine odlukom suda ili drugo tijela, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, a prema stavku 2. tog članka, vlasništvo nekretnine stečeno odlukom suda ili drugog tijela ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno odlukom suda ili drugog tijela nije bilo upisano.

Posl. broj: P-383/2024-14.

21. Sukladno navedenim odredbama, tuženik B2 Kapital d.o.o. je temeljem pravomoćnog rješenja o dosudi stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine te su time prestala ranija prava vlasništva drugih osoba pa tako i eventualno izvanknjižno suvlasništvo tužiteljice AŽ po osnovi bračne stečevine budući da ona to suvlasništvo nikada nije upisala.

22. Zbog navedenoga je i odbijen dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanjem stranaka jer izvođenjem tog dokaza nikakva odlučna činjenica ne bi mogla biti utvrđena.

23. Činjenica da je tuženika NŽ u odgovoru na tužbu priznao navode iz tužbe te se ne protivi tužbi i tužbenom zahtjevu nije odlučna budući da je dosudom nekretnine tuženiku B2 Kapital d.o.o. prestalo njegovo pravo vlasništva te on njime više ne može raspolagati.

24. Sukladno navedenom, tužbeni je zahtjev u cijelosti odbijen.

25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu pa je valjalo njen zahtjev za naknadu troškova u cijelosti odbiti te joj naložiti da naknade parnični trošak tuženiku B2 Kapital d.o.o.

26. Troškovi zastupanja tuženiku su odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023., dalje: Tarifa), koja se primjenjuje temeljem odredbe tbr. 52. st. 3. ove Tarife.

27. Tuženiku B2 Kapital d.o.o. su, kao potrebni priznati troškovi: sastava odgovora tužbe po tbr. 8/1. u visini od 934 boda te zastupanja na ročištu 15. studenoga 2024. po tbr. 9/1 u visini od 934 boda, a što zajedno iznosi 1868 bodova, odnosno, prema vrijednosti boda od 2,00 eura iz tbr. 54, 3.736,00 eura, čemu valja dodati i PDV u iznosu od 934,00 eura.

28. Sukladno navedenom, tužiteljici je naloženo da tuženiku B2 Kapital d.o.o. na ime naknade troška plate ukupno 4.670,00 eura.

29. Na troškove postupka dosuđena je i zakonska zatezne kamata od donošenja presude, temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zlataru 24. prosinca 2024. godine

S u d a c:

Damir Čižmek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove je presude dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana.

Posl. broj: P-383/2024-14.

DNA:

1. punomoćniku tužiteljice Josipu Petroviću, odvjetniku iz Zlatara

2. punomoćniku tuženika NŽ, Josipu Gajskom, odvjetniku iz Zaboka

3. punomoćniku tuženika B2 Kapital d.o.o., Miroslavu Lovriću, odvjetniku iz Zagreba